{"id":178683,"date":"2015-04-23T07:45:30","date_gmt":"2015-04-23T05:45:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=178683"},"modified":"2015-04-23T11:57:58","modified_gmt":"2015-04-23T09:57:58","slug":"koliko-utapanja-mozemo-podnijeti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/23\/koliko-utapanja-mozemo-podnijeti\/","title":{"rendered":"Koliko utapanja mo\u017eemo podnijeti?"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Eh, kako je dra\u017eestan taj na\u0161 Salon Europa. Nije nam ni lako niti ugodno priznati da nam je dobro. Pravo dobro. Da \u017eivimo \u017eivot o kojem sanjaju milijarde ljudi. Da jesmo me\u0111u privilegiranima.<\/p>\n

Na ovoj na\u0161oj maloj planeti svake \u010detiri sekunde umre jedno dijete. Vi\u0161e od tri milijarde ljudi \u017eivi s manje od 500 Kn mjese\u010dno. Od toga oko 1,3 milijarde ima oko 250 Kn – mjese\u010dno. Koliko je to ljudi? Otprilike kao tri stotine stanovni\u0161tva Hrvatske. Slijede\u0107i put kada vas potjera, ispri\u010davam se, proljev, ne \u017ealite se, od njega naime, zbog vode koja nije pitka, svakih \u010detrdesetak sekundi umire jedno ljudsko bi\u0107e.<\/p>\n

Godi\u0161nje je to preko 800 000 ljudi, umre jedan cijeli Zagreb s predgra\u0111ima. Svake godine. Jer nemaju pitke vode.<\/p>\n

Za\u0161to ovo pi\u0161em? Zbog svakodnevnih masovnih utapanja stotina i tisu\u0107a ljudi koji \u017eele do\u0107i k nama. Njihovi su \u017eivoti nama nezamislivo te\u0161ki, a mi, na\u0161 raj, tako blizu, da vjeruju da \u0107e uspjeti. Mnogi, (ve\u0107ina?), na\u017ealost ne uspjeva. Oni \u017eele do\u0107i k nama. Mi naravno suosje\u0107amo s tragedijama utapanja, \u0161okiraju nas, \u017ealoste, ljute, neke od nas i raspla\u010du. No, mi im ne poma\u017eemo da do\u0111u. Znate za\u0161to? O ne, nimalo zato jer ne znamo kako im pomo\u0107i. Mi naime ne \u017eelimo da oni do\u0111u kod nas. Nama je dosta na\u0161ih problema, poskupljenja goriva, prepucavanja Kolinde i Zokija, ovrha, previ\u0161e ili premalo vjeronauka, zdravstva koje kolabira, \u017eeljeznice koja zastarijeva, cesta koje se monetiziraju. Ne, nama ne trebaju ti daleki ljudi i njihovi problemi. Ne \u017eelimo ljudska bi\u0107a kojima je isto onako kako je bilo i mnogima od nas 1991., to\u010dnije, mnogo im je gore. Ratovi u Siriji, Libiji, Nigeriji, tko zna gdje sve ne, ne\u0107e utjecati na na\u0161 komoditet, da jamramo, kukamo, u hladnom pivu svoju muku utapamo.<\/p>\n

Vrag je odnio \u0161alu. Dvadeset prvo stolje\u0107e nije onakvo kako smo zami\u0161ljali. Ljudi ne hodaju po mjesecu i ne grade lunarna naselja da rasterete prenapu\u010denu Zemlju. Jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih nije vi\u0161e potencijalni problem, on je \u2013 pazite sad – Garancija na\u0161e sigurnosti! Zato valjda prihva\u0107amo da se podaci o na\u0161em kretanju, razgovorima, nje\u017enim sms-ovima, kupovinama na rasprodajama, pretra\u017eivanjima \u0161kakljivih i ozbiljnih web sadr\u017eaja, stalno prate, analiziraju, pohranjuju, \u010duvaju. OK smo da nas na\u0161e vlade i vlade prijateljskih nam zemalja naravno, prate, jer nas tako \u010duvaju od o\u010dajnika koji gledaju svoju djecu kako umiru od gladi.<\/p>\n

Ru\u017eno zvu\u010di, istine \u010desto tako zvu\u010de, ali nije nas briga za druge ljude. S tim stavom prihva\u0107amo da niti druge ljude ne treba biti briga za nas. Zna\u010di, su\u017eivot, koegzistencija, ja \u017eivim svoj \u017eivot, ti svoj, nitko nikoga ne dira. Dok ide. A kada stane? Kada vidim da nema\u0161 od \u010dega \u017eivjeti? Kada \u010ditam da tebe i tvoje ubijaju strojnicom proizvedenom nedaleko moje vikendice? Kada pove\u017eem da banke koriste moju \u0161tednju da kreditiraju privatizaciju izvora vode, njeno fla\u0161iranje za pi\u0107e, kako bi se profit na tu\u0111oj nevolji napravio? Kada se zapitam je li fleka na mojim novim tenisicama mo\u017eda od znoja djeteta koje ih je izra\u0111ivalo. Za nadnicu za koju ja ne bih mogao ni \u010dips platiti za gledanje tekme.<\/p>\n

Nekako osje\u0107amo, iako znamo da se to ne smije glasno re\u0107i, da su ti &quot;siroma\u0161ni&quot; manje vrijedni. (Foto: Barbara Matej\u010di\u0107)&lt;br&gt; Nekako osje\u0107amo, iako znamo da se to ne smije glasno re\u0107i, da su ti “siroma\u0161ni” manje vrijedni. (Foto: Barbara Matej\u010di\u0107)<\/p>\n

\u0160to sada? Za po\u010detak prihvatimo da nam je nezaslu\u017eeno dobro. Da \u017eelimo svoj komoditet zadr\u017eati. Da jesmo odgovorni jer podupiremo sustav koji nejednakost produbljuje.<\/p>\n

Zatim mo\u017eemo prestati koristiti licemjerne izraze migrant, imigrant, azilant. Prepoznajmo siroma\u0161tvo, a ne vjersku mr\u017enju kad nam serviraju vijest. Pri\u0111imo osobi koja izgleda kao da je izdaleka, a ne hoda znati\u017eeljno kao turist. Nije veliki napor vidjeti ljudsko bi\u0107e, a ne etiketu \u2013 azilant.<\/p>\n

Dobra nam je priprema i ova stranica.<\/p>\n

Govorim dakle o pripremi. Za \u0161to? Za izlazak iz stanja poricanja. Pori\u010demo da nismo odgovorni, da \u017eivimo dobro, da ne suosje\u0107amo s ljudima kojima je sada te\u0161ko, a sutra neizvjesno.<\/p>\n

Ne krivim ja nikoga. Ne vjerujem da je osje\u0107aj krivice onaj pravi mobilizator. Iskrenost, da. Trenutak spoznaje. I \u017eelja za osloba\u0111anjem, mojim, tvojim, na\u0161im. Iz \u010dahure poricanja, ignoriranja, optu\u017eivanja drugih da su oni krivi ili bi mogli biti, ako ih previ\u0161e sebi pripustimo, krivi \u0161to je meni, nama lo\u0161e.<\/p>\n

Pitam se koliko utapanja kod Lampeduse, mo\u017eemo podnijeti? Koji je to broj mrtvih o\u010dajnika koji \u017eele do\u0107i k nama, a mi ih ne \u017eelimo, nakon kojega \u0107e nam prisjesti?<\/p>\n

Mora biti da je velik, ne vjerujem da je ispod sto tisu\u0107a. Visok nam je prag tolerancije stradanja onih iz “dvotre\u0107inskog” Svijeta, zemalja u razvoju kako se korektno zove. Puno vi\u0161i nego za zemlje Zapadne civilizacije. Nekako osje\u0107amo, iako znamo da se to ne smije glasno re\u0107i, da su ti “siroma\u0161ni” manje vrijedni. Ne osje\u0107amo svi, znam, i ne stalno, znam i to, ali takav nam je kulturni (kulturni?) obrazac. Takvo nam je kulturno, civilizacijsko okru\u017eenje \u2013 da ne\u0107emo spa\u0161avati nepoznate ljude koji umiru \u2013 iako samo \u017eele nama do\u0107i. I tu raditi, mo\u0107i zaraditi, mo\u0107i djeci pru\u017eiti makar malo od onoga \u0161to svaki roditelj \u017eeli.<\/p>\n

No to na\u0161e “civilizacijsko okru\u017eenje” stvaramo mi sami, svakim danom, svakim \u010dinjenjem i jo\u0161 vi\u0161e svakim ne\u010dinjenjem. Opasno okru\u017eenje u kojem su neki ljudi (bogatiji), vrijedniji od drugih (siroma\u0161nijih). Prihvatljivo nam je to, ne propitkujemo to ba\u0161, za\u0161to i bi? Osim kada smo mi ti \u2013 siroma\u0161niji.<\/p>\n

To okru\u017eenje je humus za fa\u0161izam. Da se zna. Da se ne \u010dudimo \u2013 odakle? Iz na\u0161ega ne\u010dinjenja. Iz negiranja starog civilizacijskog pravila \u2013 pomo\u0107i ljudima u nevolji- pogotovo, kada to od tebe zatra\u017ee.<\/p>\n

Sretan nam Dan planete Zemlje. Ah da, i Dan proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog konc-logora Jasenovac. Koji nije postojao, naravno. Beskona\u010dna je mo\u0107 poricanja. Za nadati nam se ipak da \u0107e se ti kod Lampeduse prestati utapljati. Nestati, kao i tih osamdesetak tisu\u0107a pobijenih u Jasenovcu, koji su nestali. Sami od sebe. I da, neka par njih do\u0111e kod nas, ali ne vi\u0161e od toga. Dovoljno nam je lo\u0161e bez njih.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koji je to broj mrtvih o\u010dajnika koji \u017eele do\u0107i k nama, a mi ih ne \u017eelimo, nakon kojega \u0107e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-178683","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=178683"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178683\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=178683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=178683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=178683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}