{"id":173204,"date":"2015-02-24T09:40:18","date_gmt":"2015-02-24T08:40:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=173204"},"modified":"2015-02-25T11:51:02","modified_gmt":"2015-02-25T10:51:02","slug":"pitanje-rusije-i-euroatlanska-propaganda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/02\/24\/pitanje-rusije-i-euroatlanska-propaganda\/","title":{"rendered":"Pitanje Rusije i euroatlanska propaganda"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Federico La Mattina<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Evropa je od samog po\u010detka imala prvu rolu u re\u017eiranju pu\u010da protiv Janukovi\u010deve vlade te je povla\u0111ivala u svemu SAD i podilazila sjevernoamer\u010dkim imperijalisti\u010dkim politikama, \u010diji je cilj bio vr\u0161enje pritiska na Rusiju i njeno sabijanje napredovanjem Natoa. U Italiji gotovo da ne postoji debata o euro-ruskim odnosima; onaj tko smatra da bi trebalo odr\u017eati normalne politi\u010dke i ekonomske odnose kao i odnose kulturne razmjene s Rusijom, odmah je s prezrenjem o\u017eigosan kao \u201efilo Rus\u201c ili \u010dak kao \u201eneprijatelj Evrope\u201c. Jasno je, da u imaginaciji obi\u010dnih ljudi (a ona je odraz propagande informativnih organa, koji su na razli\u010ditim razinama povezani sa dominiraju\u0107im grupama) ne postoji Evropa izvan euro-atlantskog okvira.<\/p>\n

Manlio Dinucci naglasio je kako strategija Sjedinjenih Dr\u017eava u Ukrajini ima dvostruki cilj: s jedne strane isporu\u010diti Ukrajinu u ruke MMFa i priklju\u010diti je Natou, kako bi Rusija i njena vanjska politika dobile sasvim druga\u010diju dimenziju; s druge strane, pi\u0161e Dinucci, \u201eiskoristiti ukrajinsku krizu, koju je u velikoj mjeri provocirao Washington, kako bi poja\u010dao sjevenoameri\u010dki utjecaj na evropske saveznike, pothranjuju\u0107i u Evropi stanje napetosti, \u0161to omogu\u0107ava SAD-u da putem Natoa u\u010dvrsti vlastito vodstvo nad svojim saveznicima, koje SAD takvima procjenjjuju prema izvjesnoj vrijednosnoj ljestvici: sa njema\u010dkom vladom Washington pregovara o podjeli interesnih sfera, s talijanskom (\u201ekoja je me\u0111u nama najdra\u017eima na svijetu\u201c) ograni\u010dava se na prijateljsko tap\u0161anje po le\u0111ima, budu\u0107i da zna da mo\u017ee posti\u0107i sve \u0161to ho\u0107e\u201c.\/1\/<\/p>\n

Izjave gr\u010dkog predsjednika vlade Aleksisa Tsiprasa, koje idu u smjeru evropske politike ukidanja napetosti u odnosu na Rusiju, izazvale su sli\u010dne (predvidive) reakcije u politi\u010dki \u0161arenoj talijanskoj \u0161tampi. Netko je od novinara \u010dak pisao o riziku da se pojavi nekakva \u201ePutinova Gr\u010dka\u201ci lansirao nevjerojatne usporedbe s Atenom iz doba Perikla (ili to\u010dnije, rije\u010dima, koje Tukidid pripisuje Periklu): \u201cZa\u0161to ove ovdje iz nove Tsiprasove vlade zami\u0161ljamo kao neke suvremene Perikle te ih smatramo sposobnima da u\u010de demokraciji Evropu i svijet?\u201c\/2\/.<\/p>\n

Ve\u0107 je Luciano Canfora u prekrasnoj knjizi \u201eDemokracija, historija jedne ideologije\u201c destrukturirao neprili\u010dne usporedbe (koje se nalaze u predgovoru nacrta Ustava Evroske Unije iz 2003) kao logos epitaphios za tog Tukididovog Perikla\/3\/. Tsipras je, prema spomenutom autoru, mogao biti \u201esuvremeni Periklo\u201c, ali su ga simpatije za Rusiju udaljile od njegovog \u2018pretka\u2019 (dakle Rusija bi, pitamo se kroz smijeh, morala odgovarati Sparti oligarha iz V stolje\u0107a prije Krista?). A za\u0161to onda netko na Orijentu ne bi na\u0161ao one koji odgovaraju barbroi iz imperija Ahemenida?<\/p>\n

U jednom drugom na\u0161em poznatom dnevnom listu objavljena je geografska karta, koja jasno pokazuje, kako je Rusija odasvud opkoljena od strane Natoa, a naslov \u010dlanka je \u201eOvako Nato poku\u0161ava zaustaviti ruski vojni ekspanzionizam\u201c\/4\/. Sli\u010dnih primjera ima bezbroj.<\/p>\n

Antiruska propaganda ima za cilj predstaviti Rusiju kao zemlju u neprestanoj ekspanziji, agresivnu, naro\u010dito ako seradi o pitanju Ukrajine. Malo je va\u017eno pri tom \u0161to vlada iz Kijeva bombardira civile, \u0161to je pustila s ulara neonacisti\u010dke bataljone u Dombasu i \u0161to vr\u0161i politi\u010dko ugnjetavanje, \u010dije su glavne \u017ertve ukrajinski komunisti. Ukrajinska Komunisti\u010dka partija je jedna od prvih, koja se silom usprotivila pu\u010du protekle zime. Jasno je da Rusija XXI stolje\u0107a nije vi\u0161e polukolonijalna zemlja, u \u0161to je bila pretvorena u doba Jeljcina, kad ju je sasvim pregazio talas divljih privatizacija, dok je grupa oligarha zgrabila u vlastite ruke bogatstva zemlje i na taj su se na\u010din formirala ogromna privatna bogatstva, dok se gotovo 40% stanovni\u0161tva srozalo ispod praga siroma\u0161tva. Tek kasnije, pi\u0161e Losurdo, \u201eRusija je uspjela uspostaviti kontrolu nad energetskim naslje\u0111em i to po dolasku politi\u010dkih snaga i li\u010dnosti, koje u Washingtonu i u Bruxellesu mrze\u201c\/5\/. Jasno je da Rusija XXI stolje\u0107a \u2013 koja pretendira da joj se prizna status multilateralne euroazijske sile \u2013 ne odgovara hegemonoj sili (na zalasku) Sjedinjenih Dr\u017eava. Nije slu\u010dajno Obama pro\u0161log 25 marta provokativno definirao Rusiju \u201eregionalnom silom\u201c i \u201eizoliranom\u201c, dobro znaju\u0107i da ne govori istinu, osim ako ne smatra G7 (i jo\u0161 poneku od podre\u0111enih dr\u017eava) da se iste u potpunosti poklapaju s \u201eme\u0111unarodnom zajednicom\u201c.<\/p>\n

Dovoljno je pogledati bilo koju geografsku kartu, koja pokazuje napredovanje Natoa od po\u010detka devedesetih godina do danas, pa se uvjeriti, da tko god govori o prijetnji Evropi s ruske strane, naprosto fantazira. Korisno je napraviti kratku ponovnu rekapitulaciju: godine 1999 u Nato savez su u\u0161le Republika \u010ce\u0161ka, Ma\u0111arska i Poljska; 2004 u\u0161lo je jo\u0161 sedam novih dr\u017eava: Bugarska, Estonija, Letonija, Litva, Rumunija, Slova\u010dka i Slovenija. Godine 2009 integrirane su Albanija i Hrvatska. Rusija, koja je jo\u0161 bila slaba, nije se usprotivila tim pro\u0161irenjima. Agresivni ekspanzionizam Natoa, postavljanje antiraketnog sistema BMD (formalno protiv Irana, a ustvari s antiruskim ciljem) kao i takozvane \u2018\u0161arene revolucije\u2019 uzbudile su Rusiju; danas prisustvujemo atlantskom poku\u0161aju integracije Ukrajine i Moldavije. Progresivno \u0161irenjeNatoa na Istok tamo se shva\u0107a kao jasna prijetnja u odnosu na Rusiju, koja je 26 decembra 2014 objavila zna\u010dajan zaokret strategije i druga\u010dije postavljanje vlastitih prioriteta: Nato se sada do\u017eivljava kao prvorazredna prijetnja za nacionalnu sigurnost.<\/p>\n

Domenico Losurdo napisao je u svom zadnjem eseju \u201eOtsutna ljevica\u201co ruskoj reakciji nakon pu\u010da u Kijevu:<\/p>\n

Bilo je mnogo indigniranih zbog promjene re\u017eima i alarmiranih zbog uloge, koju su odigrale nasilni\u010dke rusofobne i fa\u0161istoidne snage te se u svakom slu\u010daju radilo o obrambenoj reakciji protiv \u0161irenja Natoa u isto\u010dnoj Evropi, koje, jo\u0161 uz pratnju proturaketnog zra\u010dnog \u0161tita, ima za cilj da zaprijeti Moskvi strahom od prvog nuklearnog udara \/6\/.<\/p>\n

Propa\u0161\u0107u SSSR-a i procesom \u2018kolonizacije\u2019 Rusije devedesetih godina po\u010deo je period od petnaest godina sjevernoameri\u010dkog jednopolarizma, koji je posljednjih godina doveden u krizu ekonomskim i vojnim ja\u010danjem Kine, novom ulogom ponovo prona\u0111ene snage Rusije i porastom zna\u010denja zemalja BRICS-a; dakle stvara se globalno ure\u0111enje, koje je ve\u0107 post-zapadno. Sjedinjene Dr\u017eave, iako su velesila \u2018na dug\u2019 , zadr\u017eavaju vlastitu vojnu prednost na globalnoj razini i imaju jednopolarnu viziju svijeta (Obama, u jednoj prilici, govore\u0107i kadetima u West Pointu pro\u0161le godine, nije odustao da spomene ameri\u010dku\u201eizuzetnost\u201c).<\/p>\n

Giovanni Arrighi (znanstvenik koji prou\u010dava hegemone tranzicije) naglasio je da je financijska ekspanzija krajem dvadesetog stolje\u0107a bila okarakterizirana izvjesnom anomalijom. U procesu \u201eponovne centralizacije\u201c globalne ekonomije na Isto\u010dnu Aziju (a naro\u010dito na Kinu) na\u0161li smo se pred biforkacijom bez premca izme\u0111u financijske i vojne mo\u0107i, koja bi mogla dovesti do razli\u010ditih scenarija u budu\u0107nosti, uzrokovanih reakcijama na sjevenoameri\u010dku hegemonu velesilu, koja je na zalasku.<\/p>\n

Korisno je potsjetiti se na predvi\u0111anja politologa, koji je bio organski uklju\u010den u imperij, Brzezinskog, \u0161to je postao slavan djelom iz 1997 godine \u201eVelika \u0161ahovska plo\u010da\u201c. Brzezinski u nekoliko navrata podvla\u010di sredi\u0161nju ulogu Ukrajine (kao i interese Sjedinjenih Dr\u017eava da je otka\u010de od Rusije) te pi\u0161e:<\/p>\n

\u010cvrsta volja Ukrajine da brani vlastitu nezavisnos ohrabrena je izvana. Prvo je upravo Zapad, a naro\u010dito Sjedinjene Dr\u017eave, prekasno shvatio geopoliti\u010dku va\u017enost autonomne ukrajinske dr\u017eave, ali su sredinom devedesetih godina Amerika i Njema\u010dka postale \u017eestoki podr\u017eiva\u010di nezavisnosti Kijeva. U julu 1996 ameri\u010dki Sekretar za odbranu izjavio je:\u201cNe mo\u017eemo potcijeniti va\u017enost nezavisne Ukrajine za sigurnost i za stabilnost cijele Evrope\u201c,dok je u septembru njema\u010dki kancelar Kohl,iako je sna\u017eno podr\u017eavao Jeljcina, oti\u0161ao jo\u0161 dalje te kazao da \u201e\u010dvrsto vezivanje Ukrajine za Evropu ne mo\u017ee od nikoga biti stavljeno u pitanje\u201c \/\u2026\/<\/p>\n

Brzezinski predstavlja nekoliko mogu\u0107ih budu\u0107ih scenarija za Rusiju: odbacuje eventualnu mogu\u0107nost rusko-njema\u010dkog slaganja ili rusko-francuskog zbli\u017eavanja usmjerenog na poljuljavanje transatlantskih veza sa Sjedinjenim Dr\u017eavama. Slavni politolog Sjedinjenih Dr\u017eava dr\u017ei posve nevjerojatnom i neku \u201eantihegemonu koaliciju\u201c sastavljenu od strane Kine i Irana. Brzezinski pi\u0161e:<\/p>\n

Neophodna polazna to\u010dka svakog protusaveza tog tipa zna\u010dila bi ponovno lansiranje bilateralnog odnosa izme\u0111u Kine i Rusije, zasnovanog na reagiranju vode\u0107ih snaga obadvije te zemlje, usmjerenog protiv perspektive da Amerika postane i ostane jedina svjetska supersila.\/\u2026\/ Ali rje\u0161enje izme\u0111u Rusije, Kine i Irana mo\u017ee se dogoditi jedino ako Sjedinjene Dr\u017eave budu tako kratkovidne da u\u0111u u sukob sa Pekingom i Teheranom i to simultano: ta mogu\u0107nost naravno ne mo\u017ee biti isklju\u010dena, kako se to vidjelo 1995 -1996, kad je Washigton istovremeno imao zategnute odnose s oba glavna grada. No ni Iran ni Kina nisu ni pomislili na jednu takvu koaliciju, iako je Rusija bila slaba i nestabilna,budu\u0107i da su znali da bi jedna takva koalicija dovela u pitanje njihov odnos sa najindustrijaliziranijim zemljama svijeta, jedinima koje su u stanju investirati i preseliti u njih najnaprednije tehnologije, neophodne za njihov razvoj. Rusija, naprotiv, je u to vrijeme imala zaista malo \u0161to da ponudi podr\u0161ci jedne protuameri\u010dke koalicije\/8\/.<\/p>\n

Malo zatim nastavlja, osvr\u0107u\u0107i se na geopoliti\u010dka opredjeljenja, koja bi Rusija \u201emorala u\u010diniti u budu\u0107nosti\u201c:<\/p>\n

Nikakve hipoteze o nekom protivni\u010dkom savezu,zbog toga, ne predstavljaju valjanu alternativu.\/\u2026\/ Jedina stvarna geopoliti\u010dks opcija za Rusiju \u2013 koja bi joj mogla dati \u2013 realisti\u010dki, me\u0111unarodnu ulogu, dopu\u0161taju\u0107i joj da maksimalizira svoje mogu\u0107nosti transformacije i dru\u0161tvene modernizacije \u2013 jeste Evropa. I to ne bilo koja Evropa, ve\u0107 transatlanska Evropa, koju predstavlja \u0161irenje Evropske Unijje i transatlantska Evropa Natoa. Jedna takva Evropa (kako smo vidjeli u tre\u0107em poglavlju ve\u0107 dobija obli\u010dje, a vjerojatno \u0107e ona biti tijesno povezana s Amerikom. S takvom Evropom Rusija mora u\u0107i u odnos, ukoliko \u017eeli izbje\u0107i opasnu geopoliti\u010dku izolaciju. \/\u2026\/ Pa iako je geopoliti\u010dki rusko-kineski savez i to jo\u0161 na du\u017ei rok,posve nevjerojatan, jasno je, da Amerika mora izbjegavati vo\u0111enje takvih politika, koje bi Rusiju mogle odale\u010diti od toga da u\u010dini to nu\u017eno geopoliti\u010dko opredjeljenje.\/9\/<\/p>\n

Ako su s jedne strane predvi\u0111anja u smjeru euro-atlantskih odnosa u potpunosti potvr\u0111ena, kako to primje\u0107uje politolog i marksist Atilio Boron \/!0 \/nedavni dogovori ekonomskog, politi\u010dkog i vojnog tipa, legalizirani od strane Rusije s Kinom, kre\u0107u se upravo u onom pravcu, koji Brzezinski smatra vrlo dalekim. Stvaranje euroazijske Carinske unije, koju taj sjevernoameri\u010dki politolog smatra nevjerojatnom, predstavlja prvi korak euroazijske integracije.\u201cNu\u017eno geopoliti\u010dko opredjeljenje\u201c s ruske strane, kojem se nadao Brzezinski, to jest sve \u010dvr\u0161\u0107a veza s transatlantskom Evropom, danas rezultira kao evidentno odba\u010dena. Unutar pogor\u0161anja politi\u010dke slike uzete u globalu za Sjedinjene Dr\u017eave, misli Boron, treba prosu\u0111ivati promjene geopoliti\u010dkih kalkulacija od strane \u201estratega imperija\u201c, uzev\u0161i u obzir i zatopljenje odnosa s Kubom, do kojeg je do\u0161lo ba\u0161 u \u010dasu, dok se poja\u010davaju sankcije protiv bolivarske Venecuele.Stru\u010dnjak me\u0111unarodne politike Pepe Escobar,u jednom \u010dlanku od 16 decembra o \u201eKineskom novom putu svile\u201c postavio je u sredi\u0161te vlastitog razmi\u0161ljanja pomak prema istoku globalnih ravnote\u017ea:<\/p>\n

Now, mix the Silk Road strategy with heightened cooperation among the BRICS countries (Brazil, Russia, India, China and South Africa), with accelerated cooperation among the members of the Shanghai Cooperation Organization (SCO), with a more influential Chinese role over the 120-member Non-Aligned Movement (NAM)\u2014no wonder there\u2019s the perception across the Global South that, while the United States remains embroiled in its endless wars, the world is defecting to the East. [11]<\/p>\n

U tom pravcu kre\u0107u se globalne ravnote\u017ee i u tom kontekstu smje\u0161ta se Rusija XXI stolje\u0107a. Razlozi mira i mirnog su\u017eivota izme\u0111u nacija i naroda danas su dovedeni u pitanje od strane agresivne politike Sjedinjenih Dr\u017eava i Natoa, a njima \u010duva le\u0111a Evropska Unija. Promjena globalnih ravnote\u017ea u korist velesila, kojesu na pomolu (BRICS) i progresivno stvaranje multipolarnog poretka otvaraju nove perspektive narodima Juga. Pred tom promjenom Zapad predvo\u0111en od \u201eneizrecivo izuzetno nu\u017ene nacije\u201c, gurnut je, kako pi\u0161e Losurdo, u \u201egeopoliti\u010dki i vojni ustreptali aktivizam\u201c\/12\/. Te u tom pravcu moraju djelovati komunisti i ljevica, kako bi se suprotstavili vojnoj eskalaciji u srcu Evrope.<\/p>\n

Novi plamen<\/a>\/Marx 21.it<\/a><\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/address>\n
\/1\/ Dinucci Manlio, Istinski ulog ukrajinske krize, u MarXVentuno\u201c1-2, 2014 godina XXII, str.7-12.<\/address>\n
\/2\/http:\/\/www.huffingtonpost.it \u2013ferraro\/tsipras-kammenos-e-il ris b 6559260.html<\/address>\n
\/3\/Canfora Luciano, La democrazia. Storia di un ideologia, Bari, Laterza, 2004, str.11-30.<\/address>\n
\/4\/http:\/\/www.lastampa.it\/2015\/02\/esteri\/cos-la-nato-prova-a-contenere.lespanionismo\u2013militare- russo-3ni2NEFuOOyGNtpOG5VyvJ\/pagina html<\/address>\n
\/5\/ Losurdo Domenico, La lotta di classe.Una storia politica e filosofica, Bari, Laterza, 2013, str. 267.<\/address>\n
\/6\/ Losurdo Domenico, La sinistra assente. Crisi, societ\u00e0, spettacolo, guerra, Rim, Carocci editore, 2014, str. 125.<\/address>\n
\/7\/ Brzezinski Zbigniew, La Grande Scacchiera,Milano, Longanesi &C,1998, str.153-154.<\/address>\n
\/8\/Ivi, str.157-158.<\/address>\n
\/9\/Ivi, str.160-161.<\/address>\n
\/10\/http:\/\/www.atilioboron.com.ar\/2014\/cuba-y-estados-unidos-ni-un-tantico-asl.html<\/address>\n
\/11\/http.\/\/www.thenation.com.\/artcle\/193001\/chinas-new-silk-road#<\/address>\n
\/12\/193 Losurdo D., La sinistra assente, cit.,str. 278.<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavne izjave NATO-a i aluzije izvjesnih evropskih lidera morale bi zabrinuti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-173204","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173204","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=173204"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/173204\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=173204"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=173204"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=173204"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}