{"id":180536,"date":"2015-05-15T07:56:00","date_gmt":"2015-05-15T05:56:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=180536"},"modified":"2015-05-14T23:26:24","modified_gmt":"2015-05-14T21:26:24","slug":"anatomija-nacionalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/15\/anatomija-nacionalizma\/","title":{"rendered":"Anatomija nacionalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Snje\u017eana Kordi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Snjezana-Kordic\"Rasplamsavanje nacionalizma na Balkanu devedesetih godina potaknulo je nobelovca Maria Vargasa Ljosu da objavi knjigu Nationalismus als neue Bedrohung (Nacionalizam kao nova prijetnja). Knjiga pokazuje jako dobru upu\u0107enost autora u situaciju na na\u0161im prostorima i u praksu sprovo\u0111enja nacionalisti\u010dke ideologije, kod koje filolozi i povjesni\u010dari imaju glavnu ulogu.<\/p>\n

Suprotno balkanskim filolozima, Ljosa isti\u010de da Hrvati, Srbi i Bo\u0161njaci govore jedan te isti jezik (7), a suprotno balkanskim povjesni\u010darima podsje\u0107a da kod Hrvata, Srba i Bo\u0161njaka \u201cpostoje samo oskudni povijesni korijeni na koje se \u2019nacionalisti\u010dki\u2019 pokreti mogu pozivati kao na svoju legitimaciju\u201d (11). To zna\u010di da se \u201cnacionalisti\u010dka ideologija gotovo uop\u0107e ne poklapa sa stvarno\u0161\u0107u i mora sistematski iskrivljavati povijest kako bi opravdala sebe\u201d (26).<\/p>\n

Osim \u0161to se zasniva na krivotvorenju, \u201c\u2019nacionalisti\u010dko\u2019 rje\u0161enje problema razli\u010ditih zajednica koje moraju \u017eivjeti zajedno izgleda posvuda najlo\u0161ije i najskuplje\u201d (11-12). Usprkos tome, za njim su posegnuli na na\u0161im prostorima \u201cneodgovorni politi\u010dari, koji znaju da u prelaznim vremenima \u2013 i u vremenima ideolo\u0161kih smetenosti \u2013 najkra\u0107i put do zadovoljavanja njihove gladi za vla\u0161\u0107u je nacionalizam\u201d (8). Za nacionalizmom \u201cse posegnulo sigurno zbog njegove demago\u0161ke u\u010dinkovitosti jer ni\u0161ta drugo ne omogu\u0107ava na sli\u010dan na\u010din da se ljudi nahu\u0161kaju jedni protiv drugih i da se istovremeno tako brzo proizvede iluzija dru\u0161tvenog identiteta, ali najvi\u0161e se posegnulo za njim stoga \u0161to garantira dolazak na vlast onima koji se ne zadovoljavaju time da budu rep lava, nego, ko\u0161talo \u0161to ko\u0161talo, \u017eele biti glava ne\u010dega, pa makar to bila i glava mi\u0161a\u201d (12).<\/p>\n

Analiziraju\u0107i nacionalizam, Ljosa isti\u010de da \u201cporijeklo svake nacionalisti\u010dke doktrine le\u017ei u vjeri, i to u vjeri u jedan kolektiv [\u2026]. Ta vjera pripisuje jednom mitskom bi\u0107u \u2013 naciji \u2013 nadnaravna svojstva, koja su u stanju nadtrajati vrijeme, neoskrvljena povijesnim okolnostima i promjenama. Ta vjera pravi trajnu povezanost me\u0111u njenim konstitutivnim \u010dlanovima i elementima, pravi homogenost, jednakost, \u010dak i kad je to jedinstvo nevidljivo i spada u carstvo izmi\u0161ljotina. Pored tog kolektivizma, bitan sastavni dio nacionalizma je i metafizi\u010dki esencijalizam. Prema toj doktrini pojedinci ne postoje neovisno o naciji, onoj maj\u010dinskoj placenti kojoj zahvaljuju svoj \u017eivot i svoj identitet. Nacionalnom identitetu, klju\u010dnoj rije\u010di nacionalisti\u010dke retorike, zahvaljuju svoju dru\u0161tvenu, kulturnu i politi\u010dku egzistenciju; nacionalni identitet se o\u010dituje u jeziku kojim govore, u obi\u010dajima koje njeguju, u sudbinskoj povijesti koju dijele, ponekad i u religiji, etnosu, rasi kojoj pripadaju, pa \u010dak i u obliku glave ili u krvnoj grupi kojom ih je Bog ili slu\u010daj opskrbio. Takvo utopijsko predo\u010davanje jedne potpuno homogene i u sebe zatvorene zajednice nestaje \u010dim ga poku\u0161amo usporediti s realno postoje\u0107im nacijama u konkretnoj stvarnosti. Kulturna, etni\u010dka i dru\u0161tvena heterogenost, koja je u njima vi\u0161e ili manje jako izra\u017eena, dokazuje da pojam \u2019kolektivnog identiteta\u2019 \u2013 a \u2019nacionalni identitet\u2019 da i ne spominjem \u2013 vodi u potpunosti u zabludu\u201d (19-20).<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, \u201csama ideja nacije je obmana ako se predo\u010dava kao ne\u0161to homogeno i vje\u010dno, kao ljudska potpunost u kojoj zajedni\u010dki jezik i tradicija, zajedni\u010dke navike, oblici pona\u0161anja, uvjerenja i vrijednosti \u010dine jednu kolektivnu li\u010dnost koja je jasno razgrani\u010dena od drugih naroda. U tom smislu ne postoje i nisu nikad postojale nacije\u201d (54-55).<\/p>\n

Za one koji kod nas tvrde da se nacija prepoznaje po jeziku i da svaka nacija ima svoj jezik, Ljosa napominje da \u201c\u010dak ni jezik, mo\u017eda najautenti\u010dnije obilje\u017eje dru\u0161tvenog identiteta, ne predstavlja danas svojstvo po kojem se prepoznaje neka nacija. Jer unutar gotovo svih nacija govore se razli\u010diti jezici \u2013 pa i kad je jedan od njih slu\u017ebeni \u2013 i skoro svi jezici, osim sasvim malobrojnih iznimaka, prelaze nacionalne granice i ra\u0161\u010dlanjuju svijet prema svojoj vlastitoj geografiji\u201d (55).<\/p>\n

Nacija nije nastala pomo\u0107u objektivnih kriterija kao \u0161to je jezik, nego \u201cnacija je politi\u010dka izmi\u0161ljotina\u201d (54). \u201cSvaka nacija je la\u017e, kojoj su vrijeme i povijest \u2013 kao starim mitovima i klasi\u010dnim legendama \u2013 dali samo privid istine. Nijedna nacija nije prirodno nastala. Usprkos povezanosti i bratstva koji naizgled jo\u0161 uvijek postoje kod malobrojnih, nailazi se izvan uljep\u0161avaju\u0107e \u2013 knji\u017eevne, povijesne, umjetni\u010dke \u2013 fikcije, u kojoj uobli\u010davaju svoj identitet, na zastra\u0161uju\u0107e povijesne \u010dinjenice\u201d (56). Te \u010dinjenice pokazuju da su sve nacije \u201cnastale politi\u010dkom samovoljom, plja\u010dkom, intrigama vladara, ekonomskim interesima, kombinacijom sirovog nasilja i slu\u010daja\u201d (55).<\/p>\n

Suo\u010den s osporavaju\u0107im \u010dinjenicama, \u201cnacionalizam na osporavanje svojih teza odgovara dodatnim adutom: ulogom \u017ertve. On nudi duga\u010dku listu povijesnih poni\u017eavanja, politi\u010dkih i kulturnih uzurpacija od strane kolonijalnih i imperijalnih sila, koje su doti\u010dnu naciju poku\u0161avale uni\u0161titi, zagaditi, izroditi. To se poku\u0161avalo i jo\u0161 uvijek se poku\u0161ava, naravno bez uspjeha! Koliko god da su bili grozni zlo\u010dini osvaja\u010da i koliko god stolje\u0107a da je trajalo to sistematsko istrebljivanje naroda koje je trebalo izbrisati potla\u010denu naciju, ona je pre\u017eivjela! Usprkos varljivom prividu, mu\u010dena nacija je potajno uvijek odolijevala, sa\u010duvala svoju su\u0161tinu, ostala uvijek vjerna svojim precima i porijeklu te \u010diste du\u0161e \u010dekala dan povratka svog otetog suvereniteta i svoje potisnute slobode\u201d (20).<\/p>\n

O listi tla\u010denja iz povijesti Ljosa ka\u017ee: \u201cNaravno da se ta lista poni\u017eavanja i nepravdi oslanja na neke povijesne istine. Ali bilo bi zabluda vjerovati da su nasilja i zlostavljanja iz pro\u0161losti koja su ja\u010di narodi po\u010dinili nad slabijim narodima uzrok za nacionalizam. Kad bi to bio slu\u010daj, onda bi se nacionalizam poput epidemije pro\u0161irio do najudaljenijeg kuta zemaljske kugle. Jer zar ima ijedna dr\u017eava u \u010dijoj povijesti se ne bi na\u0161li razlozi za ispravljanje nepravdi? Svako dru\u0161tvo koje pogleda unazad i detaljnije promotri svoju pro\u0161lost nailazi na scenario horora, zlo\u010dina i neizrecivog nasilja, koje su jednako vr\u0161ila dru\u0161tva, narodi i nacije me\u0111usobno kao \u0161to su ga unutar svakog dru\u0161tva vr\u0161ile mo\u0107nije klase ili pojedinci nad slabima. U toj perspektivi postaje od povijesti svih dr\u017eava jedna povijest nitkovluka\u201d (21).<\/p>\n

No nacionalizam \u017eeli vidjeti samo svoja pa\u0107eni\u0161tva u povijesti, spremno ih i izmi\u0161lja jer \u201cnacionalizmu su potrebna takva povijesna poni\u017eavanja kako bi opravdao svoj zahtjev da je \u017ertva jedne kolektivno pro\u017eivljene prastare nepravde koju mo\u017ee ispraviti samo ponovno postizanje izgubljene nezavisnosti. On ih treba i zato da bi objasnio navodnu ne\u010disto\u0107u nacionalnog jedinstva \u2013 na podru\u010dju jezika, kulture, institucija i \u010dak rase \u2013 te da bi obrazlo\u017eio politiku kojom sada na poziciji vladara \u017eeli ponovo uspostaviti integritet i \u010disto\u0107u nacije, uprljanu stolje\u0107ima strane vlasti\u201d (21).<\/p>\n

Svojom politikom nacionalizam \u201csprovodi nekad bla\u017eim nekad okrutnijim sredstvima ujedna\u010davanje sistema, koje na ra\u010dun dosad postoje\u0107e heterogenosti proizvodi homogenost i postavlja \u010desto nepremostive prepreke razvoju religijske, kulturne ili etni\u010dke raznovrsnosti\u201d (54). Zato je \u201cneosporna \u010dinjenica da svaki nacionalizam koji \u017eeli biti koherentan i slijediti do kraja svoje osnovne principe vodi prije ili kasnije u netolerantno i diskriminiraju\u0107e postupanje i u otvoreni ili prikriveni rasizam. Nema mogu\u0107nosti izlaza. Budu\u0107i da ona homogena, \u010dista, kulturna i etni\u010dka ili i religijska nacija o kojoj nacionalizam sanja i koju \u017eeli probuditi nije nikad postojala \u2013 a da je ikad postojala, nestala bi u toku povijesti \u2013 mora je umjetno napraviti i izokrenuti stvarnost. A to se mo\u017ee posti\u0107i samo silom\u201d (29). \u201c\u010ci\u0161\u0107enja\u201d koja se tako doga\u0111aju \u201cpatriotsko pisanje povijesti \u2013 jo\u0161 jedna fikcija \u2013 kasnije poku\u0161ava zatajiti\u201d (54).<\/p>\n

Povijest koja dolazi iz patriotskih ili nacionalisti\u010dkih pera nije nikad istinita: \u201cBudu\u0107i da se stvarna povijest ne uklapa u nacionalisti\u010dku verziju pro\u0161losti, ili se uklapa samo s iskrivljavanjima, nacionalizam je prisiljen povijest toliko saviti da bude upotrebljiva, uljep\u0161ati je ili deformirati da koristi njegovim ciljevima i da mu slu\u017ei kao dokaz\u201d (24).<\/p>\n

Nacionalizam se temelji na izmi\u0161ljotinama, me\u0111u kojima je i sama nacija: \u201cTo \u0161to taj izgubljeni raj \u2013 nacija nacionalista \u2013 nikad nije bio opipljiva stvarnost, to ne predstavlja prepreku za \u010dovjeka nadarenog stra\u0161nim i veli\u010danstvenim instrumentom ma\u0161te da je izmisli. Za to je poezija tu: da bi se prazna mjesta u \u017eivotu popunila privi\u0111enjima, koje ljudi u svom kukavi\u010dluku, velikodu\u0161nosti, strahu ili gluposti trebaju kako bi svom \u017eivotu dali smisao. Privi\u0111enja koja poezija dodaje stvarnosti mogu biti dobro\u0107udna, ne\u0161kodljiva ili zlo\u0107udna. Nacionalizmi spadaju u ona posljednja\u201d (25).<\/p>\n

U \u0161irenju nacionalisti\u010dkih privi\u0111enja osnovnu ulogu imaju mediji. Ljosa to pokazuje uzimaju\u0107i kao primjer nacionalisti\u010dki konflikt na na\u0161im prostorima, koji \u201cje umjetno provociran pomo\u0107u tehnika manipulacije masama. Budu\u0107i da se to doga\u0111alo u dru\u0161tvu bez slobodnog i pluralisti\u010dkog sistema informiranja, nije bilo mogu\u0107nosti da se javnost cijepi protiv nacionalisti\u010dkog bula\u017enjenja i njegovih neizbje\u017enih posljedica, neprijateljstva prema strancima, rasizma i religijske netoleracije. [\u2026] apstraktno je koncipirana jedna fikcija, koju su zatim propaganda i dr\u017eavni audiovizualni mediji ugradili u stvarnost vrtoglavnom u\u010dinkovito\u0161\u0107u\u201d (79). \u201cUjedna\u010deni televizijski kanali, radio stanice, novine i \u010dasopisi bili su motor velike kampanje trovanja, koja je potpirivala nepovjerenje i mr\u017enju me\u0111u zajednicama i regijama tamo gdje je to jo\u0161 postojalo, a tamo gdje je bilo nestalo, iznova raspirivala. [\u2026] A razumni glasovi i razborita pera onih koji su poku\u0161avali da objektivno informiraju i ozbiljno zastupaju svoje mi\u0161ljenje bili su bez oklijevanja potisnuti ili vrije\u0111ani najgorim pogrdama: odmetnici, pla\u0107enici, izdajnici\u201d (78-79).<\/p>\n

Nacionalizam gu\u0161i i odbacuje razum i racionalnost jer \u201cistine koje nacionalisti\u010dka ideologija progla\u0161ava nisu racionalne; one su, kako je ve\u0107 re\u010deno, dogme, vjerske dogme. Zato se nacionalizmi kao ni crkve ne upu\u0161taju u dijalog: oni progla\u0161avaju svetim ili ekskomuniciraju. Nacionalizam ima mnogo vi\u0161e veze s instinktom i stra\u0161\u0107u nego s inteligencijom, i njegova snaga nisu ideje, nego uvjerenja i mitovi. Zato su mu bliski knji\u017eevnost i religija [\u2026]. Pjesme, romani pa \u010dak i gramatike doprinose vi\u0161e njegovom razumijevanju nego povijesna ili sociolo\u0161ka istra\u017eivanja\u201d (25-26).<\/p>\n

U nacionalisti\u010dkoj sredini \u201c\u0161teta koju nacionalizam prouzrokuje sigurno nije ni na jednom drugom podru\u010dju tako o\u010digledna kao na podru\u010dju kulture. U konfuznom i apsurdnom sistemu vrijednosti u kojem je pripadnost kolektivnoj apstrakciji \u2019naciji\u2019 vrhunska vrijednost te se knji\u017eevno i umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo vrednuje prema tom mjerilu, rezultat je predvidljiv. Nacionalisti\u010dko gledi\u0161te je sklono omalova\u017eiti ili odbaciti svako duhovno djelo koje lokalne vrijednosti, regionalno, nacionalno, folkloristi\u010dko stavlja u pozadinu, negira, ismijava ili poni\u0161tava pomo\u0107u kozmopolitske i univerzalne perspektive ili pomo\u0107u individualnog \u2013 pomo\u0107u one stvarnosti \u010dovjekovog postojanja koja se te\u0161ko mo\u017ee spojiti s nacionalizmom [\u2026]. Nacionalizam najvi\u0161e cijeni one knji\u017eevne tvorevine koje potvr\u0111uju njegove predrasude o kolektivnom identitetu. U praksi to zna\u010di da se regionalisti\u010dka ili folkloristi\u010dka umjetnost mora uzeti za uzor, \u0161to vodi u provincijalni autizam, neizbje\u017eni rezultat nacionalisti\u010dke kulturne politike. Zato nacionalizam u umjetnosti i knji\u017eevnosti do danas nije dao ni\u0161ta \u0161to bi bilo vrijedno pam\u0107enja, i zato ni \u2019proroci nacionalizma\u2019, kako primje\u0107uje Ernest Gellner, \u2019kad se trebalo latiti razmi\u0161ljanja, nisu igrali u prvoj ligi\u2019\u201d (29-30).<\/p>\n

Oni intelektualci i politi\u010dari koji ne forsiraju nacionalizam ipak prave ustupke nacionalistima i popu\u0161taju im misle\u0107i da \u0107e ih to sti\u0161ati. Pritom zaboravljaju \u201ciracionalni i teleolo\u0161ki karakter nacionalizma. Politi\u010dki i ideolo\u0161ki ustupci i nagodbe po pravilu ga ne sti\u0161avaju, nego ga razjaruju kao strelica rasnog bika i navode da zahtijeva jo\u0161 vi\u0161e. To neuta\u017eivo zahtijevanje je njegovo bitno obilje\u017eje\u201d (32).<\/p>\n

Nacionalizam ne mo\u017ee bez nasilnih postupaka, a oni nisu spojivi s demokracijom. Zato je nacionalizam suprotstavljen demokraciji: \u201cZbog njegove predod\u017ebe povijesti, [\u2026] njegovog ideolo\u0161kog op\u0161ivanja \u0161ovinizmom, neprijateljstvom prema strancima, rasizmom i religijskim dogmatizmom nacionalizam \u0107e bez sumnje \u2013 kao \u0161to ve\u0107 i jest u rascjepkanoj biv\u0161oj Jugoslaviji \u2013 biti politi\u010dka snaga koja \u0107e se sljede\u0107ih godina suprotstavljati onom internacionaliziranju \u017eivota i ekonomije kojem zahvaljujemo razvoj industrijske civilizacije i demokracije\u201d (48). U \u017earu nacionalizma zaboravlja se da je napredak civilizacije oduvijek povezan s nadila\u017eenjem granica plemenske zajednice, a ne sa zatvaranjem u njih (13).<\/p>\n

Ta\u010dno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Snje\u017eana Kordi\u0107 Rasplamsavanje nacionalizma na Balkanu devedesetih godina potaknulo je nobelovca Maria Vargasa Ljosu da objavi knjigu Nationalismus als neue Bedrohung (Nacionalizam kao nova prijetnja). Knjiga pokazuje jako dobru upu\u0107enost autora u situaciju na na\u0161im prostorima i u praksu sprovo\u0111enja nacionalisti\u010dke ideologije, kod koje filolozi i povjesni\u010dari imaju glavnu ulogu. Suprotno balkanskim filolozima, Ljosa […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-180536","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180536","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=180536"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180536\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=180536"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=180536"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=180536"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}