{"id":172285,"date":"2015-02-14T07:46:28","date_gmt":"2015-02-14T06:46:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=172285"},"modified":"2015-02-15T09:42:06","modified_gmt":"2015-02-15T08:42:06","slug":"imamo-li-buducnost-ne-s-ovakvom-ekonomijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/02\/14\/imamo-li-buducnost-ne-s-ovakvom-ekonomijom\/","title":{"rendered":"“Imamo li budu\u0107nost? Ne, s ovakvom ekonomijom”"},"content":{"rendered":"

Autorka: Marina Kelava<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Will Steffen, autor istra\u017eivanja “Planetarne granice 2.0.” govori za H-Alter: Ideja beskona\u010dnog ekonomskog rasta, koja implicira stalno rastu\u0107e materijalno bogatstvo, vrlo \u0107e vjerojatno voditi u globalni dru\u0161tveni kolaps. Da, na\u0161 se ekonomski sustav mora promijeniti jer je u sada\u0161njem sustavu primarna vrijednost upravo beskona\u010dni ekonomski rast, a to nije kompatibilno s odr\u017eivom budu\u0107no\u0161\u0107u. Globalizirano dru\u0161tvo ili \u0107e se okrenuti prema velikoj transformaciji na neki odr\u017eiviji put ili \u0107e globalno kolapsirati.<\/em><\/p>\n

Planetarne granice 2.0., znanstveno istra\u017eivanje skupine svjetskih znanstvenika pod vodstvom Willa Steffena s Nacionalnog australskog sveu\u010dili\u0161ta iz Canberre \u010diji su rezultati objavljeni u \u010dasopisu Science u sije\u010dnju, donosi nam ponovo ozbiljno upozorenje da je planetu bilo sasvim dovoljno bu\u0161otina nafte, termoelektrana na ugljen, industrijske poljoprivrede i zapravo svega ostalog \u0161to hrvatska vlada jo\u0161 uvijek prodaje kao razvojne ideje. Izra\u010dunato i kategorizirano, razvoj po mjerilu industrijske civilizacije ve\u0107 nas je odvukao debelo u crveno u \u010detiri od devet kategorija, i da, samo su jedna od njih klimatske promjene o kojima se kod nas jedino ponekad debatira, a i o tome jako rijetko.<\/p>\n

Jo\u0161 2009. godine prvo istra\u017eivanje o planetarnim granicama skupine znanstvenika iz cijelog svijeta odredilo je devet klju\u010dnih podru\u010dja na koje utje\u010du \u010dovjekove aktivnosti, a \u010dija pretjerana eksploatacija gura planet Zemlju u doba nestabilnosti. Odredili su tako “sigurne” granice unutar kojih se \u010dovjek mo\u017ee baviti svojim poslovima, a da ekosustav ostavimo u takvom stanju da u njemu mogu \u017eivjeti i budu\u0107e generacije \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Novo istra\u017eivanje pokazuje da smo u \u010detiri od devet granica ve\u0107 u\u0161li u doba nestabilnosti. Najkriti\u010dnije je stanje s gubitkom bioraznolikosti i biogeokemijskim procesima, tj. ciklusima fosfora i du\u0161ika. U zoni nesigurnosti smo ve\u0107 i po pitanju klimatskih promjena i kori\u0161tenja tla. Za dvije granice, takozvane “nove entitete” \u2013 uvo\u0111enje novih kemikalija u okoli\u0161, radioaktivnih materijala i sli\u010dno \u2013 te atmosfersko optere\u0107enje aerosolima, znanstvenici nisu izra\u010dunali stanje zbog manjka podataka i istra\u017eivanja. Granica koja se bavi acidifikacijom oceana jo\u0161 je u zoni sigurnosti, ali vrlo blizu granice. Upotreba pitke vode i atmosferski ozon se jedino jo\u0161 dr\u017ee u sigurnoj zoni, prema novom izra\u010dunu.<\/p>\n

Za razliku od poznatog koncepta Granica rasta koje je postavio Rimski klub jo\u0161 1972. godine, a koji donosi procjene posljedica koje bi eksponencijalni ekonomski rast uz porast stanovni\u0161tva mogli imati po budu\u0107nost Zemlje i \u010dovje\u010danstva, koncept planetarnih granica nagla\u0161ava kako su Zemljini fizi\u010dki, geokemijski i ekolo\u0161ki procesi puno vi\u0161e skloni nelinearnom razvoju i odgovorima, nego linearnom. Lai\u010dki re\u010deno, ne govorimo o postepenoj promjeni, ve\u0107 u navedenim procesima postoje to\u010dke koje, kada se prije\u0111u, mogu naglo ubrzati ili mogu naglo potaknuti neke druge procese.<\/p>\n

“Ovo zna\u010di da se mo\u017ee \u010diniti da sustav ne odgovara na kontrolnu varijablu, ali kada se pribli\u017eimo to\u010dki obrata ili je prije\u0111emo, sustav se mo\u017ee rapidno promijeniti. Ovisno o na\u0161em znanju o sustavu, mo\u017eemo dati neke procjene gdje le\u017ee to\u010dke preokreta i gdje se mogu o\u010dekivati nelinearni odgovori. Primjerice, neke od tih to\u010daka uklju\u010duju deforestaciju u Amazoni i promjenu u ju\u017enoazijskom monsunu iz ki\u0161nog u suho razdoblje”, pojasnio je za H-Alter Will Steffen, glavni autor istra\u017eivanja.<\/p>\n

Sustav je vrlo kompliciran i nije lako predvi\u0111ati kumulativni utjecaj svih ovih faktora, svjesni su i sami autori studije, ali ba\u0161 zato ovakvim istra\u017eivanjem \u017eele skrenuti pozornost i osvijestiti javnost, ali i politi\u010dare, na osjetljivost ekosustava u kojem tako neodgovorno djelujemo. Najve\u0107i je izazov za znanstvenike poput Steffena prognozirati \u0161to se doga\u0111a kada se spoje utjecaji neki od ovih kompliciranih faktora u ekosustavu. Kakve je primjerice veza gubitka bioraznolikosti i promjene klime ili klime i zakiseljenja oceana?<\/p>\n

“Interakcije me\u0111u granicama su vrlo te\u0161ke za predvi\u0111anje i razumijevanje, i to je jedan od najve\u0107ih izazova u unapre\u0111ivanju koncepta planetarnih granica. Te interakcije mogu biti izuzetno bitne. Na primjer, prekora\u010denje granice du\u0161ika vodi u pove\u0107anje razine du\u0161ikovih oksida u atmosferi \u0161to su jaki stakleni\u010dki plinovi. Tako prekora\u010denje granice sustava tla mo\u017ee voditi u slabljenje kapaciteta tla za pohranjivanje ugljika. Obje ove interakcije mogu ubrzati klimatske promjene. Iako jo\u0161 imamo mnogo toga za nau\u010diti o interakcijama me\u0111u planetarnim granicama, jasno nam je da \u0107e nove spoznaje o me\u0111uutjecajima samo jo\u0161 sniziti ve\u0107inu granica, jer ih danas uglavnom procjenjujemo odvojeno”, ka\u017ee Steffen.<\/p>\n

Iako ne sumnja da ljudi \u2013 nakon 12 tisu\u0107a godina stabilnosti – guraju Zemlju prema razdoblju nestabilnosti, kako \u0107e svijet izgledati za pedeset godina ukoliko ne do\u0111e do radikalne promjene, i na\u0161em je sugovorniku te\u0161ko zamislivo.<\/p>\n

“Ne znam odgovoriti na pitanje kako \u0107e planet izgledati za pedeset godina iako ve\u0107 postoje brojni scenariji \u0161to bi budu\u0107nost mogla donijeti. Smatram da rastu\u0107i izazovi globalne destabilizacije okoli\u0161a i rastu\u0107a neravnopravnost unutar i izme\u0111u dru\u0161tava zna\u010di da \u0107e se globalizirano dru\u0161tvo ili okrenuti prema velikoj transformaciji na neki odr\u017eiviji put ili \u0107e globalno kolapsirati”, odgovara.<\/p>\n

Potrebna transformacija, pak, koja bi nas odvratila od kolapsa, ne\u0107e se dogoditi u okviru sada\u0161njeg ekonomskog sustava koji je ve\u0107 pojeo tako zna\u010dajan dio svog potpornog materijalnog sustava.<\/p>\n

“Ideja beskona\u010dnog ekonomskog rasta, koja implicira stalno rastu\u0107e materijalno bogatstvo, vrlo \u0107e vjerojatno voditi u globalni dru\u0161tveni kolaps. Da, na\u0161 se ekonomski sustav mora promijeniti. Ovaj sustav podupiru na\u0161 trenutni set vrijednosti i primarna vrijednost beskona\u010dnog ekonomskog rasta nije kompatibilna s odr\u017eivom budu\u0107no\u0161\u0107u”, komentira Steffen koji dodaje kako su planetarne granice i njihovo prekora\u010denje ve\u0107 sada dio uzroka trenutnih politi\u010dkih kriza u svijetu.<\/p>\n

Rastu\u0107e nejednakosti igraju svoj udio, a u mnogim zemljama je rasprava o klimatskim promjenama dio politi\u010dke krize. “Kod nas u Australiji, klimatske promjene su sasvim sigurno pridonijele politi\u010dkoj destabilizaciji”, ka\u017ee Steffen. Naime, iako Australiju posljednjih godina poga\u0111aju su\u0161e i po\u017eari nevi\u0111enih razmjera, ta zemlja svoju budu\u0107nost i dalje planira na ekstraktivnim industrijama i fosilnim gorivima, primjerice velikom pove\u0107anju izvozu ugljena. Australsko Klimatsko vije\u0107e ovih je dana objavilo jo\u0161 jedno Steffenovo istra\u017eivanje koje je pokazalo kako bez klimatskih promjena temperaturni rekordi kakvi su zabilje\u017eeni u ljeto 2013. u Australiji, uop\u0107e ne bi bili mogu\u0107i.<\/p>\n

U malim dr\u017eavama kao \u0161to je Hrvatska, \u010desto se kao isprika za nedjelovanje koristi veli\u010dina zemlje, u stilu “premali smo i na\u0161 udio u zaga\u0111ivanju svijeta je ionako premali da bi i\u0161ta zna\u010dio pa \u0107emo pri\u010dekati da se prvo promijene SAD ili Kina ili da nam EU ne\u0161to naredi”. “Da, to je jednostavan argument, ali te\u0161ko ga je prihvatiti. Iako neke dr\u017eave imaju mnogo ve\u0107i utjecaj na Zemljin ekosustav i vi\u0161e pridonose destabilizaciji okoli\u0161a, svi mi \u2013 sve dr\u017eave, svi ljudi \u2013 dijelimo isti sustav koji nas odr\u017eava na \u017eivotu i zato se svi moramo u uklju\u010diti u razvoj globalnih institucija kako bismo upravljali na\u0161im odnosom s ostatkom prirodnog svijeta”, zaklju\u010duje Steffen razgovor za H-Alter.<\/p>\n

Smanjenje koli\u010dina ozona u stratosferi<\/strong><\/p>\n

Stratosferski ozonski sloj u atmosferi filtrira ultraljubi\u010dasto (UV) sun\u010devo zra\u010denje. Ako se ovaj sloj smanjuje, pove\u0107anje koli\u010dine UV zra\u010denja dolaze do Zemljine povr\u0161ine. To mo\u017ee izazvati ve\u0107u u\u010destalost raka ko\u017ee kod ljudi, kao i o\u0161te\u0107enja kopnenih i morskih biolo\u0161kih sustava. Pojava antarkti\u010dke ozonske rupe dokazala je da je pove\u0107ana koncentracija antropogenih kemijskih tvari koje o\u0161te\u0107uju ozonski sloj, u interakciji s polarnim stratosferskim oblacima, pre\u0161la prag i promijenila re\u017eim antarkti\u010dke stratosfere. Sre\u0107om, zbog aktivnosti koje su poduzete kao rezultat Montrealskog protokola, \u010dini se da smo na putu koji \u0107e nam omogu\u0107iti ostanemo unutar ove granice.<\/p>\n

Gubitak integriteta biosfere (gubitak bioraznolikosti i izumiranje vrsta)<\/strong><\/p>\n

Milenijskom procjenom ekosustava 2005. godine zaklju\u010deno je da su promjene ekosustava zbog ljudskih aktivnosti bile br\u017ee u posljednjih 50 godina nego ikada u ljudskoj povijesti, pove\u0107av\u0161i rizik od nagle i nepovratne promjene. Glavni pokreta\u010di promjena su potraga za hranom, vodom i prirodnim resursima, \u0161to uzrokuje ozbiljne gubitke biolo\u0161ke raznolikosti i dovodi do promjena u uslugama koje pru\u017ea ekosustav. Ti pokreta\u010di promjena su ili stalni, ne pokazuju naznake pada tijekom vremena, ili se njihov intenzitet pove\u0107ava. Trenutne visoke stope o\u0161te\u0107enja ekosustava i izumiranja mogu se usporiti za\u0161titom integriteta \u017eivih sustava (biosfere), pobolj\u0161anjem stani\u0161ta, te pobolj\u0161anjem povezanosti izme\u0111u ekosustava uz zadr\u017eavanje visoke poljoprivredne produktivnosti u skladu s potrebama \u010dovje\u010danstva. Daljnja istra\u017eivanja kako bi se pobolj\u0161ala dostupnost pouzdanih podataka za kori\u0161tenje kao “kontrolne varijable” za tu granicu su u tijeku.<\/p>\n

Kemijsko one\u010di\u0161\u0107enje i ispu\u0161tanje novih entiteta<\/strong><\/p>\n

Emisija otrovnih i dugovje\u010dnih tvari poput sintetskih organskih one\u010di\u0161\u0107uju\u0107ih tvari, spojeva te\u0161kih metala i radioaktivnih materijala predstavljaju neke od klju\u010dnih promjena u planetarnom okoli\u0161u koje je \u010dovjek potaknuo. Ovi spojevi mogu imati potencijalno nepovratne u\u010dinke na \u017eive organizme i na fizi\u010dko okru\u017eenje kroz utjecaj na atmosferske procese i klimu. \u010cak i kada su unos i bioakumulacija kemijskog zaga\u0111enja na nesmrtonosnim razinama za \u017eive organizme, u\u010dinci smanjene plodnosti i mogu\u0107nost trajnog genetskog o\u0161te\u0107enja mogu imati ozbiljne posljedice na ekosustave daleko od izvora zaga\u0111enja. Na primjer, postojani organski spojevi uzrokovali su dramati\u010dno smanjenje populacija ptica i o\u0161tetili reprodukciju i razvoj morskih sisavaca. Postoje mnogi primjeri sinergijskih u\u010dinaka takvih spojeva, ali oni su jo\u0161 znanstveno slabo uvijek slabo prou\u010deni. Trenutno nismo u mogu\u0107nosti kvantificirati granicu za kemijsko zaga\u0111enje, iako se smatra da je rizik od kri\u017eanja razli\u010ditih to\u010daka preokreta Zemljinog sustava dovoljno dobro definiran da bi se i rizici kemijskog one\u010di\u0161\u0107enja uklju\u010dili na popis kao prioritet za akcije predostro\u017enosti i za daljnja istra\u017eivanja.<\/p>\n

Klimatske promjene<\/strong><\/p>\n

Novija istra\u017eivanja pokazuju da je Zemlja, s trenutnih vi\u0161e od 390 ppmv udjela CO2 u atmosferi, ve\u0107 pre\u0161la ovu planetarnu granicu. Do\u0161li smo do to\u010dke na kojoj je gubitak ljetnog polarnog ledenog pokriva\u010da gotovo sigurno nepovratan. To je jedan od primjera dobro definiranog praga iznad kojeg brzi fizi\u010dki mehanizmi povrata mogu odvesti ekosustav Zemlje u puno toplije stanje s razinom mora metara vi\u0161om od sada\u0161nje. Slabljenje kopnenog skladi\u0161tenja ugljika, na primjer putem uni\u0161tavanja svjetskih pra\u0161uma koje je u tijeku, jo\u0161 je jedna potencijalna to\u010dka preokreta, gdje povratni utjecaj ciklusa klime i ugljika ubrzava zatopljenje planeta i intenzivira klimatske utjecaje. Glavno pitanje je koliko dugo mo\u017eemo ostati preko ove granice prije nego velika, nepovratna promjena postane neizbje\u017ena.<\/p>\n

The ocean acidification boundary: values of the control variable, aragonite saturation state (\u03a9arag), under (a) 280 (pre-industrial state); (b) 380; (c) 400 (approximately current state); (d) 450; (e) 500; and (f) 550 ppm atmospheric CO2 concentrations. The ocean acidification boundary: values of the control variable, aragonite saturation state (\u03a9arag), under (a) 280 (pre-industrial state); (b) 380; (c) 400 (approximately current state); (d) 450; (e) 500; and (f) 550 ppm atmospheric CO2 concentrations.<\/p>\n

Acidifikacija oceana<\/strong><\/p>\n

Oko \u010detvrtine CO2 koje \u010dovje\u010danstvo emitira u atmosferu na kraju se otapa u oceanima. Ovdje stvara uglji\u010dnu kiselinu, mijenjaju\u0107i kemiju oceana i smanjuju\u0107i pH povr\u0161inske vode. Ova pove\u0107ana kiselost smanjuje koli\u010dinu dostupnih karbonatnih iona, klju\u010dnog “sastavnog bloka” koji koriste brojne morske vrste za izgradnju \u0161koljke i kostura. Nakon prelaska praga, pove\u0107ana kiselost ote\u017eava pre\u017eivljavanje organizmima kao \u0161to su koralji, \u0161koljke i neke vrste planktona. Gubitak tih vrsta \u0107e promijeniti strukturu i dinamiku ekosustava oceana i mo\u017ee potencijalno dovesti do drasti\u010dnog smanjenja ribljeg fonda. U usporedbi s predindustrijskim dobom, kiselost povr\u0161ine oceana ve\u0107 je porasla za 30 posto. Za razliku od ve\u0107ine drugih ljudskih utjecaja na morski okoli\u0161, koje su \u010desto lokalnih razmjera, kiselost oceana granica ima posljedice za cijelu planetu. To je tako\u0111er primjer kako su planetarne granice \u010dvrsto povezane, jer je koncentracija atmosferskog CO2 temeljna kontrolna varijabla i za granicu klimu i za acidifikaciju oceana, iako su one definirane kao odvojeni pragovi Zemljinog ekosustava.<\/p>\n

Potro\u0161nja pitke vode i globalni hidrolo\u0161ki ciklus<\/strong><\/p>\n

Slatkovodni ciklus sna\u017eno je pogo\u0111en klimatskim promjenama i ova je granica usko povezana s klimatskim granicama. Ljudski pritisak je danas dominantni faktor koji odre\u0111uje funkcioniranje i distribuciju svjetskih slatkovodnih sustava. Posljedice ljudskih izmjena u vodnom re\u017eimu uklju\u010duju i promjene rije\u010dnih tokova na globalnoj razini i promjene u isparavanjima koji su posljedica promjena u kori\u0161tenju zemlji\u0161ta. Te promjene u hidrolo\u0161kom sustavu mogu biti nagle i nepovratne. Voda postaje sve oskudnija – do 2050. godine \u0107e oko pola milijarde ljudi vjerojatno patiti zbog manjka vode, \u0161to \u0107e pove\u0107avati pritisak za novim intervencijama u vodenim sustavima. Granica vode s obzirom na potro\u0161nju slatkovodne vode i zahtjeve ekolo\u0161ki prihvatljivog protoka predlo\u017eena je kako bi se zadr\u017eala ukupna otpornost Zemljinog ekosustava i kako bi se izbjegla opasnost od “spu\u0161tanja” lokalnih i regionalnih pragova.<\/p>\n

The global distributions and current status of the control variables for (A) biogeochemical flows \u2013 P, (B) biogeochemical flows \u2013 N, (C) land-system change, and (D) freshwater use The global distributions and current status of the control variables for (A) biogeochemical flows \u2013 P, (B) biogeochemical flows \u2013 N, (C) land-system change, and (D) freshwater use<\/p>\n

Promjene u na\u010dinu kori\u0161tenju zemlji\u0161ta<\/strong><\/p>\n

\u0160irom planeta zemlji\u0161te se stavlja u ljudsku uporabu. \u0160ume, travnjaci, mo\u010dvare i druge vrste vegetacije pretvorene su u poljoprivredno zemlji\u0161te. Ova promjena u kori\u0161tenju zemlji\u0161ta jedna je od pokreta\u010dkih sila iza ozbiljnog smanjenja biolo\u0161ke raznolikosti i ima utjecaja na vodne tokove i na biogeokemijsko kru\u017eenje ugljika, du\u0161ika i fosfora i drugih va\u017enih elemenata. Iako se svaki incident promjene pokrova zemlji\u0161ta javlja na lokalnoj razini, skupni utjecaji mogu imati posljedice za ekosustav na globalnoj razini. Granica za ljudske promjene u sustavu zemlje treba odra\u017eavati ne samo apsolutnu koli\u010dinu zemlje, ve\u0107 i njezinu funkciju, kvalitetu i prostornu distribuciju. \u0160ume igraju posebno va\u017enu ulogu u kontroli povezane dinamike kori\u0161tenja zemlji\u0161ta i klime, te je granica za promjenu sustava zemlji\u0161ta fokusirana na njih.<\/p>\n

Protok du\u0161ika i fosfora u biosferu i oceane<\/strong><\/p>\n

Ljudi su radikalno promijenili biogeokemijske cikluse du\u0161ika i fosfora kao rezultat brojnih industrijskih i poljoprivrednih procesa. Du\u0161ik i fosfor su bitni elementi za rast biljaka, tako da je proizvodnja i primjena gnojiva glavni problem. Ljudske aktivnosti danas pretvaraju vi\u0161e atmosferskog du\u0161ika u reaktivne oblike od svih zemaljskih procesa na planetu zajedno. Velik dio ovog novog reaktivnog du\u0161ika ne preuzmu usjevi ve\u0107 se emitira u atmosferu u razli\u010ditim oblicima. Tako\u0111er, ovakav du\u0161ik zaga\u0111uje i vodotokove i akumulira se u zemaljskoj biosferi. Isto tako, relativno mali udio fosfora iz gnojiva koja se koriste za proizvodnju hrane, preuzimaju biljke. Velik dio fosfora koje ljudi mobiliziraju, zavr\u0161ava u vodenim sustavima. Vodotokovi tako mogu osiroma\u0161iti kisikom jer se bakterije razmno\u017eavaju hrane\u0107i se algama koje cvjetaju kao odgovor na visoku opskrbu hranjivim tvarima. Zna\u010dajan dio tog du\u0161ika i fosfora prona\u0111e svoj put do mora, te mo\u017ee gurnuti morske i vodene sustave preko vlastitih ekolo\u0161kih pragovima. Jedan regionalni primjer ovog u\u010dinka je smanjenje ulova \u0161kampi u “mrtvoj zoni” Meksi\u010dkog zaljeva koju je stvorilo gnojivo pristiglo rijekama s ameri\u010dkog Srednjeg zapada.<\/p>\n

Optere\u0107enje atmosfere aerosolima<\/strong><\/p>\n

Aerosolna atmosferska planetarna granica je predlo\u017eena prvenstveno zbog utjecaja aerosola na klimatski sustav Zemlje. Kroz interakciju s vodenom parom, aerosoli imaju kriti\u010dki va\u017enu ulogu u hidrolo\u0161kom ciklusu utje\u010du\u0107i na formiranje oblaka i globalne i regionalne obrasce atmosferske cirkulacije, poput monsunskih sustava u tropskim podru\u010djima. Oni tako\u0111er imaju izravan utjecaj na klimu, promjenom koli\u010dine sun\u010devog zra\u010denja koje se reflektira ili apsorbira u atmosferi. Ljudi mijenjaju optere\u0107enje aerosolima kroz emisije atmosferskog zaga\u0111enja (mnogi one\u010di\u0161\u0107uju\u0107i plinovi kondenziraju se u kapljice i \u010destice), kao i kroz promjene kori\u0161tenja zemlji\u0161ta kojima se pove\u0107ava osloba\u0111anje pra\u0161ine i dima u zrak. Promjene u klimatskim re\u017eima i monsunskim sustavima ve\u0107 su se dogodile u vrlo zaga\u0111enim sredinama, te daju mjerljive regionalne mjere za odre\u0111ivanje granica aerosola. Jo\u0161 jedan razlog za ograni\u010davanje aerosola je taj \u0161to aerosoli mogu negativno utjecati na mnoge \u017eive organizme. Udisanje vrlo zaga\u0111enog zraka uzrokuje preuranjenih smrti otprilike 800 tisu\u0107a ljudi godi\u0161nje. Toksikolo\u0161ki i ekolo\u0161ki u\u010dinci aerosola mogu se odnositi i na druge Zemljine to\u010dke praokreta. Me\u0111utim, pona\u0161anje aerosola u atmosferi je izuzetno slo\u017eeno, ovisi o njihovom kemijskom sastavu i njihovom geografskom polo\u017eaju i visini u atmosferi. Iako su mnogi odnosi me\u0111u aerosolima, klime i ekosustava dobro uspostavljeni, brojne uzro\u010dne veze se tek treba utvrditi.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novo istra\u017eivanje pokazuje da smo u \u010detiri od devet granica ve\u0107 u\u0161li u doba<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-172285","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/172285","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=172285"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/172285\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=172285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=172285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=172285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}