{"id":178032,"date":"2015-04-16T07:43:44","date_gmt":"2015-04-16T05:43:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=178032"},"modified":"2015-04-17T07:29:56","modified_gmt":"2015-04-17T05:29:56","slug":"bezuvjetni-gradanski-dohodak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/16\/bezuvjetni-gradanski-dohodak\/","title":{"rendered":"Bezuvjetni gra\u0111anski dohodak"},"content":{"rendered":"

Autorica: Ursula Huws<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>“Iako bi, po mom mi\u0161ljenju, bezuvjetni gra\u0111anski dohodak donio velike koristi, on nije magi\u010dno rje\u0161enje za sve politi\u010dke, socijalne i ekonomske probleme. Vjerujem da bi on mogao biti sastojak pri razvijanju oblika socijalne dr\u017eave koja bi bila dostojna tog imena. No on je samo jedan od sastojaka. Konkretno, trebalo bi ga kombinirati sa pove\u0107anjem minimalne nadnice; pove\u0107anim ulaganjima u svima dostupne javne usluge koje su besplatne za korisnike, uklju\u010duju\u0107i zdravstvenu skrb, skrb za djecu, obrazovanje i socijalnu skrb; uvidom u visoku razinu iskrivljenosti stambenog tr\u017ei\u0161ta i \u010dinjenicu da da \u0107e biti potrebna trajna dodatna pomo\u0107 za smje\u0161taj najsiroma\u0161nijih u mnogim dijelovima zemlje; te reformiranim poreznim sustavom.”<\/p>\n

U ovim ekonomski te\u0161kim vremenima ideja o osnovnom dohotku, koji bi bio bezuvjetno zajam\u010den svakom gra\u0111aninu\/ki od kolijevke do groba, doima se utopijskim. “Kako bi se uop\u0107e moglo na\u0107i novca za takvo \u0161to?”, pitamo se. “Ne bi li svi naprosto prestali raditi? I gdje bi nas to onda dovelo?”<\/p>\n

Prvi put sam na tu ideju nai\u0161la u optimisti\u010dnim kasnim 1960-ima, u obliku koji se materijalizirao u tzv. \u201epetom zahtjevu\u201c pokreta za oslobo\u0111enje \u017eena (formuliranom 1971.), a kojim se zahtijevala \u201efinancijska i pravna neovisnost” za sve \u017eene. To je bila iznimno privla\u010dna ideja: ne samo da je bilo kome poni\u017eavaju\u0107e da mora moliti druge ili njima manipulirati kako bi do\u0161ao\/la do sredstava za \u017eivot, te da je materijalno \u0161tetno za tu osobu kad ne mo\u017ee do\u0107i do novca, nego je tako\u0111er \u0161tetno za narav ljudskih odnosa ukoliko su oni ugra\u0111eni u odnose ovisnosti. Nejednaki odnosi mo\u0107i poput onoga izme\u0111u mu\u017ea i o njemu ovisne \u017eene, roditelja i o njima ovisnih tinejd\u017eera ili radno sposobnih privre\u0111iva\u010da i invalidnih osoba koje oni uzdr\u017eavaju, mogu rezultirati zbrkom krivnje, zahvalnosti i neizra\u017eene ljutnje. Ishodi mogu varirati od neiskrenosti i depresije do emocionalnog i fizi\u010dkog zlostavljanja. U dru\u0161tvu koje je temeljeno na novcu, neovisan izvor prihoda preduvjet je za ljudsko dostojanstvo.<\/p>\n

Prije nego nastavim trebala bih iznijeti svoj osobni stav o ovom pitanju. Od 1990-ih godina sam povremeno pisala o ideji osnovnog minimalnog dohotka, te bih sebe svrstala u one koji su generalno zagovornici tog na\u010dela, no uz odre\u0111ene bitne zadr\u0161ke. U 90-ima sam napisala izvje\u0161\u0107e[*] o toj temi za Citizen's Income Trust (CIT, Udrugu za dohodak gra\u0111ana), britansku podru\u017enicu udruge Basic Income Earth Network (BIEN, Svjetska mre\u017ea za osnovni dohodak), ali sam na neko vrijeme od te teme odstupila, iz razloga koje \u0107u navesti kasnije (pod odlomkom “Rizici”). Od tada sam se vratila toj ideji i sada sam (iako ne toliko aktivno koliko bih mogla biti, i uz neke zadr\u0161ke koje \u0107u kasnije iznijeti) povjerenica CIT-a. No, ovaj tekst pi\u0161em u svoje ime i moje mi\u0161ljenje ne odra\u017eava nu\u017eno poziciju koju zastupa CIT.<\/p>\n

Ono \u0161to sam napisala u nastavku utemeljeno je na pretpostavci da bi beneficije bile dodijeljene bezuvjetno svim gra\u0111anima, bez obzira na dob, zamijeniv\u0161i ve\u0107inu postoje\u0107ih socijalnih naknada, ali i osobni porezni odbitak (trenutno se prvih 10.000 funti prihoda svake osobe ne uzima u obzir pri oporezivanju dohotka, \u0161to omogu\u0107uje ‘naknadu’ od 2000 funti po osobi jer se ne pla\u0107a porez koji iznosi 2 20 posto). Dok bi svako primao naknadu, tako\u0111er ne bi pla\u0107ao porez na puni iznos svojih primanja. Razina beneficija, porezna stopa, te o stupanj u kojem je porez gradiran bi, naravno, bile politi\u010dke odluke za koje ovdje ne\u0107u davati detaljne prijedloge. No moja je pretpostavka da je razina beneficija trebala biti dovoljno velika za o\u010duvanje tjelesne i psihi\u010dke dobrobiti i zbrinjavanje osnovnih potreba, no ne vi\u0161e od toga.<\/p>\n

PREDNOSTI<\/p>\n