{"id":178951,"date":"2015-04-26T08:14:44","date_gmt":"2015-04-26T06:14:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=178951"},"modified":"2015-04-27T10:55:51","modified_gmt":"2015-04-27T08:55:51","slug":"rehabilitacija-saradnika-okupatora-ne-moze-promeniti-istoriju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/26\/rehabilitacija-saradnika-okupatora-ne-moze-promeniti-istoriju\/","title":{"rendered":"Rehabilitacija saradnika okupatora ne mo\u017ee promeniti istoriju"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Aleksandar Rokni\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/olivera-milosavljevic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-178952\" title=\"Olivera Milosavljevi\u0107\/www.velikiprasak.com\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/olivera-milosavljevic.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"223\" \/><\/a>Istori\u010darka Olivera MiIosavljevi\u0107, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu, napisala je jo\u0161 davne 2006. godine knjigu &#8220;Potisnuta istina &#8211; kolaboracija u Srbiji 1941-1944&#8221;. Knjiga je \u0161tampana u vi\u0161e nego skromnih 600 primeraka. Mada je od tada pro\u0161lo devet godina, ta njena knjiga je aktuelna i danas, kada i pojedini istori\u010dari uz podr\u0161ku politi\u010dara na vlasti poku\u0161avaju da izvr\u0161e rehabilitaciju saradnika okupatora i da nateraju sud da za\u017emuri i ignori\u0161e istorijske \u010dinjenice. U me\u0111uvremenu, profesorka Milosavljevi\u0107 je napisala i knjigu &#8220;Savremenici fa\u0161izma &#8211; Percepcija fa\u0161izma u beogradskoj javnosti 1933-1941.&#8221;<\/p>\n<ul>\n<li>Poslednjih 25 godina od raspada SFRJ u toku je rehabilitacija pora\u017eenih snaga u Drugom svetskom ratu. Na kraju \u0107e ispasti da su nacisti i njihovi saradnici zapravo pobedili. Kako Vam se \u010dini ta nova podela snaga u Evropi i, naravno, u Srbiji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; U novije doba je postalo jasno da je istoriju mogu\u0107e vi\u0161estruko zgodno (zlo)upotrebiti, i za obra\u010dun sa stvarnim i zami\u0161ljenim politi\u010dkim protivnicima, i za izgradnju novog identiteta, i posebno, za obja\u0161njenje savremenih neuspeha&#8230; Samo u tom smislu je mogu\u0107e analizirati i rehabilitaciju pora\u017eenih snaga u Drugom svetskom ratu, i satanizaciju pobednika, i nemu\u0161te poku\u0161aje vrednosnog izvrtanja istorijskih \u010dinjenica. To nije karakteristi\u010dno samo za na\u0161e dru\u0161tvo, to je prisutno u \u010ditavoj Evropi, posebno u isto\u010dnoj, ali je za nas najva\u017enije ovo \u0161to se doga\u0111a u Srbiji i okru\u017eenju, jer je vezano za prepravljanje nacionalne istorije po meri savremene vladaju\u0107e ideologije. Ta vi\u0161estruka upotreba slu\u017ei i za obra\u010dun te vladaju\u0107e ideologije sa imaginarnim neprijateljima, ne zato \u0161to su tu i \u0161to su opasni, ve\u0107 da se slu\u010dajno ne bi ponovo odnekud pojavili: nacionalizama sa jugoslovenstvom i internacionalizmom, neoliberalizma sa socijalizmom, novih oblika fa\u0161izama sa komunizmom.<\/p>\n<ul>\n<li>Stalno se govori o tome da fa\u0161izam ne spava. Mislite li da je strah od islama, emigranata, lo\u0161a ekonomska situacija, nezaposlenost&#8230; u Evropi u poslednjih 20 godina doveo do pove\u0107anja nacionalizma, ekstremno desne politi\u010dke retorike i ksenofobije i da li \u0107e to, na kraju, opet zavr\u0161iti nasiljem?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Nasilje je stalno prisutno, samo \u0161to ga Evropa u svojoj evropocentri\u010dnosti prime\u0107uje samo kada se de\u0161ava na njenoj teritoriji. Od svih faktora koje ste pobrojali, za radikalizaciju nacionalizma je najva\u017enija ekonomska kriza i njene propratne pojave, zato \u0161to ona proizvodi zahvate u iracionalno kako se racionalni problemi ne bi prepoznali kao produkti postoje\u0107eg sistema, ve\u0107 pripisali delovanju iracionalnih neprijatelja, bilo &#8220;drugih&#8221; i &#8220;druga\u010dijih&#8221; grupa, bilo drugih ideologija, bilo &#8220;krive&#8221; istorije. I nacionalizam i ksenofobija i \u010ditav desni ideolo\u0161ki spektar se hrane iracionalnim obja\u0161njenjem postoje\u0107ih problema kako bi se spre\u010dio zahvat u su\u0161tinu sistema koji je progla\u0161en najboljim od svih svetova.<\/p>\n<ul>\n<li>Preti li Evropi novi fa\u0161izam prepakovan u nacionalizam, kako je to mnogo op\u0161irnije rekao Umberto Eko, ili se valja neka nova ideologija?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Fa\u0161izam je uvek nova ideologija. Kao \u0161to se i prvi put javio kao rezultat ekonomske krize kapitalizma koji je iracionalnim nacionalnim romantizmom, vra\u0107anjem u izmi\u0161ljenu pro\u0161lost i prepoznavanjem nacionalnih &#8220;neprijatelja&#8221; odgovornih za sva zla nanesena &#8220;naciji&#8221; proglasio nu\u017enost obra\u010duna svim sredstvima i duhovno i fizi\u010dki militarizovao &#8220;naciju&#8221; do krajnjih granica, tako se u sli\u010dnim okolnostima mo\u017ee uvek i svuda ponovo razbuktati, ali je sigurno da ne\u0107e biti isti kao \u0161to je bio pre osamdeset godina. To je razlog \u0161to se evidentne pojave novih oblika totalitarizama danas te\u0161ko prepoznaju iako su tu oko nas. I u pro\u0161losti se fa\u0161izam javljao u razli\u010ditim formama u zavisnosti od neposrednih okolnosti u svakoj zemlji, ali je svim tim formama zajedni\u010dko svojstvo bilo da su pripadale desnom, nacionalisti\u010dkom, militaristi\u010dkom i autoritarnom spektru. Neki novi fa\u0161izam sigurno bi se razlikovao od onog iz pro\u0161log veka bar u meri u kojoj se i okolnosti dana\u0161njice razlikuju od onih pro\u0161lih. To ne zna\u010di da bi bio manje razoran po civilizaciju od onog prethodnog, samo ako bi mu se, kao tridesetih godina, dozvolilo da se razma\u0161e i postane svetski proces.<\/p>\n<ul>\n<li>Veliki je politi\u010dki pritisak na sud da se rehabilituje general Dragoljub Mihailovi\u0107, a dobro je poznato da je svesrdno sara\u0111ivao sa okupatorima Srbije. Da li \u0107e istorija, ako bude rehabilitovan, onda morati iznova da se pi\u0161e?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Naravno da ne\u0107e. Ideolo\u0161ko-politi\u010dke odluke savremenih sudova koje proizvoljno tuma\u010de daleku pro\u0161lost ni na koji na\u010din ne obavezuju istori\u010dare. Istori\u010dari se bave analizom i saop\u0161tavanjem istorijskih \u010dinjenica u njihovom vremenskom kontekstu, a ne njihovim ideolo\u0161kim &#8220;prepravljanjem&#8221; po savremenom politi\u010dkom nalogu. Odluke dana\u0161njih sudova \u0107e biti zanimljive tek za istori\u010dare u budu\u0107nosti koji \u0107e analizirati ideolo\u0161ku sliku ovog na\u0161eg vremena i obja\u0161njavati kako su i za\u0161to sudovi u dana\u0161njem kontekstu i po meri dana\u0161njih politi\u010dkih potreba posle sedamdeset godina &#8220;prepravljali&#8221; istoriju, a sledbenici i inicijatori naivno verovali da je tu sliku pro\u0161losti mogu\u0107e nametnuti nauci.<\/p>\n<ul>\n<li>Na po\u010detku Va\u0161e knjige &#8220;Potisnuta istina&#8221;, o kolaboraciji u Srbiji od 1941. do 1945, navodite da se slika o Milanu Nedi\u0107u vratila danas tamo gde je i bila 1941. godine &#8211; tada ga je propaganda predstavljala kao Oca nacije&#8230; Koliko je opasno menjati istoriju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Istorija se ne menja, pro\u0161lost se desila i ostavila za sobom toliko tragova da je niko ne mo\u017ee promeniti. Menja se samo interpretacija istih \u010dinjenica koje su istori\u010darima uglavnom poznate. U poslednjih dvadeset godina od kada se vr\u0161i poku\u0161aj totalne revizije istorije Drugog svetskog rata, mi nismo saznali ni za jednu novu bitnu \u010dinjenicu, nismo dobili nijedno istra\u017eivanje koje bi nam otkrilo ne\u0161to fundamentalno novo. Dobili smo samo novu &#8220;interpretaciju&#8221;, novo tuma\u010denje, a \u0161to je ono u sukobu sa uvek istim \u010dinjenicama, izgleda da nikoga ne obavezuje. Mo\u017ee se sto puta ponoviti da je Nedi\u0107 samo spasavao narod, kao \u0161to ka\u017eu novi ud\u017ebenici istorije, ali to ne mo\u017ee da promeni npr. njegove govore u kojima je od svojih sledbenika zahtevao da ubijaju Hitlerove protivnike.<\/p>\n<ul>\n<li>Kakve posledice to donosi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Posledice su vi\u0161estruko problemati\u010dne. Prvo, ru\u0161i se dignitet same nauke, jer se delatnost istori\u010dara kompromituje stvaranjem utiska da je u pitanju proizvoljna ideolo\u0161ka pri\u010da koja je bez ikakve osnove, da njome mo\u017ee svako da se bavi bez ikakvog prethodnog znanja i spreme, da ne postoje nikakva pravila istori\u010darskog zanata, nikakav nau\u010dni metod&#8230; Drugo, i mnogo va\u017enije, mlade generacije kojima je ova revizionisti\u010dka pri\u010da primarno i namenjena, svesno se uvla\u010de u klaustrofobi\u010dni nacionalisti\u010dki krug mi\u0161ljenja u kome sve \u0161to je u pro\u0161losti imalo nacionalni prefiks po definiciji postaje vrednost koju treba prigrliti i staviti u temelj sopstvenog identiteta &#8211; i kolaboraciju sa fa\u0161izmom i &#8220;vrednosti&#8221; koje je kolaboracija simbolizovala u toku Drugog svetskog rata, a to je podani\u0161tvo, konzervatizam, primitivizam&#8230;<\/p>\n<ul>\n<li>Ka\u017eete da pobeda nad fa\u0161izmom nije vi\u0161e izvesna, a da je kolaboracija sa fa\u0161izmom, posebno kod nas, progla\u0161ena za patriotizam, a ne sau\u010desni\u0161tvom u zlo\u010dinu. Kuda ta relativizacija zlo\u010dina vodi i da li je izbrisana razlika izme\u0111u dobra i zla?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Naravno da je izbrisana, u danas stvorenoj slici Drugog svetskog rata sve je relativizovano. Ako se 27. mart proglasi avanturizmom, ako se ustanak protiv fa\u0161izma proglasi gre\u0161kom, ako se kolaboracija sa fa\u0161izmom nazove patriotizmom, ako se pobednici nad fa\u0161izmom proglase novim okupatorima i ubicama, onda se dobije samo jedan rezultat: da je fa\u0161izam bio pravi izbor, da je sa njim trebalo sara\u0111ivati, da je njegove protivnike trebalo ubijati&#8230; Progla\u0161enje fa\u0161izma sa jednu od legitimnih ideologija zna\u010di njegovu direktnu rehabilitaciju.<\/p>\n<ul>\n<li>U jednom predavanju isti\u010dete da normalizacija nacionalizma proizvodi normalizaciju kolaboracije, a normalizacija kolaboracije direktno vodi u rehabilitaciju fa\u0161izma. Da li smo opasno odmakli u tom pravcu i kako to zaustaviti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; To se vi\u0161e ne mo\u017ee zaustaviti. \u0160teta je ve\u0107 napravljena, i to nije nikakva na\u0161a specifi\u010dnost, to je opasan trend \u0161ire prisutan. Ali to vi\u0161e nije tema za istori\u010dare, ve\u0107 za neke druge struke. Kao \u0161to sam ve\u0107 rekla, to istori\u010dare ne obavezuje, slika Drugog svetskog rata za istoriju ostaje kakva je i bila &#8211; to je bio sukob divlja\u0161tva i dostignutih civilizacijskih vrednosti, njihovih ru\u0161ilaca i onih koji su ih branili, a kolaboracionisti su bili na strani prvih, onih koji su proizveli pedeset miliona mrtvih, uni\u0161tenje \u010ditavih naroda, razorenu Evropu, spaljene ljude i ugu\u0161enu decu&#8230;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.danas.rs\/dodaci\/nedelja\/rehabilitacija_saradnika_okupatora_ne_moze_promeniti_istoriju_.26.html?news_id=300513\" target=\"_blank\">Danas<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ideolo\u0161ko-politi\u010dke odluke savremenih sudova ni na koji na\u010din ne obavezuju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-178951","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=178951"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178951\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=178951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=178951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=178951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}