{"id":176234,"date":"2015-03-28T08:08:34","date_gmt":"2015-03-28T07:08:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=176234"},"modified":"2015-03-29T10:50:09","modified_gmt":"2015-03-29T08:50:09","slug":"ideologija-intimnosti-i-krah-javnog-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/28\/ideologija-intimnosti-i-krah-javnog-zivota\/","title":{"rendered":"Ideologija intimnosti i krah javnog \u017eivota"},"content":{"rendered":"

Autor: Katarina Luketi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Jedna doma\u0107a spisateljica uskoro \u0107e objaviti \u010detvrtu, petu ili \u0161estu po redu autobiografsku knjigu u kojoj \u0107e, samo za \u010ditateljske o\u010di, iznijeti ponovno najintimnije detalje \u0161to im ih je toliko puta dosada povjerila, dodaju\u0107i i nove pojedinosti \u0161to su se nakupile od zadnjeg nastavka njezine narcisti\u010dke sage do danas. Njezin kolega pisac iznova \u0107e zagrebati sebi pod ko\u017eu kako bi na vidjelo iznio jo\u0161 ne\u0161to mrvica koje se daju i\u0161\u010deprkati iz njegove nutrine, i sve to, jasno, bez fikcionalnog maskiranja: izravno, brutalno, mu\u0161ki. Nedavno je pak jedna doma\u0107a redateljica snimila film o svojim biv\u0161im ljubavima, i to ne o njihovim karakterima, \u017eivotima ili op\u0107enito o ljubavnim odnosima, nego o samoj sebi i vlastitom odrazu u drugima. Osim kompulzivnog ispovijedanja pred kamerom, u film je montirala brojne neretu\u0161irane scene, poput bra\u010dnih sva\u0111a dok dijete vri\u0161ti u pozadini, kako bi postigla dojam autenti\u010dnosti.<\/p>\n

No bilo bi pogre\u0161no iz ovoga zaklju\u010diti da se danas privatno\u0161\u0107u hrani i intimu kapitalizira samo umjetnost; naime i u politi\u010dkome je \u017eivotu na cijeni razotkrivanje i otvoreno iskazivanje emocija, pa na pobjedu u dana\u0161njoj areni ne mo\u017ee ra\u010dunati onaj\/ona koji\/a nije spreman\/a s javno\u0161\u0107u podijeliti svoj privatni \u017eivot, onaj\/ona koji\/a smatra da \u0107e njegovi\/njezini realni potezi i programi biti dovoljni da do\u0111e na vlast i onaj\/ona koji\/a ne radi na svojoj karizmi. Tako npr. uspjeh jedne doma\u0107e politi\u010darke najve\u0107im dijelom le\u017ei u njezinoj otvorenoj emotivnosti, igranju maj\u010dinske uloge na politi\u010dkoj pozornici i diskursu optimizma i prisnosti s bira\u010dima, \u0161to i pokazuje omiljena joj retori\u010dka figura posvajanja: Svi ste vi moji.<\/p>\n

Takva intimizacija u politi\u010dkoj sferi nije tek doma\u0107i specijalitet ni predizborni izum lokalnih marketinga\u0161a. Zapadni mediji i javna sfera dugo su opsjednuti upravo personalizacijom dru\u0161tvenog polja, konstruiranjem karizmati\u010dnosti i psihologizacijom politi\u010dke sfere. Jedan je ameri\u010dki dr\u017eavnik do danas tako ostao upam\u0107en najvi\u0161e po seksualnoj sekvenci iz svoga kabineta; drugi, talijanski, prvo po obojanoj kosi i obljubljivanju maloljetnica, a onda i po korupciji, dok je aktualni gr\u010dki ministar vi\u0161e negoli po svom ekonomskom zvanju i viziji boljeg dru\u0161tva zanimljiv po svom dobrom ukusu, obo\u017eavanju motora i stanu iz kojeg puca pogled na atensku Akropolu.<\/p>\n

Ekspresija, ispovijest, emotivnost<\/strong><\/p>\n

Popularna, potro\u0161a\u010dka kultura je pak zona najo\u010ditijeg prostituiranja osobnosti, dijeljenja\/tr\u017eenja privatnosti i zaraze banalnom psihologijom. Navo\u0111enje primjera tu i nema smisla jer se razotkrivanje sebe toliko normaliziralo da ne samo da je postalo sastavnicom \u017eivota tzv. zvijezda, nego supstancijom iz koje se ra\u0111aju te tzv. zvijezde. Bez goli\u0161avih fotografija, jutarnjih selfieja bez \u0161minke, tajnih preljuba i redovita ispovijedanja u javnosti, zvijezda ne postoji. Javni prostor je trajno kontaminiran; mediji su najve\u0107i proizvo\u0111a\u010di novog intimizma dok tehnolo\u0161ki napredak omogu\u0107uje sve lak\u0161e i br\u017ee \u0161irenje privatnoga, autenti\u010dnoga, necenzuriranog materijala. Da se ne la\u017eemo, i internetski medij koji objavljuje ovaj tekst, poput ve\u0107ine medija, akter je u toj isplativoj igri razotkrivanja (tobo\u017enjih) tajni iz privatnog \u017eivota slavnih.<\/p>\n

No kad se iz blata celebrity kulture uspnemo ili pak kad se s umjetni\u010dkog i politi\u010dkog Olimpa spustimo u stvarni \u017eivot, uo\u010davamo da su ispovijedanje, otvaranje sebe i posvema\u0161nje dijeljenje emocija osobito na cijeni i u svakodnevici. Bliskost se treba stalno iznova dokazivati, a njezino odr\u017eavanje ovisi o proporcionalnoj, gotovo tr\u017ei\u0161noj razmjeni intimnosti i emocija. Ekspresija, prisnost, toplina smatraju se ne\u010dim najvrednijim u ljudskim odnosima, a u tome se ne vrednuju toliko postupci prema drugima koliko na\u010din predstavljanja sebe, snaga simboli\u010dkoga govora i vje\u0161tina glumljenja neke uloge.<\/p>\n

Epoha tiranije intimnosti<\/strong><\/p>\n

Najkompleksniju i najpoznatiju sociolo\u0161ku teoriju o javnome i privatnome koja nam poma\u017ee da razumijemo fenomene poput ovih koje navodim i uop\u0107e slo\u017eenu strukturu osje\u0107anja na\u0161eg vremena iznio je jo\u0161 davne 1977. ameri\u010dki sociolog Richard Sennett u knjizi ‘Nestanak javnog \u010dovjeka’. Knjiga je u hrvatskom prijevodu objavljena 1989, a nedavno je isti prijevod reprintan u povodu autorova gostovanja u sklopu Filozofskog teatra. Sennettove vizionarske analize ‘intimnoga nazora na dru\u0161tvo’, ‘tiranije prisnosti’ i ‘mjerenja dru\u0161tva psihologijskim odrednicama’ ne samo da su va\u017ene za razumijevanje dvadesetostoljetnog dru\u0161tva, nego se sve vi\u0161e potvr\u0111uju kao nosiva na\u010dela reorganizacije na\u0161eg ovdje i sada. ‘Nestanak javnog \u010dovjeka’ spada u one teorijske raritete koji nas u\u010de dru\u0161tvenoj anatomiji modernosti i daju odgovaraju\u0107i instrumentarij kojim mo\u017eemo zarezati tkivo dana\u0161njeg vremena. S pravom \u017darko Puhovski u predgovoru ovom izdanju tako zaklju\u010duje: ”nestanak javnog \u010dovjeka’ nije (bio) tek dosjetljiv naslov, nego \u0161tovi\u0161e (ostaje) epohalnom dijagnozom’.<\/p>\n

Uru\u0161avanje javnog \u017eivota, po Sennettu, po\u010delo je prije dva stolje\u0107a, kada su se pod utjecajem kapitalizma i industrijske proizvodnje te sekularizma postepeno mijenjali razumijevanje javnoga \u017eivota i politi\u010dki, umjetni\u010dki ili komunikacijski obrasci. Bur\u017eoaska obitelj 19. stolje\u0107a nastojala je, uza sva ograni\u010denja i krutost, koliko-toliko odr\u017eati razmak izme\u0111u ‘smisla privatne realnosti i javnosti’ pomo\u0107u raznih dru\u0161tvenih rituala i normi. U 20. stolje\u0107u to se ‘dostojanstvo’ gubi, briga o sebi raste, da bi s krajem stolje\u0107a trijumfirala religija nove osje\u0107ajnosti i osobnog napretka, pa je, ‘umjesto da bude sredstvo spoznavanja svijeta, samospoznaja postala cilj’.<\/p>\n

Promjene sociopsiholo\u0161ke tektonike Sennett detaljno analizira u trima povijesnim razdobljima (sredina 18. i 19. te cijelo 20. stolje\u0107e), i to u manifestacijama javnog \u017eivota i na\u010dinima na koje se pojedinac predstavljao u velikim gradovima, na umjetni\u010dkim i politi\u010dkim pozornicama. Grad se tu odre\u0111uje prvenstveno kao ‘prostor u kojem se dodiruju \u017eivoti stranaca’, pa se u njemu najjasnije o\u010dituje problematika predstavljanja, odabira i glumljenja uloga pred drugima te odnosa javnoga i privatnoga.<\/p>\n

‘Na\u0161 Bog je toplina’<\/strong><\/p>\n

Do krize javnoga dolazi zato \u0161to se po\u010dinje smatrati da su dru\u0161tveni odnosi ‘autenti\u010dni i tim bolji \u0161to su bli\u017ei unutarnjoj psihologiji pojedinca’, pa se psiholo\u0161ke kategorije po\u010dinju primjenjivati na politi\u010dki i dru\u0161tveni \u017eivot. Po Sennettu, prisnost\/intimnost je postala nova totalna ideologija dana\u0161njeg kapitalizma, a ta ideologija uklju\u010duje odre\u0111eni jezik (emocionalnosti i izravnosti), tipove iskaza i formi (ispovijedanje u knji\u017eevnosti), na\u010dine igranja dru\u0161tvenih uloga (karizmati\u010dnost u politici) i dr. ‘Na\u0161 Bog je toplina’, poru\u010duje autor, i upravo ta toplina (ekspresija\/emotivnost\/intimizacija s javnosti\/otvaranje sebe) postaje tra\u017eena roba kojom se uspje\u0161no trguje i u politi\u010dkoj sferi \u2013 npr. u privatizaciji javne domene i personalizaciji politike, i u umjetnosti \u2013 npr. u nezadr\u017eivom brbljanju o sebi pri \u010demu umjetni\u010dka forma kojom se posreduje osobno iskustvo prestaje biti va\u017ena, i u medijima \u2013 npr. u spektakularizaciji privatnog \u017eivota zvijezda, i u svakodnevici \u2013 npr. u gra\u0111enju odnosa u recipro\u010dnoj razmjeni intimnosti.<\/p>\n

U svojoj vi\u0161eslojnoj i danas vrlo inspirativnoj analizi Sennett pokazuje kako su op\u0107a psihologizacija javnosti i ‘bu\u0111enje vjerovanja u jedan standard istine za mjerenje slo\u017eenosti dru\u0161tvene zbilje’ zapravo uspostavili ‘tiraniju intimnosti’. Ta je tiranija umrtvila javno djelovanje i anestezirala pojedinca; naime ljudi su sami suzili podru\u010dje svoje borbe kada su po\u010deli te\u017eiti stabilizaciji dru\u0161tvenih odnosa i shva\u0107ati \u0161iru zajednicu, grad, dru\u0161tvo, kao svoju obitelj.<\/p>\n

‘Stvarno korisno znanje’<\/strong><\/p>\n

Tiranija intimnosti i erozija javnog \u017eivota dovele su i do rastakanja onog privatnoga, a posljedica je trajna tjeskoba suvremenog \u010dovjeka koji je ‘sam sebi postao najve\u0107i teret’ i koji ne mo\u017ee zadovoljiti svoju \u017eudnju za vi\u0161e intimnosti i topline. Sennett tvrdi ‘\u0161to se vi\u0161e ljudi zbli\u017eavaju, to su manje dru\u0161tveni’, a ljudski odnosi u dana\u0161njem carstvu topline i intimnosti zapravo postaju sve ‘bolniji i vi\u0161e bratoubila\u010dki’.<\/p>\n

Protiv tiranije intimnosti i re\u017eima nove osje\u0107ajnosti nije mogu\u0107e pokrenuti revoluciju, ali olak\u0161ava ako barem saznamo \u0161to to u nama i na\u0161im dru\u0161tvima nije u redu. Sennettova knjiga daje nam takvo, va\u017eno kriti\u010dko znanje.<\/p>\n

T-portal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Do krize javnoga dolazi zato \u0161to se po\u010dinje smatrati da su dru\u0161tveni odnosi ‘autenti\u010dni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-176234","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176234","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=176234"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176234\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=176234"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=176234"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=176234"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}