{"id":170364,"date":"2015-01-26T07:09:59","date_gmt":"2015-01-26T06:09:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=170364"},"modified":"2015-01-26T08:16:21","modified_gmt":"2015-01-26T07:16:21","slug":"syriza-bauk-ili-nada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/26\/syriza-bauk-ili-nada\/","title":{"rendered":"Syriza: bauk ili nada?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Gr\u010dka je u fokusu svjetske javnosti ve\u0107 izvesno vrijeme: najprije zbog \u201egr\u010dke tragedije\u201c (finansijske krize), a sada zbog politi\u010dkog raspleta, kulminacije u vidu vanrednih parlamentarnih izbora. Posljednji put kada su neki izbori bili pra\u0107eni s takvim interesovanjem i o\u010dekivanjima bili su oni na kojima je Barak Obama pobijedio prvi put. I sada kao i tada odasvud se \u010duje rije\u010d \u201enada\u201c. \u041ebama je potsticao govore\u0107i o \u201edrskosti nade\u201c, dok slogan \u201enada dolazi\u201c je sada onaj s kojim kora\u010da Aleksis Cipras. I jo\u0161 jedan interesantan detalj: moto Obamine kampanje je bilo \u201eyes, we can!\u201c, \u0161to opet stvara \u010dudnu rezonancu s imenom druge radikalno ljeve stranke, Podemos, \u010dije ime zna\u010di upravo to isto (mi mo\u017eemo). Na prvi pogled, izme\u0111u Obame, Syrize i Podemosa nema nikakve sli\u010dnosti.<\/p>\n

Svejedno u kom kontekstu i sa kakvim namjerom, narativ o nadi je sigiran znak da je stanje o\u010dajno: jer bez o\u010daja, ni nada ne bi imala tako veliku te\u017einu u jednom demokratskom sistemu! Zato, pozivanje na nadu upu\u0107uje na vanredno stanje, a ne na praznik demokratije. Nada je vi\u0161e slamka za spas, vjera u \u010dudo, o\u010dekivanje dramati\u010dne socijalne promjene usred duboke dru\u0161tvene krize, koja dobija i humanitarne razmjere. U politi\u010dkom rje\u010dniku uobi\u010dajeno nema mjesta za nadu ve\u0107 za rje\u0161enja za dru\u0161tvene probleme, ali kriza neoliberalizma je tako duboka \u0161to je \u201enormalnost\u201c mogu\u0107a samo ukoliko se desi \u010dudo.<\/p>\n

Su\u0161tinsko pitanje je da li nada mo\u017ee biti esencija razumne politi\u010dke pozicije i jasnog ideolo\u0161kog pogleda na svijet – ili je samo wishful thinking? Ako sada\u0161nji narativ o nadi asocira na antiku, to je vi\u0161e zbog Pandore, nego zbog agore. Vrijedno je potsjetiti da se nada nalazila unutar Pandorine kutije. Jo\u0161 u vrijeme obamamanije bila sam usamljeni glas pun skepse (tada sam napisala kolumnu pod nazivom \u201eObama nazvan nada\u201c) – sada znate i sami za\u0161to.<\/p>\n

Za razo\u010darane i pauperizovane, ne samo u Gr\u010dkoj nego i u \u010ditavoj evropskoj periferiji, Syriza je znak nove zore, ali za evro-kastu u Briselu i u drugim prestonicama ona je bauk koji kru\u017ei nad Evropom. Sve kao da asocira na Komunisti\u010dki manifest (zbog o\u010dekivanja ili zbog straha), no da li je to ba\u0161 tako? \u010cak i ideja o diktaturi proleterijata, nasuprot predvi\u0111anjima Marksa i Engelsa, je pobijedila u jednoj od najnerazvijenijih zemalja, u polufeudalnoj Rusiji. Onda se pro\u0161irila i postala ono \u0161to se nazivalo socijalisti\u010dkim blokom, ali vi\u0161e putem izvoza i imitacije nego zbog autenti\u010dnog radni\u010dkog pokreta. I kraj te iluzije nam je dobro poznat, kao i cjena koja je bila pla\u0107ena.<\/p>\n

Pad komunizma (kako se to naziva na Zapadu), uz sveukupnu politi\u010dku i moralnu degradaciju ljevice, koja je jo\u0161 i oficijalno poistove\u0107ena sa fa\u0161izmom, stvorio je svijet u kome su ideologije blendirane i dopu\u0161tene sve dok ne po\u010dnu osporavati kapitalisti\u010dki fundament \u201eslobodnog svijeta\u201c. Ljevi\u010dari su postali impotentni, paralizovani i upla\u0161eni da ne krenu previ\u0161e lojevo. Sve do skora…<\/p>\n

Sa Syrizom kao (relativnim) favoritom, izbori u Gr\u010dkoj su postali daleko vi\u0161e od toga. Oni su u isto vreme i simptom bolesti, a trebaju donjeti i lijek (bar tako misli nova ljevica). Stanje u Gr\u010dkoj i ostalim zemljama u sli\u010dnom stanju je samo jo\u0161 jedan dokaz o raspalom braku liberalne demokratije i kapitalizma, za rastu\u0107u debtokratiju i upravljanje \u010ditavim dru\u0161tvima putem zastra\u0161ivanja od bauka socijalne pravde i bunta protiv kaste od 1%. Zajedni\u010dki nastup lidera Syrize i Podemosa usred Atine bio je poruka i slika jedne druga\u010dije Evropske unije (Evrope?). U zemljama pogo\u0111enim globalnim krizom kapitalizma, dominantna dru\u0161tvena grupa (klasa po sebi, ako ne i klasa za sebe) nije proletarijat, nego prekarijat. Stranke radikalne ljevice su uspjele prisvojiti i okrenuti naglava\u010dke Ta\u010derov TINA princip (There Is No Alternative). Tako, umjesto jedine mogu\u0107e i po\u017eeljne stvarnosti u vidu liberalne demokratije i slobodnog kapitala, veliki broj gr\u010dkih gra\u0111ana misli da there is no alternative but Syriza. Ona bi trebala biti dokaz da je druga\u010diji svijet mogu\u0107.<\/p>\n

Ipak, postoje i mi\u0161ljenja da program Syrize nije radikalan kako se pretstavlja (\u010dak je i Merkel popustila u posljednje vreme), za razliku od retorike. Smatraju da \u0107e i ova stranka i njena vlada uskoro postati mainstream i voditi politiku kao business as usual. Korak dalje idu oni koji smatraju da one ne\u0107e izgubiti revolucionerni \u017ear, jer on nije nikada ni postojao: Cipras je samo tipi\u010dan primjer harizmati\u010dnog oportuniste koji lovi u mutnom (to u svojoj kolumni pi\u0161e Jorgos Papadakis).<\/p>\n

Priznajem, nevjerni Toma u meni podsje\u0107a na izreku: da su se stvari mijenjale putem izbora, oni bi odavno bili zabranjeni. Pablo Inglesias, lider Podemosa, s pravom opominje da pobjeda na izborima nije isto \u0161to i osvajanje vlastu, jo\u0161 manje dru\u0161tvena promjena. I podsje\u0107a na Aljendea… Ali, ako ultradesni\u010dari koriste izbore, \u010dak i sve uspje\u0161nije, onda ljevica sigurno ima jo\u0161 vi\u0161e razloga da u\u010dini to isto i da bitku ne prepusti istro\u0161enim elitama i hejterima.<\/p>\n

Za nas u Makedoniji ovo je rijetka mogu\u0107nost da na Gr\u010dku ne gledamo kroz prizmu \u201espora oko imena\u201c, pa \u010dak i da se pridru\u017eimo horu koji peva \u201eSvi smo Grci\u201c (kako to rade mladi ljevi\u010dari), mada je ve\u0107ina i dalje foksuirana samo na to da li \u0107e Cipras biti bolji sagovornik od Samarasa o makedonskom pitanju.<\/p>\n

Dok gledate premijera Gruevskog kako \u201ejede burek\u201c (u\u010destvuje u istoimenoj emisiji u kojoj je voditelj ne samo provladina nego i karikaturalna figura), i kako nastupa u stilu pravog makroa dok obja\u0161njava kako je nudio makedonske resurse indijskim biznismenima tokom nedavne posjete Indiji (o\u010dito, jedan Subrata Roj nam nije dovoljan da do\u0111emo pameti) – te\u0161ko je odoljeti i ne aplaudirati Ciprasu i Inglesiasu. Oni govore o socijalnoj pravdi, o solidarnosti, o vra\u0107anju digniteta svih onih koji rade a ne mogu \u017eivjeti \u017eivotom dostojnog ljudskog bi\u0107a. Govore o borbi protiv korumpiranih establi\u0161menata i bankstera. Gruevski i sli\u010dni njemu, naizgled mo\u0107ni, govore kao sitni podanici neoliberalne kaste, spremni da u\u010dine sve i prodaju sve samo da bi ostali na vlasti. Radikalna ljevica nastupa kao subjekt spreman da mijenja onaj svijet u kome je Gruevskom ugodno. Socijaldemokrati su zapeli na srednjoj klasi – i toliko!<\/p>\n

U Makedoniji se sve \u010de\u0161\u0107e postavlja pitanje: da li je mogu\u0107a makedonska Syriza. Odgovor je jasan: da bi se stvorila Syriza bilo je potrebno desetak godina, ali i njegovanje starih ljevi\u010darskih-komunisti\u010dkih tradicija, a ne njihova prohibicija. Kod nas je nemogu\u0107e stvoriti ljevi\u010darsku koaliciju, jer ne postoji niti jedna jedina radikalna ljevi\u010darska stranka. \u010cak su i masovni protesti u samom za\u010detku. Ono \u0161to nam je potrebno je vjerovatno nekakav Podemos, autenti\u010dna ljevica koja bi marginalizirala etni\u010dke podjele na ra\u010dun klasnog jedinstva, ali ne vidi se jo\u0161 ko bi napravio prvi korak. S druge strane, raste broj gra\u0111ana kojima je dosta da budu taoci politi\u010dko-ideolo\u0161ke bitke stranaka koje su sijamski blizanci i po ideolo\u0161koj matrici i po na\u010dinu vladanja. Ne postoje sna\u017ene sindikalne organizacije, a kao \u0161to vidimo i ovih dana poku\u0161aj \u0161trajka (u obrazovanju) je osuje\u0107en zbog savijenih ki\u010dmi i straha. Istina, pojavio se \u201eniodkud\u201c pokret koji je povikao \u201eH\/Ajde\u201c, ali ne samo da nije masovan, nego je i mainstream, sponzoriran od stranih agencija, kojima na kraj pameti nije da budu babice ra\u0111anja ne\u010deg radikalnog, novog i antikapitalisti\u010dkom. On se zala\u017ee za gra\u0111ansku mobilizaciju da bi do\u0161lo do premjene vlade, ali bez promjene sistema!<\/p>\n

Po svemu sude\u0107i, Syriza \u0107e stati na \u010delu koalicione vlade na talasu nade i moralnog oreola koji nosi, a \u0161to po sebi i ne mora biti sna\u017ean fundament za vo\u0111enje radikalno nove politike. U njenom strana\u010dkom programu su polako otpale one suvi\u0161e radikalne premise, pa i ono \u0161to je socijalisti\u010dko i internacionalisti\u010dko, ali mada zvu\u010di mo\u0107no, brinu pozivi o vra\u0107anju nacionalnog digniteta, otpor prema nacionalnom poni\u017eenju i zahtjev za reparacije od Njema\u010dke! Jedva i da se \u010dulo ne\u0161to vi\u0161e o namjerama da se obustavi kr\u0161enje manjinskih prava, rasizma protiv romske manjine, i o svemu \u0161to bi naru\u0161ilo jedinstvo demosa koji je fokusiran na prazan stomak.<\/p>\n

Cipras jeste harizmati\u010dan (i pored lo\u0161eg engleskog) – i to nije prednost, nego uzrok za zabrinutost! Sljedbenici su puni entuzijazma, ali pitanje je da li \u0107e biti i strpljivi, ho\u0107e li biti svjesni da je put diga\u010dak i neuzvestan. Niko, pa ni radikalna ljevica, ne posjeduje \u010darobni \u0161tapi\u0107 da rije\u0161i sve probleme – Biznis internacionala je ja\u010da od jedne stranke sa velikim legitimitetom. I pored sve skepse, jako je va\u017eno to \u0161to je radikalna ljevica uspjela stvoriti politi\u010dko predstavni\u0161tvo onih koji su de facto isklju\u010deni iz politi\u010dke sfere odlu\u010divanja, koji su godinama poni\u017eeni, o\u010dajni pa \u010dak i gnjevni. (Lider Podemosa je bio \u010dlan In\u00acdig\u00acna\u00ac\u00acdosa, pokreta uglavno mladih ljudi koji su govorili \u201enismo mi protiv sistema, on je protiv nas\u201c).<\/p>\n

I pored toga \u0161to je jasno da ne\u0107e biti u stanju da ispune predizborna obe\u0107anja, oni su ipak u\u010dinili prvi korak, koji zaslu\u017euje respekt: uspjeli su inspirisati, probuditi, napraviti sinergiju i transformisati gnjev u akciju za promjenu. Djelovanje kroz ovakve stranke kao \u0161to su Syriza i Podemos \u010dini se daleko razumnije i produktivnije od \u010distog spontaniteta i horizontalnosti. Protesti kao cilj za sebe bez efektuiranja u obliku planske akcije vo\u0111ene od odre\u0111enog pogleda na svijet ili njihova zloupotreba zbog promjene aktera, ali uz odr\u017eavanja sistema – to je najgore \u0161to se mo\u017ee desiti pokretu prekarijata. Ne \u017eelim biti partybreaker, u meni se i dalje bore simpatije sa skepsom, ali zaista \u017eelim mnogo mudrosti burevjesniku u Gr\u010dkoj!<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I pored toga \u0161to je jasno da ne\u0107e biti u stanju da ispune predizborna obe\u0107anja, oni su ipak u\u010dinili prvi korak, koji zaslu\u017euje respekt<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-170364","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170364","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=170364"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170364\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=170364"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=170364"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=170364"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}