{"id":174861,"date":"2015-03-13T11:18:17","date_gmt":"2015-03-13T10:18:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=174861"},"modified":"2015-03-14T18:46:45","modified_gmt":"2015-03-14T17:46:45","slug":"birajmo-svoje-bitke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/13\/birajmo-svoje-bitke\/","title":{"rendered":"Birajmo svoje bitke"},"content":{"rendered":"

Autor: Serge Halimi<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>U Francuskoj se po\u010detkom Prvog svjetskog rata u kolovozu 1914. progla\u0161ava \u201csveto jedinstvo\u201d (union sacr\u00e9e) izme\u0111u politi\u010dkih pokreta i klasa. U Francuskoj kao i u Njema\u010dkoj radni\u010dki pokret posustaje. Vo\u0111e politi\u010dke ljevice i sindikata u situaciji rata svrstavaju se uz \u201cnacionalnu obranu\u201d, a progresivne borbe stavljene su na \u010dekanje. Nemaju puno izbora: ve\u0107 od prvih dana krvavih sukoba mrtvi se broje u desecima tisu\u0107a. Nitko ne \u017eeli slu\u0161ati pozive na mir u zveci oru\u017eja i nacionalisti\u010dkog uzbu\u0111enja. U lipnju, mo\u017eda jo\u0161 i u srpnju, bilo je mogu\u0107e sprije\u010diti potres.<\/p>\n

Stolje\u0107e kasnije, \u201csukob civilizacija\u201d tek je jedna od hipoteza. Borba koja bi se mogla povesti u Europi, u Gr\u010dkoj, a potom i u \u0160panjolskoj, mo\u017ee pomo\u0107i da ga izbjegnemo. Ali d\u017eihadisti\u010dka ubojstva rade u korist katastrofe, jednako kao i strategija \u201crata protiv terorizma\u201d i ograni\u010davanje javnih sloboda. Opasnost scenarija \u201csukoba civilizacija\u201d le\u017ei u tome \u0161to prijeti poni\u0161tavanjem pravih borbi koje bi trebalo voditi te pogor\u0161anjem krize koje je nu\u017eno rije\u0161iti. To je prijetnja. Odgovoriti na nju glavni je izazov nadolaze\u0107ih mjeseci.<\/p>\n

Smije li karikaturist nacrtati Muhameda? Smije li muslimanka nositi burku? Ho\u0107e li francuski \u017didovi vi\u0161e emigrirati u Izrael? Dobrodo\u0161li u 2015\u2026 Francuska se koprca u socijalnoj i demokratskoj krizi koju ekonomske odluke njezine vlade i Europske unije dodatno pogor\u0161avaju. Unato\u010d tome, upravo pitanja koja se ti\u010du religije iskrsavaju u redovitim intervalima. Ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina mediji u javnom mnijenju \u0161ire paniku na teme \u201cislama iz predgra\u0111a\u201d, \u201ckulturalne nesigurnosti\u201d, \u201ckomunitarizma\u201d (zatvaranja u zajednice). Demagozi se nasla\u0111uju time, spremno trljaju sol na rane ne bi li nametnuli vlastitu interpretaciju. Njihov uspjeh vidljiv je iz nedostatka ozbiljne i temeljite rasprave o bilo kojem problemu, iako upravo o njima ovisi rje\u0161avanje tih problema.1<\/p>\n

Ubojstvo dvanaest osoba, ve\u0107inom novinara i karikaturista, 7. sije\u010dnja ove godine u prostorijama tjednika Charli Hebdo, potom jo\u0161 \u010detiri osobe \u017eidovske nacionalnosti u trgovini ko\u0161er namirnicama, raspirilo je strah. Iako su se ubojice pozivale na islam, spektakularni zlo\u010dini nisu za sada pokrenuli spiralu mr\u017enje i represija na koje su ra\u010dunali. Donekle su uspjeli: d\u017eamije su napadane, sinagoge \u010duva policija, mladi muslimani \u2013 radikalizirani, katkad svje\u017ee preobra\u0107eni, \u010desto tek osrednje upu\u0107eni u pravila svoje vjere, u svakom slu\u010daju malo ili nimalo reprezentativni za ostale vjernike \u2013 zavedeni su d\u017eihadom, nihilizmom, oru\u017eanom borbom. No nisu sasvim uspjeli: zagarantirali su vje\u010dni \u017eivot tjedniku koji su htjeli uni\u0161titi. Pretpostavimo ipak da je njima ova bitka bila od sekundarne va\u017enosti. Ishod ostalih ovisit \u0107e o otpornosti francuskog dru\u0161tva i ponovnom ra\u0111anju kolektivne nade u Europi.<\/p>\n

Ali, budimo skromni. Nemamo klju\u010d za svaku bravu, nismo uvijek u mogu\u0107nosti analizirati odmah doga\u0111aj. Niti smo du\u017eni imati instant-komentar. Zaustaviti se, razmisliti: to zna\u010di preuzeti rizik da se razumije, da se iznenadi i da se bude iznena\u0111en. A ubojstva su bila iznena\u0111enje, reakcija na njih tako\u0111er. Francuska je za sada izdr\u017eala \u0161ok, poput \u0160panjolske nakon madridskih atentata 2004., poput Velike Britanije nakon londonskih napada godinu dana kasnije. Gra\u0111ani su masovno i mirno prosvjedovali, unato\u010d ratobornim govorima premijera Manuela Vallsa. Nije se dogodila ni demokratska regresija poput one kojoj je SAD svjedo\u010dio nakon napada 11. rujna 2001. Iako, svakako je jednako apsurdno koliko i opasno osuditi nekoliko tinejd\u017eera na zatvorske kazne samo zbog provokacija na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

Nitko ipak ne bi mogao predvidjeti eventualne posljedice jo\u0161 jednog potresa takvog tipa, a naro\u010dito nekoliko njih. Bi li se produbio jaz koji ve\u0107 suprotstavlja razli\u010dite frakcije stanovni\u0161tva, politi\u010dki ih odre\u0111uju\u0107i prema porijeklu, kulturi ili religiji? Na to se klade d\u017eihadisti i krajnja desnica, uklju\u010duju\u0107i i izraelsku: na pogibeljni \u201csukob civilizacija\u201d. Odbiti ovakvu perspektivu ne zna\u010di prepustiti se iluzijama o \u010dudotvorno pacificiranom dru\u0161tvu \u2013 kao da bi dru\u0161tvo moglo biti takvo uz postoje\u0107a geta, teritorijalne podjele i dru\u0161tveno nasilje \u2013 nego upravo birati borbe koje se najizravnije bave problemima koje ga optere\u0107uju. A to hitno zahtijeva novu europsku politiku. U Gr\u010dkoj, u \u0160panjolskoj, bitka ve\u0107 otpo\u010dinje\u2026<\/p>\n

Solunski program<\/strong><\/p>\n

Europa izgleda zaista postoji: biv\u0161i gr\u010dki premijer Antonis Samaras nije dugo \u010dekao prije nego je filigranski delikatno upregnuo vi\u0161estruko ubojstvo u prostorijama tjednika Charlie Hebdo u vlastitu predizbornu kampanju: \u201cDanas se u Parizu dogodio masakr. A kod nas, neki i dalje ohrabruju ilegalnu imigraciju i obe\u0107avaju naturalizaciju\u201d.<\/p>\n

Dan kasnije Nikos Filis, direktor Avgija, atenskog dnevnog lista \u010diji je ve\u0107inski vlasnik koalicija radikalne ljevice Siriza,2 izvla\u010di sasvim druk\u010diju pouku iz zlo\u010dina koji su po\u010dinila dva francuska gra\u0111anina: \u201cAtentati bi mogli odrediti europsku budu\u0107nost. Bilo prema opciji Le Pena i krajnje desnice, bilo prema razumnijem pristupu problemu, koji nudi ljevica. Jer zahtjev za sigurno\u0161\u0107u ne mo\u017ee se rije\u0161iti samo policijom\u201d. U smislu skupljanja politi\u010dkih poena, ovakva analiza doga\u0111aja nije ni\u0161ta korisnija u Gr\u010dkoj nego u drugim europskim zemljama. Savjetnik za odnose s javno\u0161\u0107u Aleksisa Ciprasa, Vasilis Mulopuilos, to svakako zna, no ipak se vodi druk\u010dijim kriterijima: \u201cDa je Siriza manje tvrdoglava po pitanju imigracije, prije izbora bismo imali podr\u0161ku od preko 50 posto bira\u010da. Ali taj politi\u010dki stav jedno je od rijetkih pitanja o kojima smo jednodu\u0161ni\u201d.<\/p>\n

Ekonomske politike koje se provode na Starom kontinentu propadaju ve\u0107 godinama, u Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj okrutnije nego drugdje. Ali dok su se u drugim zemljama EU-a vladaju\u0107e stranke naizgled pomirile s ja\u010danjem ekstremne desnice, ra\u010dunaju\u0107i \u0161tovi\u0161e da \u0107e si okupljanjem protiv te prijetnje osigurati odr\u017eavanje na vlasti, Siriza i Podemos otvorili su druga\u010diju3 perspektivu. Nitko na ljevici u Europi nije tako brzo napredovao kao oni. Iako prakti\u010dno nepostoje\u0107i prije pet godina, na po\u010detku financijske krize, u me\u0111uvremenu su ostvarili dva podviga odjednom. S jedne strane, nametnuli su se kao vjerodostojni kandidati za poziciju vlasti. S druge, stvorili su prilike za preuzimanje politi\u010dkog prostora socijaldemokratskih stranaka svojih zemalja, suodgovornih za op\u0107i zaokret politika Starog kontinenta. Ba\u0161 kao \u0161to je u pro\u0161lom stolje\u0107u britanska Laburisti\u010dka stranke na ljevici zamijenila Liberalnu stranku, a u Francuskoj Socijalisti\u010dka partija istisnula Radikalnu stranku.4 Nova razdioba na politi\u010dkoj mapi u oba se slu\u010daja pokazala kona\u010dnom.<\/p>\n

Kad je izazov \u2013 demontiranje socijaldemokratskih stranaka \u2013 postavljen ili dijelom dosegnut, koje su \u0161anse da pobjeda jedne druk\u010dije ljevice, u Gr\u010dkoj ili \u0160panjolskoj, bude predvodnica op\u0107e reorijentacije europskih politika? Iz perspektive Atene prepreke su ogromne. U svojoj zemlji Siriza je gotovo sama protiv svih, u Europi je niti jedna vlada ne\u0107e podr\u017eati. Izazov za Gr\u010dku je, dakle, puno ve\u0107i od onog pred kojim je Francuska posustala 2012. godine. Prisjetimo se: tek izabrani Fran\u00e7ois Hollande, ohrabren mandatom koji su mu povjerili francuski bira\u010di te s argumentom od \u010dak 19,3 posto udjela Francuske u europskom BDP-u (za usporedbu, udio Gr\u010dke je 2,3 posto, \u0160panjolske 12,1 posto5 obe\u0107avao je da \u0107e \u201cponovno ispregovarati\u201d europski pakt o stabilnosti. Pa ipak, znamo \u0161to se (nije) dogodilo.<\/p>\n

U Sirizi analiziraju situaciju s vi\u0161e optimizma, u nadi da bi jo\u0161 ove godine pobjeda ljevi\u010darskih stranaka u Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj mogla biti poslovi\u010dna iskra koja \u0107e potpaliti cijeli kontinent. \u201cEuropsko javno mnijenje nam je sklonije\u201d, smatra Fillis. \u201cA europske elite tako\u0111er uvi\u0111aju da strategije koje su dosad slijedile vode u slijepu ulicu. Sada ve\u0107 u vlastitom interesu osmi\u0161ljavaju druga\u010dije politike jer jasno im je kako euro-zona konstruirana na ovaj na\u010din onemogu\u0107ava Europu da zaigra zna\u010dajnu svjetsku ulogu.\u201d<\/p>\n

Jedna lasta \u010desto najavi prolje\u0107e za one koji su dugo patili pod zimom. Da li zato vodstvo Sirize ra\u010duna na obe\u0107avaju\u0107i raskorak izme\u0111u njema\u010dke kancelarke i predsjednika ECB-a Marija Draghija? Draghijeva odluka o otkupu dr\u017eavnih dugova (\u201ckvantitativno olak\u0161avanje\u201d) mogao bi uostalom biti znak da je kona\u010dno shvatio da su mjere \u0161tednje udarile o zid.<\/p>\n

U Ateni je ovo bolno o\u010dito. Pa ipak, okrutnost politika \u010dije socijalne i zdravstvene posljedice uklju\u010duju nedostatak grijanja zimi, razvoj zaraznih bolesti ili porast broja samoubojstava, jo\u0161 uvijek nisu dovoljno va\u017ean faktor za promjenu strategije.6 Barem tako misle arhitekti spomenutih politika, koji si dobrim pla\u0107ama osiguravaju dovoljno jake \u017eivce i \u017eeludac za ovakve tvrdnje. Makroekonomski pokazatelji te\u0161ko da su vedriji. Nakon pet godina \u0161ok terapije, Gr\u010dka ima tri puta vi\u0161e nezaposlenih (25,7 posto radno aktivne populacije), rast je slab (0,6 posto u 2014.) nakon nagomilanih gubitaka izme\u0111u 2009. i 2013., kona\u010dno, kao \u0161lag na tortu, program \u010diji je primarni cilj bio smanjenje duga na 113 posto BDP-a, rezultirao je dugom od 174 posto BDP-a\u2026 Predvidljivo, uostalom, budu\u0107i da se visina duga ra\u010duna u proporciji s nacionalnim bogatstvom koje se pak uru\u0161ilo. Bilo je o\u010dekivano i da \u0107e Mariano Rajoy, \u010diji su uspjesi u \u0160panjolskoj gotovo jednako \u201csjajni\u201d, do\u0161ao u Atenu izraziti podr\u0161ku Samarasu: \u201cZemlji je potrebna stabilnost\u201d popuje on, \u201ca ne nagli potezi niti neizvjesnost\u201d. Kako samo ingeniozno i razborito.<\/p>\n

Samo, prevedena na novogr\u010dki, \u201cneizvjesnost\u201d je prakti\u010dno sinonim za nadu. Jer nastavak Samarasove politike zna\u010dio bi dodatno smanjenje poreza za srednja i vi\u0161a primanja kao i za poduze\u0107a, vi\u0161e privatizacije, vi\u0161e \u201creformi\u201d tr\u017ei\u0161ta rada. Ne treba zaboraviti ni prora\u010dunske vi\u0161kove za otplatu duga, a po cijenu daljnjeg rezanja javnih sredstava u svim podru\u010djima.<\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161ni profesor i Sirizin du\u017enosnik za ekonomski sektor, Janis Milios, vjeruje da si je Samaras (kojeg podr\u017eavaju socijalisti) postavio za cilj prora\u010dunske vi\u0161kove ve\u0107e od 3 posto BDP-a godi\u0161nje na neodre\u0111eno vrijeme (3,5 posto u 2015., 4,5 posto u 2017., 4,2 posto nakon toga). \u201cTo je sasvim iracionalno, ne namjeravamo li politike \u0161tednje protegnuti u beskona\u010dnost\u201d. Istini za volju, Samarasa ne treba optu\u017eivati da donosi nekakve odluke: on naprosto primjenjuje uvjete koje je \u201cTrojka\u201d (MMF, EU i ECB) nametnula njegovoj vladi.<\/p>\n

Kako Siriza planira rije\u0161iti probleme? Ponajprije programom \u201cusmjerenim na prevladavanje humanitarne krize\u201d koja \u0107e alocirati izdatke i prioritete unutar nepromijenjenog ukupnog prora\u010duna. Sve je vrlo precizno izra\u010dunato: besplatna elektri\u010dna energija, javni prijevoz, prehrana za najsiroma\u0161nije, cjepiva za djecu i nezaposlene financirat \u0107e se aktivnijom borbom protiv korupcije i fiskalnih prijevara. Konzervativna vlada i sama priznaje da one smanjuju dr\u017eavne prihode za oko 10 milijardi godi\u0161nje. \u201cJavni radovi ko\u0161taju \u010detiri do pet puta vi\u0161e nego drugdje u Europi\u201d, primje\u0107uje Filis, i to ne samo zbog velikog broja gr\u010dkih otoka i reljefa neravnijeg od onog u Belgiji. Milios nagla\u0161ava da je \u201c55.000 Grka transferiralo u inozemstvo vi\u0161e od 100.000 eura po glavi, iako prijavljeni prihod 24.000 me\u0111u njima nikako ne dopu\u0161ta plasman takvog iznosa. Pa ipak, u zadnje dvije godine porezna je inspekcija provjerila samo 407 takvih prijevara, o kojima je gr\u010dke vlasti izvijestio MMF\u201d.<\/p>\n

Uz hitni humanitarni program Sirize, \u010diji se tro\u0161ak procjenjuje na 1,8 milijardi eura, tu su i socijalne mjere namijenjene ponovnom pokretanju ekonomske aktivnosti: stvaranje 300.000 javnih radnih mjesta na jednogodi\u0161nji ugovor s mogu\u0107no\u0161\u0107u produljenja, uspostavljanje minimalne pla\u0107e na razinu iz 2011. (751 eura, u odnosu na trenutnih 580 eura), pove\u0107anje (ali ne\u0161to manjeg obujma: 8,3 posto) najni\u017eih mirovina. Cijeli ovaj plan, uklju\u010divo s poreznim olak\u0161icama i otpisom dugovanja za prezadu\u017eena ku\u0107anstva i poduze\u0107a, detaljno je opisan u \u201cSolunskom programu\u201d7 i ko\u0161tat \u0107e 11,382 milijardi eura, \u0161to \u0107e se financirati novim prihodima.<\/p>\n

O ovim mjerama, tvrdi Milios, ne\u0107e biti pregovora. Ni s drugim strankama niti s vjerovnicima zemlje: \u201cOne su pitanje nacionalnog suvereniteta, uop\u0107e ne produbljuju na\u0161 deficit. Ra\u010dunamo stoga provesti ovu politiku bez obzira na ishod pregovora o dugu\u201d.<\/p>\n

Neizvjesni pregovori i budu\u0107nost Europe<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, o 320 milijardi eura gr\u010dkog duga Siriza je spremna pregovarati. Ra\u010dunaju da nekoliko zemalja jedva \u010deka priliku da ih slijedi u stopu. \u201cProblem duga\u201d, inzistira Milios, \u201cnije gr\u010dki, nego europski problem. U ovom trenutku, Francuska i druge zemlje uspijevaju isplatiti svoje vjerovnike, ali samo zato \u0161to su kamatne stope ekstremno niske. No to ne\u0107e potrajati. Primjerice, samo izme\u0111u 2015. i 2020. polovica \u0161panjolskog duga treba biti otpla\u0107ena.\u201d<\/p>\n

U ovim uvjetima \u201cEuropska konferencija o dugu\u201d, koju je Cipras na stranicama ovih novina zahtijevao prije dvije godine, postala bi realisti\u010dna mogu\u0107nost.8 Ideju podr\u017eava i irski ministar financija, a njezina va\u017enost i pedago\u0161ka prednost je u tome \u0161to \u0107e se pozvati na ve\u0107 postoje\u0107i presedan \u2013 konferenciju iz 1953. na kojoj je Njema\u010dka dobila oprost svojih ratnih dugova, izme\u0111u ostalog i onog spram Gr\u010dke. Osim pou\u010dnog historijskog iskustva, Siriza vjeruje i da \u0107e ova konferencija postati \u201calternativno rje\u0161enje koje \u0107e zauvijek pokopati politike \u0161tednje\u201d.<\/p>\n

Kako? Prihva\u0107aju\u0107i otpis dijela duga dr\u017eave, reprogramiraju\u0107i preostali dio duga i transferiraju\u0107i ga na ECB koja bi ga refinancirala. Institucija kojom predsjeda Draghi ve\u0107 se pokazala vrlo sklonom spasiti privatne banke, \u0161tovi\u0161e, u toj mjeri da su se sve one oslobodile svojih gr\u010dkih dugovanja, \u010diji skoro cjelokupni iznos sada dr\u017ee zemlje \u010dlanice euro-zone.<\/p>\n

\u0160to opet tim zemljama daje naro\u010ditu mo\u0107, naro\u010dito Njema\u010dkoj i Francuskoj. No Angela Merkel uporno tvrdi da \u0107e njema\u010dki porezni obveznici biti glavne \u017ertve ponovnog pregovaranja gr\u010dkog duga, kojeg Njema\u010dka posjeduje vi\u0161e od 20 posto. Ona se ne\u0107e slo\u017eiti gr\u010dkim planom, napomenuo je njema\u010dki ministar financija Wolfgang Sch\u00e4uble. Francuska pozicija mnogo je manje jasna, kao i obi\u010dno; valja je razabrati iz vi\u0161eglasja zahtjeva da se Atena \u201cdr\u017ei preuzetih obveza\u201d (Hollande) ili da \u201cnastavi provoditi nu\u017ene ekonomske i politi\u010dke reforme\u201d (Emmanuel Macron, ministar gospodarstva), te prividne spremnosti da se razmotri restrukturiranje ili reprogramiranje gr\u010dkog duga (Michel Sapin, ministar financija).<\/p>\n

Ali europska desnica ve\u0107 zvoni za uzbunu, i ne samo u Njema\u010dkoj. Finski premijer Alexander Stubb izrekao je \u201codlu\u010dno ne\u201d svakom zahtjevu za smanjenjem duga, dok se u Parizu konzervativni dnevni list Le Figaro pita: \u201cHo\u0107e li Gr\u010dka ponovno zatrovati Europu?\u201d Dva dana kasnije iste novine pa\u017eljivo rade izra\u010dun: \u201cSvaki \u0107e Francuz platiti 735 eura za brisanje gr\u010dkog duga\u201d.9 Ne\u0161to se rje\u0111e na njihovim se stranicama na\u0111u izra\u010duni i procjene tro\u0161kova fiskalnih oprosta od kojeg profitiraju vlasnici novina, subvencija za tvrtke proizvo\u0111a\u010de oru\u017eja koji su dioni\u010dari Le Figaroa ili\u2026 potpora za medije.<\/p>\n

Merkel je ve\u0107 zaprijetila Ateni izbacivanjem iz eurozone u slu\u010daju da vlada prekr\u0161i prora\u010dunske i financijske disciplinske mjere kojima je Berlin tako privr\u017een. Grci se pak istovremeno \u017eele osloboditi stiska politika \u0161tednje i sa\u010duvati zajedni\u010dku valutu. Upravo to je Sirizin odabir.10 Djelomi\u010dno i zato \u0161to se zemlja izbjegava upustiti u sve bitke odjednom: \u201cBili smo pokusni kuni\u0107i za \u2018Trojku\u2019, ne \u017eelimo postati pokusni kuni\u0107i za izlazak iz eura\u201d, rezimirao je Cipras u razgovoru s novinarkom bliskoj stranci. \u201cNeka po\u010dne neka velika zemlja, poput \u0160panjolske ili Francuske\u201d.<\/p>\n

\u201cBez europske potpore\u201d, smatra Mulopuilos \u201cne\u0107e biti mogu\u0107e realizirati \u0161to smo naumili\u201d. Otud i va\u017enost koju Siriza pridaje mogu\u0107oj potpori drugih politi\u010dkih snaga, poput ljevice i ekologa. A naro\u010dito socijalista, unato\u010d \u010dinjenici da Grci ve\u0107 imaju iskustvo kapitulacije socijaldemokracije, jo\u0161 od prije trideset godina kada je premijer Andreas Papandreu napravio veliki liberalni zaokret. \u201cDa je ostao na ljevici, ne bi bilo Sirize\u201d, primje\u0107uje Mulopuilos, pa podsje\u0107a na njema\u010dki slu\u010daj: \u201cKada je Oskar Lafontaine napustio vladu [1999.], po\u017ealio se da je socijaldemokracija postala nesposobna sprovesti i najbezazlenije reforme. Globalizacija i neoliberalizam s ljudskim licem potpuno su je uni\u0161tili\u201d.<\/p>\n

Nije li, dakle, problemati\u010dno o\u010dekivati da bi gr\u010dkoj ljevici socijaldemokratska dobrohotnost spram njihovih zahtjeva mogla pomo\u0107i da se suprotstave nepopustljivosti Merkel? Uspjeh Sirize \u2013 i eventualno Podemosa \u2013 pokazuje zapravo da je, unato\u010d opetovanim tvrdnjama Hollandea ili Mattea Renzija u Italiji, europska politika koja bi raskrstila s bezizlaznim mjerama \u0161tednje ipak mogu\u0107a. Ali takva pokazna vje\u017eba ne\u0107e ugroziti samo njema\u010dku desnicu\u2026<\/p>\n

Mjeseci koji dolaze mogli bi odrediti budu\u0107nost Europske unije. Prije tri godine, ne\u0161to prije izbora Hollandea, pitanje alternative svodilo se na izbor izme\u0111u odva\u017enosti i pat pozicije.11 Sada postoji prijetnja koja je puno gora od odr\u017eavanja postoje\u0107eg stanja: \u201cNe promijenimo li Europu, ekstremna desnica \u0107e to u\u010diniti za nas\u201d, upozorio je Cipras. Odva\u017enost, dakle, postaje sve urgentnija. Zadatak gr\u010dke i \u0161panjolske ljevice, o kojima \u0107e puno toga ovisiti, dovoljno je te\u017eak sam po sebi i bez goleme odgovornosti spa\u0161avanja sudbine Starog kontinenta, i spre\u010davanja ishoda \u201csukoba civilizacija\u201d. A upravo to je na kocki danas.<\/p>\n

\u201cGr\u010dka, slaba karika Europe, mogla bi postati jaka karika europske ljevice\u201d, ve\u0107 zami\u0161lja Mulopuilos. A nakon Gr\u010dke, mo\u017eda i \u0160panjolska\u2026 Dvije zemlje svakako nisu mnogo u borbi protiv straha i bezna\u0111a koji istodobno potpiruju propaganda ekstremne desnice i nihilizam d\u017eihadisti\u010dkih salafista. \u201cTo je istodobno skroman i lud san\u201d, rekao bi pjesnik; ta nada da \u0107e se europska politika prestati svoditi na vje\u010dno izmjenjivanje istih impotentnih politika na vlasti, \u010diji su rezultati onda na\u0161 problem. Atena, Madrid, kona\u010dno promjena?<\/p>\n

S francuskoga prevela: Milena Ostoji\u0107<\/p>\n

1 Vidi \u201cBurqa-bla-bla\u201d, Le Monde diplomatique, travanj 2010.<\/address>\n
2 Avgi, koji svaki mjesec objavljuje gr\u010dko izdanje Le Monde diplomatiquea, 8. sije\u010dnja imao je slogan \u201cJe suis Charlie\u201d na naslovnici. Napad na satiri\u010dni tjednik na\u0161iroko je komentiran u Gr\u010dkoj, naro\u010dito na ljevici, jer ih je povijesno iskustvo (vojne diktature izme\u0111u 1967. i 1974.) u\u010dinilo izrazito osjetljivima na pitanje slobode govora.<\/address>\n
3 Vidi: Renaud Lambert, \u201cIndignadosi na vlasti?\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, sije\u010danj 2015.<\/address>\n
4 U Velikoj Britaniji 1922., u Francuskoj 1936.<\/address>\n
5 Brojke se odnose na 2013. godinu.<\/address>\n
6 Vidi: Sanjay Basu i David Stuckler, \u201cQuand l\u2019aust\u00e9rit\u00e9 tue\u201d, Le Monde diplomatique, listopad 2014., i No\u00eblle Burgi, \u201cLes Grecs sous le scalpel\u201d, Le Monde diplomatique, prosinac 2011.<\/address>\n
7 Verzija na engleskom dostupna na stranici left.gr<\/address>\n
8 Vidi Aleksis Cipras, \u201cGr\u010dki dug, europsko rje\u0161enje\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, velja\u010da 2013.<\/address>\n
9 Uredni\u010dki komentar \u201cLe vent du boulet\u201d, Le Figaro, Pariz, 6. sije\u010dnja 2015.; i Le Figaro, 8. sije\u010dnja 2015.<\/address>\n
10 Za kritiku ove pozicije, vidi Fr\u00e9d\u00e9ric Lordon, \u201cL\u2019alternative de Syriza: passer sous la table ou la renverser\u201d, 19. sije\u010dnja 2015., blog.mondediplo.net<\/address>\n
11 Vidi \u201cL\u2019audace ou l\u2019enlisement\u201d, Le Monde diplomatique, travanj 2012.<\/address>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

D\u017eihadisti\u010dka ubojstva rade u korist katastrofe, jednako kao i strategija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-174861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=174861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174861\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=174861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=174861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=174861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}