{"id":179335,"date":"2015-04-30T09:57:22","date_gmt":"2015-04-30T07:57:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=179335"},"modified":"2015-04-30T09:59:01","modified_gmt":"2015-04-30T07:59:01","slug":"europski-projekt-sous-loeil-du-fachisme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/30\/europski-projekt-sous-loeil-du-fachisme\/","title":{"rendered":"Europski projekt sous l\u2019oeil du fachisme"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dragutin Lalovi\u0107<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Kako se danas, parafraziraju\u0107i \u010duvenu izreku Carla Schmitta, suo\u010diti s nametljivom dvojbom da li \u201cmi u Srednjoj Europi \u017eivimo sous l\u2019oeil du fachisme\u201d, dakle \u201cpod pogledom radikalnijeg brata\u201d, \u0161to su za njega te 1929. godine, bili Rusi (\u201csous l\u2019oeil des Russes\u201d), za koje je vjerovao da su nadmo\u0107no ostvarili sintezu \u201csocijalizma i slavenstva\u201d kao \u201codlu\u010duju\u0107i doga\u0111aj\u201d XX. stolje\u0107a?<\/p>\n

A prima vista dvojba jasno iskazuje oporo stajali\u0161te kako fa\u0161izam (kao ideologija, pokret i re\u017eim) ne samo da ne pripada pro\u0161losti nego i da novi fa\u0161izam \u010dak mo\u017ee biti ideologijska i zbiljska alternativa dubokoj krizi suvremenoga neoliberalnog projekta.<\/p>\n

Kad bi tome bilo tako, to bi zna\u010dilo da je bilo ne\u010dega proro\u010dkog u predvi\u0111anjima fa\u0161isti\u010dkog vo\u0111e i ideologa Benita Mussolinija, kada je pompozno ustvrdio, u govoru od 25. listopada 1932: \u201cu roku od deset godina, Europa \u0107e biti fascista i fascistizzata.\u201d Tvrdnja se temeljila na uvjerenju da u jeku \u201dVelike depresije\u201d (po\u010dev\u0161i od 1929) fa\u0161izam predstavlja jedini op\u0107eprihvatljiv model za Europu, jedini razvojni izlaz iz kraha liberalne civilizacije, a ideja korporativne dr\u017eave jedino rje\u0161enje za zbiljsko \u201cobuzdavanje\u201d zala kapitalizma, s jedne, i staljinisti\u010dkog despotizma, s druge strane. U istom duhu, Mussolini samosvjesno u svom govoru od 27. listopada 1930. starozavjetno obznanjuje: \u201cDanas potvr\u0111ujem da su ideja, doktrina i duh fa\u0161izma univerzalni. On je talijanski u svojim pojedina\u010dnim institucijama, ali je univerzalan u duhu; ne mo\u017ee ni biti druga\u010dije, jer je duh univerzalan po samoj svojoj prirodi. Stoga je mogu\u0107e predvidjeti fa\u0161isti\u010dku Europu koja \u0107e modelirati svoje institucije na fa\u0161isti\u010dkoj doktrini i praksi.\u201d Zdvojno se zapitajmo zar je to uistinu mogu\u0107e? Donedavno bi se i sama pomisao na tu mogu\u0107nost \u010dinila pukom tlapnjom prebujne i bolesne uobrazilje.<\/p>\n

\u010cini se da u znaku takve metodi\u010dke zdvojnosti obilje\u017eavamo 70. obljetnicu vojne pobjede nad fa\u0161izmom i nacizmom, zamislimo li se ozbiljno nad sadr\u017eajem zbornika Neofa\u0161izam \u2013 korijeni, oblici, sadr\u017eaji, koji je nedavno objavljen u izdanju Dru\u0161tva \u201cPovijest izvan mitova\u201d (Badovinac\/Lalovi\u0107, 2015).<\/p>\n

Suo\u010davanje ba\u0161 s tom dvojbom mo\u017eda najrje\u010ditije pokazuje kako se povijesno mijenja optika u razmatranju fa\u0161izma, kao da je s protokom vremena sve te\u017ee razmrsiti pojmovnu i povijesnu prirodu fa\u0161isti\u010dkog fenomena. Na takvo zapa\u017eanje upu\u0107uje usporedba ovog zbornika s intencijama, pristupima i sadr\u017eajima na\u0161ih ranijih skupova i zbornika o fa\u0161izmu u jubilejskim godinama \u2013 1975. kad je odr\u017ean veliki me\u0111unarodni skup na Fakultetu politi\u010dkih nauka (Prpi\u0107, 1976) i 1995. kada je objavljen zbornik Antisemitizam, holokaust, antifa\u0161izam, (Kraus, ur.).<\/p>\n

Kao jedan od urednika ovog zbornika i kao autor u njemu polazio sam od premise da je primjerena spoznaja fa\u0161izma (kao ideologije, pokreta i poretka) na\u010delno mogu\u0107a ako ga shvatimo krajnje ozbiljno, odbacuju\u0107i uvrije\u017eene predrasude i tvrdokorne samorazumljivosti.<\/p>\n

Ne nedostaje kriti\u010dkih upozorenja da se \u201cpojam \u2018fa\u0161izma\u2019 pre\u010desto degradira na borbenu etiketu bez stvarnog analiti\u010dkog sadr\u017eaja. Nasuprot tome \u2013 i s obzirom na prijetnje njegova ponovnog uspona u doba duboke ekonomske krize \u2013 krajnje je vrijeme da se ponovno pokrene ozbiljno fundirano razmatranje kako samog pojma, tako i postoje\u0107ih teorija fa\u0161izma\u201d (W\u00f6rschung, 2014: 15; istaknuo \u2013 D.L.).<\/p>\n

Smisao se fa\u0161izma pogotovo ne mo\u017ee pouzdano razabrati iz njemu suprotstavljenog \u201cantifa\u0161izma\u201d. Samo je u jugoslavenskoj Narodno-oslobodila\u010dkoj borbi i plebejskoj revoluciji 1941-1945. linija razdvajanja i sraza izme\u0111u fa\u0161izma i antifa\u0161izma mogla biti kristalno jasno sa\u017eeta u borbenoj paroli \u201cSmrt fa\u0161izmu, sloboda narodu!\u201d. Fa\u0161izam je tada nedvosmisleno zna\u010dio \u201csmrt narodu\u201d, apsolutnu opreku njegovoj slobodi.<\/p>\n

Otada se diskurs o fa\u0161izmu pre\u010desto reducirao na puku mrzila\u010dku frazu lijenog mi\u0161ljenja i postao analiti\u010dki neupotrebljiv. Shematski re\u010deno, pristup fa\u0161izmu pre\u010desto oscilira izme\u0111u dvaju ekstrema: ili ga se precjenjuje i vidi posvuda, i tamo gdje ga nema, ili ga se podcjenjuje i ne vidi ni tamo gdje je o\u010dito na djelu.<\/p>\n

Oznake \u201cfa\u0161izam\u201c i \u201cfa\u0161istoidnost\u201d pre\u010desto se i olako rabe kao etikete, ne samo u novije vrijeme, Naprimjer, za denunciranje zala kapitalizma kao takvoga. Fa\u0161izam je \u201cplutaju\u0107i ozna\u010ditelj\u201d kojim se me\u0111usobno \u010daste ljuti ideologijski i politi\u010dki protivnici, liberali na ra\u010dun socijalista (napose komunista) i republikanaca, republikanci na ra\u010dun liberala i socijalista, a komunisti na ra\u010dun svih ostalih. Kao da im je fa\u0161izam minimalna, dodu\u0161e negativna, zajedni\u010dka karakteristika. U na\u0161im specifi\u010dnim uvjetima ta se nepodno\u0161ljiva lako\u0107a etiketiranja o\u010dituje u izjedna\u010davanju fa\u0161izma s ekstremnim hrvatskim i srpskim nacionalizmom, s \u201custa\u0161tvom\u201d i \u201c\u010detni\u0161tvom\u201d (servilnim slugama talijanskog fa\u0161izma). Usta\u0161tvo, primjerice, nije bilo nikakav masovni pokret revolucionarne desnice (\u0161to je osnovna zna\u010dajka fa\u0161izma), \u010dak mu je i nacionalizam bio la\u017ean jer je izdao sve bitne nacionalne interese, od dr\u017eavne suverenosti do velikog dijela dr\u017eavnog teritorija. Takvim se gotovo refleksnim izjedna\u010davanjem ne samo spoznajno gubi svaka analiti\u010dka upotrebljivost pojma \u201cfa\u0161izam\u201d, nego se i u politi\u010dkom smislu \u201cfa\u0161izam\u201d vidi u svemu i svuda, kako demonski ugro\u017eava sam na\u0161 opstanak.<\/p>\n

Ali ako fa\u0161izam doista nije u svemu i posvuda, to nipo\u0161to ne zna\u010di da ga uop\u0107e nema i da bi nas obziri tzv. \u201cpoliti\u010dke korektnosti\u201d trebali prije\u010diti da o\u010digledne pojavnosti fa\u0161izma ne prepoznajemo i javno ne imenujemo kao takve, nego da ih eufemisti\u010dki ozna\u010dujemo kao \u201cekstremnu desnicu\u201d. Prema opravdanom upozorenju: \u201c\u2026u Europi vlada tabu glede rije\u010di \u2018fa\u0161izam\u2019 kada se ona odnosi na dana\u0161nje politi\u010dke pojave. Postoji desni ekstremizam, radikalna desnica, desni\u010darski populizam, ali fa\u0161izam\u2026 ne, to nije to: to ne mo\u017ee biti istina, toga vi\u0161e kod nas nema, mi \u017eivimo u demokraciji, molim vas prestanite \u0161iriti paniku i vrije\u0111ati ljude!\u201d (Riemen, 2011: 8)<\/p>\n

Veoma je va\u017ean uvid da fa\u0161izam \u201cne postoji u singularu\u201d, da se dakle ne mo\u017ee ograni\u010diti na \u201csingularnu pojavu talijanske povijesti\u201d (W\u00f6rschung, 2014: 15), nego samo u pluralu, u mno\u0161tvu povijesnih oblika. Naime, \u201csvako je dru\u0161tvo razvilo onaj tip fa\u0161izma koji je odgovarao njegovom specifi\u010dnom nacionalizmu\u201d (Mosse, 1991: V\/VI; navod prema W\u00f6rschung, 2014: 16).<\/p>\n

Prije nekoliko godina nizozemski kulturalni filozof Rob Riemen dramati\u010dno je upozorio na fa\u0161izam koji se \u201cvje\u010dito vra\u0107a\u201d, i to tamo gdje ga nipo\u0161to ne bismo o\u010dekivali, ali pritom nije odolio da sam fenomen reducira na dodu\u0161e duhovitu ali i o\u010digledno jednostranu formulu. Impliciraju\u0107i da je svaki teorijski zahtjevniji pristup fa\u0161izmu puko intelektualisti\u010dko zanovijetanje, budu\u0107i da je o\u010dito da se bit fa\u0161izma posve jasno i razgovjetno o\u010dituje u njegovim pojavnim oblicima kao \u201cdoktrina \u010diste zlobe\u201d (Riemen, 2011: 23). Riemen se poziva na Alberta Camusa i Thomasa Manna koji su \u201cimali potpuno pravo kada su ve\u0107 1947. ustvrdili da je fa\u0161izam politi\u010dki fenomen koji nije nestao okon\u010danjem rata i koji sada mo\u017eemo okarakterizirati kao politizaciju duhovnog sklopa zlobnoga \u010dovjeka mase\u201d (29, istaknuo \u2013 D.L.).<\/p>\n

Klju\u010dnom epistemologijskim zaprekom primjerenom razumijevanju fa\u0161izma smatram toliko uobi\u010dajenu ali opasno pogre\u0161nu skupnu sintagmu \u201cnaci-fa\u0161izam\u201d, kojom se izjedna\u010davaju re\u017eimi fa\u0161izma i nacionalsocijalizma, pri \u010demu se nacizam smatra najvi\u0161im i dovr\u0161enim oblikom istog tipa re\u017eima. Ideologijske i strukturne sli\u010dnosti me\u0111u njima va\u017ene su i brojne, ali su razlike odlu\u010duju\u0107e. Pritom se ne moramo u potpunosti suglasiti s \u010duvenim Ecovim stajali\u0161tem koji je ustvrdio da je postojao \u201csamo jedan nacizam\u201d, da je on u \u201csu\u0161tini bio paganski, politeisti\u010dki i antikr\u0161\u0107anski\u201d, a da je fa\u0161izam mnogolik, od talijanskoga preko frankovskoga do \u201cbalkanskih usta\u0161a\u201d, s time da u njega ulaze neki prepoznatljivi tipi\u010dni elementi (Eko, 1998: 88).<\/p>\n

Tek odbacivanje sintagme \u201cnaci-fa\u0161izam\u201d kao ideologijske oznake i ratne parole omogu\u0107uje uvid da se fa\u0161izam ne mo\u017ee svesti na prvu, samouku i nesavr\u0161enu verziju totalitaristi\u010dkog re\u017eima nacionalsocijalisti\u010dkog tipa. Nasuprot tome, nacionalsocijalizam samo je jedna mogu\u0107a verzija izvornoga fa\u0161izma, nipo\u0161to jedina i zacijelo najgora. Ba\u0161 kao \u0161to je staljinizam bio perverzno izopa\u010denje izvornog lenjinizma (perverzno stoga \u0161to se dogmatski kruto formalno pridr\u017eavao Lenjinove vulgate, pretvoriv\u0161i sve njegove bitne teze u ideologijsku legitimaciju \u010dudovi\u0161nog totalitarnog re\u017eima), ali ne i njegova jedina mogu\u0107a povijesna verzija (sjetimo se samo Buharinova ili Trockijeva lenjinizma).<\/p>\n

Da tu temeljnu razliku obrazlo\u017eimo pregnantnim sudom \u010duvenoga francuskog povjesni\u010dara. Talijanski fa\u0161izam bitno je razli\u010dit od njema\u010dkoga nacizma: \u201con nema njegov totalitarni kapacitet, on ne uni\u0161tava dr\u017eavu, nego njome upravlja\u201d; dok je Mussolini ekstremni nacionalist, Hitler je \u201cvi\u0161e od njema\u010dkoga, pa \u010dak i pangermanskog nacionalizma. On je ne\u0161to drugo, a ne neprijatelj demokracije ili pa\u010de fa\u0161ist\u2026 Za razliku od Mussolinija, on se bori protiv kr\u0161\u0107anstva u ime prirodnog odabiranja. Njegov je naum sru\u0161iti svekoliku tradiciju Evrope kako bi je zamijenio vladanjem jakih nad slabima. On ho\u0107e uni\u0161titi demokraciju, ali ne u ime klase, nego u ime rase. Time nacisti\u010dka ideja kro\u010di izvan granica nacionalizma, pa \u010dak i tako krajnjega kakav je onaj talijanskih fa\u0161ista.\u201d (Furet, 1997: 192, 197, 198)<\/p>\n

Da bi se potpunije predo\u010dila priroda dvaju re\u017eima valja upozoriti na temeljnu op\u0107u zna\u010dajku fa\u0161isti\u010dke i nacionalisti\u010dke doktrine. U intelektualnoj i politi\u010dkoj konfiguraciji moderne, obje su politi\u010dke doktrine reakcija, negativno je odre\u0111enje za njih konstitutivno: one su ANTI \u2013 protiv prosvjetiteljstva, individualizma, racionalizma, liberalizma, kapitalizma, komunizma, pacifizma, internacionalizma, parlamentarizma i politi\u010dkog pluralizma. \u0160tovi\u0161e, one su reakcija na cijelu \u201czapadnu pravnu tradiciju\u201d (v. Padjen, 1996).<\/p>\n

U tom su odre\u0111enom smislu obje doktrine bitno srodne i nije pogre\u0161no skupno ih ozna\u010diti kao fa\u0161isti\u010dke. U srazu s njima \u201cna \u017eivot i smrt\u201d, antifa\u0161izam ostaje trajno ime za samu modernu, kao borba za temeljne invidualisti\u010dke principe i demokratske i pravne vrednote na\u0161e zapadne civilizacije.<\/p>\n

Ali je problem u tome, opet na doktrinarnoj razini, \u0161to fa\u0161izam stricto sensu nije naprosto desna konzervativna reakcija protiv moderne, poput nacizma, nego je pobuna unutar moderne. Temeljna je ambicija fa\u0161izma da sebe predstavi revolucionarnom desnicom, \u0161tovi\u0161e najrevolucionarnijom politi\u010dkom doktrinom i masovnim pokretom XX. stolje\u0107a. Prema Mussoliniju (u govoru iz 1930): fa\u0161izam je \u201cjedina nova stvar koju su prvih trideset godina ovog stolje\u0107a vidjele u politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj oblasti.\u201d(navod prema: Gauchet, 2010: 388, 389; istaknuo \u2013 D.L.).<\/p>\n

Unato\u010d po\u010detnim doktrinarnim lutanjima (1918-1922), kada su talijanski fa\u0161isti obznanjivali \u201cstolje\u0107e produdemokracije\u201d, a sebe predstavljali kao povijesnog nositelja revolucionarnog prevladavanja demokracije, u zreloj se fazi dovr\u0161avanja svog re\u017eima fa\u0161izam samosvjesno definira kao vi\u0161i tip demokracije. Fa\u0161isti\u010dka je dr\u017eava, obrazla\u017ee primjerice Alfredo Rocco, (\u201cpravi zakonodavac fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima\u201d), \u201cpu\u010dka dr\u017eava kakva nikad nijedna nije bila. To nije demokratska dr\u017eava u starom smislu rije\u010di, jer narodu ne daje suverenost, nego je to eminentno demokratska dr\u017eava jer usko pristaje uz narod,jer je stalno u dodiru s njime, jer na tisu\u0107u na\u010dina prodire u mase, duhovno ga vodi, osje\u0107a njegove potrebe, o\u017eivljuje mu \u017eivot, koordinira aktivnosti.\u201d (navod prema: Gauchet, 2010: 380-381; istaknuo \u2013 D.L.) Ili Mussolinijevima rije\u010dima: \u201cAko je ikada u povijesti postojao re\u017eim demokracije, to jest demokratska dr\u017eava, to je upravo na\u0161\u201d.<\/p>\n

Kada danas, ne samo u ovom jubilejskom povodu, razmi\u0161ljamo o suvremenim mogu\u0107nostima fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima \u201cvi\u0161e demokracije\u201d, s onu stranu liberalne i socijalne demokracije, zapravo se suo\u010davamo s nedoumicom u kojoj bi se mjeri autoritarna dr\u017eava fa\u0161isti\u010dkog tipa (intervencionisti\u010dka, korporativna i socijalna dr\u017eava) mogla nametnuti kao iznu\u0111eno ili \u010dak privla\u010dno rje\u0161enje za akutnu i duboku krizu legitimnosti i djelotvornosti temeljnih institucija suvremene demokracije (parlamenata, stranaka, tr\u017ei\u0161ne logike).<\/p>\n

Mo\u017eemo li u povijesnim uvjetima \u201cdruge smrti neoliberalizma\u201d (\u017di\u017eek) i sme\u0111eg vala koji se valja cijelom Europom smatrati iluzornim povijesni scenarij u kojem bi se novo povjerenje u nacionalnu dr\u017eavu moglo izraziti u masovnim pokretima s karizmatskim liderima koji bi ponudili i proveli autokratsko ukidanje stranaka, parlamentarizma i cijele politi\u010dke klase kao conditio sine qua non nacionalnog spasa i \u201cistinske demokracije\u201d?<\/p>\n

Veoma je va\u017eno uvidjeti da fa\u0161isti\u010dka epoha nije nestala bez traga, da su neke njezine protuemancipacijske ste\u010devine ugra\u0111ene u sam na\u010din funkcioniranja svake suvremene dr\u017eave. U tom smislu, ne mo\u017ee se precijeniti va\u017enost uvida T. Meyera da je fa\u0161isti\u010dka invencija \u201cupotrebe osjetila za stjecanje pristanka na nelegitimnu vladavinu\u201d funkcija protudemokratske politike, ne samo totalitarne, u neutralizaciji politi\u010dke slobode. To \u201cistjerivanje mo\u0107i su\u0111enja lijepom dr\u017eavom\u201d Meyer smatra \u201cmo\u017eda najva\u017enijom transformacijom politi\u010dkoga u javnom prostoru dana\u0161njice, i to bez javne svijesti o gubitku\u201d (Meyer, 2003: 123). U tome veoma preciznom smislu, svaka je suvremena dr\u017eava fa\u0161isti\u010dka kao simboli\u010dki pogon za suzbijanje mo\u0107i su\u0111enja vlastitih gra\u0111ana.<\/p>\n

Fa\u0161izam je nu\u017eno nali\u010dje liberalisti\u010dkog podcjenjivanja smisla i funkcije politi\u010dkoga i dr\u017eave. Nasuprot liberalisti\u010dkoj redukcionisti\u010dkoj optici prema kojoj je dr\u017eava glavni neprijatelj slobode, a dru\u0161tvo prostor \u010dovjekova samopotvr\u0111ivanja kao autonomnog bi\u0107a, fa\u0161izam srlja u opre\u010dnu krajnost i dr\u017eavu smatra najvi\u0161im i jedinim utjelovljenjem slobode i dostojanstva \u010dovjeka i nacije. Dok je za liberalizam politi\u010dko sinonim nasilja i obmane, iracionalna borba za mo\u0107 koja treba biti prevladana racionalnom pravnom regulacijom, dotle je za fa\u0161izam politi\u010dko najvi\u0161i oblik egzistencije nekog naroda, izraz njegove \u017eivotne volje za opstankom i kolektivnim identitetom, s onu stranu klasnih, interesnih i kulturnih podjela unutar njega.<\/p>\n

Dana\u0161nja (neo)liberalna pens\u00e9e unique, u svojoj samodopadnoj svjetskoj hegemoniji i zbiljskom protudemokratskom posrtanju, nu\u017eno izaziva autoritarni protuval, kojim se dr\u017eava ponovno nudi kao providencijalna mo\u0107 koja jedina mo\u017ee obespravljene, osiroma\u0161ene i obezna\u0111ene radne mase i\u0161\u010dupati iz ralja apstraktne logike profita, eksploatacije i otu\u0111enja. Na liberalisti\u010dki ideologijski postulat da je Europa kao projekt svodiva na gra\u0111ansko dru\u0161tvo i tr\u017ei\u0161te, \u0161to se pokazalo bitno proma\u0161enim, novi fa\u0161izam i desnica u cjelini nude autoritarnu alternativu \u201cvi\u0161eg tipa demokracije\u201d, sa spasonosnom funkcijom dr\u017eave i karizmatskog Vo\u0111e.<\/p>\n

Ne samo \u0161to se mo\u017ee s pravom ustvrditi da liberalizam sam generira fundamentalizam kao svoju suprotnost, jer liberalizam \u201cnije sam po sebi dovoljno jak kako bi svoje vlastite temeljne vrijednosti spasio od fundamentalisti\u010dkog napada\u201d (\u017di\u017eek, 2010: 109-110), nego se mo\u017ee i obrazlo\u017eeno zastupati jo\u0161 radikalnija i dalekose\u017enija teza da fa\u0161izam nastaje i razvija se unutar liberalne ideologije i dru\u0161tva, a ne protiv njih:<\/p>\n

\u201c\u2026 Daleko od toga da je antiteza fa\u0161izmu, njegovo apsolutno Drugo, liberalni poredak znakovito pridonosi fa\u0161izmu\u2026 mnogi od najopakijih i najekstremnijih aspekata fa\u0161izma, aspekti za koje se uobi\u010dajeno smatra da napadaju liberalizam \u2014 odbacivanje demokracije; diktatura; napad na racionalizam i znanstvenu objektivnost; propaganda; \u0161ovinisti\u010dki nacionalizam; imperijalisti\u010dki i rasisti\u010dki rat \u2014 povijesno su nezamislivi izvan liberalnog okvira. Fa\u0161izam je \u2026 ekstremni poku\u0161aj rje\u0161avanja krize liberalizma, probijanja izvan njezinih aporija, spa\u0161avaju\u0107i bur\u017eoaziju od nje same.\u201d (Landa, 2010: 9)<\/p>\n

Tako je i liberalizam do\u010dekao, kao i njegovi moderni fr\u00e8res ennemis republikanizam i socijalizam prije njega, da ga se optu\u017ei da se fa\u0161isti\u010dke tendencije razvijaju i u njegovu okrilju. Vi\u0161estoljetni epohalni sraz modernih politi\u010dkih doktrina, u bjesomu\u010dju me\u0111usobnog optu\u017eivanja i osporavanja, na povijesnu je scenu sasvim neo\u010dekivano izveo fa\u0161izam, doktrinu i pokret koji im se svima suprotstavlja, sa svojstvenom mu revolucionarnom ambicijom apsolutizacije politi\u010dkoga. Ponovno pojavljivanje fa\u0161izma u uvjetima globalne krize i dubokog posrtanja europskog projekta moralo bi biti dovoljno sna\u017ean izazov koji \u0107e najzad prisiliti i liberalizam i republikanizam i socijalizam na punu stvarala\u010dku sintezu svojih najboljih mogu\u0107nosti u primjerenom suo\u010davanju s epohalnom zada\u0107om konstitucije europske demokratske republike.<\/p>\n

Samo bi takva sinteza u revitalizaciji europskog projekta \u2013 pod mrkim pogledom prijete\u0107e fa\u0161izacije \u2013 mogla s pravom biti ozna\u010dena kao antifa\u0161izam na razini zahtjeva na\u0161eg doba. Kao i nekad, i danas je antifa\u0161izam humanisti\u010dki i civilizacijski imperativ i na\u0161a temeljna politi\u010dka zada\u0107a kao europskih gra\u0111ana, dakle \u201cmoralni stav svakog pojedinca kako bi sa\u010duvao subjektnost vlastite osobe\u201d (Prpi\u0107, 1996: 357).<\/p>\n

Literatura<\/address>\n
Badovinac, Tomislav\/Lalovi\u0107, Dragutin (ur.), 2015: Neofa\u0161izam \u2013 korijeni, oblici, sadr\u017eaji, Dru\u0161tvo \u201cPovijest izvan mitova\u201d, Zagreb.<\/address>\n
Eko, Umberto, 2008: \u201cUr-fa\u0161izam ili \u0161to je ve\u010dno u fa\u0161izmu\u201d, NIN, Beograd, str. 84-88 (izvornik: Ur-fascism\u201d by Umberto Eco, The New York Review, 22. 6. 1995).<\/address>\n
Farrell, Nicholas, 2008: Mussolini. Novi \u017eivot, Naklada Ljevak, Zagreb.<\/address>\n
Furet, Fran\u00e7ois, 1997: Pro\u0161lost jedne iluzije. Ogled o komunisti\u010dkoj ideji u XX. stolje\u0107u, Politi\u010dka kultura, Zagreb; pogl. 6: \u201cKomunizam i fa\u0161izam\u201d, str. 168-217.<\/address>\n
Gauchet, Marcel, 2010: \u00c0 l\u2019\u00e9preuve du totalitarisme 1914-1974, sv. III knjige L\u2019av\u00e8nement de la d\u00e9mocratie I-III, Gallimard, Paris (sv. I: La r\u00e9volution moderne,2007; sv. II: La crise du liberalisme 1880-1914, 2007).<\/address>\n
Kraus, Ognjen (ur.),1995: Antisemitizam, holokaust, antifa\u0161izam, \u017didovska op\u0107ina, Zagreb.<\/address>\n
Landa, Ishay, 2010: Apprentice\u2019s Sorcerer: Liberal Tradition and Fascism, Brill, Leiden\/Boston.<\/address>\n
Meyer, Thomas, 2003: Transformacija politi\u010dkoga, Politi\u010dka kultura, Zagreb.<\/address>\n
Padjen, Ivan, 1996: \u201cFa\u0161izam kao reakcija na zapadnu pravnu tradiciju\u201d, u zborniku: Kraus, Ognjen (ur.), Antisemitizam, holokaust, antifa\u0161izam, \u017didovska op\u0107ina, Zagreb, str. 307-328.<\/address>\n
Paxton, Robert O., 2012: Anatomija fa\u0161izma, TIM press, Zagreb.<\/address>\n
Prpi\u0107, Ivan (ur.), 1976: Fa\u0161izam i neofa\u0161izam, Fakultet politi\u010dkih nauka\/CDD SSOH, Zagreb.<\/address>\n
Prpi\u0107, Ivan, 1995: \u201cSmisao antifa\u0161izma\u201d, u zborniku: Kraus, Ognjen (ur.), Antisemitizam, holokaust, antifa\u0161izam, \u017didovska op\u0107ina, Zagreb, str. 350-360.<\/address>\n
Riemen, Bob, 2011: Vje\u010diti povratak fa\u0161izma, TIM press, Zagreb.<\/address>\n
W\u00f6rschung, Mathias, 2014: \u201c\u0160to je to \u2013 fa\u0161izam?\u201d, Le monde diplomatique \u2013 hrvatsko izdanje, br. 13, sije\u010danj, str. 15-17.<\/address>\n
\u017di\u017eek, Slavoj, 2010: Druga smrt neoliberalizma, Fraktura, Zagreb.<\/address>\n

*Autor je redoviti profesor Fakulteta politi\u010dkih znanosti u mirovini i biv\u0161i glavni i odgovorni urednik \u201ePoliti\u010dke misli\u201c (2009-2013). S Tomislavom Badovincem uredio je zbornik \u201eNeofa\u0161izam: korijeni, sadr\u017eaji, oblici\u201c (Dru\u0161tvo \u201ePovijest izvan mitova\u201c, Zagreb, 2015.).<\/p>\n

Politi\u010dka misao.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fa\u0161izam se \u201cvje\u010dito vra\u0107a\u201d, i to tamo gdje ga nipo\u0161to ne bismo o\u010dekivali<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":163067,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-179335","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179335","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=179335"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/179335\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/163067"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=179335"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=179335"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=179335"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}