{"id":175304,"date":"2015-03-18T09:26:43","date_gmt":"2015-03-18T08:26:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=175304"},"modified":"2015-03-19T08:28:13","modified_gmt":"2015-03-19T07:28:13","slug":"bolnica-za-lutke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/18\/bolnica-za-lutke\/","title":{"rendered":"Bolnica za lutke"},"content":{"rendered":"

\u00a0Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Desetog maja 1889. u Rimu, na desnoj obali Tibra, pri kopanju temelja za dana\u0161nji Palazzo di Giustizia, na\u0111ena su i dva sarkofaga: na jednom od njih je bilo napisano ime Crepereia Tryphaena, a unutra su bili ostaci tijela djevojke umrle sa 17 godina. Na kostima njene \u0161ake bilo je prstenje, na jednom je bilo ugravirano ime zaru\u010dnika Filetus. Pokraj nje je u sarkofagu bila lutka. Rukotvor iz drugog stolje\u0107a na\u0161e ere, jedinstven, i onda i danas: od slonova\u010de, na rasklapanje, na zglobove, kao da je od ebanovine. Danas se \u010duva u Musei Capitolini pod imenom pokojnice \u010dija je igra\u010dka bila. \u010cetiri godine nakon iskopavanja, talijansko-latinski pjesnik Giovanni Pascoli, jedinstven kao i ona lutka (po Carducciju, najmla\u0111i Vergilijev sin) objavljuje pjesmu od 16 sapfi\u010dkih strofa (svaka od po tri henedekasilaba i jednog adoneja) pod naslovom \u2018Crepereia Tryphaena\u2019. Pjesma je posve\u0107ena tada\u0161njem ministru prosvjete Ferdinandu Martiniju povodom udaje njegove k\u0107eri. Stihovi su i lijepi i potresni, a opis rije\u010dne biljke koja je izrasla iz lobanje pokojnice namjesto kose vjeran je arheolo\u0161kom nalazu. Pascoli, koji je anti\u010dku kulturu poznavao duboko, a tragizam Grka i Rimljana bio dio njegova i \u017eivljenja i pjevanja, znao je da je Crepereia bila \u010dedna, pred udajom, pa je zato napisao kako je \u2018lutka uzalud bila obe\u0107ana Veneri\u2019 (\u2026Venerique pupa\/ nota negata est). Jer su rimske djevoj\u010dice pred udaju svoje lutke zavjetovale Veneri, u znak napu\u0161tanja i vlastite virginitas i drugih obi\u010daja vezanih uz vita anteacta.<\/p>\n

Ta lutka od slonova\u010de je u\u010dinila da u Italiji oja\u010da zanimanje za lutke. Deset godina poslije otkopavanja sarkofaga kraj Tibra, u Napoliju, u dugoj ulici koju Napolitanci zovu Spaccanapoli, koja od najdavnijih vremena dijeli grad na dva dijela, u centralnom dijelu, onome koji se zove Via San Biagio dei Librai, na broju 81, jedan scenograf i restaurator napuljskog teatra San Carlo, po imenu Luigi Grassi, odlu\u010duje da otvori tada, a i sada, u Italiji prvu i jedinu bolnicu za lutke. Ospedale delle Bambole, i danas stoji na tabli pribijenoj na zidu. Na tridesetak metara odatle, u istoj ulici, na broju 46, nalazi se drugi dio te klinike, najprije nazvan Ambulatorio, pa potom Bambolatorio (kovanica od bambola, laboratorio i ambulatorio), gdje se nalaze hirurgija i banka organa. Oba dijela vodi direktorica, doktorica za lutke Tiziana Grassi, prva \u017eena nakon trojice mu\u0161karaca. Uz nju su tu jo\u0161 doktorice Alessandra i Maria Rosaria, ova posljednja je Tizianina majka. Onaj Luigi scenograf Tizainin je pradjed po ocu, njegov sin nasljednik zvao se Michele, a Micheleov je sin dobio djedovo ime Luigi, i otac je Tizianin. Svaki je bio doktor za lutke, i svoje umije\u0107e prenosio nasljedniku.<\/p>\n

Bolnica ima tri glavna odjeljenja: za lutke \u2018u u\u017eem smislu\u2019 (od porcelana, drveta, kartona, plastike, kau\u010duka, gipsa), za pli\u0161ane \u017eivotinje i za kipove i figure svetaca i svetica. Smisao bolni\u010dke djelatnosti je u ozdravljenju lutaka, kipova i pli\u0161anih likova. Za doktoricu Grassi sve su figure pacijenti, a za vlasnike su, ka\u017ee, bi\u0107a s du\u0161om. Dvaput sam bio u prostorijama bolnice i bambolatorija: pacijenti le\u017ee u krevetima, sjede na prozorima, na stolicama, na podu. Banka organa je izda\u0161no opskrbljena: mnogo nogu i ruku, sila o\u010diju svih boja, kose u povesmima, plava, sme\u0111a, zelenkasta, kao kod nimfa. Na\u010delo je: svaka lutka, svaki svetac i svetica, svaka \u017eivotinja mora biti otpu\u0161tena zdrava i u \u010distom ruhu. Doktorica Grassi ka\u017ee da je ozdravljenje bolesnika u njenoj klinici zakon. I da je stopostotno. Ovo je jedina bolnica bez mrtva\u010dnice, ponavlja maksimu svoga pradjeda. Njen otac Luigi, napuljski galantuomo, doktor i hirurg koji je mnogom djetetu spasio lutku, bio je ma\u0161tovit \u010dovjek, i cijeloga \u017eivota je usavr\u0161avao svoj zanat. Uz hirur\u0161ke intervencije i presa\u0111ivanja, postavljao je i dijagnoze du\u0161evnih bolesti lutaka. Neke od njih, kad se jednom pro\u010ditaju, bivaju nezaboravne. Lutak, pedesetih godina, simptomi: suzenje o\u010diju, dijagnoza: bolest tu\u017ene lutke; prognoza: jo\u0161 nejasna. Ili ova: lutka, s kraja 19. stolje\u0107a, glava od porculana, dijagnoza: gubljenje kose, u o\u010dekivanju presa\u0111ivanja, napomena: pacijentica jo\u0161 neodlu\u010dna u pogledu boje kose.<\/p>\n

Od drvenih pacijenata naj\u010de\u0161\u0107i je Pinocchio. Uzroci za njegovo stacioniranje su u pravilu frakture slavnoga nosa. U korijenu, posred sredine, na vrhu. Nos se lomi i popre\u010dno i po du\u017eini. Ponekad se odlomak mo\u017ee dobro i bez tragova opet zalijepiti i ofarbati. U banci organa nosova ima svake veli\u010dine, a poneko dijete zna zatra\u017eiti boju nosa razli\u010ditu od one koju mu je dao drvodjelja. Druga po redu Pinocchijeva povreda su stopala, \u010desto ih lomi, pa onda zglobovi, koljena i ramena. I slavni lutak Pulcinella ovdje dobije novu masku, i tamnu i svijetlu.<\/p>\n

Me\u0111u svecima i sveticama naj\u010de\u0161\u0107a je figura Bogorodice, onda Isusova, pa ona za\u0161titnika grada Napulja po imenu San Gennaro. Njih vlasnici donose u bolnicu \u010desto zbog preloma, ali i zbog pohabanosti ruha, kapa i oreola. Sveci padaju s ormara, sa stolova i postolja. Njihovo lije\u010denje je najskuplje, jer su oni od skuplje tvari nego \u0161to su lutke, neki su od srebra, neki pozla\u0107eni. Za sada, ka\u017ee doktorica Grassi, ni u Italiji ni izvan nje nema osiguranja koje bi preuzimalo tro\u0161kove lije\u010denja ku\u0107nih kipova za slu\u010daj nesretnih slu\u010dajeva. Od svetaca jedini koji nikada nije dopremljen ni u bolnicu ni u bambolatorio jeste onaj sa \u010dijom se slavom u Napoliju ne mo\u017ee mjeriti nijedan: Diego Armando Maradona. Oko njega se razvilo ne\u0161to novo u pore\u0111enju sa svim svetima: on nije ni figura, ni kip, ni lutka, Diego je neizreciv, tjelesno nepovrediv i nepotro\u0161iv, njemu se danas \u0161ap\u0107e i moli po ku\u0107ama ono \u0161to mu se pjevalo na trgovima i na stadionu koji ima ime po svetom Pavlu: Te Diegum! Kad je Napoli pod skeptrom svetoga Diega po prvi put osvojio talijansko prvenstvo, na zidu velikoga gradskog groblja \u017eivi obo\u017eavaoci su napisali poruku ukopanima: NON SAPETE COSA VI SIETE PERSI (ne znate \u0161ta ste propustili).<\/p>\n

Za pli\u0161ane pacijente zadu\u017eena je veterinarska slu\u017eba bolnice. Medvjed Teddy \u010desto mora biti \u0161iven, ali jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e mora biti okupan, Snoopy isto tako. U jednom krevetu su zajedno Simba, Mufasa i Scar. Bolesnim lutkama su u posjete dolazili pisci, pjeva\u010di, re\u017eiseri, Vittorio De Sica, Luciano De Crescenzo, Renzo Arbore, Dario Argento. Me\u0111u \u010dudesnim pri\u010dama o porijeklu i o dopremanju bolesnih lutaka iz svijeta u Napoli, doktorica Tiziana izdvaja jednu koju joj je ispri\u010dao otac, devedesetih godina. U bolnicu su stigle dvije lutke iz Jugoslavije, stradale u nekom ratnom doga\u0111aju. O\u0161te\u0107ene i nagorjele, a na objema narodna, ka\u017ee, balkanska no\u0161nja. Otac ih obje izlije\u010dio, sa\u0161io im isto ruho kao ono koje su imale i vratio ih onome ko ih je poslao.<\/p>\n

Luigi Grassi junior umro je aprila 2012, nakon duga bolovanja od Alzheimerove bolesti. Njegovu k\u0107erku nisam pitao, jer u razgovoru nije nai\u0161ao trenutak za to, da li je koji od doktora predlo\u017eio doktoru za lutke terapiju lutkom. Ka\u017eu da ona poma\u017ee kod lije\u010denja demencije i srodnih bolesti. Bilo bi zanimljivo znati bi li terapija lutkom pomogla \u010dovjeku koji je lije\u010de\u0107i tolike lutke usre\u0107ivao djecu i odrasle po Napulju i cijeloj Italiji, a dosta njih i izvan Italije.<\/p>\n

Za nenavadni napolitanski Ospedale delle Bambole, pa i za onaj sli\u010dni u Lisabonu, Hospital de Bonecas, ne vrijedi \u010dak ni \u010darobni katren Portugalca po imenu Fernando Pessoa:<\/p>\n

A vida \u00e9 um hospital<\/address>\n
Onde quase tudo falta.<\/address>\n
Por isso ningu\u00e9m se cura<\/address>\n
E morrer \u00e9 que \u00e9 ter alta.<\/address>\n
Ili, pribli\u017eno:<\/strong><\/address>\n
\u017divot je bolnica jedna<\/address>\n
Gdje jedva da ima i\u0161ta.<\/address>\n
Zato se niko ne lije\u010di<\/address>\n
Pa smrt je otpusna lista.<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
Portalnovosti.com<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111u \u010dudesnim pri\u010dama o porijeklu i o dopremanju bolesnih lutaka iz svijeta u Napoli, doktorica Tiziana izdvaja jednu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-175304","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175304","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=175304"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175304\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=175304"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=175304"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=175304"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}