{"id":174281,"date":"2015-03-07T07:58:10","date_gmt":"2015-03-07T06:58:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=174281"},"modified":"2015-03-06T22:01:17","modified_gmt":"2015-03-06T21:01:17","slug":"lijevo-i-ljevicarsko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/03\/07\/lijevo-i-ljevicarsko\/","title":{"rendered":"Lijevo i ljevi\u010darsko"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/p>\n

Kada nema ozbiljno organizirane ljevice i njezinih organskih intelektualaca, na kulturnoj sceni pojavljuje se ljevi\u010darenje. Znamo povijesne definicije i kritike te pojave. Najslavnija je ona Lenjinova kako se radi o dje\u010djoj bolesti socijalizma. Ali tako je bilo prije stotinjak godina. O kakvim dje\u010djim bolestima mo\u017ee biti rije\u010d danas? Danas kada je i sam pojam socijalizma pribijen na stup srama. Taj stup ne mora biti na\u0161, ali te\u0161ko je ne priznati kako se socijalizam u zemljama u kojima je kanio biti vladaju\u0107im poretkom na razli\u010dite na\u010dine obrukao. Prigovori idu od konstatacija o ekonomskoj neefikasnosti do onih o vi\u0161ku represije, \u0161to je takve situacije pratilo. Ali takvo uop\u0107avanje danas je u pravilu kontrafakti\u010dka etiketa i demoniziranje navodno mrtvog protivnika. \u017deli ga se ogaditi prije negoli ponovno stane na noge. Kao i Jugoslavene i komuniste u nas. Sve to radi se po logici koju najbolje opisuje ure\u0111iva\u010dka politika \u2018Glasa Koncila\u2019. Kada god smislite neku temu za koju smatrate da je na dnevnom redu u ovom dru\u0161tvu i po\u010dnete guglati, vidite da su je te novine ve\u0107 obradile. Ali kako? Pa tako da je unaprijed ogade, kao opasnu i nemoralnu. Tako sam i sam, misle\u0107i kako da se nastavim na misao Waltera Benjamina iz njegove skice za nenapisani esej o kapitalizmu kao religiji, uskoro vidio da su ovda\u0161nji popovi takav feljton ve\u0107 napisali i objavili. Naravno, samo zato da omalova\u017ee tezu kao pogre\u0161nu.<\/p>\n

Nakon kulturne revolucije 1968. na tada\u0161njem Istoku i Zapadu, filozof Herbert Marcuse \u2013 koji kao i na\u0161i praksisovci do\u017eivljava sada novi krug recepcije \u2013 predvidio je vrijeme nove gra\u0111anske reakcije, koje mi moramo da \u017eivimo. Za situacije poput ove opisane uveo je pojam preventivne kontrarevolucije. Jer o tome je rije\u010d. Nije li to pojam koji poga\u0111a i tolike mobilizacije desnog civilnog dru\u0161tva, ne samo u nas, gdje se ugro\u017eava i sam pojam modernosti i njegovi povijesni dosezi? A civilno dru\u0161tvo, puno je o tome razmi\u0161ljao talijanski marksist Antonio Gramsci (jo\u0161 jedno ime za koje ponovno postoji interes), moglo bi biti i lijevo. Samo \u0161to je ono u nas u svojoj zadnjoj relevantnoj inkarnaciji, onoj 1990-ih, propustilo vidjeti da zajedno s hvalevrijednim antiratnim, feministi\u010dkim, ekolo\u0161kim i sl. anga\u017emanima slu\u017ei i kao trojanski konj normalizacije jednog kasnog, zapadnog liberalnog kapitalizma. Koji je ovdje profunkcionirao na na\u010din ulovljenosti u tu\u0111i pogled kolonizacije i autokolonizacije. Koja politi\u010dku kulturu isuvi\u0161e uspje\u0161no \u010disti od progresivnih tekovina 20. stolje\u0107a, e da bi ih se s utoliko ve\u0107om stra\u0161\u0107u onda projektno sje\u0107alo. Nakon tolikih spomenika revoluciji koji su izgra\u0111eni, pa sru\u0161eni ili samo zapostavljeni, komforno je pisati projekte o zaboravljenoj i izostaloj revoluciji, bez da primje\u0107ujemo klasnu borbu koja se posvuda sada i ovdje doga\u0111a pred na\u0161im o\u010dima. I u kojoj zlikovci na vlasti, oni isti koji sada pozivaju na politi\u010dku korektnost i borbu protiv govora mr\u017enje, pre\u010desto pobje\u0111uju.<\/p>\n

Dokle mo\u017ee i\u0107i to samofalsificiranje vlastitog stanja, koje se mora prikazivati beznadnim u 50 nijansi sive e da bi nas vlasti lak\u0161e spa\u0161avale od sebe samih, govori ovaj primjer iz novina. Novinar u rubrici kulture zdvaja nad fa\u0161istoidno\u0161\u0107u ovog naroda, pa konstatira da mi, na\u017ealost, nismo imali proces denacifikacije tako uspje\u0161an kao u jednoj Njema\u010dkoj. Jer da je svojedobna socijalisti\u010dka vlast problem fa\u0161izma gurala pod tepih zaborava. A joj! Zanemarimo najprije najo\u010ditije: da smo mi i svoj i njema\u010dki fa\u0161izam, za razliku od Nijemaca, i vojno pobijedili. Pa se prisjetimo da ako su nas i\u010dim u tom socijalisti\u010dkom odgoju filali, bio je to antifa\u0161izam. Koji nam je, u tada\u0161njem idejnom komforu, ve\u0107 izlazio na u\u0161i. Ali ne zato \u0161to bismo bili fa\u0161istoidnima. Naprotiv. Jo\u0161 1980-ih sudionici omladinske kulture poput Marka Brecelja i Ivana Volari\u010da Fea u svojim performansima mogli su se sprdati s time kako nas je okupator gazio. Da, jer socijalizam se, dok traje, mo\u017ee rugati svemu, pa i svojoj uspje\u0161noj revoluciji! Za razliku od smrtno ozbiljne reakcije, koja je pelcovana od bilo kakvog, pa i crnog humora. I upravo je taj nedostatak samokritike u kulturi, a kroz razli\u010dite koncepte kritike totalitarizma koji su bili u modi krajem 1980-ih i po\u010detkom 1990-ih, svojom dekadentno\u0161\u0107u najavio raspad. Radilo se o nekoj vrsti obrnutog ljevi\u010darskog aktivizma, kojim se \u017eeljelo dokazati da u tada\u0161njoj vlasti i dru\u0161tvu vi\u0161e nema ni\u010dega progresivnog, a pitanje je je li ikada i bilo. I sve se to, dana\u0161njim liberalnim \u017eargonom govore\u0107i, doga\u0111alo na ra\u010dun socijalisti\u010dkih poreznih obveznika. Retrogradnim stavom u kulturi \u017eeljelo se isprovocirati svaku ideju avangardnosti, kao trenutku neprimjerenu i istro\u0161enu. A onda je simulacije fa\u0161istoidnosti u kulturi zamijenila fa\u0161istoidnost u izvankulturnom smislu. Jedan drugi dio kulturnog establi\u0161menta, onaj sa staljinisti\u010dkim preostatkom u sebi, bukvalno je navukao kostime i u\u0161ao u uloge retrogradnosti, koja se pretvorila u obi\u010dnu masovno-psiholo\u0161ku regresiju.<\/p>\n

\u017dele\u0107i opisati razliku izme\u0111u lijevog i ljevi\u010darskog pona\u0161anja u kulturi, Predrag Matvejevi\u0107 govorio je kako ono prvo gaji kriti\u010dnost prema van, ali i prema unutra. Na djelu su intenziteti historijske svijesti, prevladavanja svih \u2018zadanih\u2019 okvira i dogmatske zatvorenosti sistema, organizacija mi\u0161ljenja i funkcionalnost. Kada toga nestaje, na scenu stupa ljevi\u010darenje, koje infantilizira historijsku svijest, a prema svakom organiziranom mi\u0161ljenju i djelovanju postavlja se kao da je zadanost ili dogma, ne\u0161to zatvoreno u sistem i funkcionalisti\u010dko, \u010demu se ne smije podle\u0107i. To je komforan, nastavlja Matvejevi\u0107 svoju kritiku, samo prividno radikalan stav, koji \u2018kritizira stvarnost \u0161to ve\u0107 nije onakva kakva bi trebalo da bude, bez obzira mo\u017ee li u danom \u010dasu biti takva\u2019. Takvog ljevi\u010darsta, zaklju\u010duje, u na\u0161em je socijalizmu bilo malo. Iako nam danas cijeli pokret (tada) nove \u0161ezdesetosma\u0161ke kulturne ljevice, uz rijetke pripadnike eksplicitno partijski opozicijske djelatnosti, poput one trockista, mo\u017ee izgledati kao onaj koji odgovara opisu.<\/p>\n

No ako ljevi\u010darstvo i jest dje\u010dja bolest u socijalizmu, ono je to bilo spram stara\u010dkih bolesti tada vladaju\u0107e partije. A u retrospektivnoj historizaciji ono je \u010desto prisutno ba\u0161 u kulturi, u kojoj je i prije pojave socijalisti\u010dkih hipija i punkera, jo\u0161 1920-ih godina, ovdje na djelu prva kulturna revolucija, ona inspirirana bolj\u0161evi\u010dkom. Ekstremizam i anarhoidnost? Uh, samo to ne! Pjeva u zboru dana\u0161nja konzervativna, a navodno liberalno-demokratska javnost, na \u010delu s gotovo svim profesionalnim medijskim radnicima. Spram \u010dijeg su dana\u0161njeg liberalizma i drveniji nekada\u0161nji komunisti i sami bili anarholiberali (\u0161to je ina\u010de bila etiketa za desne opozicionare, ali i ljevi\u010dare). Pa ako u kazali\u0161tu i izvode mladala\u010dka djela Krle\u017ee i Cesarca, sada kao \u2018nacionalnih klasika\u2019, to sigurno nije zato da bi zajedno s njima vikali kako \u2018stoje sasvim nalijevo, sasvim nalijevo\u2019 (Cesarec) i \u2018za ljevicu koja je vi\u0161e lijevo od najljevije\u2019 (Krle\u017ea).<\/p>\n

Iza\u0111emo li iz kazali\u0161ta u politi\u010dku kulturu, jasno je da je sekta\u0161ko ljevi\u010darenje na\u0161a sada\u0161njost i neposredna budu\u0107nost. Sve dok pozitivno ostra\u0161\u0107ene grupice entuzijasta bez dru\u0161tvene mo\u0107i ne uspiju nanovo iskovati neku autenti\u010dnu lijevu politi\u010dku liniju.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako ljevi\u010darstvo i jest dje\u010dja bolest u socijalizmu, ono je to bilo spram stara\u010dkih bolesti tada vladaju\u0107e partije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-174281","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=174281"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174281\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=174281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=174281"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=174281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}