{"id":171739,"date":"2015-02-09T09:31:16","date_gmt":"2015-02-09T08:31:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=171739"},"modified":"2015-02-10T07:54:23","modified_gmt":"2015-02-10T06:54:23","slug":"prestrojavanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/02\/09\/prestrojavanje\/","title":{"rendered":"Prestrojavanje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Viktorija Bani\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Obi\u010dan dan. Ni po \u010demu poseban. Niti bolji, niti gori od ostalih. Sunca, istina, ve\u0107 danima nema. Nebo sivo, \u010dini se kao da je traljavi slikar razlio boju preko ruba platna, pa vi\u0161e niti nema mjesta gdje sivilo prestaje, ve\u0107 uporno curi dalje. Ljudi jure, svatko svojim poslom i bez posla, bez razlike grabe. Divlja bujica i tebe povu\u010de. Ludo, ali osje\u0107a\u0161 da ako posustane\u0161, samo na tren, izgubit \u0107e\u0161 te\u0161ko ste\u010denu prednost u odnosu na ostale pijune ove bezobzirne igre, bespo\u0161tedne trke. Odmjeravanje brzine, ali i izdr\u017eljivosti, pa sudjeluje\u0161, uvijek. Tek ponekad se zapita\u0161 za\u0161to i kuda uop\u0107e? Sve rije\u0111e…<\/p>\n

I ba\u0161 tada, nenajavljeno kao i uvijek, tiho se prikrade. To\u010dno zna\u0161. Osjeti\u0161. Prilazi ti s le\u0111a, grli preko srca ledenim rukama, pa te obuhvati i svlada u trenu… Rije\u010di i zvuci se stope u \u017eamor, a ti, izvan svega, osje\u0107a\u0161 jedino nju, Samo\u0107u… Mno\u0161tvo oko tebe izgubi broj i zna\u010denje. Preda\u0161 joj se potpuno, spremno potone\u0161 do dna \u2013 Bo\u017ee moj, potpuno sam Sam…<\/p>\n

\u010cini ti se, odjednom, da samo ti ide\u0161 u suprotnom, pogre\u0161nom smjeru. Ostali jure, dobro poznatim, sigurnim stazama, pa te guraju, udaraju i psuju. Ti se brani\u0161, pravda\u0161, posr\u0107e\u0161, pa im smeta\u0161, pa ti smetaju i guraju\u0107i te sve dublje u nerazumijevanje, samo\u0107u…<\/p>\n

Gleda\u0161 lica oko sebe, tra\u017ei\u0161 poznato, barem susretljivo, bilo koga da joj te ukrade, da joj izmakne\u0161, ovaj put… I prepozna\u0161 iste takve ljude oko sebe. Ljude koje je samo\u0107a zarobila ba\u0161 kao i tebe. Pritom ih bez razloga dr\u017ei ispod ruke, odavno su se prestali otimati. Gleda\u0161, ljudi-starci, neki od godina, neki od tuge, \u0161uplja pogleda otvrdla lica. Zgureni, neprimjetni, vuku se gradom koji je davno prestao biti njihov. Sli\u010dniji kostimiranom liku koji je prije vremena si\u0161ao s pozornice, nego \u017eivom, stvarnom \u010dovjeku.<\/p>\n

I zamisli\u0161… Izbri\u0161e\u0161 desetlje\u0107a, nestanu u trenu, kao kad puhne\u0161 dozreli masla\u010dak. Vidi\u0161 tog istog \u010dovjeka, mla\u0111eg, nasmijanog, zaokupljenog obiteljskim izletom, popodnevnom kupovinom, na putu do nekuda. Vidi\u0161 sretnog \u010dovjeka, dok je bio ne\u010dija k\u0107er, ne\u010diji sin, mama, suprug, prijateljica. Sre\u0107e poznanike, zastajkuje, pozdravlja ih. Oni kimaju glavom, podignut \u0161e\u0161ir i sunce i grad…<\/p>\n

Neki sretniji \u017eivot, neka puno sretnija vremena. Kad je trebao, kad je bio potreban, vremena kad je \u017eivio.<\/p>\n

Ne bude u \u017eivotu ba\u0161 uvijek, niti samo, tako, ali kad godine pro\u0111u i milosrdno odnesu nepravdu i sitnu zlobu, ostane tek sje\u0107anje na sunce, pozdrav \u0161e\u0161irom, sje\u0107anje na grad, ljude. Postojao je \u010dovjek. Mislio da razumi vrijeme. Nadao se dostojanstvenoj jeseni svog \u017eivota, u\u017eivanju u svemu onome \u0161to mu pri\u010dinjava zadovoljstvo, a do tada nije stigao.<\/p>\n

A \u017eivot? On se zatvori dok ga ne dr\u017ei\u0161 na oku, zaokru\u017ei kao staklena kugla i ostane tako zauvijek zaustavljen u vremenu, tebi nedostupan i dalek, nikada vi\u0161e.<\/p>\n

Dobar \u017eivot biva predvi\u0111en za neke druge, sretnije ljude…<\/p>\n

Vremenom prihvati\u0161 pa promatra\u0161 i ti, kao \u0161to su vjerojatno jednom i tebe. Promatra\u0161 neke druge ljude, koji \u017eive takve, sretne \u017eivote, uvjereni da druga\u010dije niti ne mo\u017ee biti. Upita\u0161 se, naravno prekasno, kako to obi\u010dno biva, \u0161to je to u tebi \u0161to ti nije dalo da u\u017eiva\u0161 i bude\u0161 sretan u trenutku, punim plu\u0107ima, da traje\u0161… Da u nedogled \u017eivi\u0161 toplo sun\u010dano popodne, jednostavno sretan ba\u0161 kao \u0161to si i trebao biti. Tada. \u010cemu vje\u010dna \u010de\u017enja za ne\u010dim \u010dega nema, a mo\u017eda nikad ne\u0107e uop\u0107e niti biti, a “danas” jo\u0161 traje.<\/p>\n

“Ljudskom srcu puno treba, zadovoljno nikad nije…”<\/p>\n

Zato \u010deka\u0161 bolje sutra, upiru\u0107i pogled u daljinu, tra\u017ee\u0107i barem naznaku, mali tra\u010dak nade, izgubiv\u0161i pritom \u010ditav kaleidoskop dana\u0161njeg neponovljivog dana, ovoga sada!<\/p>\n

\u017divot je tvoj! I jedan! Nepovratan. Upravo kao ba\u010deni kamen ili izre\u010dena rije\u010d. Ili jo\u0161 gore \u2013 neizre\u010dena, a trebala je biti…<\/p>\n

Ve\u010deras sam tako zavirila na trenutak u \u017eivot nepoznatih ljudi. Oni mene ionako nisu bili svjesni. Na prometnom kri\u017eanju u dvije susjedne trake \u2013 jedna za skretanje lijevo, druga za nastaviti ravno, zaustavljeni, na semaforu, jedan pored drugoga dva automobila. U jednom je lijepa djevojka, u drugom zgodan mladi\u0107. Primijetili su jedno drugo, pogledi se izmjenjuju i postaju du\u017ei i o\u010dito dogodilo se “ono ne\u0161to”. Mladi\u0107 spu\u0161ta prozor i slika djevojku. Ona se smije iskreno i glasno, od srca, mlada, pozira mu pa se opet smije. On opet slika, smije se i on.<\/p>\n

Nevjerojatno je koliko toga se mo\u017ee dogoditi na obi\u010dnom semaforu.<\/p>\n

Crveno postaje \u017euto, \u017euto zeleno. Simpati\u010dno, ali gotovo, pomislim. Djevojka skre\u0107e lijevo, a mladi\u0107 se, dok rijeke automobila kre\u0107u, “turiraju\u0107i” u startu, kako to ve\u0107 u gradu biva \u2013 jer uvijek je prekasno, u trenu prestrojava tako\u0111er lijevo i smiju\u0107i se i dalje odjuri za djevojkom.<\/p>\n

\u010cemu pri\u010da? Oni su uzeli sve \u0161to su mogli od dana, od trenutka. On je poku\u0161ao, nije ni va\u017eno kako je anegdota zavr\u0161ila. Ona je bila.<\/p>\n

U\u017eivanje u malim stvarima, ovdje i sada, jedini je i pravi put da ne postane\u0161 \u010dovjek-starac \u0161upljeg pogleda, bez obzira na godine. \u017divjeti u svakom trenutku. \u017divjeti dobrotu, osmijeh, emocije, apsolutno prisutan i otvoren duhom za svoju, ali i tu\u0111u sre\u0107u. I ne propustiti ba\u0161 niti jedan dan. Ono dvoje, sigurna sam, nisu.<\/p>\n

Svijetlo rije\u010di<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U\u017eivanje u malim stvarima, ovdje i sada, jedini je i pravi put da ne postane\u0161<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-171739","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/171739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=171739"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/171739\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=171739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=171739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=171739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}