{"id":169880,"date":"2015-01-20T10:06:00","date_gmt":"2015-01-20T09:06:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=169880"},"modified":"2015-01-20T10:06:00","modified_gmt":"2015-01-20T09:06:00","slug":"je-li-clanstvo-u-eu-jedini-put-za-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/20\/je-li-clanstvo-u-eu-jedini-put-za-bih\/","title":{"rendered":"Je li \u010dlanstvo u EU jedini put za BiH?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mate Suba\u0161i\u0107<\/strong><\/em>*<\/p>\n

\"\"<\/a>Na putu ka Europskoj uniji Bosna i Hercegovina tapka u mjestu. Do koje mjere je tapkanje sveprisutno svjedo\u010di i nedavno pokrenuta inicijativa ministara vanjskih poslova velikih dr\u017eava, pokreta\u010dica djelovanja Europske unije, prije svega njene vanjske politike. Ministri su zatra\u017eili, a neprimjereno bi bilo re\u0107i inzistirali, od lokalnih bosanskohercegova\u010dkih politi\u010dara da pokrenu reforme koje \u0107e biti uskla\u0111ene s op\u0107im ciljevima koji podrazumijevaju prihva\u0107anje europskih zakonodavnih okvira i temeljnih vrijednosti dr\u017eava \u010dlanica Europske unije. Zauzvrat, dr\u017eave-\u010dlanice bi se obavezale podr\u017eati takva nastojanja mjerljivim mehanizmima, odnosno, odobravanjem financijske pomo\u0107i u mjeri u kojoj bi ona bila dostupna kroz predpristupne fondove Europske unije. Naravno, podr\u0161ka \u0107e biti izra\u017eena i diplomatskim aktivnostima svih dr\u017eava \u010dlanica Europske unije. Me\u0111utim, klju\u010dno pitanje ostaje bez odgovora. Je li Bosna i Hercegovina zainteresirana za \u010dlanstvo u Europskoj uniji i jo\u0161 va\u017enije, je li uop\u0107e mogu\u0107e provesti reforme u dr\u017eavi \u010dije se teritorijalno, administrativno pa \u010dak i ustavno ure\u0111enje jo\u0161 uvijek dovodi u pitanje \u2013 i to ne od strane jednog ili drugog dijela naroda, nego od strane cjelokupnog stanovni\u0161tva. S jedne strane Hrvati su nezadovoljni nesimetri\u010dnim statusom kojega imaju, Bo\u0161njaci inzistiraju na sna\u017enijoj centralizaciji, Srbi podr\u017eavaju isklju\u010divo ja\u010danje Republike Srpske, a \u201eostali\u201c za sada jo\u0161 uvijek formalno niti postoje niti predstavljaju ikakav politi\u010dki faktor.<\/p>\n

Za provo\u0111enje reformi neophodan je usugla\u0161en okvir djelovanja kao i precizna hijerarhijski organizirana struktura koja omogu\u0107ava nedvosmisleno pretpostavljanje du\u017enosti i odgovornosti razli\u010ditih razina vlasti i pojedinaca koji ih obna\u0161aju. Takav usugla\u0161en okvir djelovanja u Bosni i Hercegovini zapravo i ne postoji. Unato\u010d \u010dinjenici \u0161to su deklarativno sve politi\u010dke elite u Bosni i Hercegovini zainteresirane za ulazak u Europsku uniju, iz njihovog bi se djelovanja moglo zaklju\u010diti i potpuno suprotno. Hrvatima u Bosni i Hercegovini ulazak u Europsku uniju, odnosno, proces prilagodbe ne mora nu\u017eno ni\u0161ta zna\u010diti imaju\u0107i na umu da oni ve\u0107 sada jesu gra\u0111ani Europske unije na temelju prava dvostrukog dr\u017eavljanstva koje im omogu\u0107avaju vlasti u Hrvatskoj. Bo\u0161njaci su zainteresirani za Europsku uniju, me\u0111utim, ograni\u010denja na koja nailaze u smislu provedbe zakona na razini cjelokupne dr\u017eave Bosne i Hercegovine od strane Republike Srpske, navode ih da se vrate korak unatrag i nanovo definiraju dr\u017eavno ure\u0111enje. Me\u0111utim, s druge strane Republika Srpska i njeni slu\u017ebeni organi inzistiraju na ja\u010danju svih svojih institucija \u0161to im je temeljem Ustava BiH i omogu\u0107eno. Svaki poku\u0161aj provo\u0111enja reforme zapravo se zavr\u0161ava pitanjem: koja institucija posjeduje koje nadle\u017enosti i u kojoj mjeri pojedina politika mora, mo\u017ee i treba biti uskla\u0111ena. Dakle, svaki poku\u0161aj implementacije novih zakona zavr\u0161ava se politi\u010dkim sukobom izme\u0111u pojedinih institucija vlasti, a od kojih svaka svoje postojanje temelji na potpuno legalnim i legitimno utemeljenim zakonskim normama.<\/p>\n

Vi\u0161erazinsko upravljanje, a posebno u kontekstu provo\u0111enja sveobuhvatnih reformi koje su preduvjet pristupu Europskoj uniji, podrazumijeva uskla\u0111eno djelovanje svih razina vlasti, kooperaciju me\u0111u njima i uva\u017eavanje specifi\u010dnog dru\u0161tvenog ure\u0111enja. Na tom tragu spomenuti ministri vanjskih poslova, ali i doma\u0107i politi\u010dari i inzistiraju na uspostavi koordinacijskih tijela. Postavlja se pitanje mo\u017ee li jedno koordinacijsko tijelo koje \u0107e biti ad hoc uspostavljeno s jednim jedinim ciljem posti\u0107i bilo kakav rezultat ako, po prirodi svog ustrojstva, ima tek skroman utjecaj u odnosu na institucije zadu\u017eene za provo\u0111enje mjera koje koordinacijsko tijelo predlo\u017ei. Presuda Europskog suda u slu\u010daju Sejdi\u0107 \u2013 Finci upravo govori u prilog nemogu\u0107nosti djelovanja takvih tijela pa \u010dak i u situaciji kada su se institucije BiH obvezale to u\u010diniti na temelju me\u0111unarodnih ugovora i sporazuma. Rok za ure\u0111enje statusa i prava ostalih dr\u017eavljana Bosne i Hercegovine, a koji nisu Hrvati, Srbi ili Bo\u0161njaci ve\u0107 je istekao, ali se ni\u0161ta nije promijenilo. Nije li u takvoj situaciji potrebno razmi\u0161ljati i o alternativnim mogu\u0107nostima vo\u0111enja pregovora na na\u010din da se zaobi\u0111u nerije\u0161ena pitanja o ure\u0111enju Bosne i Hercegovine? Bi li se mogao uvesti dvostruki proces pregovaranja, koji bi se odvijao paralelno, a koji bi podrazumijevao vo\u0111enje pregovara\u010dkog procesa na razini cijele dr\u017eave o onim pitanjima koja su u nadle\u017enosti Vije\u0107a ministara, a s druge strane na razini entiteta o onim pitanjima u kojima nadle\u017enost pripada isklju\u010divo vlastima pojedinog entiteta? Naime, prema Ustavu BiH, entitetima pripadaju \u201esve funkcije i ovla\u0161tenja koja nisu Ustavom izri\u010dito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine\u201c i upravo se na temelju interpretacije ove to\u010dke Ustava lome koplja kada se o nadle\u017enostima pojedinih institucija radi. Svaki drugi oblik pregovaranja mogao bi se interpretirati kao ja\u010danje centralne vlasti, \u010demu se protive i Srbi i Hrvati u BiH. Ne bi li pregovori sami po sebi mogli uzrokovati politi\u010dke procese koji zadiru u ustrojstvo vlasti u BiH i time ograni\u010davaju njezin ustavni karakter?<\/p>\n

Dakle, ne radi se u slu\u010daju BiH isklju\u010divo o problemu postojanja ili nepostojanja \u017eelje da se pristupi Europskoj uniji, nego se na prvom mjestu radi o neusugla\u0161enosti mehanizama na koji bi se na\u010din pregovara\u010dki procesi provodili, i posljedi\u010dno tome, na koji bi na\u010din usvojeni mehanizmi mogli utjecati na ovla\u0161tenja pojedinih, ve\u0107 institucionaliziranih struktura. Postavlja se, stoga, pitanje na koji na\u010din voditi pregovore, a da oni sami po sebi ne ulaze u problematiku ustavnog ustrojstva. Ili se ustavno ustrojstvo treba detaljno usuglasiti prije samog po\u010detka pregovora i na temelju takvog rje\u0161enja pristupiti procesu pregovora ili treba prihvatiti \u010dinjenicu da \u0107e proces pristupanja Europskoj uniji na dnevni red dovesti u pitanje i samo ustrojstvo vlasti, a time vjerojatno izazvati i sna\u017ene politi\u010dke potrese. U drugom slu\u010daju treba imati na umu da \u0107e tada pritisak Europske unije biti mnogo sna\u017eniji s obzirom na izravniju uklju\u010denost u proces pregovaranja, ali i da \u0107e politi\u010dke elite mo\u0107i iskoristiti taj pritisak kako bi ignorirale stavove gra\u0111ana koje zastupaju. Upravo u smislu pretpostavljanja stavova gra\u0111ana i stavova elita postavlja se i manje problemati\u010dno, ali skoro jednako temeljno pitanje: je li Bosni i Hercegovini ulazak u Europsku uniju uop\u0107e potreban.<\/p>\n

Do koje mjere je ustrojstvo BiH prepreka uspje\u0161nom vo\u0111enju pregovora govori i \u010dinjenica da vrhovnu i najvi\u0161u vlast u odre\u0111enim poslovima u Bosni i Hercegovini zapravo posjeduje Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Mo\u017ee se postaviti pitanje: je li legitimno da dr\u017eava koja ne posjeduje apsolutni suverenitet pristupa organizaciji u kojoj \u0107e tako\u0111er izgubiti dio suverenosti. Odnosno, gdje je tu Bosna i Hercegovina?<\/p>\n

Nadalje, ukoliko Bosna i Hercegovina jednog dana i postane \u010dlanica Europske unije, na koji na\u010din \u0107e biti definirana odgovornost uslijed slu\u010dajeva u kojima bi radi nepostupanja vlasti jednog entiteta u skladu s odredbama Europske unije sankcije snosila cijela dr\u017eava. Dakle, u slu\u010daju odga\u0111anja usugla\u0161avanja ustrojstva dr\u017eave i zadr\u017eavanja statusa quo pod svaku cijenu postoji mogu\u0107nost da se po ulasku u Europsku uniju nanovo otvore pitanja odnosa dvaju entiteta, kao i mogu\u0107nost da se dio dr\u017eave osamostali. Donedavno se \u010dinilo da Europska unija na odre\u0111eni na\u010din garantira suverenost svojim \u010dlanicama, da nove dr\u017eave unutar Europske unije dobivaju svojevrstan status normalnosti, teritorijalne cjelovitosti i kontinuiteta, kao \u0161to u svojim radovima isti\u010de Dejan Jovi\u0107. Me\u0111utim, u posljednje vrijeme \u010dini se da tomu nije tako. \u010cini se da ni sama Europska unija nije sigurna kako postupiti u slu\u010dajevima kada se jedan dio zemlje \u010dlanice i njenog stanovni\u0161tva \u017eeli osamostaliti. Eventualnim ulaskom u Europsku uniju problemi ustrojstva Bosne i Hercegovine ne\u0107e nestati i potencijalno \u0107e uzrokovati jo\u0161 ve\u0107u krizu, ovoga puta unutar same Europske unije. Dakle, iz perspektive Bosne i Hercegovine jedan sna\u017eni argument koji je donedavno postojao u smislu o\u010duvanja njenih granica vi\u0161e ne postoji i ne predstavlja poticaj za ulazak u Europsku uniju, dok se s druge strane Europska unija trudi problem Bosne i Hercegovine privatizirati i prihvatiti ga kao svoj, a ne kao me\u0111unarodni. \u010cini se da je djelovanje Europske unije u kontekstu Bosne i Hercegovine u ovom trenutku usmjereno na kontrolu potencijalno neprijateljskih teritorija uslijed preslagivanja na me\u0111unarodnom planu, a ne na stabilizaciju same dr\u017eave kao i demokratizaciju i europeizaciju samoga dru\u0161tva.<\/p>\n

Upravo novonastale okolnosti na me\u0111unarodnom planu daju za pravo preispitivati interese pojedinih dr\u017eava, prije svih onih u Jugoisto\u010dnoj Europi, a posebno Bosne i Hercegovine u kontekstu usmjeravanja njihovih politika i geopoliti\u010dkog (re)pozicioniranja. S jedne strane stoji Srbija na koju su \u010dlanice Europske unije kroz NATO savez izvele vojni i politi\u010dki pritisak da se odrekne dijela svoga teritorija. Makedonija s druge strane ve\u0107 skoro 20 godina tapka u mjestu jer jedna dr\u017eava \u010dlanica blokira njezin put u Europsku uniju. Logi\u010dno je zapitati se je li uistinu taj put vrijedan svih ograni\u010denja u smislu suradnje s ostatkom svijeta koje on uzrokuje. Osim toga konsocijacijski mehanizmi implementirani u Makedoniji nisu rezultat me\u0111usobnog uva\u017eavanja i tolerancije Makedonaca i Albanaca, ve\u0107 rezultat pritiska i politike Europske unije. U Bosni i Hercegovini, pak, problem predstavlja prisutan dojam u bosanskohercegova\u010dkom dru\u0161tvu da Europska unija nije u\u010dinila dovoljno da sprije\u010di rat, odnosno, da je na kraju postigla ono \u0161to iz dana\u0161nje perspektive nitko u Bosni i Hercegovini ne percipira kao rje\u0161enje nego upravo kao uzrok problema. S druge strane, podijeljene lojalnosti izme\u0111u Zapada i Istoka, Europske unije i Turske i Rusije, ili \u010dak i puno u\u017ee gledaju\u0107i izme\u0111u Hrvatske i Srbije, onemogu\u0107avaju definiranje interesa, ili jo\u0161 preciznije, onemogu\u0107avaju usugla\u0161avanje mehanizama kojima \u0107e se posti\u0107i zacrtani ciljevi (npr. na koji na\u010din posti\u0107i gospodarsku stabilnost). Generalno govore\u0107i mo\u017ee se postaviti pitanje: je li Bosni i Hercegovini u novim okolnostima uistinu u interesu postati \u010dlanica Europske unije. Unato\u010d \u010dinjenici \u0161to ve\u0107inu vanjskotrgovinske razmjene, koja se \u010desto navodi kao argument u prilog pristupanju Europskoj uniji, Bosna i Hercegovina ostvaruje u odnosu na EU odga\u0111anje ulaska ne bi trebalo pridonijeti smanjivanju razmjene, jer to nije ni jednom ni drugom subjektu u interesu. Me\u0111utim, kao ne-\u010dlanica Bosna i Hercegovina ima priliku razvijati i posebne odnose, politi\u010dke kao i gospodarske, s ostalim me\u0111unarodnim subjektima. Nadalje, Bosna i Hercegovina mo\u017ee postati ure\u0111enije dru\u0161tvo i sama od sebe, provode\u0107i reforme u smjeru uskla\u0111ivanja politika sa Europskom unijom, ali ne nu\u017eno i sa kona\u010dnim ciljem pridru\u017eivanja Europskoj uniji. Dakle, do mjere u kojoj je Bosni i Hercegovini potrebna stabilnost i suvremeno organizirani sustav, reforme se mogu provesti i bez pritiska Europske unije, a na inzistiranje gra\u0111ana, odnosno glasa\u010da, pa \u010dak i kroz vaninstitucionalne mehanizme djelovanja poput dru\u0161tvenih prosvjeda. Mo\u017ee se zaklju\u010diti \u010dak da potpora gra\u0111ana procesu ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju podrazumijeva potporu reformama i promjenama uslijed nezadovoljstva koje izra\u017eavaju prema vlasti, kao \u0161to se mo\u017ee zaklju\u010diti da se u Bosni i Hercegovini stvari mogu mijenjati i bez kona\u010dnog cilja pristupanja Europskoj uniji. U Hrvatskoj gra\u0111ani i dalje iskazuju sli\u010dne razine nezadovoljstva prema sustavu, politi\u010dkim elitama i vlastima op\u0107enito, bez obzira na \u010dinjenicu \u0161to je dr\u017eava postala \u010dlanica EU. Dakle, Bosni i Hercegovini, kao ni ostalim dr\u017eavama u Jugoisto\u010dnoj Europi ne\u0107e se dogoditi ni\u0161ta posebno negativno ukoliko se po\u010dnu uvoditi promjene bez usugla\u0161avanja kona\u010dnog cilja pristupanja Europskoj uniji.<\/p>\n

Kao \u0161to je navedeno ranije, sami ulazak (pa i sami po\u010detak pregovora) u Europsku uniju Bosni i Hercegovini mo\u017ee stvoriti vi\u0161e problema nego \u0161to ih mo\u017ee rije\u0161iti kada se govori o samom institucionalnom ure\u0111enju i provo\u0111enju vlasti, odnosno, suverenosti. Dugogodi\u0161nje zaobila\u017eenje problema dr\u017eava Jugoisto\u010dne Europe, posebno Bosne i Hercegovine, uslijed novih me\u0111unarodnih okolnosti rezultiralo je ja\u010danjem koncentracije na ovaj dio svijeta, ali se upravo radi novih okolnosti Europska unija ovoga puta \u010dini puno neuvjerljivija. Zahtijevati od dr\u017eave koja jo\u0161 uvijek nije u stanju provoditi presude Europskog suda za ljudska prava, kao \u0161to nije u stanju ni usuglasiti se o vlastitom ure\u0111enju, da provede reforme koje su druge zemlje provodile desetlje\u0107ima ne \u010dini se realnim. \u010cak ni optimistima poput mene samoga.<\/p>\n

*Mate Suba\u0161i\u0107 je doktorand na studiju Komparativne politike na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu. Trenutno \u017eivi i istra\u017euje u Sarajevu, gdje je stipendist programa Erasmus \u2013 Mundus: Basileus.<\/address>\n

Politi\u010dka misao <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Je li legitimno da dr\u017eava koja ne posjeduje apsolutni suverenitet pristupa organizaciji u kojoj \u0107e tako\u0111er izgubiti dio suverenosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":169881,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-169880","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169880","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=169880"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169880\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/169881"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=169880"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=169880"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=169880"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}