{"id":177025,"date":"2015-04-05T08:42:24","date_gmt":"2015-04-05T06:42:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=177025"},"modified":"2015-04-06T13:36:17","modified_gmt":"2015-04-06T11:36:17","slug":"nema-nista-loseg-u-tomu-da-se-smijemo-bogu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/04\/05\/nema-nista-loseg-u-tomu-da-se-smijemo-bogu\/","title":{"rendered":"Nema ni\u0161ta lo\u0161eg u tomu da se smijemo Bogu"},"content":{"rendered":"

Autor: Edin Sal\u010dinovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Izlazak knjige “Fratri bosanski u stripu. Na svoj ra\u010dun \u2013 na svoj na\u010din”, autor\u00e2 fra Tomislava Brkovi\u0107a i Marka Dje\u0161ke bio je dobar povod da sa Ivanom Marke\u0161i\u0107em razgovaramo o sakralnom i komi\u010dnom, “teologiji smijeha”, bosanskom fratrima i njihovom predstavljanju u literaturi, izjavio je u intervjuu za Oslobo\u0111enje Ivan Marke\u0161i\u0107, sociolog religije…<\/p>\n

\u2022 Rabelaisov motiv za roman “Gargantua i Pantagruel” u prevodu Stanislava Vinavera glasi: “Smej se ko ho\u0107e da bude \u010dojstven \/smeh je \u010doveku zaista svojstven”. Ho\u0107e li \u010ditaoci stripa “Fratri bosanski u stripu. Na svoj ra\u010dun \u2013 na svoj na\u010din” na\u0107i u albumu takvog karnevalesknog smijeha?<\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>– Istina, smijeh je neizostavna sastavnica svakoga ljudskog bi\u0107a (naime samo se \u010dovjek smije \u2013 homo ridens). U knjizi “Fratri bosanski u stripu. Na svoj ra\u010dun \u2013 na svoj na\u010din”, autora fra Tomislava Brkovi\u0107a, gvardijana Franjeva\u010dkoga samostana Rama-\u0160\u0107it (kao pripovjeda\u010da viceva o fratrima) i Marka Dje\u0161ke (mladoga strip-crta\u010da iz Zagreba) polazi se od postavke da ljudi smijehom kao jednom od konstituitvinih sastavnica vlastitoga svijeta \u017eivota reagiraju na svoju \u017eivotnu situaciju i da je smijeh na svoj ra\u010dun \u2013 kao \u0161to se to ovdje doga\u0111a \u2013 zapravo potvrda \u017eivljenja one slobode koju svojim \u017eivotom i djelovanjem promoviraju bosanski fratri. Dakle, ovdje nije rije\u010d o karnevalskome smijehu, o smijehu kojim bismo drugoga ismijavali, nego o smijehu kojeg proizvodi na\u010din na koji su se bosanski fratri me\u0111usobno, ali i u odno\u0161enju s drugima, pona\u0161ali u odre\u0111enim \u017eivotnim situacijama. A to zna\u010di, da su bosanski fratri, kao rijetko koja druga redovni\u010dka zajednica u Katoli\u010dkoj crkvi, spremni javno ispri\u010dati te zgode iz vlastitoga \u017eivota.<\/p>\n

Vicevi o sebi samima<\/strong><\/p>\n

\u2022 Kakav je to na\u010din na koji se fratri bosanski smiju na svoj ra\u010dun?<\/em><\/p>\n

– Ono koji budu \u010ditali viceve koje su bosanski fratri napisali o sebi samima vidjet \u0107e da oni ne promoviraju nikakvu oko\u0161talu kr\u0161\u0107ansku dogmu ili ideologiju, ne veli\u010daju svoju a da bi omalova\u017eili tu\u0111u vjeru i religiju. Vicevima o sebi samima oni potvr\u0111uju ono \u0161to mnogi vjerski slu\u017ebenici, bez obzira na religijski predznak, ne bi \u017eeljeli prihvatiti: osje\u0107aju se u Bosni kao svoji u svome, zbog svoga sve\u0107eni\u0161tva ne smatraju se ni vi\u0161ima ni va\u017enijima negoli su njihovi vjernici niti isti\u010du da pripadaju nekoj vi\u0161oj \u2013 sve\u0107eni\u010dkoj i time ‘izabranoj’ \u2013 kasti, nego svoje sve\u0107eni\u010dko i redovni\u010dko poslanje vide u tome da sve one s kojima dijele svakodnevnu zbilju \u2013 a to su svi ljudi u njihovu okru\u017eenju bez obzira na vjeru i naciju \u2013 smatraju Bo\u017ejim stvorenjima s kojima treba komunicirati pa i kroz smijeh, \u0161alu i viceve. Stoga se u svakoj u ovoj knjizi iznesenoj \u0161ali ne nalazi tek pol(ovic)a istine, nego puna istina.<\/p>\n

\u2022 Vi ste pratili nastanak strip iz dana u dan. Kako je tekao taj proces?<\/em><\/p>\n

– Na suradnju u ovome projektu pozvao me na\u0161 ramski gvardijan fra Tomislav Brkovi\u0107, \u010dije sam tri knjige o fratrima u zgodama i nezgodama ve\u0107 bio pro\u010ditao. I ovo je bio nastavak, ali u jednome druk\u010dijem mediju. Kao biv\u0161emu \u0111aku Franjeva\u010dke klasi\u010dne gimnazije, koju sam poha\u0111ao u Visokom, nije mi uop\u0107e bilo te\u0161ko, kao ni Bo\u017ei Mi\u0161uri, koji je tako\u0111er ‘punim srcem’ sudjelovao u ovome projektu, mladome Slavoncu, Osje\u010daninu, Marku Dje\u0161ki, izvanrednome strip-crta\u010du (u \u0161to se svatko tko bude \u010ditao ovaj album mo\u017ee uvjeriti), koji nikada nije upoznao nekoga bosanskog fratra, a kamoli da je znao na\u010din njihova \u017eivota i me\u0111usobnoga odno\u0161enja, svakodnevno obja\u0161njavati kontekst u kojem se zbila odre\u0111ena zgoda koju je on \u017eelio izraziti u stripu. A \u0161to se na najbolji na\u010din mo\u017ee vidjeti u stripu “Vu\u010dem”.<\/p>\n

\u2022 O kojem to kontekstu govori spomenuti strip “Vu\u010dem”?<\/em><\/p>\n

– O jednome kontekstu koji mnogima nije shvatljiv. Naime, u podno\u017eju zvonika crkve u gradu Olovu, u kojemu gotovo da i nema katolika, prepoznajemo jednu \u017eenu, muslimanku, u \u0161arenim dimijama, kako pote\u017ee u\u017ee crkvenoga zvona obznanjuju\u0107i time mje\u0161tanima – isklju\u010divo muslimanima – da je podne. A nju su prigodom potezanja u\u017eeta i podnevne zvonjave zatekli viso\u010dki fratri koji su, po\u0161to je upravitelj olovskoga sveti\u0161ta \u2018zavr\u0161io\u2019 u bolnici, bili do\u0161li obi\u0107i sveti\u0161te i vidjeti da ga nije tko obe\u0161\u010dastio, a \u0161to se u to ratno vrijeme nije moglo isklju\u010diti, jer je to bilo vrijeme naj\u017ee\u0161\u0107ega sukoba Hrvata (katolika) i Bo\u0161njaka (muslimana). Onako iznena\u0111eni, pozdravili su je s Hvaljen Isus i Marija. A, ona, onako kao uvjerena vjernica muslimanka, njima odgovara: “Mene se tako ne pozdravlja! Ja sam Naila Halilovi\u0107”. Potpuno iznena\u0111eni, fratri ne odustaju od pitanja: “Pa, kako onda zvoni\u0161?”. A, ona im opet, u svome stilu odgovara: “Pa, lahko. Vu\u010dem!”.<\/p>\n

\u2022 Koju bi poruku bilo mogu\u0107e izvu\u0107i iz ove stripom ispri\u010dane pri\u010de?<\/em><\/p>\n

– U vlastitome tuma\u010denju poruka ovoga stripa iznesenim u uvodnome tekstu ovoga albuma napisao sam sljede\u0107e: Iako se mnogima ne\u0107e svidjeti moj zaklju\u010dak, ipak bih \u017eelio izre\u0107i poruku ovoga stripa: unato\u010d svim povijesno uvjetovanim me\u0111ureligijskim i iz toga proizi\u0161lim nacionalnim i svjetonazorskim razlikama, mr\u017enjama i ratovima, bosanski fratar, olovski \u017eupnik, tijekom svoga bolni\u010dkog izbivanja povjerava crkvu svojim kom\u0161ijama muslimanima da je \u010duvaju i da nastave svakodnevno zvoniti u podne. \u010cine\u0107i to, olovski muslimani izlaze mu ususret. Ali ne samo radi \u017eupnika, nego i radi sebe. Nisu naime \u2013 tako barem pokazuje ovaj strip \u2013 \u017eeljeli ostati bez podnevnoga zvuka crkvenoga zvona. I to stoga, jer su \u2013 stolje\u0107ima navikavani \u2013 prihvatili zvonjavu i jeku crkvenih zvona kao dio svoga bo\u0161nja\u010dkog (nacionalnog), ali i islamskoga (religijskog) identiteta. Kao \u0161to su isto tako i olovski fratri \u2013 i ne samo olovski \u2013 prihvatili mujezinov glas s obli\u017enjih d\u017eamija kao dio svoga hrvatskog (nacionalnog) i franjeva\u010dkog katoli\u010dkog (religijskog) identiteta. Stoga se za ‘obje strane’ mo\u017ee re\u0107i: bez zvonjave crkvenoga zvona i bez mujezinova glasa ne\u0161to bi \u2013 i jednima i drugima \u2013 nedostajalo u prostoru i u vremenu, ne\u0161to bi im nedostajalo u njihovu religijskome i nacionalnom identitetu i me\u0111usobnome razumijevanju.<\/p>\n

Animal ridens<\/strong><\/p>\n

\u2022 U predgovoru za strip pi\u0161ete da su svete knjige za ve\u0107inu ljudi previ\u0161e ozbiljne da bi u njima moglo biti humora. Vjerovatno bi previ\u0161e bilo da Vas pitam za\u0161to je to tako, ali u historiji civilizacije mno\u0161tvo je primjera kojima mo\u017eemo evidentirati proces ulaska komi\u010dnog u sakralno i opisati zbivanja koja ga prate. \u0160ta se zbiva kada komi\u010dno po\u010dne ulaziti u sakralno?<\/em><\/p>\n

– Ako bismo upitali bilo kojega na\u0161eg bosanskog muslimana ili katolika je li mu poznato neko mjesto u Kur'anu ili Bibliji u kojemu se Allah ili Bog \u0161ali s onima kojima se objavljuje, uvjerit \u0107ete se da \u0107e Vas poprijeko pogledati i re\u0107i da su to ne samo za njih, nego i za sve ljude svijeta, veoma ozbiljne knjige i da u njima nema mjesta \u0161alama i zafrkancijama.<\/p>\n

Istina, kako sami ka\u017eete, povijest svjetskih civilizacija svjedo\u010di o ulasku komi\u010dnoga u sakralno. Me\u0111utim, to se ne doga\u0111a da bi groteskno i komi\u010dno obezvrijedili sakralno, nego da bi, kao i u ovome slu\u010daju bosanskih fratara, komi\u010dno otvorilo i omogu\u0107ilo pristup sakralnome \u010dine\u0107i ga profanim, ali istodobno i afirmativnim. Time funkcija komi\u010dnoga nije, kako ka\u017ee ruski povjesni\u010dar Aaron Gurjevi\u010d, da kao razaraju\u0107a i subverzivna sila \u017eeli postoje\u0107i religiozni ili estetski ustroj izazivati ili mu se suprotstavljati, nego je nasuprot tome, funkcija komi\u010dnoga da ono bude sredstvo za afirmaciju i spoznavanje sakralnoga. Dakle, funkcija komi\u010dnoga nije negirati sakralno ili ga u\u010diniti negativnim i neprihvatljivim, nego njegovu snaga oja\u010dati i pomladiti. Kao \u0161to Vam je zacijelo poznato, sakralno ne mora uvijek pripadati religioznome. Nalazimo ga npr. u umjetnosti i knji\u017eevnosti, u politici, u na\u0161emu svakodnevnome dru\u0161tvenom \u017eivotu. \u010cesto se doga\u0111a da se profano (osobe, mjesta, doga\u0111aji) procesima sakralizacije (u)\u010dini religioznim \u2013 kako u kr\u0161\u0107anstvu tako i u islamu.<\/p>\n

\u2022 Govorite i o “teologiji smijeha” o kojoj je pisao teolog Karl-Josef Kuschel. Kakve refleksije mo\u017ee imati njegovo u\u010denje u vremenu koje poznaje mnogo vi\u0161e gor\u010dine nego komike?<\/em><\/p>\n

– Njema\u010dki katoli\u010dki teolog Karl-Josef Kuschel ka\u017ee da nema ni\u0161ta ljudskije od smijeha (\u010dovjek je animal ridens) pa se, smatra on, isplati razmi\u0161ljati o smijehu ukoliko se \u017eeli razumjeti \u010dovjeka. A to dalje zna\u010di, da bi se moglo razumjeti Bo\u017eju poruku, potrebno je da se i teologija pozabavi smijehom, jer sam Bog je dopustio da mu se ljudi \u2013 Sara i Abraham \u2013 smiju. A smijali su mu se jer nisu vjerovali njegovu obe\u0107anju, sumnjali su da \u0107e Sara mo\u0107i roditi u godinama kada je u njoj “prestalo postojati sve \u0161to je \u017eensko”. Stoga, smatra Kuschel, vicevi, ironija i humor trebaju teologiji poslu\u017eiti kao stilsko sredstvo za relativizaciju institucija, u\u010denja i moralizma koje su ljudi u\u010dinili religioznima. U tome smislu mo\u017ee se re\u0107i da njegova teologija smijeha nije teologija koja treba ismijavati druge i druk\u010dije, slabe i marginalizirane, nevjernike i druk\u010dije-vjeruju\u0107e, nego teologija povjerenja u \u010dovjeka koji ra\u010duna na \u010dovjeka i na Boga, odnosno to je teologija smijeha koja \u017eivi od povjerenja (vjere) u Boga koji ra\u010duna na \u010dovjeka. I u vremenima gor\u010dine, kako Vi ka\u017eete. Jer, ta teologija treba pokazati da su tu gor\u010dinu stvorili upravo ljudi \u2013 mnogi od njih koji su na \u010delu vjerskih zajednica – koji su, da bi ostvarili svoju politi\u010dku mo\u0107, sakralizirali svoje profane \u017eelje i nametnuli ih drugima kao volju Bo\u017eju.<\/p>\n

\u2022 Ka\u017eete da strip donosi istinite pri\u010de o svakodnevnome \u017eivotu pripadnika bosanske franjeva\u010dke zajednice. \u0160ta je u njima istinito?<\/em><\/p>\n

– U ovim fra Tomislavovim stripovima nema ni\u0161ta izmi\u0161ljeno. Sve je uzeto iz \u017eivota vlastite bosanske franjeva\u010dke zajednice. Taj \u017eivot nije bio niti je i danas rutiniziran ili pak ritualiziran. Rije\u010d je o jednoj neposrednosti u \u017eivljenju s onima koje pastoriziraju i koji se (vjernici) ne boje upravo svojim vjerskim u\u010diteljima \u2013 bosanskim fratrima – re\u0107i istinu, kao npr. u stripu “Tu\u0111e \u0161ljive”. U njemu ramski fratar, sav bijesan \u0161to hodo\u010dasnice iz Duvna \u2013 dolaze\u0107i u Ramu ‘na zavit’ o Maloj Gospojini \u2013 preska\u010du ogradu fratarske ba\u0161\u010de ne bi li ubrale koju nezrelu \u0161ljivu i ugasile ‘gladnu \u017ee\u0111’, galamom upozorava da je grijeh do\u0107i na zavjet i usput brati tu\u0111e \u0161ljive. Jedna od hodo\u010dasnica odgovara mu onako kako je, smatrala je ona, ramski fratar i zaslu\u017eio: “Ajde, ajde, \u0111ava te odnija, od kada si \u017eiv, ti jede\u0161 tu\u0111e!”.<\/p>\n

Prihva\u0107aju\u0107i ovakvu ‘neslanu \u0161alu’ kao iskreno mi\u0161ljenje ne samo jedne hodo\u010dasnice, nego i kao mi\u0161ljenje velikoga broja svojih vjernika, bosanski fratri reduciraju napetost koja postoji u tome dijelu njihove komunikacije s drugima, s njihovim vjernicima. Jer, njima samima je poznato da su na\u0161i ramski ljudi znali, \u0161alju\u0107i djecu u Visoko, u ‘pratre’, re\u0107i im: “I\u0111i tamo u pratre. Tamo \u0107e ti biti dobro i za du\u0161u (molit \u0107e\u0161 Boga i spasiti du\u0161u) i za tilo (ne\u0107e\u0161 morati raditi, a imat \u0107e\u0161 dobro pojesti \u2013 Ru\u010dao k'o pratar!)!”.<\/p>\n

Fratri u zgodama i nezgodama<\/strong><\/p>\n

\u2022 U na\u0161oj knji\u017eevnosti me\u0111u najznamenitije literarne likove svakako se ubrajaju likovi fratara koje je portretirao Ivo Andri\u0107. Imaju li fratri iz ovog stripa neke sli\u010dnosti sa Andri\u0107evim fratrima?<\/em><\/p>\n

– Naravno. Isti su to fratri. Samo su prigode druk\u010dije. I Andri\u0107evi i fra Tomislavovi fratri ne bje\u017ee od ovostranosti, od svakodnevnoga \u017eivota i svladavanja neda\u0107e koje ih zadese. To su fratri koji nisu ni savr\u0161eni i ni sveti, nego gre\u0161ni i ljudskim osobinama obdareni ljudi, oni koji vole dobro pojesti i popiti, koji se znaju me\u0111usobno ‘na pasja preskakala’ posva\u0111ati, me\u0111usobno ne pri\u010dati, biti zajedljivi, ali fratri kakve ne\u0107ete na\u0107i nigdje u svijetu, fratri kojima je \u010dovjek kao Bo\u017eje stvorenje na prvome mjestu, iznad nacionalne i religijske pripadnosti To su pokazali u svim dosada\u0161njim vremenima i re\u017eimima.<\/p>\n

\u2022 U BiH postoji cijela tradicija franjeva\u010dke knji\u017eevnosti. Da li su pri\u010de iz stripa utopljene u te tradicionalne franjeva\u010dke narative?<\/em><\/p>\n

– Mo\u017ee se s punim pravom re\u0107i da su i ove fra Tomislavove pri\u010de iz Dje\u0161kina stripa, kako Vi to lijepo ka\u017eete, “ve\u0107 utopljene u tradicionalne franjeva\u010dke narative”. Naime, ovo je \u010detvrto izdanje fra Tomislavove knjige “Fratri u zgodama i nezgodama (Anegdote, legende, izreke, kazivanja)”, (2008., 2010., 2012., 2105.) koja je svojim sadr\u017eajem u cijelosti prihva\u0107ena kao velika pri\u010da male bra\u0107e bosanske.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Da bi se moglo razumjeti Bo\u017eju poruku, potrebno je da se i teologija pozabavi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-177025","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=177025"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/177025\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=177025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=177025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=177025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}