{"id":179573,"date":"2015-05-02T09:33:39","date_gmt":"2015-05-02T07:33:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=179573"},"modified":"2015-05-03T12:00:48","modified_gmt":"2015-05-03T10:00:48","slug":"kontraproduktivni-rat-protiv-terorizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/02\/kontraproduktivni-rat-protiv-terorizma\/","title":{"rendered":"Kontraproduktivni ‘rat protiv terorizma’"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Alain Gresh<\/strong><\/em><\/p>\n

\"alain_gresh\/www.palestine-solidarite.org\"Bila je to epska bitka koju su iz sata u sat pratili svjetski mediji. Takozvana Islamska dr\u017eava (ISIS), koja je osvojila Mosul u lipnju 2014. godine, nastavila je munjevito napredovati prema Bagdadu i turskoj granici. Okupirala je 80 posto grada Kobane u Siriji. Borbe su trajale vi\u0161e mjeseci. Lokalne kurdske snage kojima je pomagala ameri\u010dka avijacija dobile su oru\u017eje i podr\u0161ku od oko sto i pedeset vojnika regionalne vlade ira\u010dkog Kurdistana. Pomno su ih pratili zapadnja\u010dki mediji, a sukobi su prestali po\u010detkom 2015. godine povla\u010denjem ISIS-a.<\/p>\n

No tko su ti heroji otpora koji su odsjekli jednu od glava teroristi\u010dke Hidre? Op\u0107enito nazivani \u201cKurdima\u201d, ve\u0107inom pripadaju Stranci demokratskog jedinstva (PYD), sirijskom ogranku Radni\u010dke stranke Kurdistana (PKK) koja je ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a na popisu teroristi\u010dkih organizacija Sjedinjenih Dr\u017eava i Europske unije. Tako u Parizu mo\u017eete biti osu\u0111eni za \u201czagovaranje terorizma\u201d ako izrazite pozitivan stav prema PKK-u, ali u Kobaneu njihove pristalice zaslu\u017euju na\u0161e divljenje. Tko bi se \u010dudio takvim nelogi\u010dnostima u vremenu kada Washington i Teheran pregovaraju o povijesnom sporazumu o nuklearnoj energiji i kada ameri\u010dki direktor nacionalne obavje\u0161tajne slu\u017ebe Senatu podnosi izvje\u0161\u0107e u kojem Iran i Hezbolah vi\u0161e nisu teroristi\u010dke organizacije koje prijete interesima SAD-a?1<\/p>\n

Jednog posebno uznemiruju\u0107eg ljeta netko je u Haifi 6. srpnja postavio bombu na tr\u017enici. Dvadeset i tri osobe ubijene su, a sedamdeset i tri ozlije\u0111ene, uglavnom \u017eene i djeca. Petnaestog istog mjeseca u napadu u Jeruzalemu poginulo je deset osoba, a dvadeset i devet ih je bilo ozlije\u0111eno. Sve su \u017ertve bile civili i Arapi. Bilo je to u Palestini 1938. godine, a odgovornost za te akte preuzeo je Irgun, oru\u017eana sila \u201crevizionisti\u010dkog\u201d krila cionisti\u010dkog pokreta koji je Izraelu dao dva premijera: Menahema Begina i Ichaka \u0160amira.2<\/p>\n

Je li to otpor? Jesu li to borci za slobodu? Delinkventi? Barbari? Znamo da se \u201cteroristom\u201d uvijek naziva drugoga, nikada \u201cna\u0161e borce\u201d. Povijest nas je tako\u0111er nau\u010dila da ju\u010dera\u0161nji teroristi mogu postati ugledni vo\u0111e sutra\u0161njice. Za\u010du\u0111uje li to? Terorizam se mo\u017ee definirati \u2013 a primjeri PKK-a i cionisti\u010dkih oru\u017eanih grupa dobro ukazuju na ambigvitet pojma \u2013 kao oblika akcije, a ne ideologija. Ni\u0161ta ne povezuje talijanske ekstremisti\u010dke desni\u010darske grupe iz 1970-ih, Tamilske tigrove i Irsku republikansku armiju (IRA), da ne spominjemo Palestinsku oslobodila\u010dku organizaciju i Afri\u010dki nacionalni kongres. Ova dva posljednja pokreta \u201cteroristi\u010dkima\u201d su progla\u0161avali Ronald Reagan, Margaret Thatcher i, naravno, Benjamin Netanjahu, \u010dija je zemlja usko sura\u0111ivala s Ju\u017enoafri\u010dkom Republikom za vrijeme aparthejda.3<\/p>\n

U najboljem slu\u010daju, terorizam mo\u017eemo smatrati jednim od vojnih sredstava. Obi\u010dno se ka\u017ee kako je to vojska slabih. Briljantnu figuru al\u017eirske revolucije, zapovjednika autonomne regije Al\u017eir Larbija Ben M\u2019hidija, francuska vojska je 1957. godine uhitila i ispitivala o Fronti nacionalnog oslobo\u0111enja i postavljanju bombi sakrivenih u ko\u0161arama u kafi\u0107ima i na javnim mjestima. \u201cDajte nam va\u0161e avione, mi \u0107emo vama dati ko\u0161are\u201d, odgovorio je svojim mu\u010diteljima koji su ga koji dan kasnije hladno ubili. Disproporcija snage izme\u0111u gerile i regularne vojske rezultira disproporcijom broja \u017ertava. Ako se Hamas i njegovi saveznici trebaju smatrati \u201cteroristima\u201d zbog ubojstva troje civila tijekom rata u Gazi u ljeto 2014. godine, kako treba kvalificirati dr\u017eavu Izrael koja je masakrirala, prema najskromnijim procjenama (onima izraelske vojske) izme\u0111u osamsto i tisu\u0107u ljudi, od kojih vi\u0161e stotina djece?<\/p>\n

Osim te nejasno\u0107e i neodre\u0111enosti, kori\u0161tenje pojma \u201cterorizam\u201d tako\u0111er poma\u017ee depolitiziranju analiza te samim time i onemogu\u0107avanju svakog razumijevanja problema. Borimo se protiv zla, govorio je predsjednik George W. Bush ameri\u010dkom Kongresu 24. rujna 2001. godine, nadodaju\u0107i: \u201cOni mrze ono \u0161to vide u ovom skupu, demokratski izabranu vladu. Njihove vo\u0111e sami se postavljaju. Oni mrze na\u0161e slobode: na\u0161u slobodu vjeroispovijesti, slobodu govora, slobodu glasovanja i udru\u017eivanja, mogu\u0107nost da se ne sla\u017eemo jedni s drugima.\u201d Drugim rije\u010dima, da bismo sprije\u010dili terorizam, nije potrebno mijenjati ameri\u010dku politiku u regiji i zaustaviti stradanja u Palestini; jedino rje\u0161enje je fizi\u010dka eliminacija barbarstva. Ako su bra\u0107a Kouachi i Amedy Coulibaly, po\u010dinitelji atentata u Charlieju Hebdou i tala\u010dkoj krizi u Porte de Vincennesu, vo\u0111eni prvenstveno mr\u017enjom prema slobodi govora, kako su tvrdili glavni francuski politi\u010dari, besmisleno je uop\u0107e razmi\u0161ljati o posljedicama politika koje Francuska vodi u Libiji, Maliju i Sahelu. Isti dan kada je Nacionalna skup\u0161tina davala po\u010dast \u017ertvama atentata u sije\u010dnju, glasovala je i o provo\u0111enju francuskih vojnih operacija u Iraku.<\/p>\n

Nije li vrijeme da se ponovo promisli taj \u201crat protiv terorizma\u201d koji traje od 2001. godine sa stajali\u0161ta postavljenih ciljeva? Prema Global Terrorism Database sveu\u010dili\u0161ta u Marylandu, al-Kaida i njezine podru\u017enice po\u010dinile su oko 200 atentata godi\u0161nje izme\u0111u 2007. i 2010. godine. Taj broj se pove\u0107ao za 300 posto tijekom 2013. godine, na 600. Nitko ne sumnja da \u0107e brojke za 2014. godine prije\u0107i sve rekorde, s objavom kalifata Abu Bakr al-Bagdadija.4 \u0160to je s brojem terorista? Prema zapadnja\u010dkim procjenama, dvadeset tisu\u0107a stranih boraca pridru\u017eilo se ISIS-u i ekstremisti\u010dkim organizacijama u Iraku i Siriji, od \u010dega su 3400 Europljani. \u201cNick Rasmussen, \u0161ef ameri\u010dkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, potvrdio je kako pritok stranih boraca u Siriji daleko prelazi broj onih koji su oti\u0161li u d\u017eihad u Afganistan, Pakistan, Irak, Jemen, Somaliju u bilo kojem trenutku u zadnjih dvadeset godina\u201d.5<\/p>\n

Zapadna kratkovidnost<\/strong><\/p>\n

Ta procjena \u201crata protiv terorizma\u201d bila bi fragmentarna bez uzimanja u obzir geopoliti\u010dke i ljudske katastrofe. Nakon 2001. godine SAD je, ponekad uz pomo\u0107 saveznika, vodio ratove u Afganistanu, Iraku i Libiji, a posredno i u Pakistanu, Jemenu i Somaliji. Posljedice: libijska dr\u017eava je nestala, ira\u010dka se raspada u sekta\u0161tvu i gra\u0111anskom ratu, afganistanska vlast se tako\u0111er povla\u010di, a talibani nikada nisu bili toliko sna\u017eni u Pakistanu. Condoleezza Rice, biv\u0161a ameri\u010dka dr\u017eavna tajnica pozivala se na \u201ckonstruktivni kaos\u201d 2005. godine da bi opravdala politiku Busheve administracije u regiji, najavljuju\u0107i budu\u0107nost u kojoj \u0107e demokracija dominirati regijom. Deset godina kasnije, kaos se pro\u0161irio na sve \u0161to SAD zove Greater Middle East, od Pakistana do Sahela. Stanovni\u0161tva te regije bila su prve \u017ertve utopije koju te\u0161ko da mo\u017eemo nazvati konstruktivnom.<\/p>\n

Deseci tisu\u0107a civila \u017ertve su \u201cciljanog bombardiranja\u201d bespilotnih letjelica, proizvoljnih uhi\u0107enja, mu\u010denja pod okriljem savjetnika CIA-e\u2026 Ni\u0161ta nisu po\u0161tedjeli, ni vjen\u010danja ni slavlja ni sprovode \u2013 sva su ta doga\u0111anja bila \u017ertve \u201cciljanih\u201d ameri\u010dkih napada. Novinar Tom Engelhardt otkrio je da je \u010dak osam vjen\u010danja bombardirano u Afganistanu, Iraku i Jemenu izme\u0111u 2001. i 2013. godine.6 Kada se te \u017ertve na Zapadu spomenu (\u0161to je rijetko), za razliku od onih koji se smatraju \u017ertvama \u201cterorizma\u201d, nikada nemaju lice i identitet. One su anonimne \u201ckolateralne \u017ertve\u201d. Me\u0111utim svaka od njih ima obitelj, bra\u0107u i sestre, roditelje. Treba li se \u010duditi tome da sje\u0107anje na njih potpiruje sve sna\u017eniju mr\u017enju prema SAD-u i Zapadu? Mo\u017eemo li zamisliti da se biv\u0161i predsjednik Bush izvede pred Me\u0111unarodni kazneni sud zbog invazije i uni\u0161tavanja Iraka? Ti zlo\u010dini kojima se nikad nije sudilo osna\u017euju kredibilitet ekstremisti\u010dkih stavova u regiji.<\/p>\n

Odre\u0111uju\u0107i neprijatelja kao \u201cegzistencijalnu prijetnju\u201d, svode\u0107i ga na \u201cislamofa\u0161izam\u201d kao \u0161to je napravio francuski premijer Manuel Valls, prizivaju\u0107i tre\u0107i svjetski rat protiv novog totalitarizma, nasljednika fa\u0161izma i komunizma, Zapad \u010dini al-Kaidu i takozvanu Islamsku dr\u017eavu vidljivima, daje im reputaciju, status usporediv onome SSSR-a i nacisti\u010dke Njema\u010dke. Umjetno pove\u0107ava njihov ugled i \u010dini ih privla\u010dnima onima koji se \u017eele odupirati poretku koji name\u0107u strane vojske.<\/p>\n

Pojedine su ameri\u010dke vo\u0111e znale imati i trenutke lucidnosti. U listopadu 2014. godine dr\u017eavni tajnik John Kerry je, slave\u0107i s ameri\u010dkim muslimanima Bajram i govore\u0107i o svojim putovanjima u regiju izjavio kako su \u201csve vo\u0111e spontano spomenule potrebu da se poku\u0161a posti\u0107i mir izme\u0111u Izraela i Palestinaca, jer [nedostatak mira] rezultira regrutacijama ISIS-a, ljutnjom i prosvjedima na koje te vo\u0111e trebaju odgovoriti. Treba shvatiti tu vezu s poni\u017eenjem i gubitkom dostojanstva\u201d.7<\/p>\n

Postoji dakle odnos izme\u0111u \u201cterorizma\u201d i Palestine? Izme\u0111u uni\u0161tenja Iraka i epidemije takozvane Islamske dr\u017eave? Izme\u0111u \u201cciljanih\u201d ubojstava i mr\u017enje prema Zapadu? Atentata u Bardu u Tunisu, razaranja Libije i bijede napu\u0161tenih regija Tunisa za koje se nadamo, bez previ\u0161e vjere, da \u0107e primiti na kraju znatnu ekonomsku pomo\u0107 koja ne\u0107e biti uvjetovana uobi\u010dajenim receptima MMF-a, kreatorima nepravde i pobuna?<\/p>\n

Biv\u0161i CIA-in specijalist za islam Graham Fuller izdao je knjigu A World Without Islam u kojoj sam sa\u017eima glavni zaklju\u010dak: \u201c\u010cak i kada ne bi postojala religija koja se zove islam ili prorok Muhamed, odnos kakav danas postoji izme\u0111u Zapada i Bliskog istoka bio bi manje-vi\u0161e nepromijenjen. To se mo\u017ee \u010diniti kontraintuitivnim, ali pokazuje klju\u010dnu stvar: postoji dvanaestak dobrih razloga koji ne ovise o islamu i religiji, a zbog kojih su odnosi Zapada i Bliskog istoka lo\u0161i (\u2026): Kri\u017earski ratovi (ekonomska, socijalna i geopoliti\u010dka avantura Zapada), imperijalizam, kolonijalizam, zapadnja\u010dka kontrola energetskih resursa Bliskog istoka, postavljanja prozapadnja\u010dkih diktatura, politi\u010dke i vojne intervencije, iscrtavanje granica, stvaranje izraelske dr\u017eave od strane Zapada, invazije i ameri\u010dki ratovi, pristrana i ustrajna ameri\u010dka politika u pogledu palestinskog pitanja itd. Ni\u0161ta od svega ovoga nema osobite veze s islamom. Istina je da su reakcije regije sve vi\u0161e formulirane u religioznim i kulturnim terminima, odnosno muslimanskim i islamskim. To nije neobi\u010dno. U svakom velikom sukobu, \u017eelimo obraniti svoj cilj pozivaju\u0107i se na najvi\u0161i moralni stav. To su radili kr\u0161\u0107anski kri\u017eari kao i komunisti s \u2018borbom za me\u0111unarodni proletarijat'\u201d.8<\/p>\n

Iako retorika mr\u017enje koju propagiraju neki od radikalnih muslimanskih propovjednika izaziva opravdanu zabrinutost, reforma islama odgovornost je vjernika. Nasuprot tome, promjena zapadnja\u010dkih politika koje ve\u0107 desetlje\u0107ima hrane kaos i mr\u017enju na\u0161a je odgovornost. Trebamo odbacivati savjete svih tih stru\u010dnjaka \u201crata protiv terorizma\u201d. Najslu\u0161aniji u Washingtonu ve\u0107 trinaest godina nije nitko drugi nego Netanjahu, izraelski premijer, u \u010dijoj se knjizi How the West can Win9 obja\u0161njava kako mo\u017eemo \u201cokon\u010dati terorizam\u201d10; ona slu\u017ei kao brevijar za sve nove kri\u017eare. Njegovi savjeti hranili su \u201crat civilizacija\u201d i uronili regiju u kaos iz kojeg \u0107e, prema svim naznakama, te\u0161ko iza\u0107i.<\/p>\n

S francuskoga prevela: Dorotea-Dora Held<\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n

1 Jack Moore, \u201cUS omits Iran and Hezbollah from terror threat list\u201d, Newsweek, New York, 16. o\u017eujka 2015.<\/address>\n
2 Uri Avnery, \u201cWho are the terrorists?\u201d, \u010dlanak iz Haolam Hazeh, 9. svibnja 1979., ponovno objavljen u Journal of Palestine Studies, Bejrut, jesen 1979.<\/address>\n
3 \u201cRegards sud-africains sur la Palestine\u201d, Le Monde diplomatique, kolovoz 2009.<\/address>\n
4 Gray Matter, \u201cWhere terrorism research goes wrong\u201d, International New York Times, 6. o\u017eujka 2015.<\/address>\n
5 Associated Press, 10. velja\u010de 2015.<\/address>\n
6 Tom Engelhardt, \u201cWashington\u2019s wedding album from hell\u201d,Tom Dispatch, 20. prosinca 2013., tomdispatch.com<\/address>\n
7 Joseph Klein, \u201cKerry blames Israel for ISIS recruitment\u201d, 23. listopada 2014., fontpagemag.com<\/address>\n
8 Graham E. Fuller, \u201cYes, it is islamic extremism \u2013 But why?\u201d, 22. velja\u010de 2015., grahamefuller.com<\/address>\n
9 Farrar, Straus and Giroux, New York, 1986.<\/address>\n
10 Benyamin Netanyahou, Paix et s\u00e9curit\u00e9. Pour en finir avec le terrorisme, L\u2019Archipel, Pariz, 1996.<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zemlje Zapada za sad nisu u stanju suo\u010diti se s neuspjehom strategije eskalacije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-179573","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179573","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=179573"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179573\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=179573"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=179573"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=179573"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}