{"id":178239,"date":"2015-04-18T07:34:17","date_gmt":"2015-04-18T05:34:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=178239"},"modified":"2015-04-18T07:35:08","modified_gmt":"2015-04-18T05:35:08","slug":"ususret-izazovu-blasfemije-mesija-na-magarcu-osuden-je-zbog-blasfemije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/18\/ususret-izazovu-blasfemije-mesija-na-magarcu-osuden-je-zbog-blasfemije\/","title":{"rendered":"Ususret izazovu blasfemije*"},"content":{"rendered":"

\u00a0Autor: Marijan Or\u0161oli\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Najeksplozivniji putokazi njegovog povratka bila su doga\u0111anja povodom objavljivanja karikatura poslanika\/proroka Muhameda u danskom listu Jyllands Posten 2005, i teroristi\u010dki napad na redakciju lista Charlie Hebdo prije nekoliko mjeseci. No, primjera je vi\u0161e, spomenimo npr. provokativnu ikonografiju Madonninih koncerata, nastup punk-grupe \u201ePussy Riot\u201c u moskovskoj katedrali, naslovnice njema\u010dkog satiri\u010dnog magazina \u201eTitanic\u201c s kontroverznim prikazom pape Benedikta XVI, itd. Poznati sociolog religije Peter Berger \u201esuvremeni povratak diskursa o blasfemiji\u201c ozna\u010dava kao \u201ejedan od glavnih aspekata procesa ‘desekularizacije’ kojem su izlo\u017eena dru\u0161tva kasne moderne. U javnom prostoru ja\u010da prisutnost sintagmi poput \u201epovrede Bo\u017eje \u010dasti\u201c, \u201eprezrenog ljudskog dostojanstva vjernika\u201c ili \u201eruglu izvrgnutih osje\u0107aja vjernika\u201c.<\/p>\n

U svom radu A. Kristi\u0107 najprije govori o povijesnom zna\u010denju blasfemije, koja je \u201eu rukama politi\u010dko-religioznih elita\u201c \u010desto funkcionirala \u201ekao povla\u0161teno sredstvo dru\u0161tveno-politi\u010dke pa time i religiozne kontrole, a po potrebi i nasilne egzekucije buntovnika\u201c, kao \u201emehanizam autoritarno-represivnog o\u010duvanja postoje\u0107e dru\u0161tveno-politi\u010dke, pa tako i religiozne ortodoksije\u201c. Navodi primjer kako \u010dak za opravdanje kri\u017earskih pohoda od strane tada\u0161njeg crkvenog establishmenta presudna nisu \u201ebila teolo\u0161ka opravdavanja pravednog rata\u201c, nego \u201eargumentacija da Saraceni zaslu\u017euju smrt jer su ve\u0107 svojom pukom nevjerni\u010dkom egzistencijom u Svetoj zemlji, posve\u0107enoj Kristovom krvlju, krivi za sakrilegij\u201c. Primjera ne manjka ni danas, poglavito u islamskim teokratskim dru\u0161tvima Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka, gdje postoje i Zakoni o blasfemiji, na \u010dijoj se meti osim inovjeraca lako nalaze i ljudi neskloni re\u017eimu.<\/p>\n

Osim kao sredstvo politi\u010dke mo\u0107i vladanja, pri\u010de o blasfemiji mogu vladaju\u0107em vjerskom i(li) politi\u010dkom establishmentu poslu\u017eiti i za odvra\u0107anje pa\u017enje od nerje\u0161avanja goru\u0107ih politi\u010dkih problema pojedinih dru\u0161tava, kako islamskih, tako i europskih. Tipi\u010dan primjer ovoga je i bh. dru\u0161tvo, dodu\u0161e ne po blasfemiji religijskog predznaka (kojega ima veoma malo u dru\u0161tvu u kojem se preko 95% ljudi deklarira vjernicima), nego blasfemiji nacionalnog predznaka: kako je kod nas nacija zasjela na mjesto religije \u2013 \u0161to je prava blasfemija par excellence \u2013 tako vjersko-politi\u010dki establishment cijelu vje\u010dnost od propasti Jugoslavije naovamo ja\u0161e na kontroverzama oko \u201euvrije\u0111enog identiteta, \u010dasti i obraza\u201c, na \u201ekulturno-povijesnim\u201c blasfemijama, uvredama kulture i povijesti, koje nacionalne elite dobacuju jedne drugima. Pored nacionalizma, \u201eu jednakoj se mjeri blasfemi\u010dnim s pravom mo\u017ee ozna\u010diti ravnodu\u0161nost\u201c vjerskih zajednica \u201espram ljudi koji se \/…\/ bore za o\u010duvanje ili povrat dru\u0161tvenog priznanja svog ljudskog dostojanstva\u201c.<\/p>\n

Govor o blasfemiji postao je dodirnom to\u010dkom vjerskih zajednica u na\u0161oj regiji (ina\u010de podijeljenih uslijed povijesnog razvoja i nacionalne identifikacije religijskih i nacionalnih sadr\u017eaja), \u010dak i prostor njihove uzajamne solidarnosti. Sjetimo se samo \u201eSaop\u0161tenja za javnost Srpske Pravoslavne Crkve povodom blasfemi\u010dnih karikatura Poslanika Muhameda u srpskim medijima\u201c. Nije li to doista karikaturalno: institucija koja je tijekom 1990-ih pre\u0161utno odobravala, ponekad \u010dak i sama potpisivala medijske napade velikosrpske propagande na muslimane \u2013 za \u0161to nisu preuzeli odgovornost \u2013 sada upozorava kako mediji preno\u0161enjem karikatura \u201enajgrublje vrije\u0111aju vjerska osje\u0107anja i ubje\u0111enja na\u0161ih sugra\u0111ana islamske vjere i da (\u2026) podsti\u010du netrpeljivost, pa i otvoreno neprijateljstvo prema pripadnicima islamske vjere\u201c!<\/p>\n

Defanzivni stav doma\u0107ih vjerskih zajednica prema blasfemiji do\u0161ao je \u010dak i do to\u010dke \u201esastavljanja ‘crnih lista’ u kojima pojedine umjetnike i novinare zbog kriti\u010dkog osvrta na religioznu praksu progla\u0161avaju ne samo kr\u0161iteljima osnovnih prava vjernika nego \u010dak islamofobima i kr\u0161\u0107anofobima \u0161to u na\u0161em postratno-tranzicijskom kontekstu ‘nejake demokracije’ u u\u0161ima religijskih fundamentalista i politi\u010dkih ekstremista nepogre\u0161ivo zvu\u010di kao poziv na javni lin\u010d.\u201c (Kako re\u010de ex-reis Ceri\u0107, je li, neka \u0107emo imena \u201einstitucionalno upamtiti\u201c). Kao paradigmati\u010dni primjeri mogu biti uzeti dva \u201eIzvje\u0161taja o islamofobiji\u201c Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (2011. i 2012), te priop\u0107enje povjerenstva \u201eIustitia et pax\u201c Biskupske konferencije Hrvatske iz 2011. pod naslovom \u201eIzjava o nesno\u0161ljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj\u201c.<\/p>\n

S druge strane, \u010dini se kako ni oni koji podr\u017eavaju ismijavanje vjerskih osje\u0107aja od strane umjetnika i novinara, ne nastupaju skroz promi\u0161ljeno. Isti nerijetko na stavove neistomi\u0161ljenika reagiraju sli\u010dnom formom \u201eblasfemijskog prigovora\u201c: ukoliko bilo koji drugi ideolo\u0161ki neistomi\u0161ljenik \u2013 bio vjernik ili ne \u2013 izrazi mi\u0161ljenje druga\u010dije od njihovog, kao da je izrekao blasfemiju. Onako kako je u religijskim dru\u0161tvima blasfemija bila ideolo\u0161ki test za prokazivanje dru\u0161tvenih neprijatelja, u sekularisti\u010dkoj viziji dru\u0161tva ona je to i dalje, instrument koji prokazuje neprijatelje stavki koje spadaju na dogmatizirani pojam demokracije. (Kako bi i jednim i drugim ekstremima u ovoj pri\u010di bukvicu o\u010ditao Voltaire koji je jednom izjavio: \u201eTi si drugog mi\u0161ljenja nego ja, ali ja \u0107u tvoje pravo na njega braniti do smrti\u201c.)<\/p>\n

S time je pomalo poljuljana i \u010ditava pri\u010da o \u0161irenju sloboda putem umjetnosti. \u010cijih sloboda? Prvenstveno vlastitih, i to sloboda \u010diji je vrhunac valjda u ismijavanju onih koji \u0107e se najvi\u0161e uvrijediti. Ni posljedice takvih \u010dina ne idu u prilog njihovim autorima: umjesto \u0161irenja sloboda, \u0161iri se polarizacija dru\u0161tva, pa i dodatna radikalizacija onih koji se nisu uklopili u dru\u0161tvo (znakovita je izjava radikalnog imama Abu Labana da nakon karikatura \u201eon vi\u0161e uop\u0107e ne mora misionirati, mladi ljudi mu ve\u0107 sami dolaze pred vrata\u201c). Ovakav razvoj doga\u0111aja odli\u010dno odgovara i desni\u010darima koji ja\u010daju diljem Europe: paradoks je kako su desni\u010dari, tradicionalni protivnici slobode mi\u0161ljenja, stali u red prvih \u201ebranitelja\u201c iste. Bitan kriterij vrijednosti karikatura i satira kojim se ismijavaju osje\u0107aji vjernika je i dosljednost autora: nitko ne smije biti po\u0161te\u0111en bi\u010da satire. Po meni bi, recimo, najbolje karikature bile one koji bi na jednostavan i komi\u010dan oslikale polariziranost religije i sekularizma. Ne manjka ni takvih.<\/p>\n

No, vratimo se vjerskim zajednicama. Kako stoje stvari s kvalifikacijama blasfemije u svetim knjigama monoteisti\u010dkih religija? Da li te svete knjige osu\u0111uju blasfemiju? Osu\u0111uju. No, da li propisuju zemaljskim autoritetima da ljude sude zbog blasfemije? Nekako je taj kona\u010dni sud suspendiran za \u201eposljednja vremena\u201c i ipak ostavljen Bogu. Idemo i korak dalje, i utvrdimo hrabro kako je \u201esvaka objava, pa time i svaki donositelj objave, a potom \u010dak i svaki dublji uvid u zna\u010denje objave relevantan za doti\u010dno vrijeme i prostor, bio \u2013 poglavito u prvi \u010das \u2013 su\u010deljen s optu\u017ebom za blasfemiju.\u201c Nisu li \u201e'oci’ na\u0161e vjere, od Abrahama preko Isusa do Muhameda, optu\u017eivani ba\u0161 za blasfemiju, i to zarad objave koju su (do)nosili i provokativno pretakali u praksu\u201c? Autor smatra da se \u201enovo bo\u017eanskog Duha u prostorima ljudskog u pravilu su\u010deljava s optu\u017ebom za blasfemiju, (…) zato \u0161to neumoljivo potresa na\u0161u apsolutiziranu sliku Boga \u010dija je izobli\u010dena funkcija legitimacija na\u0161eg povla\u0161tenog dru\u0161tveno-politi\u010dkog polo\u017eaja temeljem kojeg u\u017eivamo profit i komfor, i to bezo\u010dno ravnodu\u0161ni spram patnika postoje\u0107e dru\u0161tveno-politi\u010dke a time i religiozne ortodoksije\u201c, te kako \u201esam Bog, i to u \u017eelji da nas trajno odgaja, uvijek iznova pose\u017ee za strategijama koje nam izgledaju blasfemijske, jer problematiziraju na\u0161u konformisti\u010dku vezanost za sigurnost onoga ve\u0107 dosegnutog, kako u podru\u010dju religioznog mi\u0161ljenja, tako i u podru\u010dju religiozne prakse\u201c.<\/p>\n

A kad se radi o kr\u0161\u0107anstvu \u2013 o kojem autor, kr\u0161\u0107anski teolog, najvi\u0161e govori \u2013 nisu li osnovne postavke kr\u0161\u0107anstva druga\u010dije misle\u0107im suvremenicima nastanka kr\u0161\u0107anstva zvu\u010dale kao ne\u0161to najblasfemi\u010dnije \u0161to se mo\u017ee govoriti i vjerovati? Mesija, sin neudane siroma\u0161ne tinejd\u017eerke? Mesija na magarcu? Bog, koji umire na kri\u017eu, i to osu\u0111en za blasfemiju? Koji navodno spa\u0161ava svijet, a ni sam sebe ne mo\u017ee spasiti? Sin Bo\u017eji, kao patnik kojega Otac ostavlja da trune na rimskoj spravi za mu\u010denje, nasuprot sinu bo\u017ejem kao rimskom caru koji s prijestolja odlu\u010duje o sudbini svijeta? Isus, koji skon\u010dava s rije\u010dima \u201eO\u010de moj, za\u0161to si me ostavio?\u201c, i tu na trenutak zvu\u010di \u010dak kao ateist? \u0160tovi\u0161e, \u201eu samom se temelju kr\u0161\u0107anstva nalazi spoznaja o mogu\u0107nosti preobrazbe blasfemi\u010dnog u ono spasonosno jer kri\u017e, neko\u0107 sredstvo smaknu\u0107a od Boga prokletog (Pnz 21, 22-23), neo\u010dekivano po Isusu postaje simbol spasenja\u201c.<\/p>\n

Autor zaklju\u010duje: \u201eTime \u0161to se Bog \u2013 prema uvjerenju kr\u0161\u0107ana \u2013 posvema poistovjetio s golim \u010dovjekom Isusom razapetim na kri\u017eu pod optu\u017ebom za blasfemiju, a ne s njegovim d\u017eelatima, \/…\/ \u010duvarima sakralizirane dru\u0161tveno-politi\u010dke a time i religiozne ortodoksije, jednom se zauvijek iz temelja preobrazilo razumijevanje Bo\u017eje \u010dasti i slave a time i samog zna\u010denja predod\u017ebe o blasfemiji\u201c. I \u201eupravo neutralizacija tog ‘blasfemi\u010dnog’ fakta u prostoru kr\u0161\u0107anskog fundamentalni je uzrok kr\u0161\u0107anske preosjetljivosti za kritike izvana i olako posezanje za etiketom blasfemije kao strategije ‘jeftine’ obrane od tih kritika a da se zapravo i ne postavi pitanje o makar zrnu opravdanosti polo\u017eenom u tim kritikama\u201c.<\/p>\n

U drugom dijelu re\u0107i \u0107emo ne\u0161to vi\u0161e o vjerni\u010dkom smislu za humor i o tome da li je Boga uop\u0107e mogu\u0107e uvrijediti.<\/p>\n

* (Tekst se djelomi\u010dno oslanja na rad kr\u0161\u0107anskog teologa Alena Kristi\u0107a \u201eBlasfemija \u2013 pozitivni potencijal za vjeru? Pledoaje za religioznu produktivnosti blasfemijskog\u201c. Misli spomenutog autora izdvojene su navodnicima)<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
Prometej.ba<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Govor o blasfemiji zapa\u017eeno se vratio u europsku svakodnevicu, ostaviv\u0161i za sobom trag krvi i pepela.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":178240,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-178239","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178239","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=178239"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/178239\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/178240"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=178239"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=178239"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=178239"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}