{"id":181142,"date":"2015-05-24T09:23:24","date_gmt":"2015-05-24T07:23:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=181142"},"modified":"2020-03-24T14:10:42","modified_gmt":"2020-03-24T13:10:42","slug":"msgr-oscar-romero-vive","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/24\/msgr-oscar-romero-vive\/","title":{"rendered":"Msgr. Oscar Romero vive!"},"content":{"rendered":"

Autor: Ivan Marke\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

U subotu, 23. svibnja 2015., u San Salvadoru Katoli\u010dka crkva je slu\u017ebeno bla\u017eenim proglasila nadbiskupa Oscara Romera, kao mu\u010denika, \u010dovjeka koji je zbog svoga zauzimanja za siroma\u0161ne i obespravljene ubijen prije 35 godina, to\u010dnije u nedjelju 23. o\u017eujka 1980. Ubijen je nakon \u010ditanja liste po\u010dinjenih zlo\u010dina, ali i imena po\u010dinitelja i njihovih \u017ertava. A \u010dinio je to uvijek nakon svoje nedjeljne propovijedi.<\/p>\n

Toga dana, zavr\u0161avaju\u0107i spomenuto \u010ditanje liste nevino ubijenih, obratio se predstavnicima re\u017eima: \u201dU ime Boga i u ime napa\u0107enoga naroda, \u010dije jadikovke svakodnevno sve glasnije do neba vapiju, molim vas, preklinjem vas, zapovijedam vam u Bo\u017eje ime: prestanite s ugnjetavanjem!\u201c<\/p>\n

Bila je to kap koja prelila \u010da\u0161u. Ubili su ga.<\/p>\n

Od tada, Romero je u svojoj zemlji svetac (San Romero de Am\u00e9rica), nacionalna ikona, uzor. Da je svome narodu svet zbog onoga \u0161to je u\u010dinio za njega, nije bila potrebna nikakva slu\u017ebena potvrda iz Vatikana. Me\u0111utim, i ona je do\u0161la, zacijelo sada \u201dpod pritiskom\u201d pape Franje. On ga je proglasio mu\u010denikom, a nadle\u017ena vatikanska kongregacija navela da je ubijen \u201diz mr\u017enje prema vjeri\u201c. A ubijen je zapravo stoga \u0161to je \u010dinio ono \u0161to je jednom kazao brazilski nadbiskup dom H\u00e9lder C\u00e2mara: \u201dKada siroma\u0161nima donosim kruh, nazivaju me svecem. Kada me\u0111utim postavim pitanje, za\u0161to oni nemaju ni\u0161ta jesti, progla\u0161avaju me komunistom\u201c.<\/p>\n

Ubijen je, dakle, \u0161to je javno i bez straha od vladaju\u0107e vojne hunte \u017eivotom svjedo\u010dio ono u \u0161to je vjerovao, ali i zbog svoga protivljenja nepravdi koju su u toj zemlji provodili oni koji su nominalno bili kr\u0161\u0107ani. Koji su, kao i on, vjerovali u istoga Boga. I s kojima su mnogi sve\u0107enici \u201ddrugovali\u201d.<\/p>\n

Bla\u017eenim ga, me\u0111utim, nisu uspjeli ili, bolje je re\u0107i, nisu htjeli proglasiti ni Papa Ivan Pavao II., a ni Papa Benedikt XVI. Zasigurno stoga jer je, prema njihovome mi\u0161ljenju i mi\u0161ljenju ve\u0107ine vatikanskih kardinala, bio blizak ljudima koji su promovirali teologiju oslobo\u0111enja. A promovirao je zapravo teologiju siroma\u0161tva, teologiju siroma\u0161ne crkve. Mnogima u Crkvi i danas su to mislene imenice, neempirijske \u010dinjenice.<\/p>\n

A tko je bio \u00d3scar Arnulfo Romero y Gald\u00e1mez?<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en je 15. kolovoza 1917. u El Salvadoru, u mjestu Cuidad Barrios (do 1883. Cacahuatique), 103 km isto\u010dno od glavnoga grada San Salvadora. Njegovi roditelji majka Guadalupe de Jes\u00fas Gald\u00e1mez i otac Santos Romero bili su mestizos (mje\u0161anci) \u2013 potomci indijanskih uro\u0111enika i konkvisdatora. Osim njega imali su jo\u0161 osmero djece. Studij teologije zapo\u010dinje 1937. kod isusovaca u San Salvadoru, a na preporuku svoga biskupa nastavlja ga na Papinskome sveu\u010dili\u0161tu Gregoriana u Rimu, gdje 1941. pola\u017ee licencijat teologije.<\/p>\n

Za sve\u0107enika je zare\u0111en 4. travnja 1942. Iste godine zapo\u010dinje doktorski studij iz teologije, ali ga ve\u0107 idu\u0107e, 1943. godine, prekida i na tra\u017eenje svoga biskupa vra\u0107a se natrag u El Salvador gdje nekoliko godina radi kao \u017eupnik, du\u0161obri\u017enik i urednik crkvenih novina. Od 1966. tajnik je nacionalne Biskupske konferencije. Biskupom je imenovan 21. lipnja 1970., a nadbiskupom San Salvadora 3. velja\u010de 1977.<\/p>\n

Me\u0111utim, mnogi se sla\u017eu u ocjeni da je njegov \u017eivot u bitnome zrcalio promjenu perspektive koju je nakon II. vatikanskog koncila zapo\u010dinjala Crkva u Latinskoj Americi. Iako je 1968. sudjelovao u pripremi Konferencije latinoameri\u010dkih biskupa u kolumbijskom gradu Medellinu (CELAM) \u2013 na kojoj je izglasana \u201dpreferencijalna opcija za siroma\u0161ne\u201c \u2013 on se nakon toga, na\u017ealost, kukavi\u010dki ponio.<\/p>\n

Navedenu izjavu iz Medellina koju su izglasali \u201dsocijalno i politi\u010dki anga\u017eirani biskupi i sve\u0107enici\u201c, a koja je, smatraju mnogi, bila alarmni signal za Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave kao i za pripadnike vojne hunte, ali i za Vatikan, Romero nije podr\u017eao; od nje se distancirao.<\/p>\n

Kako je bio \u201d\u017eeljeni i voljeni kandidat\u201c konzervativnih crkvenih krugova kao i vladaju\u0107ih elita, ne treba \u010duditi da je njegovo imenovanje nadbiskupom San Salvadora razo\u010daralo sve one koji su se nadali da \u0107e Crkva dati svoj doprinos dru\u0161tvenim i politi\u010dkim promjenama u toj zemlji. Jednostavno re\u010deno, nije bio osoba koju su na tome mjestu \u017eeljeli vidjeti doma\u0107i sve\u0107enici, upravo oni koji su svakodnevno dijelili jad i bijedu sa svojim vjernicima.<\/p>\n

Tako\u0111er, ne treba nikoga \u010duditi da \u0107e upravo ti \u201dsocijalno i politi\u010dki anga\u017eirani biskupi i sve\u0107enici\u201c zbog proro\u010dke snage u propovijedanju Evan\u0111elja postati sumnjivi vojnim vlastima. U tome vremenu zapo\u010det \u0107e, kako navode mnogi autori, \u201djedno od najkrvavijih progona kr\u0161\u0107ana u novijoj crkvenoj povijesti\u201c. Romerovo ubojstvo, nakon \u201dobra\u0107enja\u201d, bilo je \u201dokida\u010d\u201d za po\u010detak gra\u0111anskoga rata koji \u0107e do 1992. odnijeti preko 75.000 ljudskih \u017eivota.<\/p>\n

Ipak, reklo bi se: \u201dBo\u017eje provi\u0111enje ne spava\u201c. U o\u017eujku 1977., u mjestu El Paisanal u gradu Aguilares ubijen je njegov prijatelj iz studentskih dana, isusovac Rutilio Grande. Romero, \u0161okiran stravi\u010dnim prizorom, do\u017eivljava obra\u0107enje. Nad njegovim mrtvim tijelom izgovara: \u201dAko ste ga ubili zbog onoga \u0161to je \u010dinio, tada i ja moram i\u0107i istim putem. Rutilio mi je otvorio o\u010di!\u201c<\/p>\n

Gotovo preko no\u0107i, Romero do\u017eivljava Pavlovsko obra\u0107enje. Postaje odvjetnik siroma\u0161nih, po\u010dinje propovijedati protiv nepravde, korupcije i terora. Od tada \u0107e nakon svake svoje propovijedi, ako je ve\u0107 spomenuto, \u010ditati listu ubijenih siroma\u0161nih ljudi, \u010dime \u0107e, zapravo, izre\u0107i sam sebi smrtnu presudu. Na njezino izvr\u0161enje nije trebalo dugo \u010dekati.<\/p>\n

Major Roberto D\u2019Aubuisson Arrieta, koji je organizirao odrede smrti Fuerza Armada de El Salvador (FAES), naredio je njegovo smaknu\u0107e. Romero je ubijen za oltarom 23. o\u017eujka 1980. U kapelici bolnice Divina Misericordia u Miramonte, u San Salvadoru. Na\u017ealost, do danas taj slu\u010daj nije pravno razja\u0161njen. Oni koji su sudjelovali u njegovu smaknu\u0107u ostali su i dalje, sve do danas, neotkriveni i neprocesuirani. Rekli bismo \u2013 ni\u0161ta novo i nepoznato!<\/p>\n

Na njegovu pokopu, unato\u010d prijetnjama i rizicima, skupit \u0107e se gotovo milijun ljudi. Svi su ga smatrali svojim biskupom, prorokom, svecem, \u010dovjekom koji je \u017eivot dao bore\u0107i se za pravdu, za siroma\u0161ne, obespravljene i ostavljene. U njemu su vidjeli osobu koja im je ulijevala povjerenje u Crkvu, u Boga, u njemu su prepoznali proroka, onoga koji se kao ni starozavjetni proroci nije bojao govoriti istinu, zapravo u njemu su prepoznali mu\u010denika.<\/p>\n

Ne \u010dudi stoga da su u rujnu 2000. argentinski biskupi javno priznali vlastitu krivnju za \u0161utnju u vrijeme vladavine vojne hunte (od 1976. do 1983). Prigodom vlastitoga priznanja krivnje stajali su pred slikom Oscara Romera. Ta gesta trebala je zna\u010diti: \u201dRomero je djelovao, a mi nismo. \u0160utjeli smo.\u201c<\/p>\n

Ipak, proces njegova progla\u0161enja bla\u017eenim nije i\u0161ao tako lako. Trajao je predugo. Prepreke nisu bile u njegovoj zemlji, ve\u0107 u Vatikanu.<\/p>\n

Papa Franjo ispravlja pogre\u0161ke svojih prethodnika<\/strong><\/p>\n

Biti sa siroma\u0161nima i ne propovijedati im kr\u0161\u0107anstvo koje \u0107e biti \u201dopijum\u201d kako se ne bi pobunili protiv vlasti, nego kr\u0161\u0107anstvo koje \u0107e poticati na promjene, ne samo osobne, ve\u0107 i dru\u0161tvene i politi\u010dke, mnogima se ne svi\u0111a \u2013 ni u dr\u017eavi, a ni u Crkvi. Jer, kako biti protiv bogatih, protiv onih koji udjeljuju \u201dmasne bokune\u201d? Kako se zalagati za progla\u0161enje bla\u017eenim osobe koja se ne libi tra\u017eiti \u010dak ni od vojnika da iska\u017eu neposluh prema svojim nadre\u0111enima kako bi time sprije\u010dili nevolje naroda iz kojeg su potekli? Zalagati se za takve ljude, zna\u010dilo je izlo\u017eiti se opasnosti da budete progla\u0161eni marksistom, komunistom, pobunjenikom protiv \u201dnarodne volje\u201d, protiv ljudi koji poma\u017eu Crkvu, itd.<\/p>\n

A s Romerovom beatifikacijom po\u010delo se jo\u0161 davne 1990. godine kada su u San Salvadoru Romerovi istomi\u0161ljenici podnijeli slu\u017ebeni zahtjev za njegovu beatifikaciju. Tek 1996. taj zahtjev bit \u0107e proslije\u0111en u Rim na daljnje postupanje. Me\u0111utim, unato\u010d mnogim tra\u017eenjima, do ove godine ni\u0161ta se va\u017enoga ne\u0107e doga\u0111ati! Zahtjev \u0107e se \u201dkiseliti\u201d u vatikanskim \u010dinovni\u010dkim ladicama \u2013 \u010dekaju\u0107i bolje dane.<\/p>\n

Razlog: kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, samo rijetki u Rimu su bili za Romerovu beatifikaciju. Osim toga, mnogi nisu prestajali denuncirati Romera kao \u201dpolitiziraju\u0107eg teologa\u201d, kao teologa koji se vi\u0161e bavi politikom negoli propovjedanjem Evan\u0111elja. Optu\u017eivali su ga za marksizam, za komunsti\u010dko usmjerenje. I za sve \u0161to ne!?<\/p>\n

Da bi se svojedobno obranio od optu\u017eaba, sam Romero \u0107e \u201dhodo\u010dastiti\u201d u Rim. \u017delio je papi Ivanu Pavlu II. ispri\u010dati svoju pri\u010du, kazati mu svoje vi\u0111enje latinoameri\u010dke zbilje. Papa nije imao sluha ni za njega ni za njegovu vi\u0111enje onda\u0161nje dru\u0161tvene stvarnosti kao ni stanja u kojem su \u017eivjeli njegovi vjernici. Umjesto da podr\u017ei Romerov rad i zalaganje za siroma\u0161ne, da ga pohvali, preporu\u010dio mu je da poku\u0161a na\u0107i zajedni\u010dki jezik s vladaju\u0107im re\u017eimom.<\/p>\n

Na sli\u010dan na\u010din postupit \u0107e i papa Benedikt XVI. Teologija oslobo\u0111enja, odnosno teologija siroma\u0161nih, teologija siroma\u0161ne crkve, bit \u0107e za tu dvojicu papa \u201dprevelik i prete\u017eak zalogaj\u201d. Ne\u0107e se \u201dusuditi\u201d cijeli proces oko beatifikacije Romera dovesti do kraja.<\/p>\n

\u0160to mo\u017eemo o\u010dekivati od Romerove beatifikacije?<\/strong><\/p>\n

Iako su mnogi mislili da je reformski duh Drugoga vatikanskog sabora ve\u0107 zamro i nestao, progla\u0161enje Romera bla\u017eenim probudilo je nadu u po\u010detak ve\u0107 davno zapo\u010dete, a potom naglo prekinute unutarnje obnove Crkve. I to ne samo Crkve u Latinskoj Americi, nego Katoli\u010dke crkve op\u0107enito, a time naravno i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Svojim anga\u017eiranjem oko izgradnje Crkve siroma\u0161nih, papa Franjo je mnogima \u201dstao na \u017eulj\u201d.<\/p>\n

No, on ne posustaje. On ide dalje. Uskoro dolazi u Sarajevo, u Bosnu i Hercegovinu, kako bi tako\u0111er i tu, u toj zemlji u kojoj su mnogi od sve\u0107enika i redovnika kao pup\u010danom vrpcom vezani za vladaju\u0107e (nacionalne) elite, ohrabrio one koji su ostali bez igdje i\u010dega, kako bi njima rekao da u Crkvi siroma\u0161nih ima mjesta za njih, da se trebaju anga\u017eirati. Svjedo\u010diti svoju vjeru tra\u017eenjem oprosta i opra\u0161tanjem, solidarno\u0161\u0107u i me\u0111usobnim povjerenjem.<\/p>\n

Bit \u0107e stoga zanimljivo vidjeti ho\u0107e li na\u0161i hrvatski i bosanskohercegova\u010dki biskupi, kao neko\u0107 argentinski, smo\u0107i snage i dati izjavu da su neki od njih \u0161utjeli dok su nacionalni mo\u0107nici pretvorbom (o)plja\u010dkali zemlju, ho\u0107e li neki od njih smo\u0107i snage i priznati da su \u0161utjeli, da nisu gradili proro\u010dku crkvu, da su se previ\u0161e bili i ostali vezani za povrat oduzete imovine, a premalo postavljali pitanje \u010dak i \u201dsvojim\u201d vladama: \u201dza\u0161to mnogi nemaju jesti\u201c, za\u0161to su mnogi ostali bez posla, za\u0161to su mnoga poduze\u0107a oti\u0161la u ste\u010daj, za\u0161to bje\u017eimo u konfesionalna i nacionalna geta? Ne znam, dakle, \u0161to bi se trebalo dogoditi da se na\u0161i biskupi \u201dobrate\u201c i krenu graditi Crkvu siroma\u0161nih?<\/p>\n

Kako se \u010dini, Papa Franjo dolazi podr\u017eati one koji se bore za pravdu, za siroma\u0161ne, za obespravljene. Makar bili i u manjini. Nadajmo se da \u0107e uspjeti barem pokrenuti kota\u010d. Onda \u0107e ve\u0107 biti lak\u0161e.<\/p>\n

Autograf.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako su mnogi mislili da je reformski duh Drugoga vatikanskog sabora ve\u0107 zamro i nestao, progla\u0161enje Romera bla\u017eenim probudilo je nadu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-181142","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181142"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181142\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287072,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181142\/revisions\/287072"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}