{"id":175397,"date":"2015-03-19T07:20:57","date_gmt":"2015-03-19T06:20:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=175397"},"modified":"2015-03-20T18:09:01","modified_gmt":"2015-03-20T17:09:01","slug":"sjedinjene-drzave-ttip-a-ustav-za-velike-korporacije-u-europi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/19\/sjedinjene-drzave-ttip-a-ustav-za-velike-korporacije-u-europi\/","title":{"rendered":"Sjedinjene Dr\u017eave TTIP-a – ustav za velike korporacije u Europi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nick Dearden<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>U institucije EU i SAD-a, koje ve\u0107 pate od pozama\u0161nog demokratskog deficita, TTIP bi uveo pravo prvenstva korporativnih lobista da sastavljaju i odre\u0111uju sva pravila koja se odnose na velike korporacije. One bi tako mogle mijenjati i ukidati ve\u0107 postoje\u0107e propise te krojiti vlastite, po mjeri rasta svojih profita. Du\u017enost zakonodavaca pritom bi bila svedena na to da cijelo vrijeme imaju u vidu samo profite tih korporacija \u2013 na \u0161tetu svega ostaloga. Donosimo prijevod teksta sa stranice Common Dreams.<\/p>\n

TTIP nije samo “trgovinski sporazum”, on je svojevrsna povelja prava korporacija. Cilj te povelje je uspostavljanje neupitne premo\u0107i multinacionalnih korporacija nad vladama i ja\u010danje njihove dominacije nad ljudima i planetom.<\/p>\n

Trgovinski sporazum izme\u0111u SAD-a i EU-a, poznat kao TTIP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama), nije tek jedan u nizu sporazuma o slobodnoj trgovini. On je povelja za velike korporacije koja prisiljava zakonodavce da brane takozvana “prava” ulaga\u010da i daju im prednost ispred svega drugoga \u2013 ljudskih prava, za\u0161tite okoli\u0161a i svoje demokratske odgovornosti. On je ustav za slobodno kretanje kapitala.<\/p>\n

Dokumenti koji su procurili iz Europske komisije otkrivaju da \u0107e TTIP biti “\u017eivi sporazum” koji \u0107e nastaviti utjecati na zakone \u010dak i nakon njegova potpisivanja. Ako neki zakon ne bude po volji korporacija njihovi se lobisti ne trebaju bojati jer \u0107e prvenstveni cilj Komisije postati taj da im omogu\u0107i ve\u0107u ulogu u procesu sastavljanja zakona ili zaustavljanja njihova dono\u0161enja.<\/p>\n

To je korporacijama vrlo prikladno, jer je rastu\u0107e protivljenje javnosti TTIP-u gurnulo neke politike u sredi\u0161te pozornosti \u2013 primjerice kori\u0161tenje kemikalija pri preradi govedine i mesa peradi. “\u017divi sporazum” omogu\u0107it \u0107e da se odluke o ovakvim prijepornim pitanjima odlo\u017ee do trenutka kada \u0107e nova pravila uvelike olak\u0161ati provo\u0111enje volje ameri\u010dkog agrobiznisa.<\/p>\n

To konkretno zna\u010di da se Europska komisija zala\u017ee za osnivanje institucije pod nazivom Vije\u0107e za regulatornu suradnju. Ta bi se suradnja odr\u017eavala izme\u0111u donositelja odluka i korporativnih lobista, koji su ve\u0107 ionako u me\u0111usobno srda\u010dnom odnosu. Ti se lobisti ve\u0107 nekoliko godina zala\u017eu za pravo da budu, re\u010deno njihovim rije\u010dima, “su-sastavlja\u010di zakon\u00e2”. Iz dokumenata koji su procurili, a koji pokazuju kako je taj proces tekao u posljednje dvije godine, jasno je da im i Komisija \u017eeli dati takve ovlasti.<\/p>\n

Valja se podsjetiti da je sredi\u0161nja svrha TTIP-a uskla\u0111ivanje zakonskih propisa s obje strane Atlantika \u2013 bilo da se oni odnose na kemijsku industriju, standarde proizvodnje hrane ili za\u0161titu okoli\u0161a. Prema dokumentima koji su prvi put procurili krajem 2013., a to potvr\u0111uju i oni koji su procurili kasnije, Europska komisija predla\u017ee da taj proces uskla\u0111ivanja ne zavr\u0161i s pregovaranjem. Umjesto toga, korporacije \u0107e dobiti zajam\u010den pristup raspravama o propisima duboko u budu\u0107nost, a donosioci propisa imat \u0107e obvezu da razmotre u\u010dinak svakog pojedinog propisa na interese investitor\u00e2.<\/p>\n

U jezgri ovih prijedloga Europske unije nalazi se Vije\u0107e za regulatornu suradnju koje bi uklju\u010divalo donosioce propisa iz SAD-a i EU, ali i ‘dionike’. U Bruxellesu se izraz ‘dionici’ prvenstveno odnosi na korporativne lobiste. U 92 posto svih susreta Komisije s ‘dionicima’ u sklopu izrade TTIP-a radilo se upravo o tim lobistima.<\/p>\n

U prijedlogu Komisije izlo\u017eena su “prava” ovih dionika. Prema njima, lobisti bi primili “rano upozorenje” o nadolaze\u0107im propisima. Na taj bi na\u010din korporacijama bilo zajam\u010deno pravo da utje\u010du na formulaciju predlo\u017eenih propisa, \u010desto prije nego \u0161to izabrani predstavnici uop\u0107e saznaju za njih. Oni bi tako\u0111er dobili mogu\u0107nost revizije ve\u0107 postoje\u0107ih propisa. Konkretni prijedlozi lobista bili bi proslije\u0111eni i donosiocima propisa u SAD-u te “pa\u017eljivo razmotreni”.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Vije\u0107e za regulatornu suradnju daje trajnu, zajam\u010denu ulogu velikim korporacijama u dono\u0161enju provedbenih politika.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, procjene utjecaja propisa prisilile bi donosioce propisa da uvijek imaju u vidu u\u010dinak odre\u0111enog propisa na trgovinu i investicije. Drugim rije\u010dima, du\u017enosnici bi trebali razmatrati promjene koje \u017eele napraviti \u2013 s ciljem za\u0161tite ljudi ili okoli\u0161a, na primjer \u2013 iz perspektive stranih ulaga\u010da.<\/p>\n

To omogu\u0107uje TTIP-u da postane svojevrsni novi ustav \u2013 ali takav koji je osmi\u0161ljen s ciljem za\u0161tite interesa korporacija, a ne prava ljudi i planeta. Ovaj novi ustav \u010dinio bi polazi\u0161nu to\u010dku s koje bi na\u0161e vlade sagledavale zakone, propise i op\u0107enito politi\u010dke procese. Kao da su stavili TTIP-jem obojane nao\u010dale \u2013 cijelo na\u0161e dru\u0161tvo nalikovalo bi igrali\u0161tu velikih korporacija, a sve mjere na\u0161e za\u0161tite izgledale bi kao prepreke njihovom profitu.<\/p>\n

Slobodnifilozofski.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ja\u010danje dominacije korporacija nad<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":172460,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-175397","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175397","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=175397"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175397\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/172460"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=175397"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=175397"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=175397"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}