{"id":177648,"date":"2015-04-12T07:57:09","date_gmt":"2015-04-12T05:57:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=177648"},"modified":"2015-04-11T23:02:41","modified_gmt":"2015-04-11T21:02:41","slug":"pisati-o-slobodi-bez-da-ju-pokusamo-zivjeti-je-samozavaravanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/12\/pisati-o-slobodi-bez-da-ju-pokusamo-zivjeti-je-samozavaravanje\/","title":{"rendered":"Pisati o slobodi bez da ju poku\u0161amo \u017eivjeti je samozavaravanje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Peter Gelderloos je zagovornik anarhizma i pisac iz Virginije. Neki njegovi naslovi su How Nonviolence Protects the State, Consensus, Anarchy Works, The Failure of Nonviolence, putopisna novela To Get to the Other Side itd. Trenutno \u017eivi u Barceloni gdje sudjeluje u stalnim socijalnim previranjima.<\/em><\/p>\n

U svojoj knjizi, Anarchy Works (Anarhija je mogu\u0107a) Gelderloos tvrdi da “slobodna dru\u0161tva nisu mogu\u0107a, sve dok vladaju\u0107i slojevi suzbijaju svaki kutak neovisnosti, korporacije financiraju genocide u svrhu proizvodnje mobitela, a ljude vi\u0161e interesira pisanje etnografija nego pobuna.”<\/em><\/p>\n

Anarchyworks je knjiga pisana za svakoga tko \u017eeli razumjeti anarhizam i na koji na\u010din su argumentirani prigovori protiv anarhizma, ako uop\u0107e jesu.<\/em><\/p>\n

Ovo je intervju koji je Kim Petersen (jedan od urednika nezavisnog biltena DissidentVoice ) odradio s P. Gelderloosom putem email-a u malo skra\u0107enoj verziji (op. prev.).<\/em><\/p>\n

*****<\/p>\n

KIM PETERSEN:<\/strong> U knjizi Anarhija je mogu\u0107a navodi\u0161: “Glavni elementi strukture mo\u0107i u na\u0161oj civilizaciji kao \u0161to su medijske, akademske, vladaju\u0107e i religijske institucije namjerno i pretjerano podr\u017eavaju potrebu za ratom i istovremeno omalova\u017eavaju mogu\u0107nost mira. Te institucije zadu\u017eene su u ratna zbivanja i okupacije; ona profitiraju od njih i poku\u0161aji stvaranja dru\u0161tvenog mira predstavljaju prijetnju njihovoj egzistenciji.” Dakle, tvrdi\u0161 da nema profita u miru. Ipak, profit odlazi onima koji poti\u010du ratne sukobe, a ne ljudima koji su doslovno na ratnim popri\u0161tima. \u0160to \u010dini takav sistem nasilja odr\u017eivim? Kako patriotizam zasljepljuje racionalnost i kako se on mo\u017ee prebroditi? Misli\u0161 li da postoje druge predispozicije koje navode ljude da ratuju?<\/p>\n

PETER GELDERLOOS<\/strong>: Zapravo, u dru\u0161tvu u kojem danas \u017eivimo postoji profit u ratu i u miru. Me\u0111utim, kada oni govore o ratu misle na obi\u010dne ljude jedne dr\u017eave koji ubijaju obi\u010dne ljude druge dr\u017eave dok ih generali, novinari i poslovni lideri navode i ohrabruju. Kada govore o miru onda misle na stabilnost, socijalni mir i poslu\u0161nost. Rije\u010d “mir” u kapitalisti\u010dkom smislu je opasna za ljude poput nas. Mir u kapitalizmu zna\u010di da svake godine stotine tisu\u0107a ljudi umire zbog nesre\u0107a u radu, one\u010di\u0161\u0107enja, lo\u0161e ishrane, policijskog nasilja, mizoginije, homofobije i transfobije. Ali sve dok je prodaja visoka za vrijeme blagdanske sezone, to stanje se naziva mirom.<\/p>\n

Ono \u0161to njih pla\u0161i je na\u0161a pobuna, to da se svaki dan mo\u017eemo po\u010deti boriti, ne ubijanjem na\u0161ih susjeda ve\u0107 usmjeravanjem bijesa na na\u0161e \u0161efove i vo\u0111e. Tako da kada ja pri\u010dam o mirnom dru\u0161tvu, mislim na dru\u0161tvo li\u0161eno tog fundamentalnog antagonizma koji proizlazi iz eksploatacije i dominacije. Taj isti antagonizam nas razdvaja i istovremeno okre\u0107e protiv planeta koji nam daje \u017eivot. Kada bi se rije\u0161ili svih osnova eksploatacije jo\u0161 bi postojao konflikt, ali bez sredstava eksploatacije rat kakav poznajemo postao bi istovremeno nemogu\u0107 i besmislen.<\/p>\n

Ispravno govore\u0107i, nije sistem nasilja ve\u0107 je sistem eksploatacije taj koji koristi alate kojima se odr\u017eava red, od policijskog nasilja i bombardiranja, do politi\u010dkog dijaloga i javnog obrazovanja.Takav sistem se perpetuira akumuliraju\u0107i sve ve\u0107e bogatstvo vladaju\u0107em sloju, dok onima koji im izravno poma\u017eu u tome osiguravaju beneficije i privilegirani polo\u017eaj. Istovremeno ula\u017eu napor kako bi svi ostali bili uvjereni da tako mora biti, kontroliraju\u0107i pravila igre u kojoj se sama spoznaja da je druga\u010diji svijet mogu\u0107 poku\u0161ava istrijebiti. Patriotizam definitivno ima svoju ulogu u tome tako da okre\u0107e eksploatirane ljude jedne zemlje protiv eksploatiranih ljudi druge zemlje, dok se oni koji profitiraju i akumuliraju mo\u0107 na njihov ra\u010dun smje\u0161kaju na putu do banke. Patriotizam tako\u0111er zamjenjuje zdravu ljubav prema zemlji, mjestu ro\u0111enja, ljubavlju prema vladi i apstraktnoj ideji nacionalizma. Zato se domoljuba mo\u017ee istjerati iz vlastite ku\u0107e, one\u010distiti vodu, buldo\u017eerima raskopati mjesto na kojem je njihova rodbina pokopana-sve dok imaju svoj manje-vi\u0161e lo\u0161e pla\u0107en posao, zastavu kojom mogu mahati i svaliti krivnju za sve lo\u0161e u zemlji na imigrante, radit \u0107e kako im se ka\u017ee.<\/p>\n

Postoji li jo\u0161 faktora koji ljude \u010dine sklonima ratu?- rat nije neizbje\u017ean, ali jedna je od ljudskih sposobnosti ratovati i kao takva oduvijek je postojala. Prije postojanja Dr\u017eave, ratovi su se odvijali u formi pohoda, a ponekad u formi visoko ritualiziranih sportova s vrlo malo stvarne smrti. Neka dru\u0161tva u potpunosti su odbila bilo kakve forme ratovanja. To je stvar izbora. Danas, me\u0111utim, puno ljudi pati od dosade i skloni su tra\u017eenju krivca pa se prijava za sudjelovanje u ratu \u010dini kao logi\u010dan izbor. Za neke, dobrovoljno regrutiranje je i bijeg od nasilja gradova, zatvora ili nasilja u smislu potpla\u0107enog i\/ili poni\u017eavaju\u0107eg posla.<\/p>\n

KP:<\/strong> Napisao si: “Oni koji su poku\u0161ali sebe staviti u permanentnu ulogu \u0161efa ili glasnogovornika bili su izop\u0107eni – ili \u010dak po\u010da\u0161\u0107eni pitom u lice, kao \u0161to je to bio visoko profilirani organizator Medea Benjamina na dru\u0161tvenom skupu Ujedinjenih dr\u017eava 2007.godine.”<\/p>\n

\u010cini se kao da se ve\u0107ina nezavisnih medija oslanja na rije\u010di odre\u0111enih anarhista\/guru ljevi\u010dara \u2013 bilo pravih ili samoprozvanih. \u0160to za tebe \u010dini povezanost ili razila\u017eenje izme\u0111u anarhista i drugih ljevi\u010dara kada je u pitanju njihova sklonost prema publicitetu?<\/p>\n

PG:<\/strong> Anarhisti mogu prodavati svoje principe jednako lako kao bilo tko drugi. Razlika je u tome \u0161to se anarhisti koji te\u017ee autoritarnosti i profesionalnoj mo\u0107i ili popularnosti ostanu izolirani. Anarhisti koji \u017eele biti medijski govornici u ime nekolicine, anga\u017eirati se u debatama i prosvjedovati protiv mo\u0107nika su generalno tretirani krajnjim nepovjerenjem i s dozom prezira, kako u povijesti tako i u svakodnevnoj komunikaciji. Oni se percipiraju kao primjer ne\u010dega \u0161to treba izbjegavati. U mnogim drugim politi\u010dkim strujama kao pozitivni primjeri se pojavljuju oni koju takore\u0107i “uspiju”, postanu popularni.<\/p>\n

KP:<\/strong> Sli\u010dno tome, veliki dio ljevice nastavlja vjerovati izborima kojima dominiraju iznadprosje\u010dno financirane stranke dok ih podr\u017eavaju korporacijski mediji. Kakvu ulogu bi, prema tvom mi\u0161ljenju, trebali zauzeti anarhisti tijekom izbornih kampanja? Bi li trebali sudjelovati? Je li izlazak na izbore da bi odabrali “manje zlo” , kako jedan poznat anarhist predla\u017ee, prakti\u010dna metoda koja bi se mogla uzeti u obzir?<\/p>\n

PG:<\/strong> Anarhisti su generalno ostali vjerni svojim anti-izbornim i apoliti\u010dnim stavovima, ne sudjeluju\u0107i pritom u izbornim doga\u0111anjima, niti pretendiraju\u0107i na pozicije u vladi. Smatram da je to ispravan na\u010din. Ne\u0161to kao “dobar strana\u010dki program” zapravo ne postoji. \u010cak i kada bi postojala nada da njihov program barem pribli\u017eno daje \u017eeljene rezultate, oni su strogo kontrolirani od strane vi\u0161ih utjecaja i doga\u0111aju se kao dio potpuno osamljenog i autoritarnog procesa. Sr\u017e ovog problema je \u010dinjenica da smo svi zatvorenici ovog dru\u0161tva bez mogu\u0107nosti da na u\u010dinkovit i smislen na\u010din sudjelujemo u organizaciji svog \u017eivota. Mi smo samo njegovi promatra\u010di i konzumenti. Unutar takvih okvira, pri\u010da o boljim ili lo\u0161ijim kandidatima ili zakonima je bezna\u010dajna. Otu\u0111ene metode nikada ne\u0107e mo\u0107i rije\u0161iti fundamentalni problem otu\u0111enosti. Ravnalo, po svojoj definiciji, ne osloba\u0111a. Bilo kakav dijalog s gospodarima politike samo \u0107e pove\u0107ati njihovu mo\u0107 nad nama. To nije korak u smjeru samoorganizacije na\u0161ih zajednica i \u017eivota.<\/p>\n

Tako\u0111er, \u010dinjenica je da su vlade koje se prikazuju progresivnima \u010desto \u010dinile sve kako bi institucionalizirale bilo kakav otpor pove\u0107avaju\u0107i time potrebu da dr\u017eava regulira i organizira na\u0161 \u017eivot. Obama je takav primjer. Njegova kampanja, koja se uvukla u mase, uspjela je otupiti velik dio gra\u0111anskog bijesa i inicijativa koje su izlazile na povr\u0161inu tijekom zasjedanja George W. Busha. A za\u0161to? Za vi\u0161e torture, dronova, \u0161pijuniranja, nadzora i policijskog nasilja, za vi\u0161e zidove na teritorijalnim granicama, za iste ratove samo druga\u010dijim oru\u017ejem i za minimalnu zdravstvenu pomo\u0107. Sli\u010dan je i primjer Evo Moralesa u Boliviji. Njegova politika uspjela je institucionalizirati i time neutralizirati nekad mo\u0107ne dru\u0161tvene pokrete te ih mobilizirati kako bi podr\u017eavali neke od najgorih neoliberalnih razvojnih projekata u tijeku na prostorima Ju\u017ene Amerike.<\/p>\n

Prepustiti mo\u0107 nekom drugom nikada ne mo\u017ee zna\u010diti pozitivan korak prema preuzimanju kontrole nad na\u0161im \u017eivotima.<\/p>\n

KP:<\/strong> Citiram: “Tehnologija nisu svjetlucave i zvu\u010dno-efektivne naprave. Tehnologija je adaptacija. Naseljenici Nove Gvineje su tijekom perioda du\u017eeg od 7.000 godina, prilagodbom i kompleksnim tehnikama, uspjeli posti\u0107i da tehnologija susre\u0107e sve njihove potrebe bez uni\u0161tavanja okoli\u0161a. Time su dosegli nivo kojem Zapadna civilizacija nije niti blizu.”<\/p>\n

Demantira\u0161 tvrdnju da tehnologiju \u010dine izumi novih ure\u0111aja dok se zapadnjaci \u010desto ne obaziru na negativne posljedice tih tehnologija i \u010dinjenicu da se pri uvo\u0111enju novih tehnologija ne provode nikakve mjere opreza; dok ipak uro\u0111eni\u010dka plemena imaju tendenciju da na domi\u0161ljate na\u010dine kreiraju ili se stope s okoli\u0161em da bi pre\u017eivjeli.<\/p>\n

Moj otac pokazao mi je jedan novinski \u010dlanak. Naslov je bio: ” Je li tehnologija opasna?”( Paul Mohapel, Times Colonist, 6. o\u017eujak 2014.) Odgovorio sam mu: “A \u0161to je s GMO i nuklearnom tehnologijom”? Mislim da tehnologija kao takva nije opasna, ve\u0107 na\u010dini na koje ju ljudi koriste. Autor \u010dlanka upozorava: “Upotreba informacijskih tehnologija nas mo\u017eda \u010dini pasivnima i glupljima jer je mogu\u0107e da o\u0161te\u0107uju mozak.”<\/p>\n

Kako ti vidi\u0161 anarhizam u odnosu na tehnologiju?<\/p>\n

PG:<\/strong> Ne sla\u017eem se s tvrdnjom da tehnologija nije \u0161tetna. Neki ljudi razlikuju “tehniku” u smislu naprava koje nam slu\u017ee kao odre\u0111eni alati od pojma “tehnologije” kao dru\u0161tvenog kompleksa koji koristi nove ure\u0111aje kako bi transformirali organizaciju dru\u0161tva i na\u010dine na koje ljudi komuniciraju i uspostavljaju odnose.<\/p>\n

U posljednjem smislu, tehnologija nije samo \u0161tetna, ve\u0107 i ne\u0161to na \u0161to smo prisiljeni. Mo\u017ee\u0161, primjerice, misliti da je kori\u0161tenje mobitela izbor. Me\u0111utim, danas je nezamislivo zaposliti se bez mobitela, a neposjedovanje mobitela koristi se kao dokaz za politi\u010dki ekstremizam na kriminalnim ispitivanjima. A vo\u017enja automobila? Automobili su u\u010dinili ogromnu \u0161tetu ovom planetu i postoji puno mjesta na kojima se nemogu\u0107e zaposliti bez posjedovanja auta ili je nemogu\u0107e do\u0107i do du\u0107ana bez auta. To nije dobrovoljan izbor.<\/p>\n

\u0160to je s nuklearnom tehnologijom? Ona je direktno uzrokovala porast karcinoma i time milijune smrtnih slu\u010dajeva. Svi smo prisiljeni prihvatiti nuklearnu radijaciju, koja je postala stvarnost na planetarnoj razini, samo zato \u0161to su neke vlade odlu\u010dile da \u017eele imati nuklearnu energiju. A s tom mo\u0107i dolaze i izlike za nove forme upravljanja u hitnim ili katastrofalnim slu\u010dajevima te jo\u0161 ve\u0107a diktatura opravdana javnom sigurnosti. Nije slu\u010dajnost da vladaju\u0107e strukture vole tehnologije koje im daju takvu razinu mo\u0107i.<\/p>\n

U ulomku koji si citirao, govorio sam o tehnologiji kao formi adaptacije koja bi nam pomagala da se prehranjujemo ili komuniciramo i dijelimo informacije bez da pritom uni\u0161tavamo planet ili budemo submisivni nekoj autoritarnoj strukturi. Takve tehnologije demonstriraju ljudsku kreativnost i sposobnost prilagodbe, pokazuju\u0107i da ne trebamo vladu ili privatna znanstvena istra\u017eivanja da bi kvalitetno \u017eivjeli i rje\u0161avali probleme koji nadolaze. Primjeri kompleksne, inteligentne adaptacije Nove Gvineje i drugih mjesta tako\u0111er pokazuju da je ideja vi\u0161e ili manje naprednog dru\u0161tva i ideja civilizacijskog napretka koja se povezuje s biologijom evolucije eurocentri\u010dna i \u010desto rasisti\u010dka fikcija.<\/p>\n

KP:<\/strong> “\u2026policijske institucije nastale su kao sredstvo vladaju\u0107e klase za odr\u017eanje ve\u0107e kontrole nad populacijom i dr\u017eavnog monopola nad rje\u0161avanjem socijalnih konflikata.”<\/p>\n

Kako je i policija dio radni\u010dke klase, \u0161to misli\u0161 za\u0161to su tako \u010desto bespogovorno voljni izvr\u0161avati zapovijedi elite?<\/p>\n

PG:<\/strong> U svakom dru\u0161tvu, uvijek \u0107e biti koristoljubivih i potkupljivih ljudi. Uvijek \u0107e biti nasilnika. U dru\u0161tvu u kojem se nasilnici slave, zapo\u0161ljavaju i prozivaju herojima, bit \u0107e jo\u0161 vi\u0161e nasilnika koji \u0107e se nagra\u0111ivati i poticati da razviju jo\u0161 arogantnije sadisti\u010dke metode, a ostali \u0107e biti poprili\u010dno bespomo\u0107ni naspram toga.<\/p>\n

U dru\u0161tvu koje obeshrabruje takvo pona\u0161anje, nasilni i podmitljivi ljudi vi\u0161e ne\u0107e imati slobodu da rade \u0161to \u017eele, i da se pona\u0161aju kao \u0161to se policija pona\u0161a u na\u0161em dru\u0161tvu. Tako\u0111er, bit \u0107e im dostupna pomo\u0107 koju bi mogli trebati kako bi rije\u0161ili svoje probleme i radili na tome da postanu bolji ljudi.<\/p>\n

U mnogim revolucijama, vojska je \u010desto dezertirala i stala na stranu pobunjenika. Policija, u drugu ruku, ostaje vjerna mo\u0107i vlasti, sve dok ta vlast egzistira. Oni koji su skloni govoriti o “dobrim policajcima”, samo trebaju shvatiti da bi svi oni dobili otkaz i da bi policija prestala postojati, kada bi odbili u\u010diniti sve \u0161to i svaki normalan \u010dovjek, primjerice, izbaciti ljude iz svojih domova jer banka to tra\u017ei ili uhititi nekoga samo zato jer je besku\u0107nik. Ako je netko aktivan policajac u slu\u017ebi, takve su stvari njemu ne\u0161to normalno i prihvatljivo.<\/p>\n

KP:<\/strong> “Granice ne \u0161tite ljude, one predstavljaju na\u010din kojim vlade \u0161tite svoj posjed; imovinu, koja uklju\u010duje i nas. Kada se granice mijenjaju u ratovima, pobjedni\u010dka dr\u017eava preuzima svoj novi teritorij, resurse i subjekte. Mi smo plijen-potencijalna topovska hrana, poreznici i radnici \u2013 a granice su zidovi na\u0161eg zatvora.”<\/p>\n

Ovo se opet nadovezuje na patriotizam, vjerovanju da ostanak unutar granica dr\u017eave zahtjeva odanost dr\u017eavi. Za\u0161to ljudi prihva\u0107aju granice koje sprje\u010davaju njihovu slobodu kretanja?<\/p>\n

PG:<\/strong> Granice su tu toliko dugo, da se do\u017eivljavaju kao ne\u0161to prirodno. Mogu\u0107nost kontrole nad teritorijem je esencijalna postojanju Dr\u017eave. Op\u0107enito, ljudi ne po\u0161tuju granice kad im se na\u0111u na putu. Svake godine, milijuni ljudi prelaze granice bez dopu\u0161tenja, prekora\u010duju dopu\u0161teni rok boravka u nekoj dr\u017eavi, rade u zemljama \u010dije im vlade to zabranjuju i ne vjeruju da imaju manje pravo odlaska u dio svijeta gdje im odre\u0111ene vlade zabranjuju ili ograni\u010davaju pristup. Ipak, puno ljudi, posebno oni koji se smatraju civiliziranima, prihva\u0107aju postojanje granica. Oni ne mogu zamisliti svijet bez granica, uvjereni su da bi ne\u0161to takvo bilo nemogu\u0107e, iako nekad davno granica nije bilo. \u010cak i danas, te stra\u0161ne male imaginarne linije na kojima vlade temelje svoju suverenost nisu u potpunosti dio konsenzusne stvarnosti, ako uzmemo u obzir koliko ljudi im se odbija pokoravati.<\/p>\n

KP:<\/strong> Tvoja posljednja knjiga The Failure of Nonviolence, koju (osim osvrta) nisam pro\u010ditao, ali \u010dini se da se sla\u017ee s onim o \u010demu sam ve\u0107 nekoliko puta pisao: da su nasilne taktike protiv okupatorske\/opresivne sile legitimne.<\/p>\n

\u0160to se mene ti\u010de, ne postoji ni\u0161ta s \u010dim bi se represivna vlast radije suo\u010dila, nego otporom koji se ograni\u010dava na nenasilne metode. Tvoje mi\u0161ljenje?<\/p>\n

PG:<\/strong> Sla\u017eem se, naravno. Mnogi promotori pacifizma iznose teorije zavjere da vlada potajno \u017eeli da koristimo nasilne metode, ali obilje indikacija dokazuju suprotno. Kad pru\u017eamo otpor i borimo se natrag, mediji nas demoniziraju, policija nas prati, sudovi nas kriminaliziraju i tretiraju kao teroriste zbog obi\u010dnog uni\u0161tavanja imovine. Periodi\u010dno, ljudi su izlazili na ulice i mirno prosvjedovali, samo da bi svaki put iznova nau\u010dili da svo\u0111enjem otpora na nenasilje ne mogu transformirati dru\u0161tvo. Ne mogu \u010dak niti zauzeti i braniti prostore gdje bi se mogle prakticirati odre\u0111ene socijalne promjene i interakcije. Nenasilje ne mo\u017ee postojati bez amnezije, bez zaboravljanja lekcija iz pro\u0161lih sukoba.<\/p>\n

KP:<\/strong> U skladu s ekonomijom darivanja tvoja “knjiga ko\u0161ta samo toliko da pokrije tro\u0161kove tiskanja i na\u0161 cilj nije zaraditi, ve\u0107 je podijeliti sa svima.” Tako\u0111er, interesira me tvoje vi\u0111enje publikacija. Napisao si: “Izdavanje se smatra poslom koji bi navodno trebali ostavljati profesionalcima, a knjige su ne\u0161to \u0161to bi trebali samo kupovati i konzumirati, a ne stvarati sami. Mi smo uspjeli prokr\u010diti sebi taj put kako bi ostvarili svoje projekte i \u017eelimo svima pokazati da i oni to mogu.”<\/p>\n

PG:<\/strong> Volio bih kad bi knjiga bila jo\u0161 jeftinija. Cijeli tekst je objavljen na internetu, a svrha izdavanja ove knjige nije da nekome donese profitabilnu korist. Cijena je odre\u0111ena tako da anarhisti\u010dke knji\u017eare i izdava\u010di mogu pokriti tro\u0161kove printanja i publiciranja. Motivacija je u \u017eelji \u0161irenja novih ideja, sudjelovanja u konverzaciji koja se odvija na ulicama, me\u0111u ljudima koji se suprotstavljaju autoritetu, posve\u0107enima stalnom procesu u\u010denja s kojim se susre\u0107u svi pobunjenici, nekonformisti i revolucionari koji odlu\u010de \u017eivjeti ispunjeno, slobodno ili u skladu sa svojim principima.<\/p>\n

Na\u017ealost, mnogi ljudi koji zapo\u010dnu s borbom protiv represivnog sustava, svoje projekte preusmjere u posao od kojeg poku\u0161avaju \u017eivjeti. To se najvi\u0161e vidi u svijetu izdava\u0161tva. Mnogi spisatelji pla\u0107aju svoje ra\u010dune prodajom radikalnih ideja, a izdavanje tada preuzima logiku trgovine u \u017eelji stvaranja instantne zarade. Nije dovoljno samo \u0161iriti nove ideje, potrebno ih je provesti u praksu. Naposljetku, to zapravo nisu nove ideje. Sve te \u017eelje za promjenom, \u017ealbe i snovi artikulirane su ve\u0107 tisu\u0107ama puta. Demokracija nam dopu\u0161ta slobodu verbalnog izra\u017eavanja, sve dok na\u0161e ideje ne provodimo u djelo. Sli\u010dno logici zatvorske samice: potpuna sloboda izra\u017eavanja, bez slobode aktivnog djelovanja.<\/p>\n

Nisu ideje, ve\u0107 je provo\u0111enje tih ideja u praksu ono \u0161to se suzbija, ako treba i nasilno. Izdavanje nije ni\u0161ta drugo nego prilika da ideje solidarnosti i me\u0111usobnog pomaganja preselimo u stvarnost. Pisati o slobodi bez da ju poku\u0161amo \u017eivjeti je samozavaravanje.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to njih pla\u0161i je na\u0161a pobuna, to da se svaki dan mo\u017eemo po\u010deti boriti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-177648","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177648","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=177648"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177648\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=177648"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=177648"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=177648"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}