{"id":176076,"date":"2015-03-26T08:03:52","date_gmt":"2015-03-26T07:03:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=176076"},"modified":"2015-03-26T08:03:52","modified_gmt":"2015-03-26T07:03:52","slug":"balast-inercija-repetitivnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/26\/balast-inercija-repetitivnost\/","title":{"rendered":"Balast, inercija, repetitivnost"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Govore\u0107i ovaj tjedan na promociji monografije o filozofu Gaji Petrovi\u0107u (\u2018Filozofija prakse i mi\u0161ljenje revolucije\u2019, Plejada, Zagreb 2014.), njezin autor, mladi splitski filozof Gracijano Kalebi\u0107, u razgovoru koji smo nakon doga\u0111aja vodili dotaknuo se i pitanja kulture. I to na na\u010din propitivanja odnosa izme\u0111u nacionalne kulture i kulture uop\u0107e. Uvijek kada ka\u017eemo \u2018kultura\u2019, ako nismo od onih koji se odmah ma\u0161e za pi\u0161tolj (makar i samo prora\u010dunski), mislimo u horizontu razumijevanja ljudskih mogu\u0107nosti. Otvorenom horizontu nastajanja mi\u0161ljenja i \u010dovjeka. Mislimo na na\u010din mogu\u0107nosti univerzalizacije i humanizacije na\u0161e pozicije u svijetu. A samim time onda i obnavljamo ne samo neke estetske ili znanstvene pojmove, ve\u0107i i energije slobode i osporavanja onoga postoje\u0107eg. \u0160to egzistira za volju pukog postojanja samog. No danas smo i u kulturi zapali u ono \u2018nacionalno\u2019, a ustvari identitetsko nasilje nad pojedincima, grupama, klasama, pa i nad samom nacijom. Oni profesionalno kulturni skloni su (ako ve\u0107 nisu po samorazumijevanju i du\u017eni!) \u2018zaboraviti\u2019 da sve \u0161to je \u2018na\u0161e\u2019 nije ujedno i vrijedno. Te da se kultura bez velikog nasilja nad sobom samom ne mo\u017ee svoditi na skup mrtvih kulturnih dobara, organizacija i institucija. Sre\u0107om, na to se ne mo\u017ee svesti ni spomenuto stvarala\u0161tvo filozofa i sociologa svojedobno okupljenih oko projekta praxisa. Ma koliko ih neki poku\u0161avali potisnuti, denuncirati ili, kada to nije uspjelo, sada kulturno arhivirati kao za suvremenost nebitne.<\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i u svome vremenu o jugoslavenskoj kulturi, Gajo Petrovi\u0107 je \u2013 kontra sve logike dana\u0161njeg projektnog \u017eivota i evropskih fondova za kulturu \u2013 jo\u0161 mogao re\u0107i da ona nije svodiva ni na \u2018proizvodnju\u2019 ni na \u2018potro\u0161nju\u2019 kulturnih dobara. Jer iz takvog shva\u0107anja proizlazi da se \u010dovjek mo\u017ee, ali i ne mora upustiti u takvu djelatnost (s obzirom npr. na to jesu li mu administrativno odobrena sredstva), da se ona mo\u017ee obavljati bez dubljeg anga\u017emana (koliko para, toliko muzike) i bez bitnog utjecaja na prirodu anga\u017eiranoga (na jednom mobitelu sam umjetnik, na drugom poslovni \u010dovjek). Danas bi civilni zagovornici aktivisti\u010dke kulture i umjetnosti rekli kako nema umjetnosti bez posljedica. No pitanje je kojih i kakvih.<\/p>\n

Kulturno stvaranje ne zbiva se nikada u nekakvoj goloj sada\u0161njosti \u2013 a ba\u0161 to je na\u010din shva\u0107anja vremena koji nam se, nasuprot mogu\u0107oj povijesnosti, sada natura \u2013 ve\u0107 su u njemu uvijek na neki na\u010din prisutne i pro\u0161lost i budu\u0107nost. Pa ako je \u010dovjek u gra\u0111anskom dru\u0161tvu uvijek ve\u0107 rascijepljen na razne sfere, od kojih je kulturna samo jedna me\u0111u mnogima, onda ne treba \u010duditi ni da se kao odlu\u010duju\u0107i za kulturu pokazuje njezin odnos spram sfere ekonomije. Kao one koja je u gra\u0111anskom dru\u0161tvu u krajnjoj instanci odre\u0111uju\u0107a. No je li to realno zate\u010deno stanje ono koje takvim i treba da bude? Moramo li samo gledati kako da ga ovjekovje\u010dimo?<\/p>\n

Ili uzmimo odnos kulture i politike. U svojoj knjizi o putu prema novom kulturnom stvarala\u0161tvu, dok se ono jo\u0161 \u010dinilo izglednim, Predrag Matvejevi\u0107 podsje\u0107a nas da je i sama politika na odre\u0111eni na\u010din dio kulture (pa apsolutno razlikovanje tih sfera govori i o samorazumijevanju politi\u010dara kao nekulturnih). A kultura je izraz politike u izvornom i \u0161irem smislu te rije\u010di. Prevoditi po svaku cijenu kulturne sadr\u017eaje u jezik politi\u010dkih datosti mo\u017ee biti kontraproduktivnim. No svejedno postoje stanovita iskustva i pokazatelji na temelju kojih mo\u017eemo odrediti smisao pojedinih orijentacija u kulturi. Tako je Gajo Petrovi\u0107 jo\u0161 mogao govoriti i pisati da je za socijalisti\u010dko dru\u0161tvo legitimna te\u017enja da stvori sebi adekvatnu novu kulturu. I to na liniji kontinuiteta, vi\u0161e negoli diskontinuiteta s kulturama pro\u0161losti, koje treba stvarala\u010dki preobra\u017eavati. Ne\u010deg op\u0107eljudskog, pisao je, mo\u017ee biti \u010dak i u kulturama koje, po dru\u0161tveno dominantnim klasama, nazivamo robovlasni\u010dkim, feudalnim i bur\u017eoaskim. Kao \u0161to ne\u010deg barbarskog mo\u017ee biti i u socijalisti\u010dkom realizmu. No socijalizam se \u2018ne mo\u017ee razvijati kao bitno druga\u010dije, doista ljudsko dru\u0161tvo, ako ne stvara novu, socijalisti\u010dku kulturu koja je nadmo\u0107na onoj naslije\u0111enoj\u2019. Kulturni radnici u Jugoslaviji zato su se stalno preispitivali: jesu li uspjeli u svojoj namjeri da ostvare takvu sintezu naslije\u0111enog i naslu\u0107enog, tradicionalnog i revolucionarnog, koja bi dopustila da se nova kultura nazove socijalisti\u010dkom?<\/p>\n

Sumnjiva sre\u0107a naknadne pameti ili samo kasnije egzistencije sada bi nam dala za pravo da ka\u017eemo kako takva nastojanja nisu uspjela. No \u0161to ako ona \u2013 u pojedinim povijesno plodnim sekvencama ovda\u0161njih \u017eivota raznih dru\u0161tvenih grupa i slojeva, pa i cijelih dru\u0161tvenih klasa \u2013 jesu uspjela? Samo \u0161to mi vi\u0161e nismo ba\u0161tinici toga uspjeha. Samo \u0161to mi sada nismo na razini prilika kojih je ta socijalisti\u010dka kultura bila izraz. Ne na kraju, ta nije li ova \u2018zastarjela\u2019 konstatacija iz eseja Gaje Petrovi\u0107a u vremenu izla\u017eenja \u010dasopisa \u2018Praxis\u2019 test i za na\u0161u dana\u0161nju kulturnu situaciju: \u2018Ovih dana navr\u0161ava se dvije decenije od Oslobo\u0111enja, a idu\u0107e godine bit \u0107e ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a od po\u010detka Oslobodila\u010dkog rata i Revolucije. Ovo sudbonosnim zbivanjima natopljeno vrijeme suvi\u0161e nas je \u010dvrsto povezalo i isprepletalo \u2013 na osnovama jednakosti i ravnopravnosti \u2013 a da bi te veze itko mogao pokidati.\u2019<\/p>\n

Je li sve to i tako kulturno nestalo u mra\u010dnom raspadu? E da bi neke nove nacionalne kulture sada samobitno mogle slobodno cvjetati? Svakome tko iole misli, pa je onda i po tome kulturan, jasno je da tome nije tako. Jugoslavenska kultura kao ona koja barem tra\u017ei neku progresivnu i emancipacijsku komponentu u svome razvoju mogla je zato \u2013 upravo kao lijeva kultura \u2013 postaviti mnoga pitanja koja dana\u0161nje tzv. nacionalne kulture (pa ni kada se odnose spram ideje Evrope!) u svojoj stati\u010dnosti ne mogu. Ona se mogla pitati u kakvom odnosu stoje nacionalne kulture spram one nadnacionalne, jugoslavenske. Pa ne dati odgovor u stilu dana\u0161njih gotovo staljiniziranih evropskih birokracija i njihovih nacionalnih podru\u017enica za proizvodnju kulture. Koje nas mogu obavijestiti o kvantitetama kulturnih proizvodnji i statisti\u010dkim omjerima izme\u0111u \u2018na\u0161eg\u2019 i \u2018njihovog\u2019 sadr\u017eaja u me\u0111usobnoj kulturnoj konzumaciji evropskih naroda. Ali ne mogu izre\u0107i jednostavnu istinu da su sve kulture, koje se ne mogu dijeliti od manjih prema ve\u0107ima po linijama op\u0107osti i posebnosti, kulture samo u onoj mjeri u kojoj sadr\u017ee i op\u0107eljudski emancipatorski potencijal. U mjeri u kojoj su utopijske.<\/p>\n

Ambivalentna je uloga repetitivnosti u svim kulturama \u2013 starim i mladim, velikim i malim, razvijenim i nerazvijenim \u2013 pisao je Matvejevi\u0107. Jer ni\u0161ta se u povijesti ne ponavlja. A naro\u010dito ne dva puta na isti na\u010din. To ima nesumnjivo dobru stranu. Primjerice, da znamo kako nam se neka doslovno shva\u0107ena nova NDH, pa i kao antikulturna tvorevina kojom nas pla\u0161e, ne\u0107e dogoditi. No to ne zna\u010di da nismo robovi navika, rutina, predanja i prisila kojih smo se odavno trebali rije\u0161iti. A sutra bi nas mogli do\u0107i glave. Previ\u0161e je balasta i inercija povijesno prevladanih koncepata. Pa i (prije svega) u kulturi. Za one koji misle, onda nije \u010dudno da nema pravih obnova. Jer one u kulturi mogu biti samo revolucionarne, kao \u0161to su toliko puta u pro\u0161losti ve\u0107 i bile. A ne mogu biti puko duhovnima. Naro\u010dito kada se pod duhom ne podrazumijevaju neki svjetski duhovi, ve\u0107 se samo duhovnja\u010dki zaziva vampire lokalnih pro\u0161losti. No da bi se od ve\u0107ine svjesno ili nesvjesno \u017eeljene promjene dogodile, na\u0161a kultura trebala bi postati lijevom. A projekti nacionalnih dr\u017eava od po\u010detka su do kraja ovdje zami\u0161ljeni i izvedeni kao desni\u010darski kulturni projekti.<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kulturno stvaranje ne zbiva se nikada u nekakvoj goloj sada\u0161njosti \u2013 a ba\u0161 to je na\u010din shva\u0107anja vremena koji nam se sada natura<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-176076","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176076","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=176076"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176076\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=176076"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=176076"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=176076"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}