{"id":171124,"date":"2015-02-03T07:30:37","date_gmt":"2015-02-03T06:30:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=171124"},"modified":"2015-02-04T10:17:58","modified_gmt":"2015-02-04T09:17:58","slug":"pomirenje-na-silu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/02\/03\/pomirenje-na-silu\/","title":{"rendered":"Pomirenje \u2018na silu\u2019"},"content":{"rendered":"

\u00a0Pi\u0161e: Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Prou\u010davam razne aktivnosti na pomirenju na Zapadnom Balkanu, ovih mjeseci. Zanimljivo ba\u0161. Pomirenje je jedan od onih pojmova oko kojega postoji konsenzus – da nema konsenzusa – oko definicije. Ne smeta.<\/p>\n

Mo\u017eda se mo\u017ee re\u0107i da postoji definicija \u2013 sastoji se od onoliko dijelova koliko ljudi je uklju\u010deno u nju.<\/p>\n

Svi\u0111a mi se pogled na pomirenje koji je vremenski. Suo\u010davamo se s optere\u0107uju\u0107om pro\u0161losti, gradimo zdrave odnose u sada\u0161njosti, zajedni\u010dki vizioniramo budu\u0107nost.<\/p>\n

Definicija je najmanji problem oko pomirenja. O te\u0161kim stvarima govorimo. Pomirenje ne ide na silu, ne vjerujem da se mo\u017ee pogurati. Vjerujem u izgradnju okru\u017eenja u kojem \u0107e pomirenje biti mogu\u0107e. Svojevremeno sam to opisao kao “kit u vrtu”. Mo\u017eemo ga probati gurati ali bez uspjeha, ne ide. Moramo druga\u010dije pristupiti.<\/p>\n

Dolijevanje vode (jo\u0161 bolje – mora) poma\u017ee, vremenom \u0107e kit ponovo zaplivati i osloboditi se, \u017eivnuti. Dug proces, neizvjestan rezultat, no nema druge. Ili ima? Do potpunog pomirenja \u010desto nikada ne do\u0111e. Ne znam \u0161to bi “potpuno” zna\u010dilo ali znam da ljudi umiru, stvari odu u zaborav, okolnosti se mjenjaju.<\/p>\n

Pomirenje je mo\u0107no. Jedna od najmo\u0107nijih stvari na Svijetu. Da li zato jer uklju\u010duje ljubav? Ili zato \u0161to donosi ogromnu promjenu naizgled malim \u010dinom? Oprost je mo\u0107an tako\u0111er. Samo ako smo jaki mo\u017eemo oprostiti. To\u010dnije, \u010dinom opra\u0161tanja uvi\u0111amo da smo jaki. Da sami sebe dovoljno po\u0161tujemo, da se volimo. Da se ne bojimo otkazati od mr\u017enje, pru\u017eiti ruku mrskom drugom. Opra\u0161taju\u0107i, ja ne slabim, ja\u010dam.<\/p>\n

Oprost (jo\u0161) nije pomirenje. Ali je mnogo. Jako mnogo. Nakon oprosta \u010duda su mogu\u0107a. A isprika? Tako ju silno tra\u017eimo, zahtjevamo ju kao uvjet da oprostimo. Obavezni uvjet. Ne vidimo da je redoslijed obrnut. Oprost ne tra\u017ei ispriku no olak\u0161ava ju, omogu\u0107uje. Iskrenu ispriku, \u017ealjenje.<\/p>\n

Oprost je aktivan, u njemu smo mi aktivni, imamo inicijativu, imamo mo\u0107. \u010cekanje isprike je pasivno. Odri\u010demo se inicijative, ostavljamo ju drugoj strani. Koja mo\u017eda ili vjerojatno, ne\u0107e ni\u0161ta napraviti. Ni danas, ni sutra, ni godinama. A mi \u010dekamo. Dopu\u0161tamo da nas \u010dekanje izjeda, da mr\u017enja koliko god mala bila, tinja. Do neke slijede\u0107e prilike.<\/p>\n

Ka\u017eem da nas opra\u0161tanje \u010dini jakim, a i dolazi iz na\u0161e snage. Pa za\u0161to je onda tako te\u0161ko oprostiti? Bojimo li se mi to svoje snage? Zar ne \u017eelimo biti mo\u0107ni? Ne \u017eelimo. Da, mislim da se bojimo. Nije lako biti jak, ali stvarno jak. Ne mo\u017ee se biti mo\u0107an pa \u2013 ni\u0161ta ne raditi. Mo\u0107ni smo samo ako djelujemo. Prisje\u0107am se rije\u010di velikog Stevana Dedijera: “Ka\u017ee se da je znanje mo\u0107. To nije to\u010dno. Znanje nije ni\u0161ta. Upotreba znanja je mo\u0107.”<\/p>\n

Ako smo mo\u0107ni, djelujemo, unosimo promjenu, gradimo Svijet. To nosi odgovornost. Eto nas do pojma koji je neugodan, te\u017eak – odgovornost. Prihvatiti posljedice svoga (ne)djelovanja. Ne bje\u017eati, ignorirati, poricati. Suo\u010diti se. Eh, lako je to re\u0107i.<\/p>\n

Pomirenje dolazi nakon ru\u017enih stvari, “te\u0161kih rana” kako smo na Miramidanima 2009. govorili. Ono je osobna stvar ali i dru\u0161tvena, institucionalna. Pomirenje uklanja ili bar ozna\u010dava da su uzroci nasilja otklonjeni, posljedice sanirane, koliko mogu biti. Pro\u0161lost nas vi\u0161e ne optere\u0107uje. Nije prijetnja. Ne\u0107e nas sa\u010dekati iza \u0107o\u0161ka negdje u budu\u0107nosti. Pomirenje je i proces i \u017eeljeni cilj. Ono je te\u0161ko, ne mo\u017ee se nametnuti, niti odglumiti. Neiskrene isprike nisu rijetke. Mo\u017eemo ih ignorirati, gledati s gnu\u0161anjem, a mo\u017eemo u njima vidjeti test, probu, izazov. Ako mo\u017eemo prepoznati la\u017enu ispriku, zna\u010di da znamo kako izgleda prava. Nema fige u d\u017eepu. Niti kod oprosta nema fige u d\u017eepu. Ili jesam oprostio ili nisam. Ili se jesam ispri\u010dao ili nisam. Nema \u2013 malo, djelomi\u010dno, uglavnom. Ako nije cjelina, nije ni\u0161ta.<\/p>\n

Mu\u010di me ipak, pitanje snage da oprostimo. Otkud ta snaga? Kako ju o\u010dekivati, na\u0107i, nakon stra\u0161nog gubitka, boli, poni\u017eenja, izdaje, razo\u010darenja, tragedije? Nije li upravo naveden niz stvari koje nam snagu oduzimaju? Koje opisuju najte\u017ee udare na na\u0161 \u017eivot, identitet, dostojanstvo?<\/p>\n

Kako se oporaviti?<\/p>\n

Dolazim do odgovora: naizgled apsurdno ali naju\u010dinkovitije je – oprostom. Oprost je izlaz, spas za mene, nas. Oprost je ne\u0161to \u0161to se ti\u010de samo mene, nimalo onog “mrskog drugog”. Ja o njemu odlu\u010dujem, ne ti, niti on, samo ja.<\/p>\n

Jer, \u0161to je \u017eivot? Kako znamo da je ne\u0161to \u017eivo ili ne\u017eivo? \u017divot je promjena, stalna interakcija s okolinom. Aktivna razmjena, prerada, stvaranje nove kvalitete.<\/p>\n

Odustajanjem od oprosta, odustajemo od promjene. Ukopani smo i dalje se ukopavamo u svoju poziciju. Tvrdimo \u010dak da smo ponosni na to. Ne\u0107emo se pomaknuti ni za pedalj. I ne moramo. No nemojmo tvrditi da je to \u017eivot. Odustajanje od \u017eivota, prije.<\/p>\n

Tvrdim li ja to da su oprost, odgovornost, pomirenje, lagani za posti\u0107i? Nimalo. Kao ni sre\u0107a, duhovno ispunjenje, ljubav. Ni\u0161ta \u0161to stvarno vrijedi nije na dohvat ruke. Mora biti te\u0161ko za posti\u0107i, tako se poti\u010demo da budemo jaki.<\/p>\n

Mogu\u0107e je jedino sun\u010deva svjetlost lako dostupna.<\/p>\n

Zato i postoje no\u0107, oblaci, magla da nas podsjete koliko nam ona zna\u010di.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Oprost (jo\u0161) nije pomirenje. Ali je mnogo. Jako mnogo.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-171124","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/171124","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=171124"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/171124\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=171124"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=171124"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=171124"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}