{"id":177171,"date":"2015-04-07T07:07:01","date_gmt":"2015-04-07T05:07:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=177171"},"modified":"2015-04-08T08:34:33","modified_gmt":"2015-04-08T06:34:33","slug":"relativizatori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/07\/relativizatori\/","title":{"rendered":"Relativizatori"},"content":{"rendered":"

Autorka: Biljana Vankovska<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Kada se o Dobru i Zlu u politi\u010dkoj sferi govori u apsolutnom smislu \u2013 to jeste eti\u010dki \u2013 prostora za dijalog skoro i da nema. Svaki poku\u0161aj \u0161irenja (uslo\u017enjavanja) jednostavnog narativa (koji nije samo biblijski, nego mo\u017ee biti i holivudski) se odbija kao relativizovanje zla. To zna\u010di da cijeli kontekst biva neva\u017ean, a fokus ostaje samo na akterima a ne i na sistemu. Krivi su lo\u0161i, neodgovorni i korumpirani politi\u010dari ( i to ne svi, samo oni koji su arhetipski neprijatelji, pa je tako albanski koalicioni partner, DUI, ostavljen na miru, u sjenci, kao da nije dio vlasti). Velika se bitka vodi na velikoj sceni. Ali, postoji i siva zona, zona sumraka ili zore, ostaje da se vidi. Tamo se odvija druga\u010diji proces diferencijacije: samoprogla\u0161eni radikali (koji se pozivaju na Laklaua) upiru prst na one koje zlonamjerno ozna\u010davaju kao neutralce ili legaliste.<\/p>\n

Hajde da obrnemo svari i vidimo koliko su radikali zaista radikalni? Dokle dose\u017ee njihov horizont? Koliko su razumjeli Laklaua i koliko se bore za makedonski Podemos? Imaju li viziju za makedonsko dru\u0161tvo koja bi zamijenila neoliberlni, prozapadni i evropski mainstream?<\/p>\n

Na\u0161im \u2018radikalima\u2019 navodnici dobro pristaju. Iako su na\u010ditani ljudi, koji svakog trena mogu da odrecituju citate od Deride, Fukoa ili Lakana, njihov svjetonazor ne mrda dalje od socijalnog, politi\u010dkog i kulturnog neoliberalnog status kvoa. I od sopstvenog d\u017eepa (i d\u017eipa). Oni na krizu gledaju kao na priliku da poka\u017eu koliko su na\u010ditani, ali ne i kao priliku za o\u017eivotvorenje onoga \u0161to su pro\u010ditali.<\/p>\n

Tokom nekoliko mjeseci, tzv. plenumizacija je u Makedoniji uzela maha i postala nov, autenti\u010dan vid dru\u0161tvenog pokreta odozdo, koji je nadpartijski, nadnacionalni i nadkonfesionalni. Ipak, on je daleko od radikalnog populizma. Osnivanje Novinarskog foruma pokazalo je da je rije\u010d o pomodarstvu. Ve\u0107 se govori i o Gra\u0111anskom plenumu, mada on nije u potpunosti definisan i bori se za prepoznatljivost, ali i za pristalice. Sve ove forme su vi\u0161e imitacija i poku\u0161aj da zamjene nefunkcionalne institucije i organizacije. Horizont ostaje isti, zahtjevi se ograni\u010davaju samo na smjenjivanje deformisane i korumpirane vlasti, koja radi za sebe i za globalni kapital, koja je zalutala (na Istok) i okrenula se od NATO i EU. Na primjer, za Studentski i Profesorski plenum, Bolonjska deklaracija je i dalje prepreka za razmi\u0161ljanje izvan okvira. Ona ostaje \u2018sveta krava\u2019 i pored svijesti o tome da su njeni efekti jednaki debilizaciji u funkciji kapitala koji ne zahtijeva znanje i kriti\u010dku svijest, ve\u0107 kurstiste sa vje\u0161tinama koje se tra\u017ee na berzi rada.<\/p>\n

Sa rijetkim izuzecima, hor kriti\u010dara vlasti, koliko god se zgra\u017eava gruevizmom i u\u017easava zbog nepravdi prema \u017ertvama (tajkuni s razli\u010ditim politi\u010dkim predznakom), jednako toliko je nesposoban da dopre do siroma\u0161nih i da razumije njihov zavisni socialni polo\u017eaj. Istina je, mnogo se govori o \u2018na\u0161em narodu\u2019, ali kad suze rone likovi koji okrenu milione eura profita godi\u0161nje \u2013 to i nije ba\u0161 uvjerljivo. Laklau je popularan, ali samo ako se izostavi njegova referenca o potrebi latinoamerikanizacije EU, neomarkizam (gram\u0161ievizam) i prakti\u010dni izrazi radikalne demokratije u likovima Sirize ili Podemosa. Pominjanje \u010caveza u Makedoniji je gore od pominjanja Ne\u010dastivog. Na\u0161i radikali ne mogu ni da zamisle kritiku koja osporava osnove kapitalizma, militarizma, NATO-a i neoimperijalne su\u0161tine EU (od koje, u su\u0161tini, i o\u010dekuju spas od uni\u0161tavaju\u0107eg gruevizma). Uprkos retorici, oni su lojalni svemu onome \u0161to njihovi intelektualni idoli destruiraju i odbacuju.<\/p>\n

Makedonija, kao i ve\u0107ina dr\u017eava u regionu, ostaje zarobljena balkanska kr\u010dma. Onaj koji se zapije i zanese (od mo\u0107i i para) pravi lom oko sebe, a ostali se fokusiraju na to kako da ga zamijene na \u010delu kafanske mase. Kr\u010dma nije odavno provjetravana, iako dio njih vjeruje da su dio evropskog dru\u0161tva i da \u0161ire progresivne vjetrove. Do njih ne dopiru globalne tektonske promjene i radikalni politi\u010dki izazovi. Ako i vjeruju i znaju da se zemlja nalazi u krizi, ne postoji svijest da smo na periferiji jedne veoma \u0161iroke ogranske evropske krize (kako bi kazao Gram\u0161i), odnosno da je EU sada u situaciji u kojoj staro odumire a novo jo\u0161 ne mo\u017ee da za\u017eivi, zbog \u010dega se javlja hrpa morbitnih simptoma. Argentinac Laklau, ideolo\u0161ki otac Sirize i Podemosa, u Makedoniji ne bi dobio intelektualno \u2018dr\u017eavljanstvo\u2019 zbog jereti\u010dkih misli. A bez takve jeresi, koji u radikalnom populizmu vidi na\u010din druga\u010dijeg poimanja i vo\u0111enja politike ne mo\u017ee biti ni novina, \u010dak ni otpremanja gruevizma u istoriju.<\/p>\n

Makedonija je u predpopulisti\u010dkoj fazi, sa malim ra\u0161trkanim grupama koje pokazuju nezadovoljstvo, ali jo\u0161 ne znaju kako da uti\u010du (vi\u0161e energija se, primjera radi, tro\u0161i na definisanje plenuma nego na izradi javnih politika i zakona za koje su se zalagali). Snovi o druga\u010dijem dru\u0161tvu se uklapaju u sliku Zemlje snova, o \u010demu se mantra ve\u0107 20 godina dok se govori o NATO i EU.<\/p>\n

Univerzalizacija partikularnih grupa dovodi do \u0161irokog pokreta koji sebe pozicionira nasuprot \u2018la casta\u2019, odnosno onih koji su gore, koji imaju novca, mo\u0107 i u dobrim su odnosima sa na\u0111unarodnim bankarskim i politi\u010dkim establi\u0161mentom. Radikalni populizam nije ideologija, ne mo\u017ee da bude ni forma politike koja se ne zasniva na klasnom sukobu, nego na sinergiji razli\u010ditih izbora i grupnih interesa, koji \u0107e odre\u0111ivati javne politike u korist onih \u2018dolje\u2019. U ovom smislu, populizam nema pe\u017eorativno zna\u010denje, niti je znak nezrelosti masa, gubljenja individualnosti ili prostor za damagoge. Mo\u0107 Podemosa je u kombinovanju horizontalnog pokreta nezadovoljstva (iako bez politi\u010dkog izbora) sa vertikalnim politi\u010dkim izborom novog oblika politi\u010dkog sistema. Podemos bi bio nemogu\u0107 bez ovog dvojnog u\u010de\u0161\u0107a, bez lokalnog i dr\u017eavnog djelovanja u vidu politi\u010dke partije koja koristi klasi\u010dnu mobilizaciju za osvajanje vlasti i u\u010de\u0161\u0107a u institucijama.<\/p>\n

Predpopulizam bez jasne (nove, radikalne) ekspresije i bez vizije novog politi\u010dkog sistema ima kratak dah i mo\u017ee da ima pogubne efekte. U krajnje antagoniziranoj atmosferi, vjerovatno glupavo zvu\u010di pitanje: da li je jaz izme\u0111u politi\u010dkih elita i gra\u0111ana dovoljno dubok da omogu\u0107i pojavu radikalnog populizma? Strukturne mogu\u0107nosti za promjene su minimalne, i tako \u0107e biti sve dok interesovanje za politiku (preko politi\u010dkih partija) zavisi od finansijske mo\u0107i lidera i vrhu\u0161ke koja vodi kadrovsku politiku. Utjeha mo\u017ee biti to \u0161to je radikalna demokratija mogu\u0107a samo na transnacionalnom nivou, ali razlog za pesimizam je taj \u0161to na vidiku nema ljevi\u010darske partije koja bi bila dovoljno radikalna da proklamuje antikapitalisti\u010dku i antimilitaristi\u010dku politiku i koja bi za saveznika smatrala Podemos i Sirizu. Sve dok se ne pojavi takav pokret, relativizatori \u0107e biti oni koji se la\u017eno predstavljaju kao radikali, a u stvari su samo politi\u010dki profiteri.<\/p>\n

Prevod: PCNEN<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Makedonija, kao i ve\u0107ina dr\u017eava u regionu, ostaje zarobljena balkanska kr\u010dma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-177171","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177171","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=177171"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177171\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=177171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=177171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=177171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}