{"id":180144,"date":"2015-05-09T09:53:33","date_gmt":"2015-05-09T07:53:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=180144"},"modified":"2015-05-09T09:58:15","modified_gmt":"2015-05-09T07:58:15","slug":"liberalni-feminizam-kao-saveznik-kapitalu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/09\/liberalni-feminizam-kao-saveznik-kapitalu\/","title":{"rendered":"Liberalni feminizam kao saveznik kapitalu"},"content":{"rendered":"<p><em>Prema predavanju koje je odr\u017eala pro\u0161le godine (17.10.2014. u Tehni\u010dkom muzeju) \u201c\u017denska radni\u010dka prava i problem revolucionarnog subjekta\u201d o socijalnom, ekonomskom i radnom polo\u017eaju \u017eena u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu i o intersekciji spola i klase.<\/em><\/p>\n<p><em><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-180145 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Ankica-Cakardic-300x217.jpg\" alt=\"Ankica \u010cakardi\u0107\/Radni\u010dkafronta\" width=\"300\" height=\"217\" \/>Intervju vodili Vesna Konigsknecht i Karlo Jurak iz Radni\u010dke fronte, radne grupe za radnu i socijalnu ravnopravnost \u017eena.<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Da li se historijsko-materijalisti\u010dkom analizom polo\u017eaja \u017eena mo\u017ee do\u0107i do spoznaje da su one dvostruko opresirane i kakva je feministi\u010dka praksa otpora?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne samo u feministi\u010dkoj teoriji, ve\u0107 u politi\u010dkoj teoriji generalno va\u017eno je uz deskriptivne modele analize razvijati i one eksplanatorne koji \u0107e nam pomo\u0107i ili barem pribli\u017eiti historijat i uzroke odre\u0111enih dru\u0161tvenih posljedica i tendencija. Taj tip socijalne historije preciznije istra\u017euje dru\u0161tvene odnose nekog konkretnog historijskog odsje\u010dka koji afirmiraju odre\u0111eni politi\u010dko-ekonomski re\u017eim. Historijski materijalizam nije tek neki isprazni pamfletarski slogan, radi se o veoma specifi\u010dnoj metodi koja ima svoje precizno zna\u010denje. Rije\u010d je o pripremi teorijskih osnova i instrumenata za analizu dru\u0161tva ali ne s nakanom da se samo ponudi neko znanstveno poja\u0161njenje svijeta. Poanta je u tome da se istra\u017ee mogu\u0107nosti \u201eterena\u201c unutar kojega \u0107emo politi\u010dki intervenirati i iz kojega \u0107e se razvijati politi\u010dka akcija.<\/p>\n<p>Historijski materijalizam je jedini u stanju pojasniti \u2013 dakle, ne samo opisati kako to obi\u010dno \u010dine suvremene spekulativne teorije roda \u2013 tzv. dvostruku \u017eensku opresiju. Feministi\u010dka unitarna teorija nagla\u0161ava kako akumulacija vi\u0161ka vrijednosti nije mogu\u0107a bez patrijarhalnog na\u010dina proizvodnje i rodne podjele rada u sferi obitelji i tr\u017ei\u0161ta. Budu\u0107i da kapitalizam izvorno po\u010diva (gdje god da ga geo-historijski lociramo) na proizvodnji vi\u0161ka za kapitalista uslijed eksploatacije radne snage, marksisti\u010dki feminizam u taj tip interpretacije uklju\u010duje i \u017eenski obiteljsko-ku\u0107anski rad bez kojeg je svaka analiza kapitalizma nepotpuna i neadekvatna. \u017dene nisu opresirane samo na tr\u017ei\u0161tu, ve\u0107 i u ku\u0107anskoj sferi budu\u0107i da su \u201cpo prirodi stvari\u201d jo\u0161 uvijek zadu\u017eene i za taj nepla\u0107eni dio rada, kako se to kriti\u010dki formulira u teoriji dvostruke opresije. Kapitalizam i patrijarhat ne mo\u017eemo analizirati kao procese odvojene jedan od drugoga (ba\u0161 kao \u0161to spol i klasa nisu autonomni jedan u odnosu na drugog) budu\u0107i da djeluju \u201cunitarno\u201d i istovremeno reproduciraju podre\u0111eni polo\u017eaj \u017eena i opresiranih dru\u0161tvenih skupina. Upravo stoga, praksa socijalisti\u010dkog feminizma se strukturira oko otpora prema kapitalizmu i njegovim patrijarhalnim premisama.<\/p>\n<ul>\n<li>Koje su osnovne razlike izme\u0111u bur\u017eoaskog i revolucionarnog (socijalisti\u010dkog) feminizma?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Clara Zetkin, Alexandra Kollontai, Inessa Armand i Emma Goldman, da samo navedem neke, revolucionarke su koje su u svojim borbenim nastojanjima uporno upozoravale na va\u017enost klasne dimenzije u feministi\u010dkom pokretu, jednako kako su upozoravale na va\u017enost spolne u okviru lijevog pokreta. Budu\u0107i da njihova praksa izrasta iz radni\u010dkog pokreta, feministi\u010dkom socijalizmu 19. stolje\u0107a nije bila prihvatljiva reducirana agenda srednjeklasnih liberalki okupljenih oko pokreta za op\u0107e pravo glasa \u017eena jer u svojim zahtjevima nisu zastupale prava \u017eenske radni\u010dke klase. Taj tip bur\u017eoaskog (liberalnog) feminizma ni na koji na\u010din nije razvijao antikapitalisti\u010dke strategije, pa je socijalisti\u010dki feminizam od svojih samih po\u010detaka upozoravao na opasnost liberalisti\u010dkih tendencija u feminizmu koje su sklone kooptaciji s re\u017eimom. Iako je sufra\u017eetski pokret odigrao historijski va\u017enu ulogu u pravno-politi\u010dkom smislu, on je u dugoro\u010dnom inzistirao tek na reformatorskim programima u okviru gra\u0111anskog dru\u0161tva i njegovog sistema privilegija. To da su \u017eene izborile pravo glasa \u2013 upozoravala je Emma Goldman referiraju\u0107i se na primjer Novog Zelanda gdje su \u017eene prvi puta u povijest izborile to pravo \u2013 nije uvjetovalo materijalno i socijalno pobolj\u0161anje polo\u017eaja \u017eena. Bur\u017eoaski, odnosno liberalni feminizam to nije niti mogao jer nije zadirao u ekonomsko-politi\u010dki okvir koji je pravno uklju\u010dio \u017eene. Da su socijalistkinje bile u pravu, mo\u017eemo i danas potvrditi. Pristup liberalki koji se isklju\u010divo svodi na prava, individualizam, kvote, stakleni strop, zahtjeve primarno na \u017eenskoj identitarnoj liniji, afirmaciju \u017eenskog poduzetni\u0161tva i \u201cliderki\u201d, danas se posve skladno uklapa u kapitalisti\u010dki re\u017eim. Mnoge suvremene feministi\u010dke teoreti\u010darke i teoreti\u010dari s punim pravom govore o neoliberalnom feminizmu.<\/p>\n<ul>\n<li>Ima li liberalni feminizam emancipatorskih potencijala?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Taj \u201cfeminizam\u201d u svojoj old school bur\u017eoaskoj maniri se ne bavi feministi\u010dkim problemima primjerice klase, imperijalizmom, o\u010dajnim uvjetima rada najve\u0107eg broja radnica i radnika, dru\u0161tvenom reprodukcijom, komodifikacijom ku\u0107anskog rada itsl., ve\u0107 ostaje reakcionarno orijentiran na bolje-staja\u0107e \u2013 bur\u017eujske \u017eene i njihovo napredovanje. Mantra liberalisti\u010dkog individualizma koja po\u010diva na ideji \u201cpoduzetni\u010dkog duha\u201d i \u201cosobnog izbora\u201d koje nema veze s dru\u0161tvenom odgovorno\u0161\u0107u, podjednako se realizira i u bur\u017eoaskom feminizmu. Prvi paradoks liberalnog feminizma se sastoji u tome da tobo\u017ee emancipira \u017eene, a zapravo sudjeluje u generiranju \u017eenske opresije reproduciraju\u0107i kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje. Drugi ukazuje na \u010dinjenicu da uz slabljenje dru\u0161tvenih pokreta posljednjih decenija taj vid feminizma pre\u017eivljava i globalno se \u0161iri kao najdominantniji, i na\u017ealost nerijetko kooptiran.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako je dru\u0161tvo rje\u0161avalo pitanje ravnopravnosti \u017eena u socijalizmu, a kako danas?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Unato\u010d stalnim denuncijacijama, tu nema nikakve dileme: \u017eene su u socijalizmu izborile gotovo sva svoja materijalna i socijalna prava. Tu razinu progresivnosti \u0107emo rijetko susretati na globalnoj razini i historijski, a ono \u010demu svjedo\u010dimo od 90-ih naovamo je postepeno gubljenje te\u0161ko izborenih prava. Politi\u010dke odluke da se \u017eene u \u0161to ve\u0107oj mjeri uklju\u010di u aspekte socijalisti\u010dkog \u201cjavnog\u201d \u017eivota zna\u010dile su da se s patrijarhatom obra\u010dunavamo institucionalno, ne kao \u0161to je tome danas slu\u010daj u okviru tek nekolicine \u017eenskih nevladinih udruga i lobija, volonterski i s ekstremno malo materijalnih resursa. Dakle, socijalizam se sustavno i kontinuirano bavio \u201c\u017eenskim pitanjem\u201d i znanstveno i na terenu \u0161to uzorno i neponovljivo zapo\u010dinje 1942. s Antifa\u0161isti\u010dkom frontom \u017eena a zavr\u0161ava 1990. s Konferencijom za dru\u0161tveni polo\u017eaj \u017eene i porodice.<\/p>\n<p>Spomenimo, primjerice, da dana\u0161nja socijalisti\u010dka Bolivija ima jedinstveno Ministarstvo deptarijarhalizacije i dekolonizacije. To ne\u0107emo sresti ni u jednoj suvremenoj kapitalisti\u010dkoj zemlji, \u010dak i kad se pozivamo na tzv. napredne nordijske modele socijal-demokracija.<\/p>\n<ul>\n<li>Jesmo li napravili korak unatrag?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Budu\u0107i da smo pretrpani liberalisti\u010dkim tuma\u010denjima socijalisti\u010dkog samoupravljanja koja proizvode svoj kriti\u010dki diskurs na temelju izostavljanja primjera progresivnih tendencija socijalizma, ponavljaju\u0107i da ono nije emancipiralo ni radni\u0161tvo ni \u017eene, iskoristit \u0107u priliku i spomenuti tek nekolicinu pozitivnih mjera jugoslavenskog socijalizma koje su bile usmjerene na pobolj\u0161anje polo\u017eaja \u017eena.<\/p>\n<p>Va\u017eno je uporno ponavljati nekoliko \u010dinjenica iz ne tako davne samoupravlja\u010dke pro\u0161losti koje se redovito zaobilaze i posljedi\u010dno zaboravljaju. Jugoslavenski Ustav iz 1974. je jam\u010dio \u017eenama pravo na abortus, koliko mi je poznato tu ustavnu odredbu svojedobno je jo\u0161 jedino provela Rusija. To ustavno pravo \u017eene su post-socijalizma izgubile. Nadalje, Obiteljski zakon FNRJ-a iz 1948. je tretirao \u017eenski ku\u0107anski rad kao \u201cdoprinos\u201d ekonomiji ku\u0107anstva, s druge strane, suvremeni zahtjevi za prepoznavanjem ku\u0107anskog rada kao rada toliko su rijetki na subpoliti\u010dkoj razni, a u okviru formalne politike, nekog prava ili zakona ni u primisli. Kongresi sindikata iz 70-ih i Akcijski programi sindikalnih organizacija za rje\u0161avanje problema zaposlenih \u017eena su se zalagali \u2013 kao \u0161to je isticano npr. na VII. kongresu \u2013 za \u201estalno unapre\u0111ivanje za\u0161tite materinstva na naj\u0161irim osnovama solidarnosti\u201d, sigurnu stambenu politiku, socijalizaciju ku\u0107anskog rada itd. Kao \u0161to je svima poznato, rije\u010d je o stavkama koje sindikati i njihove \u017eenske sekcije danas ne prepoznaju. Unato\u010d tome, od sindikata iz strate\u0161kih razloga ne odustajemo i s njima nam tek predstoji ogroman edukacijski i terenski rad, demokratizacija i (feministi\u010dka) politizacija sindikalnog pokreta. Na svu sre\u0107u, tu nije rije\u010d o tek ispraznoj \u017eelji, u okviru BRID-a i \u017denske fronte za radna i socijalna prava time se ve\u0107 zadnjih nekoliko godina ozbiljno bavimo.<\/p>\n<ul>\n<li>Trebamo li se jo\u0161 uvijek boriti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To je gotovo stvar urgencije. Borimo se u okviru kontinuirane feministi\u010dke edukacije i \u0161irenja feministi\u010dke fronte, uklju\u010duju\u0107i razli\u010dite politi\u010dke subjekte \u2013 od grassroots lijevih inicijativa i aktivististkinja\/aktivista, preko povezivanja \u017eenske civilne scene i u post-jugoslavenskom kontekstu, \u201cterenskom\u201d praksom prema principima rada AF\u017d-a, guraju\u0107i \u017eenske sindikalne sekcije sa smislenom politi\u010dkom agendom i u alijansi s drugim lijevim saveznicima, od zelenih, preko inicijativa za zajedni\u010dka dobra do studentskog pokreta koji je na ovim prostorima odigrao veoma va\u017enu politi\u010dku ulogu.<\/p>\n<ul>\n<li>Do kuda se stiglo nakon vi\u0161e od 100 godina borbe za jednaka prava \u017eena i mu\u0161karaca?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Stvar je toliko notorna da kada danas govorimo o radni\u010dkim pravima, vra\u0107amo se zahtjevima koje je 1890. za 1. maj istakla Druga internacionala: 8+8+8. Drugim rije\u010dima, materijalna situacija radni\u010dke klase je svakim danom sve lo\u0161ija \u0161to dvostruko optere\u0107ene \u017eene poga\u0111a najte\u017ee.<\/p>\n<p>Najgrublje i najsa\u017eetije govore\u0107i, \u017eene oduvijek rade poslove koji su slabije pla\u0107eni: uslu\u017eni servisi, javne i administrativne slu\u017ebe, poslovi skrbi i njege, obrazovanje. Uz to, proces feminizacije rada indikator je slabije pla\u0107enih poslova i lo\u0161ijih uvjeta rada \u0161to nam poja\u0161njava i devalvaciju cijene rada gdje \u017eene \u201ckonkuriraju\u201d mu\u0161karcima. Polo\u017eaj \u017eena danas je toliko lo\u0161 da govorimo i o procesima feminizacije siroma\u0161tva.<\/p>\n<p>Sljede\u0107u stvar je veoma va\u017eno istaknuti. U zemljama centra se ekonomska restrukturacija odvija alokacijom resursa \u0161to posebno poga\u0111a mu\u0161ku radnu snagu (prebacivanje industrijske proizvodnje u zemlje jeftine radne snage) i gdje su uvjeti rada u fizi\u010dkom smislu lo\u0161i, uz veoma problemati\u010dan pravno-dru\u0161tveni odnos prema strancima i migrantskim radnicima i ekspanzijom uslu\u017enoga sektora u kojem mahom rade \u017eene, dok je u zemljama periferije na snazi deregulacija radnoga zakonodavstva i prekarizacija, \u0161to najvi\u0161e poga\u0111a \u017eensku radnu snagu, provode\u0107i strukturnu fleksibilizaciju rada.<\/p>\n<p>Fleksibilizacija je izrazito konzervativna mjera koja osigurava besplatni \u017eenski rad u ku\u0107anstvu koji je nu\u017ean za akumulacija profita. Radna snaga kao roba ne dolazi na tr\u017ei\u0161te tako \u0161to je automatski spremna za rad, nju treba nahraniti, speglati, psihofizi\u010dki i seksualno o njoj skrbiti te upregnuti \u010ditavi niz organizacijskih radnji koje omogu\u0107avaju pripremu i reprodukciju radne snage. U tom smislu, fleksibilizacija radnog vremena omogu\u0107ava \u017eeni da uz povremeni nadni\u010dki posao, nastavi besplatno obavljati ono \u0161to joj je tradicionalno dodijeljeno i afirmirano naturaliziraju\u0107om argumentacijom \u017eenske uloge u obiteljsko-ku\u0107anskoj sferi. Fleksibilizacija radnog vremena u slu\u010daju \u017eena se historijski opravdavala i uvodila pod krinkom \u201cprilike\u201d za \u017eenu koja \u0107e kona\u010dno u tobo\u017ee emancipatorskom ozra\u010dju biti u mogu\u0107nosti da izi\u0111e na tr\u017ei\u0161te rada te da, primjerice, part-time poslom kombinira svoje obiteljske obaveze sa zaposlenjem. Bez sumnje, tu se nije radilo, i ne radi se, ni o kakvom emancipatorskom projektu, ve\u0107 uvla\u010denju jeftine \u017eenske radne snage na tr\u017ei\u0161te kada je kona\u010dno formalno omogu\u0107ena dvostruka eksploatacija \u017eena \u2013 bilo da je rije\u010d o \u017eenskoj radnoj snazi ili nepla\u0107enom ku\u0107anskom radu.<\/p>\n<p>Da stvar bude paradoksalnija, liberalne feministkinje su prve koje \u0107e zagovarati ove \u201catipi\u010dne\u201d oblike rada, tvrde\u0107i da je rije\u010d o kreativnim mogu\u0107nostima u kojima \u017eene npr. mogu kombinirati rad i maj\u010dinstvo. Postoji \u010ditavo more kriti\u010dkih analiza i tekstova o problematici maj\u010dinstva i njegove veze s konzervativnom neoliberalnom ideologijom koja izrasta iz tako postavljenog okvira pa ovdje ne bih o tome du\u017eila. Sumarno govore\u0107i, osim \u0161to se moramo obra\u010dunavati s kapitalisti\u010dkim na\u010dinom proizvodnje, grade\u0107i socijalisti\u010dko-demokratske temelje dru\u0161tva, paralelno se moramo boriti i s regresivnim tendencijama unutar vlastitih feministi\u010dkih redova.<\/p>\n<address>\u00a0&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8211;<\/address>\n<address>Ankica \u010cakardi\u0107<\/address>\n<address>Od 2010. godine radi kao docentica i predstojnica Katedre za socijalnu filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Od 2011. voditeljica obrazovnog programa u Centru za \u017eenske studije. U Centru za mirovne studije predaje od 2006. godine. \u010clanica Baze za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju (BRID), \u017denske fronte za radna i socijalna prava i zagreba\u010dkog FemFronta (feministi\u010dko-marksisti\u010dkog kru\u017eoka).<\/address>\n<address><a href=\"https:\/\/www.radnicka-fronta.org\/2015\/05\/04\/intervju-s-ankicom-cakardic\/\" target=\"_blank\">Radni\u010dka fronta<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010cakardi\u0107: Najgrublje i najsa\u017eetije govore\u0107i, \u017eene oduvijek rade poslove koji su slabije pla\u0107eni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-180144","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180144","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=180144"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180144\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=180144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=180144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=180144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}