{"id":179966,"date":"2015-05-07T08:18:26","date_gmt":"2015-05-07T06:18:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=179966"},"modified":"2015-05-08T08:06:56","modified_gmt":"2015-05-08T06:06:56","slug":"kapitalisti-naprijed-fasisti-stoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/07\/kapitalisti-naprijed-fasisti-stoj\/","title":{"rendered":"Kapitalisti naprijed, fa\u0161isti stoj?!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/p>\n

\"Srecko-Pulig\"Prigodni\u010darska borba protiv fa\u0161izma, koja se rasplamsava svakog prolje\u0107a, povezana s obljetnicama oslobo\u0111enja, ove godine kada slavimo 70. godi\u0161njicu pobjede u Drugom svjetskom ratu, biti \u0107e jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107a no obi\u010dno. Pa iako su sve\u010danosti tu da bi se slavilo, \u010desto ostaje gorak okus da nastupi uglavnom po samorazumijevanju lijevih partijskih funkcionera, a pogotovo oni du\u017enosnika civilnog dru\u0161tva, nisu dostatni. Bez stvarne povezanosti sa suvremenim \u017eivotom, njegovim rastu\u0107im proturje\u010djima, za koja ve\u0107 odavno u mainstreamu pi\u0161e da pogoduju fa\u0161izaciji, ti su nastupi, dobrohotnije re\u010deno, jalovi i sterilni. A zao\u0161trenije govore\u0107i, oni mogu biti i kontraproduktivni.<\/p>\n

Pa \u0161to je to tako iritantno u dana\u0161njoj institucionaliziranoj borbi protiv fa\u0161izma? Toliko toga da je te\u0161ko odlu\u010diti se odakle po\u010deti kritiku. No kao \u0161to re\u010de kineski mudrac Sun Ce: \u2018Kada je neprijatelj sa svih strana, svaki udarac je dobar!\u2019 Mogli bismo zato po\u010deti poznatim stavom kriti\u010dke teorije koji se pripisuje jednom od njezinih osniva\u010da, Maxu Horkheimeru, a nakon njega ponovili su ga mnogi. On glasi kako je onima koji bi da govore o fa\u0161izmu, a da pritom ne govore o kapitalizmu, bolje da \u0161ute. Shvatimo li izrijek ozbiljno, gotovo svi na\u0161i funkcioneri trebali bi za\u0161utjeti. Jer njihov je antifa\u0161izam retrospektivan i dr\u017eavotvoran, a ne antisistemski! Njih on zanima samo kao ontolo\u0161ki materijal uzidan u temelje dr\u017eavnog zdanja. Takvo slavljenje \u2018tekovina revolucije\u2019, prevedene u pozitivni poredak, i\u0161lo je na \u017eivce ve\u0107 u Jugoslaviji. S vremenom sve vi\u0161e, kako je postajalo jasno da zemlja postupno odustaje od socijalizma kao glavne antifa\u0161isti\u010dke ste\u010devine. \u0160to onda re\u0107i o poku\u0161ajima da se kapitalisti\u010dka restauracija i stvaranje novih dr\u017eava omogu\u0107eno razaranjem stare utemelji u povijesnom antifa\u0161izmu nego da su ti poku\u0161aji kontrafakti\u010dki? Jer ako je ikada postojao trenutak kada su si ovda\u0161nja rukovodstva sama dodijelila carte blanche, koja sve opravdava u ime sublimnog dr\u017eavotvornog cilja, onda je to bio trenutak ra\u0111anja njihove suverenosti i neovisnosti. A on je imao najvi\u0161e odlika fa\u0161istoidnosti. Da su sve strane u sukobima spremne etni\u010dki \u010distiti i na druge na\u010dine kinjiti vlastito stanovni\u0161tvo, samo ako ono ne odgovara njihovoj predod\u017ebi o fa\u0161istoidnoj lojalnosti, to smo do\u017eivjeli. Ali nismo svi i pre\u017eivjeli. Mnogi su stradali, od \u2018svojih\u2019 i od \u2018drugih\u2019. Neki su jo\u0161 dok se to nasilje doga\u0111alo poku\u0161ali kvantificirati fa\u0161izam na djelu, pa je u tim poku\u0161ajima ugrubo ispalo kako je re\u017eim Slobodana Milo\u0161evi\u0107a bio dvije tre\u0107ine fa\u0161isti\u010dki, onaj Franje Tu\u0111mana do pola, a Milana Ku\u010dana tre\u0107inu. No ti elementi fa\u0161izma nisu se nikada do kraja povezali u historijski uzorak. Dapa\u010de, postojali su argumenti protiv upotrebe rije\u010di fa\u0161izam za opis suvremenosti, jer ta etiketa stigmatizira i prekida refleksiju. Tu jo\u0161 spada i opaska Borisa Budena da nama danas prijeti ne\u0161to za \u0161to nemamo jedno novo ime, ali bi ono moglo biti i gore od povijesnih fa\u0161izama. Bilo kako bilo, od kolokvijalne upotrebe rije\u010di fa\u0161istoidnost, ako ve\u0107 ne i fa\u0161izam, nismo odustali.<\/p>\n

Taj fa\u0161izam bio je najprije preodjenut u ruho kulturnog romantizma, no bez ikakvih emancipatorskih momenata, kakvi su postojali u nacionalizmima 19. stolje\u0107a. Na djelu je ustvari bio diferencijalni ili kulturni rasizam, u kojem je \u2018vlastita\u2019 nacija tendirala prema nadljudima, a sve druge, naro\u010dito iz zajedni\u010dke domovine, prema podljudima. Korigiraju\u0107i svoju teoriju fa\u0161izma iz 1990-ih, ba\u0161 u smislu da ne smijemo previdjeti cjelinu procesa koji su doveli do kapitalisti\u010dke restauracije, slovenski sociolog Rastko Mo\u010dnik naknadno je uveo i drugi tip fa\u0161izacije ovda\u0161njih dru\u0161tava. On je slijedio brzo nakon prvoga, a sastojao se u realisti\u010dkoj tehnokratskoj \u2018ne-politici\u2019. To je onaj vladaju\u0107i pristup koji \u2013 kao pseudoalternativa onoj prvotnoj zajapurenosti \u2013 govori kako nama ne trebaju ni lijevi ni desni (u historicisti\u010dkoj retrospektivi: ni usta\u0161e ni partizani), ve\u0107 samo pogled unaprijed. Razvoj, privredni progres, koji mo\u017ee donijeti samo vlada stru\u010dnjaka, koja \u0107e napokon razvlastiti zlosilje ideologa. Sve tu po\u010dinje naoko lijepo i liberalno: sloboda, jednakost, tolerancija i multikulturalizam. No \u010dim dobiju priliku vladati, zastupnici ove struje fa\u0161izacije uvode propise koji prakti\u010dno diskriminiraju, pretjerano iskori\u0161tavaju radnike i prekariziraju radne odnose. U\u010dinak vlasti ovakvih \u2018lijevih liberala\u2019 je put u pseudokastinsko dru\u0161tvo, utemeljeno na raznolikosti pravnih i osobito radnih statusa, te na segmentaciji tr\u017ei\u0161ta radne snage. Danas bismo tome mogli dodati i procese financijalizacije i pokoravanja cjelokupnog \u017eivota stanovni\u0161tva ekonomiji duga.
\nPa ako je \u2018nepostojanje\u2019 kapitalizma problem na\u0161ih prigodni\u010darskih antifa\u0161ista i moralisti\u010dkih kolumnista, mo\u017eda je problem nove mlade ljevice \u0161to sve ho\u0107e objasniti ekonomijom? Onda za njih vrijedi svojevrsno obrtanje Horkheimerova izrijeka, po kojem sada tko ho\u0107e govoriti o kapitalizmu, bolje neka \u0161uti o fa\u0161izmu. Jer to je govorenje, kao \u2018kulturaliziranje\u2019 dru\u0161tva, ve\u0107 donijelo toliko nevolje da ga je najbolje presko\u010diti i odmah prije\u0107i na tvrdo tlo ekonomskih \u010dinjenica. No tada bez odgovora ostaje pitanje za\u0161to isti ili sli\u010dni ekonomski trendovi u jednom dru\u0161tvu dovode do velike, a u drugome do zanemarive fa\u0161izacije. Ili, za\u0161to u Sloveniji ili Istri po\u0161tovanje povijesnog antifa\u0161izma nije zatrto, a drugdje jest?<\/p>\n

Uglavnom, neke objektivnije tendencije mogu se i trebaju uo\u010diti. Spomenuti Mo\u010dnik poku\u0161ao je pokazati \u0161to fa\u0161istoidnim politikama pribavlja masovnu potporu i \u0161to je izvor \u2018pro\u0161irene reprodukcije\u2019 takvih politi\u010dkih praksa. Restauracija kapitalizma zahtijevala je uspostavljanje novog \u2018klasnog kompromisa\u2019. Ili da se, nakon kratkotrajne euforije, barem pribavi pasivni pristanak radnih masa na novu podre\u0111enost i iskori\u0161tavanje, neusporedivo ve\u0107e od onih u samoupravnom socijalizmu. Pouzdanost zaposlenja i sigurnost nadnica bili su potkopani jo\u0161 u dekadentnom zavr\u0161nom razdoblju Jugoslavije. A kada je nahrupila, globalnoj neokonzervativnoj\/neoliberalnoj ofenzivi nije se moglo suprotstaviti na razini atomiziranih poduze\u0107a. Zadnji poku\u0161aj da se \u2018tr\u017ei\u0161ni socijalizam\u2019 samoupravno korigira samoupravnim sporazumijevanjem i dru\u0161tvenim dogovaranjem nije uspio. Na sceni je ostala samo dr\u017eava. Ali ne ona samoupravna i socijalisti\u010dka, ve\u0107 dr\u017eava dr\u017eavno-partijskih birokracija. A one su, suo\u010dene s krizom i mogu\u0107im narodnim ustancima protiv sebe, napustile socijalisti\u010dki projekt, time uspje\u0161no depolitizirale mase, koje su postale pukim \u2018doga\u0111anjem (nacionalisti\u010dkog) naroda\u2019. Skrenute su energije odozdo, vlast mnogih birokrata je sa\u010duvana, ali po cijenu promjene sistema i raspada dr\u017eave. Pod krinkom ideologije 19. stolje\u0107a stvorene su dr\u017eave novoga kova, dr\u017eave globaliziranog kapitala u trenutku krize hegemonog euroatlantskog podru\u010dja.<\/p>\n

O\u010duvanje i obnavljanje fa\u0161istoidnih politika proizlazi iz dviju glavnih zada\u0107a novih dr\u017eava: da se me\u0111usobno takmi\u010de u privla\u010denju kapitalskih ulaganja i da upravljaju ljudskim resursima na svome terenu. \u0160to je sve zajedno za ve\u0107inu trka prema dnu. Zadatak dr\u017eava sada je da odre\u017eu vlastito stanovni\u0161tvo od politi\u010dkog odlu\u010divanja i poku\u0161aju izvr\u0161avati protunarodnu politiku u korist kapitala. Fa\u0161istoidni elementi organski se uklapaju u taj uzorak i poma\u017eu njegovoj u\u010dinkovitosti. Sve to onda kao samoobrana prate tzv. obnova patrijarhalne obitelji, \u2018retradicionalizacija\u2019 i bijeg u identitetske konstrukcije, kao poku\u0161aji da se izgrade mre\u017ee potpore u okolini koju uni\u0161tavaju kapitalisti\u010dki procesi. Vidimo to i u srpskoj zajednici.<\/p>\n

U takvoj situaciji identitetske zajednice, one koje danas ritualno zazivaju i antifa\u0161izam, dru\u0161tveni su oslonac suvremenoj dr\u017eavi. Tako se nekada\u0161nja nacionalna dr\u017eava preobra\u017eava u identitetsku dr\u017eavu. A fa\u0161istoidne prakse su toj dru\u0161tveno-politi\u010dkoj konstrukciji imanentne.<\/p>\n

Moralisti\u010dke kampanje i reklamiranje tolerancije ne mogu se u\u010dinkovito boriti protiv dana\u0161njeg fa\u0161izma, naprosto zato jer ne zahva\u0107aju ovdje skicirane povijesne uzroke. Vrlo \u010desto u tim kampanjama sudjeluju vlade, nevladine organizacije i evropske ustanove, koje su na \u010delu i ovih procesa koji uzrokuju suvremene fa\u0161istoidne prakse. U tim postupcima ogleda se i autoritarni karakter sada\u0161nje liberalne politike: umjesto da narod odre\u0111uje vlastima \u0161to da rade, sada to vlast nala\u017ee narodu \u2013 kako da misli i \u0161to je za njega dobro. A to se svodi na nemogu\u0107u alternativu: kapitalisti naprijed, fa\u0161isti stoj! Fa\u0161izam je sastavni dio kapitalizma i zato je svaka suvisla borba protiv njega ujedno i borba protiv kapitalista.<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zadatak dr\u017eava sada je da odre\u017eu vlastito stanovni\u0161tvo od politi\u010dkog odlu\u010divanja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-179966","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179966","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=179966"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179966\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=179966"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=179966"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=179966"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}