{"id":173641,"date":"2015-02-28T08:40:37","date_gmt":"2015-02-28T07:40:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=173641"},"modified":"2015-02-28T08:40:37","modified_gmt":"2015-02-28T07:40:37","slug":"krscani-u-zemljama-islama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/02\/28\/krscani-u-zemljama-islama\/","title":{"rendered":"Kr\u0161\u0107ani u zemljama islama"},"content":{"rendered":"

Autor: Marinko Peji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Podru\u010dje Ma\u0161reka (Istok) zadr\u017ealo je sve do sada, tijekom stolje\u0107a, karakteristiku inter-konfesionalnosti, u kojem muslimani, kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi, tradicionalno \u017eive u istom socijalnom i kulturnom sustavu, iako su se socijalne kategorije, na kojem se taj su\u017eivot temeljio, mijenjale kroz stolje\u0107a, sve do na\u0161ih dana. U arapskom dijelu Bliskog istoka, koji uklju\u010duje: Egipat, Jordan, Libanon, Siriju, Palestinu, Izrael i u manjim proporcijama Tursku, \u017eivi kr\u0161\u0107anska populacija, koja, iako je danas broj\u010dano mala, jo\u0161 uvijek u pojedinim zemljama predstavlja autohtonu kr\u0161\u0107ansku nazo\u010dnost, \u010diji korijeni prethode pojavi i \u0161irenju islama u tim zemljama, i koja je doprinijela i doprinosi kulturnom, socijalnom i ekonomskom razvoju tih dru\u0161tava. Radi se dakle o autohtonim kr\u0161\u0107anskim zajednicama koje su u potpunosti ukorijenjene u bliskoisto\u010dni svijet, jer su njihovi \u010dlanovi uglavnom Arapi, u manjoj mjeri etni\u010dki, ali ve\u0107im djelom arabizirani pripadnici bliskoisto\u010dnih naroda kao \u0161to su stari Egip\u0107ani, Asirci, Perzijanci, Armenci, Grci ili drugi drevni narodi. Sa svojim sugra\u0111anima muslimanima, oni dijele velik dio povijesti i kulturnog naslije\u0111a. Jedini razlikovni element, bremenit socijalno-kulturolo\u0161kim posljedicama, jest religijska pripadnost kr\u0161\u0107anstvu u muslimanskoj ve\u0107ini. Pripadnost kr\u0161\u0107anstvu ne treba ovdje shvatiti u monolitnom smislu, jer jedna od karakteristika ovog kr\u0161\u0107anstva jest upravo njegova raznolikost, ili pripadnost razli\u010ditim Crkvama, koja je svaka sa svojom tradicijom, svojim liturgijskim obredima, koje vuku korijene iz drevne ili novije povijesti bliskoisto\u010dnih dru\u0161tava.<\/p>\n

S pojavom i \u0161irenjem islama, po\u010dev\u0161i od VII stolje\u0107a, zapo\u010dinje proces islamizacije \u010ditave bliskoisto\u010dne regije. Muslimansko osvajanje za ove kr\u0161\u0107anske narode zna\u010dilo je uklju\u010divanje u jedan socijalni i povijesni sustav, baziran na principima nove islamske religije, koji je za nemuslimane predvi\u0111ao specifi\u010dan status kojim se reguliralo njihovo uklju\u010divanje u islamsko dru\u0161tvo. Radi se o statusu, koji je u svojim bitnim elementima ostao nepromijenjen sve do XIX st. i \u010diji se utjecaj osje\u0107a i danas u odre\u0111enoj mjeri na kulturolo\u0161kom, socijalnom i pravnom podru\u010dju.<\/p>\n

Razumijevanje dana\u0161njeg stanja kr\u0161\u0107anskih zajednica na Bliskom istoku, nu\u017eno tra\u017ei poznavanje na\u010dina po kojima je islam institucionalno organizirao odnose me\u0111u razli\u010ditim religijama prisutnim u vlastitom politi\u010dkom ambijentu. Radi se o problemu koji se morao rje\u0161avati ve\u0107 od same pojave islama, jer je Muhamed morao od po\u010detka zauzeti odre\u0111eni stav prema kr\u0161\u0107anima i \u017eidovima, prisutnim u arapskim gradovima. To postaje naro\u010dito va\u017eno od trenutka ekspanzije arapsko-islamskog osvajanja okolnih naroda koji su u ve\u0107ini bili kr\u0161\u0107anski. Za reguliranje odnosa prema pripadnicima drugih religija, islam je, dakle, od po\u010detka izgradio odre\u0111eni sustav koji se bazirao na stupnju priznavanja ili vrednovanja odre\u0111ene religije. Iako se islam smatrao pravom vjerom i definitivnom Bo\u017ejom objavom \u010dovjeku, i stoga je u\u017eivao apsolutno povla\u0161ten status, u islamskom dru\u0161tvu svoje mjesto su mogli imati i pripadnici religija knjige, zna\u010di one religije koje su u svom temelju imale neku svetu knjigu, u prvom redu \u017eidovi i kr\u0161\u0107ani, a kasnije, u trenutku osvajanja perzijskog carstva zoroastrijanci, koji su prozvani sabejci, iako s njima nisu imali ni\u0161ta zajedni\u010dkog. Pripadnici drugih religija nisu imali mjesto u islamskom dru\u0161tvu i stoga su se morali obratiti na islam, kao \u0161to se dogodilo s mnogim arapskim plemenima koja su prakticirali tradicionalne arapske religije iz predislamskog perioda.<\/p>\n

Radi se o kr\u0161\u0107anskim zajednicama koje sve uglavnom pripadaju isto\u010dnim crkvenim tradicijama. Kada se govori o kr\u0161\u0107anskom Istoku redovito se misli na Crkve \u010dije je administrativno ili duhovno sjedi\u0161te u nekada\u0161njem isto\u010dnom dijelu Rimskog carstva (pars orientalis). Iako se radi o konceptu koji je povijesno-zemljopisnog karaktera, uz to jo\u0161 i sna\u017eno obojen rimskom etnocentri\u010dnom vizijom, ipak mo\u017ee poslu\u017eiti kao po\u010detna formulacija. U povijesnim knjigama Rim se predstavlja kao zemljopisni centar Rimskog carstva. Ono \u0161to je isto\u010dno od ovog grada jest isto\u010dni dio carstava.<\/p>\n

Unutar Isto\u010dnorimskog carstva razvile su se najprije glavne Crkve nazvane patrijar\u0161ijama. Me\u0111u njima posebno mjesto zauzimale su patrijar\u0161ije u Jeruzalemu, Aleksandriji i Antiohiji kojima je to dostojanstvo priznao i prvi op\u0107i sabor u Niceji (325). Usponom Carigrada kao glavnog grada Isto\u010dnorimskog carstva njegov biskup je dobio na va\u017enosti i postupno se nametnuo kao vode\u0107i biskup na Istoku. Crkveni Sabor u Kalcedonu prihvatio je podjelu Crkve na patrijarhate, priznavaju\u0107i biskupu Carigrada prvenstvo odmah poslije Rima. \u010cetiri patrijarhata na istoku i jedan na zapadu \u010dini tzv. \u201epentarhiju\u201c, koja na odre\u0111eni na\u010din predstavlja ideju jedinstva i razli\u010ditosti u Crkvi, simboli\u010dno aludiraju\u0107i na pet prstiju na ruci: svi razli\u010diti, a svi potrebni kako bi se oformila ruka. Pet patrijarhata koji \u010dine pentarhiju, predstavljaju sveop\u0107u ili ekumensku Crkvu. Paralelno s nastankom patrijarhata do\u0161lo je i do stvaranja autonomnih kr\u0161\u0107anskih crkava i izvan granica isto\u010dnorimskog carstva. Tako je u ovisnosti od Edese, kr\u0161\u0107anskog sredi\u0161ta u Maloj Aziji, nastala Perzijska ili Asirska Crkva, a od Cezareje Kapadocijske nastala je Armenska Crkva. Od patrijarhata u Carigradu razvile su se autokefalne patrijar\u0161ije u slavenskim i drugim evropskim zemljama.<\/p>\n

Crkve u bliskoisto\u010dnom podru\u010dju sa\u010dinjavaju dakle kr\u0161\u0107anske zajednice koje su se razvile iz apostolskog propovijedanja i ve\u017eu se uz jednu od spomenutih crkvenih tradicija. One se mogu podijeli na tri glavne skupine:<\/p>\n

Isto\u010dne crkve koje su se zbog politi\u010dkih, kulturnih i teolo\u0161kih razlika neprihva\u0107anjem Efe\u0161kog i Kalcedonskog sabora odvojile od sveop\u0107e Crkve nazivaju se obi\u010dno Drevne isto\u010dne crkve. Danas se uglavnom ustalio engleski naziv Oriental Orthodox Churches, kako bi ih se razlikovalo od Crkava bizantske tradicije za koje se obi\u010dno koristi naziv Eastern Orthodox Churches. Ove Crkve dijele se na dvije skupine. U prvu skupinu Drevnih isto\u010dnih crkava dva koncila (priznaju prva dva koncila: U Niceji [325 ] i Carigradu [381] ) spada Asirska crkva Istoka, ponekad tendenciozno, nazvana Nestorijanskom Crkvom. Drugu skupinu Drevnih isto\u010dnih crkava tri koncila ( priznaju koncile u Niceji [325], Carigradu [381] i Efezu [431]) \u010dine sljede\u0107e Crkve: Koptska pravoslavna crkva, Sirijska pravoslavna crkva, Armenska apostolska crkva. Ove Crkve se obi\u010dno nazivaju monofizitske, iako se one danas ne identificiraju s monofizitskim naukom.<\/p>\n

Isto\u010dne Crkve koje prihva\u0107aju nau\u010davanje prvih sedam ekumenskih koncila, a potom su se 1054. g. razi\u0161le sa Rimskom crkvom, nazivaju se Pravoslavne crkve. Na Bliskoisto\u010dnom podru\u010dju to su Pravoslavne crkve koje pripadaju Antiohijskom, Aleksandrijskom i Jeruzalemskom patrijarhatu.<\/p>\n

Dijelovi Isto\u010dnih crkava koje su vremenom u\u0161le u puno jedinstvo sa Katoli\u010dkom crkvom (bilo od Drevnih isto\u010dnih crkvi, bilo od Pravoslavne Crkve) nazivaju se Katoli\u010dkim isto\u010dnim crkvama. U ovu skupinu spadaju: Maronitska crkva, Kaldejska crkva, Sirijska katoli\u010dka crkva, Armenska katoli\u010dka crkva, Koptska katoli\u010dka crkva, Melkitska katoli\u010dka crkva.<\/p>\n

U periodu od IV do VII stolje\u0107a, ve\u0107ina ovih Crkava \u017eivjela je pod pritiskom Carigradske patrijar\u0161ije, jer su smatrane hereti\u010dkim zajednicama. Dolazak Islama mnoge od ovih Crkava do\u010dekali su s olak\u0161anjem, jer im se \u010dinilo oslobo\u0111enjem od carigradske hegemonije. Ipak, povoljna situacija za ove Crkve trajala je relativno kratko, novi gospodar i nova religija ubrzo su doveli do znatnog pogor\u0161anja \u017eivotnih prilika za ove Crkve. Neke od njih do\u017eivjele su pravi genocid, tako da im se broj uvelike smanjio. Te\u0161ki \u017eivotni uvjeti doveli su do masovne emigracije ovih kr\u0161\u0107ana iz svojih tradicionalnih podru\u010dja u zemlje zapadne Evrope i Amerike, tako da su danas neke zajednice brojnije u Evropi i Americi nego na Bliskom Istoku.<\/p>\n

U seriji tekstova ‘Kr\u0161\u0107ani u zemljama islama’ bosanski franjevac dr. fra Marinko Peji\u0107 upoznavat \u0107e nas sa povije\u0161\u0107u i stanjem kr\u0161\u0107anskih i drugih manjinskih zajednica u zemljama islama.<\/p>\n

Prometej <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Arapski i turski Bliski istok \u010dini danas podru\u010dje u kome je islamska kultura bez sumnje ve\u0107inska, a koje ipak, za razliku od zemalja dana\u0161njeg Magreba, nije poprimilo apsolutnu homogenost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-173641","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173641","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=173641"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173641\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=173641"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=173641"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=173641"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}