{"id":179751,"date":"2015-05-05T06:50:25","date_gmt":"2015-05-05T04:50:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=179751"},"modified":"2015-05-06T10:30:48","modified_gmt":"2015-05-06T08:30:48","slug":"treba-poceti-zivjeti-alternativne-vizije-upravljanja-drustvom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/05\/treba-poceti-zivjeti-alternativne-vizije-upravljanja-drustvom\/","title":{"rendered":"&#8220;Treba po\u010deti \u017eivjeti alternativne vizije upravljanja dru\u0161tvom&#8221;"},"content":{"rendered":"<p><em><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-155678\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/08\/Karlo-Jurak-300x223.jpg\" alt=\"Karlo Jurak\/www.ffzg.unizg.hr\" width=\"300\" height=\"223\" \/>U intervjuu za Slobodni Filozofski \u010dlan Radni\u010dke fronte Karlo Jurak odgovara na pitanja o istovremenom djelovanju te organizacije kao stranke i kao pokreta, o njenom &#8220;tranzicijskom programu&#8221;, o edukaciji \u010dlanstva i radni\u0161tva op\u0107enito, o va\u017enosti suprotstavljanja nacionalizmu za borbu protiv kapitalizma, o zna\u010daju solidarnog i kooperativnog planiranja i upravljanja te o kulturnim aspektima nu\u017enima za transformiranje dru\u0161tva. Nazna\u010duje da se &#8220;alternativne vizije upravljanja dru\u0161tvom mogu legitimirati samo ako ih se po\u010dne &#8216;\u017eivjeti&#8217;, \u0161to zna\u010di da ih treba graditi i odgajati dru\u0161tvo u tom duhu.&#8221;<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Definirate se kao antikapitalisti\u010dka stranka, a i povijesni su uvjeti u kojima zapo\u010dinjete djelovati takvi da vas prisiljavaju uglavnom na defenzivne akcije. No koji je pozitivan sadr\u017eaj va\u0161eg programa? Kako izgleda minimalni program promjene koji Radni\u010dka fronta namjerava ponuditi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Borba za demokratski socijalizam 21. stolje\u0107a predstavlja pozitivan sadr\u017eaj na\u0161eg programa. Smatramo da jedini istinski antikapitalizam mora biti demokratskoga i socijalisti\u010dkoga usmjerenja, ponajvi\u0161e zato \u0161to je socijalizam nedovr\u0161ena ideja te zato \u0161to kapitalizam pati od deficita demokracije (koja se svodi na puku predstavni\u010dku demokraciju u kojoj kapital igra glavnu ulogu kao i u ostalim sferama \u017eivota). Na\u0161 minimalni program svodi se na za\u0161titu i pove\u0107anje radni\u010dkih prava (kroz zahtjeve za isplatom zaostalih pla\u0107a i doprinosa, ve\u0107im zapo\u0161ljavanjem, pove\u0107anjem minimalne pla\u0107e&#8230;). Me\u0111utim, tranzicijski program je vrlo va\u017ean za nas jer povezuje na\u0161 minimalni program s maksimalnim programom i to preko zahtjeva koji u dru\u0161tvu zao\u0161travaju odnos izme\u0111u rada i kapitala te raspiruju klasnu borbu i napadaju kamen-temeljac na\u0161eg kapitalizma (zahtjev za revizijom pretvorbe i privatizacije, smanjenjem radnog dana, pove\u0107anjem zaposlenosti bez smanjenja pla\u0107e&#8230;).<\/p>\n<p>Dalje, tranzicijski program uklju\u010duje i novu ekonomsku politiku (&#8220;rezove&#8221; koji bi napadali bogate, a ne siroma\u0161ne, reindustrijalizaciju, poticanje kooperativne proizvodnje), internacionalne odnose koji po\u010divaju na solidarnosti i odbijanju asocijacija u kojima se nalazimo u podre\u0111enom polo\u017eaju. Na\u0161 program sli\u010dan je programu slovenske Inicijative za demokratski socijalizam koja je dio \u0161iroke lijeve koalicije Udru\u017eena ljevica (Zdru\u017eena levica). U tom smo smislu dosta radikalniji od savezni\u010dkih Podemosa i Syrize.<\/p>\n<ul>\n<li>\u00a0Na &#8220;velikom Plenumu RF-a&#8221; odlu\u010dili ste iza\u0107i na sljede\u0107e parlamentarne izbore. U kojoj je fazi i na koji na\u010din se izra\u0111uje cjeloviti program s kojim namjeravate iza\u0107i? U strate\u0161kom smislu, otkuda zapo\u010deti provedbu dru\u0161tvenih promjena koje predla\u017eete?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Bazi\u010dni dio na\u0161eg programa \u010dine, kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, na\u0161i zahtjevi i programski principi. Me\u0111utim, na\u0161 program se stalno nadogra\u0111uje te svako malo na na\u0161oj stranici iza\u0111e jedan programski segment. Mislimo djelovati i kroz medije te se obra\u0107ati radnicima, nezaposlenima, studentima, svima obespravljenima i potla\u010denima, a ne apstraktnim &#8220;gra\u0111anima&#8221; u koje se ubrajaju i tajkuni i radnici. U tome se zna\u010dajno razlikujemo od svih stranaka u RH dosad.<\/p>\n<ul>\n<li>Za razliku od sistemskih, tj. prokapitalisti\u010dkih politi\u010dkih stranaka, temeljni dru\u0161tveni antagonizam na koji \u017eelite skrenuti pa\u017enju onaj je izme\u0111u kapitala i rada. Da biste skrenuli pa\u017enju na taj antagonizam, koristite kriti\u010dku, no vrlo provokativnu, gotovo prokaziva\u010dku, retoriku. Postoji li opasnost da takva retorika dovede do nepo\u017eeljnog pojednostavljivanja slo\u017eenih dru\u0161tvenih problema i percepcije Radni\u010dke fronte kao jo\u0161 jedne ljutite, populisti\u010dke prosvjedne stranke?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Upravo se o tome radi \u2013 skretanje pa\u017enje na odnos izme\u0111u rada i kapitala velika je novina na na\u0161oj politi\u010dkoj sceni. Me\u0111utim, to nije novina u svjetskim povijesnim razmjerima.<\/p>\n<p>Socijalisti\u010dko u\u010denje (ne izvedba) iznjedrilo je ogroman teorijski korpus koji prati svaku na\u0161u akciju i svaki na\u0161 istup. Tako da po prirodi stvari ne mo\u017ee biti rije\u010d o pojednostavljivanju. S druge strane, treba \u010dak vi\u0161e paziti da nam idiom ne bude previ\u0161e &#8220;teorijski&#8221;, da ne sagradimo vlastitu &#8220;kulu u oblacima&#8221; i udaljimo se od proleterske baze. Obrnut \u0107u stvar \u2013 pojednostavljivanje je na djelu sada jer se kao samorazumljivi serviraju neki postupci koji otkrivaju samo prvi sloj dru\u0161tvene pojave. Nijedna mainstream stranka ne nudi neku teoriju, samo &#8220;tehni\u010dka&#8221; rje\u0161enja koja su duboko nepravedna i ideolo\u0161ki suspektna. Pa i neke populisti\u010dke prosvjedne stranke, poput \u017divog zida, nude pojednostavljenja \u2013 svo\u0111enje svega problema na monetarnu politiku bez teorijske pozadine. RF je daleko od toga da joj se mo\u017ee dogoditi vlastita vulgarizacija i banalizacija.<\/p>\n<ul>\n<li>Primarno se obra\u0107ate kategoriji radnika. No u socio-politi\u010dkom, mobilizacijskom smislu radi se o relativno \u0161irokoj kategoriji unutar koje postoje razli\u010dite dru\u0161tvene skupine poput obrazovanih i nezaposlenih mladih, stanovnika ve\u0107ih gradova i provincije, freelancera i onih s ugovorima na neodre\u0111eno, i sli\u010dno. Uzmimo, na primjer, ove prve \u2013 obrazovane, mlade, nezaposlene ili prekarno zaposlene. U kulturnom smislu oni se \u010desto ne do\u017eivljavaju &#8220;radnicima&#8221;, \u0161to naravno predstavlja problem ako im se kao radnicima obra\u0107ate. Na koji na\u010din ih politi\u010dki obrazovati i mobilizirati?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Stvar je u tome da je radnik svatko tko radi za svoju pla\u0107u, a ne da parazitira na tu\u0111em radu (poput kapitalist\u00e2 i njihovih politi\u010dara). Mi se, za po\u010detak, moramo izboriti za primat nad pojmom &#8220;radnika&#8221; koji je u zadnjih \u010detvrt stolje\u0107a prognan, a nerijetko i zamijenjen s &#8220;djelatnikom&#8221;, &#8220;zaposlenikom&#8221; i sl. Zaposleni u obrazovnom i zdravstvenom sektoru tako\u0111er su radnici (ako ba\u0161 ho\u0107ete &#8211; &#8220;intelektualni radnici&#8221;), a takvo ime jo\u0161 vi\u0161e odgovara kada osvijestimo da su oni u sve te\u017eem polo\u017eaju zbog prodora kapitala u te sfere. Prema tome, doista bi se moglo re\u0107i da danas ima vi\u0161e smisla pozivati se na radni\u010dku klasu nego u prvoj polovici 20. stolje\u0107a na ovim prostorima.<\/p>\n<p>Radnike se, naravno, ne smije izjedna\u010davati s &#8220;plavim ovratnicima&#8221;, to je krajnje pojednostavljivanje i ignorancija. Nezaposleni su &#8220;nezaposleni radnici&#8221;, \u017ertve sistema i dominacije kapitala nad radom u uvjetima perifernog kapitalizma. Svakako su jedna od dru\u0161tvenih skupina koje treba prvo mobilizirati. Na\u0161 ideolo\u0161ko-politi\u010dki rad mora se sastojati od toga da se svi navedeni prepoznaju kao &#8220;radnici&#8221;, te da se u njima razvije klasna svijest toliko napu\u0161tana u kontrarevoluciji devedesetih godina. Valja zamijeniti &#8220;nacionalno&#8221; s &#8220;klasnim&#8221; i prepoznavanje u &#8220;radni\u0161tvu&#8221; bit \u0107e manji problem. To je stvar politi\u010dkoga rada.<\/p>\n<ul>\n<li>Kad Radni\u010dka fronta govori o kapitalu kao problemu i kapitalistima kao klasi eksploatatora, pravite li politi\u010dku razliku izme\u0111u mo\u0107nih oligopola i sitnih kapitalista (malih poduzetnika, obrtnika&#8230;) koji su u ovakvom sistemu \u010desto tako\u0111er u vrlo nepovoljnom polo\u017eaju? Na koji na\u010din teorijski formulirate tu razliku i smatrate li da je, s obzirom da se u slu\u010daju potonjih ipak radi o brojnom i utjecajnom dru\u0161tvenom segmentu, potrebno ili mogu\u0107e zadobiti njihovu podr\u0161ku? Ako da, na koji na\u010din?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Najve\u0107i problem jesu svakako krupni kapitalisti, i to\u010dno je da je mnogo sitnih kapitalista propalo ili je pred propa\u0161\u0107u zbog navale konkurencije krupnog kapitala. Me\u0111utim, ono \u0161to je indikativno, naro\u010dito u zadnje vrijeme, jest to da su sitni kapitalisti postali najve\u0107i zagovaratelji kapitalizma. Oni pak pritom iskrivljuju stvarnost govore\u0107i da jo\u0161 \u017eivimo u socijalizmu, da tr\u017ei\u0161te nije slobodno, da ovo nije kapitalizam i sli\u010dne gluposti.<\/p>\n<p>Dovoljno je samo pogledati spektar ljudi koji \u010desto pi\u0161u kolumne na Indexu ili dobivaju medijski prostor u nekim biznis-medijima. Sitni kapitalisti na duge staze (a to se upravo primje\u0107uje) nikako ne mogu biti saveznik radni\u010dke klase jer je njihov klasni interes interes klase eksploatator\u00e2. Druga je stvar to \u0161to oni djeluju u uvjetima perifernog i relativno novog kapitalizma, pa se on ni ne mo\u017ee druga\u010dije graditi nego na zasadama oligopol\u00e2 i klijentelisti\u010dkih mre\u017ea. U svakom slu\u010daju, ako se koji sitni kapitalist ho\u0107e boriti protiv kapitalizma kao sistema, odnosno ako vidi u njemu problem, svakako je dobrodo\u0161ao. Treba o\u0161tro razlu\u010divati pojedina\u010dne instance koje klase od samog sustava u kojemu je jedna klasa vladaju\u0107a. Me\u0111utim, ne treba zaboraviti \u010dinjenicu da mnogo sitnih kapitalista postupa zaista eksploatatorski prema svojim radnicima, jer tako brane svoj klasni interes. Dobili smo i neka radni\u010dka pisma vezana uz to. To je puno va\u017enije istaknuti nego njihovo potencijalno savezni\u0161tvo.<\/p>\n<ul>\n<li>Na koji na\u010din u svojem djelovanju pristupate problemima koji zahva\u0107aju studentsku populaciju \u2013 poput bolonjskog procesa, sve ve\u0107ih tro\u0161kova \u0161kolarina i opadaju\u0107eg standarda ve\u0107ine studenata te velikih materijalnih prepreka \u0161kolovanju za studente iz socioekonomski slabijih slojeva dru\u0161tva?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mi za sada jo\u0161 nemamo detaljnije razlo\u017een studentski i obrazovni dio programa, ali u bliskoj budu\u0107nosti sigurno \u0107e i to do\u0107i na repertoar. Me\u0111utim, studenti su dru\u0161tvena skupina na koju se mi svaki put pozivamo \u0161to se i vidi iz na\u0161ih dokumenata. Smatramo da oni, upravo iz navedenih razloga, mogu biti itekako progresivna dru\u0161tvena skupina, a prema tome i organski povezani s radni\u010dkom klasom i svim obespravljenima op\u0107enito. Na RF-u je da napravi potreban politi\u010dki &#8220;link&#8221; izme\u0111u njih, koji se dosad nije dogodio u ve\u0107oj mjeri jer su problemi nasilno bivali partikularizirani i fragmentirani (uglavnom medijskim posredstvom). Svakako valja re\u0107i da je RF nastao dijelom i kao tekovina studentskog pokreta i blokade 2009. godine \u0161to je bio najve\u0107i revolucionarni doga\u0111aj u preko 20 godina reakcionarnih zbivanja.<\/p>\n<ul>\n<li>Kroz slo\u017eene procese raspada socijalisti\u010dke Jugoslavije i u Hrvatskoj i u ostalim postsocijalisti\u010dkim republikama prazno je mjesto delegitimirane ideologije socijalizma zauzeo etnonacionalizam. Ve\u0107 vi\u0161e od \u010detvrt stolje\u0107a on ne samo da je ugra\u0111en u sam institucionalni poredak kapitalisti\u010dke dr\u017eave, ve\u0107 predstavlja spontanu, zdravorazumsku ideologiju velikog dijela radni\u0161tva kojem se obra\u0107ate. Kako se prema ovom problemu postavlja Radni\u010dka fronta?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To je ono \u0161to je ve\u0107 spomenuto \u2013 devedesetih se dogodila zamjena &#8220;klasnoga&#8221; s &#8220;nacionalnim&#8221;, a na nama je sada da stvar obrnemo \u2013 zamijenimo &#8220;nacionalno&#8221; s &#8220;klasnim&#8221;. To je temelj na\u0161eg ideolo\u0161ko-politi\u010dkog rada. Osim \u0161to je to vrlo te\u017eak proces i \u0161to podrazumijeva konstantno osvje\u0161\u0107ivanje i edukaciju, valja naglasiti da je taj etnonacionalizam uglavnom nametan &#8220;odozgo&#8221; (naro\u010dito od HDZ-a i njegovih jo\u0161 desnijih produ\u017eenih ruku).<\/p>\n<p>To je bio slu\u010daj jo\u0161 i netom prije devedesetih kad su prosvjednici iz Borova i\u0161li u Beograd na protest kao &#8220;radnici&#8221;, a vratili su se kao &#8220;Srbi&#8221; i &#8220;Hrvati&#8221;. Sve je unaprijed bilo pripremano za tu reakciju najgore mogu\u0107e vrste koja se prelomila na le\u0111ima stotina tisu\u0107a ljudi pogo\u0111enih ratom i restauracijom kapitalizma. I to\u010dno je da su brojni radnici nerijetko ustajali protiv vlastitih interesa, ali pristup i analiza tome ne smije ostati na razini &#8220;sami su si krivi&#8221; i sli\u010dno jer to samo produbljuje ovu dru\u0161tvenu agoniju. Upravo stalno ponavljaju\u0107i ovakve stvari mo\u017eemo u\u010diniti mnogo da se stvari doda klasna dimenzija i da se nacionalizam proka\u017ee kao vrlo reakcionarna bur\u017eoaska ideologija. Od nekud treba po\u010deti, socijalizam ponovno treba o\u017eivjeti, da bur\u017eoaske ideologije poput nacionalizma i liberalizma prestanu uni\u0161tavati radnike.<\/p>\n<ul>\n<li>\u010cesto se spominju izrazi &#8220;rad na terenu&#8221; i &#8220;rad s bazom&#8221; \u2013 \u0161to to to\u010dno zna\u010di u slu\u010daju Radni\u010dke fronte, i koji su oblici tog rada?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To zna\u010di da nastojimo biti \u0161to bli\u017ei radnicima te kroz direktne akcije (poput prosvjed\u00e2) ukazati na probleme i osvijestiti ih. Dakle, to je onaj rad koji se ne svodi samo na beskona\u010dne skupove, tra\u017eenje politi\u010dkih partnera i sl., nego uistinu izla\u017eenje na teren u cilju direktnog djelovanja u dru\u0161tvenoj stvarnosti.<\/p>\n<ul>\n<li>Na koje na\u010dine pristupate ljudima, kako potencijalnim bira\u010dima, tako i potencijalnim \u010dlanovima, osim kroz mainstream medijsko polje koje nije naklonjeno antisistemskim inicijativama? Postoji li, u pogledu politi\u010dkog obrazovanja, kontinuirana edukacija \u010dlanstva i kojim se sadr\u017eajima i oblicima obrazovanja pripremate za specifi\u010dnu ulogu parlamentarne stranke i istovremeno \u0161ireg pokreta koji te\u017ei djelovati na terenu te educirati i organizirati velik broj radnika i drugih skupina koje \u017eelite mobilizirati?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Tu je prisutno i alternativno medijsko polje koje je manje \u010ditano, ali prijateljski nastrojeno. Kontinuirana edukacija \u010dlanstva odvija se u obliku interne politi\u010dke \u0161kole koja se odr\u017eava svaku subotu, pripremaju se i terenske politi\u010dke \u0161kole (koje ne bi bile internoga karaktera) te kru\u017eoci. Sadr\u017eaji uklju\u010duju razno \u2013 od politi\u010dke i ekonomske teorije do konkretnih primjera i modela djelovanja. Dakle, sve \u0161to je potrebno jednoj partiji da izgradi svoju generalnu liniju i da bude sposobna artikulirati svoje stavove, te njima prilaziti klasi. Moramo priznati da je veoma te\u0161ko doprijeti do radnik\u00e2 zbog specifi\u010dnih uvjeta kapitalizma danas kada ve\u0107ina najugro\u017eenijih radnika (u privatnom sektoru) nije sindikalno organizirana (mahom zato i \u0161to rade u malim firmama), a oni koji su sindikalno organizirani i dalje u svom sindikatu vide jedinog branitelja njihova prava. Potrebna je ta &#8220;politizacija&#8221; i nju treba poticati kroz medije, kroz akcije i kroz pojavljivanje na \u0161to vi\u0161e mjesta gdje se mogu zate\u0107i radnici i ostale savezni\u010dke dru\u0161tvene skupine.<\/p>\n<ul>\n<li>S obzirom na to da postoji tendencija da se Radni\u010dka fronta definira i kao neka vrsta pokreta, a ne usko kao parlamentarna stranka, \u0161to potvr\u0111uju programska na\u010dela gdje stoji kako vas &#8220;nadahnjuje stoljetna povijest me\u0111unarodnog sindikalnog i radni\u010dkog pokreta&#8221;, kako namjeravate smanjiti rizik prenapregnutosti organizacije zbog paralelnog djelovanja u parlamentu kao stranka i na terenu kao pokret? Kakva je organizacijska infrastruktura potrebna da se cjelokupna stvar efikasno odvija na dva plana?<\/li>\n<\/ul>\n<p>O ovome je vrlo te\u0161ko jo\u0161 sada govoriti dok to jo\u0161 nije u praksi isprobano. I svakako da \u0107e ovo biti jedan od glavnih problema RF-a u bliskoj budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>RF se treba isprofilirati kao potencijalna parlamentarna stranka kojoj, za razliku od bur\u017eoaskih politi\u010dkih stranaka, nije cilj po sebi u\u0107i u parlament i trgovati mandatima, nego kojoj je parlament samo sredstvo za raspirivanje klasne borbe u dru\u0161tvu (saborska govornica, kao mjesto koje treba iskoristiti za to, je nu\u017eno zlo). A tako\u0111er se trebamo isprofilirati kao stranka ili pokret, kako ho\u0107ete, koji paralelno djeluje &#8220;na terenu&#8221;, odnosno izvanparlamentarno grade\u0107i paralelna tijela na radnim mjestima (\u0161trajka\u010dke odbore npr.) te organiziraju\u0107i akcije koje moraju biti sve masovnije i masovnije da prerastu u op\u0107i dru\u0161tveni pokret. U krajnjoj liniji, RF se ne name\u0107e kao &#8220;osloboditelj&#8221; i &#8220;avangarda&#8221;, nego nudi ljudima da uzmu uzde svoga \u017eivota i sudbine u svoje ruke.<\/p>\n<ul>\n<li>Ukoliko na izborima osvojite zastupni\u010dka mjesta, jedna od negativnih strana planirane rotacije saborskih zastupnika Radni\u010dke fronte mogla bi biti i potreba za konstantnim obrazovanjem novih i neiskusnih zastupnika. Ho\u0107e li se na to tro\u0161iti previ\u0161e energije i time smanjivati efikasnost odgovaranja na konkretne teme i probleme unutar parlamentarne procedure?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Iskreno, ne znamo, i te\u0161ko je o tome govoriti dok se jo\u0161 nije isprobalo. U svrhu stvaranja kvalitetnog politi\u010dkog kadra i pristupa parlamentarizmu osnovana je radna grupa za izbore na kojoj bi se trebalo o tome i sli\u010dnim stvarima dogovoriti. Ipak, ono \u0161to je va\u017enije jest to da bi na\u0161i zastupnici bili samo avatari op\u0107e volje partije, a ne osamljeni predstavnici koji bez ikakve partijske i kolektivne discipline odlaze u parlament radi ostvarivanja vlastitih interesa.<\/p>\n<ul>\n<li>Koje jo\u0161 probleme s parlamentarnom procedurom o\u010dekujete kao organizacija koja veliku va\u017enost pridaje direktnodemokratskom dono\u0161enju odluka i kojim ih prakti\u010dnim mehanizmima namjeravate rije\u0161iti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, RG za izbore bi se time trebala detaljnije pozabaviti i prou\u010diti na\u0161e izborne zakone, te se spremno suo\u010diti s potencijalnim te\u0161ko\u0107ama. Direktnodemokratsko odlu\u010divanje dosad nije predstavljalo nikakav problem jer su \u010dak na Ministarstvu uprave bili odu\u0161evljeni tom vrstom ustrojstva. Nama to najmanje predstavlja problem jer sprje\u010dava da se pojedinci osame na vrhu i udalje od baze.<\/p>\n<ul>\n<li>Poznati kanadski dru\u0161tveni znanstvenik Leo Panitch, koji je nedavno gostovao u Zagrebu, ve\u0107 godinama govori o potrebi za ponovnim &#8220;rasplamsavanjem socijalisti\u010dke imaginacije&#8221;. Pritom navodi da postoji potreba za radom na novom teorijskom, kulturnom, politi\u010dkom jeziku koji bi pomogao legitimirati alternativne vizije upravljanja dru\u0161tvom i koji bi bio nu\u017eno povezan s konkretnim dru\u0161tvenopoliti\u010dkim radom. Pritom Panitch cilja na probleme \u0161ire od tehni\u010dkih problema politi\u010dke organizacije i borbe te govori o modusima ljudske dru\u0161tvenosti, pesimizmu i utopizmu, vezi izme\u0111u &#8220;vizija i praksi&#8221;&#8230; Dakle govori o nadbirokratskom, \u0161irem dru\u0161tvenom samooblikovanju. Kako mlada politi\u010dka organizacija koja brzo po svom osnivanju ulazi u zahtjevan projekt rada kroz parlament namjerava sudjelovati u tom \u0161irem dru\u0161tvenom samooblikovanju? Kako graditi vezu izme\u0111u parlamentarne forme politi\u010dke borbe i potrebe za \u0161irom \u2013 kulturnom, organizacijskom, ideolo\u0161kom \u2013 transformacijom dru\u0161tva?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Prije svega, to je permanentna borba za kulturnu hegemoniju, taj &#8220;dugi mar\u0161 kroz institucije&#8221; bez kojega ni nema osvajanja vlasti. I to poga\u0111a sr\u017e problema \u2013 najlak\u0161e je (u relativnom smislu) politi\u010dki pobijediti (osvojiti politi\u010dku vlast), ne\u0161to te\u017ee ekonomski (izgraditi ekonomiju na druga\u010dijim, egalitarnijim i pravednijim osnovama), a najte\u017ee duhovno. Poznat je problem \u2013 &#8220;novi dru\u0161tveni odnosi, a stara svijest\u2026&#8221; I to ne mo\u017ee tako funkcionirati, i na ovo &#8220;dru\u0161tveno samooblikovanje&#8221; o kojemu Panitch govori mo\u017ee se gledati kao na ula\u017eenje u sferu svijesti, koja je, prije svega, klasna, a kasnije mora biti i socijalisti\u010dka, \u0161to podrazumijeva da se odnosi bazirani na kooperativnosti i solidarnosti moraju internalizirati kao dru\u0161tvene vrijednosti. Borba za kulturnu hegemoniju u jezi\u010dnoj oblasti samo je jedan od nu\u017enih segmenata (pretendiranje na neke ozna\u010ditelje poput &#8220;slobode&#8221; i &#8220;demokracije&#8221;, te ispunjavanje istih sadr\u017eajem koji odgovara nama i dru\u0161tvu koje se treba izgraditi). Edukacija u \u0161irem smislu te doslovno &#8220;\u017eivljenje&#8221; vrijednosti postuliranog dru\u0161tva u tom smislu moraju biti imperativom. Alternativne vizije upravljanja dru\u0161tvom mogu se legitimirati samo ako ih se po\u010dne &#8220;\u017eivjeti&#8221;, \u0161to zna\u010di da ih treba graditi i odgajati dru\u0161tvo u tom duhu. Treba nam neka vrsta socijalisti\u010dkoga guvernmentaliteta. Tako shva\u0107am kulturnu, organizacijsku i ideolo\u0161ku transformaciju dru\u0161tva.<\/p>\n<ul>\n<li>S obzirom na ekolo\u0161ku neodr\u017eivost kapitalisti\u010dkog sustava te nu\u017enost hitnog i solidarnog internacionalnog djelovanja da bi se sprije\u010dile i\/ili ubla\u017eile klimatske promjene i uklonile ekolo\u0161ke i energetske nejednakosti na svjetskoj razini, kakvo mjesto u va\u0161em programu i politi\u010dkom radu zauzimaju politike kojima bi se uvele ekolo\u0161ki odr\u017eive energetske i klimatske prakse te postoje\u0107a proizvodna infrastruktura zamijenila onom ekolo\u0161ki odr\u017eivom? Koliku va\u017enost pritom pridajete direktnodemokratskom planiranju i upravljanju takvom sistemskom transformacijom te upravljanju zajedni\u010dkim dobrima op\u0107enito?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Dio na\u0161ih programskih principa i zahtjeva uklju\u010duje ekonomsku politiku baziranu na odr\u017eivom razvoju u socijalisti\u010dkom smislu. Smatramo da takve politike i ekonomske modele treba propagirati i poticati. Direktnodemokratski principi samo su dodatna potpora tome jer se solidarno i kooperativno planiranje i upravljanje &#8220;po defaultu&#8221; vode dru\u0161tvenim potrebama (a ekolo\u0161ka odr\u017eivost je jedna od dru\u0161tvenih potreba), za razliku od dosada\u0161njih praksi autoritarnih, nedemokratskih i stihijskih oblika upravljanja koji se vode interesom pojedinca ili manjine na vrhu.<\/p>\n<p><em>Intervju vodili: Damjan Raja\u010di\u0107 i Hrvoje Tutek<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.slobodnifilozofski.com\/2015\/04\/treba-poceti-zivjeti-alternativne.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Socijalizam ponovno treba o\u017eivjeti, da bur\u017eoaske ideologije poput nacionalizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-179751","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179751","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=179751"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179751\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=179751"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=179751"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=179751"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}