{"id":169655,"date":"2015-01-17T10:58:20","date_gmt":"2015-01-17T09:58:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=169655"},"modified":"2015-01-17T10:59:21","modified_gmt":"2015-01-17T09:59:21","slug":"filozofska-teorija-moze-se-obnoviti-samo-radikalnije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/17\/filozofska-teorija-moze-se-obnoviti-samo-radikalnije\/","title":{"rendered":"Filozofska teorija mo\u017ee se obnoviti samo radikalnije"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>S Borislavom Mikuli\u0107em sa zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta razgovarali smo o politicumu praxisa i njegovoj politi\u010dkoj ulozi. Pitali smo se o fazama i pomacima u stratifikacijama politi\u010dkog, o tome za\u0161to kod praksisovaca ne mo\u017eemo govoriti o jednoj filozofiji politike, te je li revolucija u mi\u0161ljenju revolucije mi\u0161ljena dovoljno historijski ili suvi\u0161e metafizi\u010dki. Zaklju\u010dujemo pitanjem o (ne)mogu\u0107nosti marksisti\u010dkog naslje\u0111a u nas, koje ne le\u017ei dano, ve\u0107 se za njega, pa i protiv njega, treba izboriti.<\/em><\/p>\n

U \u010demu se sastoji \u2018politicum praxisa\u2019?<\/em><\/p>\n

Izraz zvu\u010di op\u0107enito, rije\u010d je o \u0161irokom spektru apstraktnih i konkretnih smislova politi\u010dnosti filozofije. Najmanje se radi o filozofiji politike u kojoj bi filozofija zaposjedala polo\u017eaj subjekta i gospodara diskursa o politici, bilo znanstvenog bilo mass-medijskog. Rije\u010d je najprije o onom aspektu politi\u010dnosti zbog kojeg su praksisovci dobivali pogrde kako je njihova \u2018bespo\u0161tedna kritika svega postoje\u0107eg\u2019 apstraktno-humanisti\u010dka tlapnja, toliko apstraktna da uop\u0107e ni ne dopire do sfere politi\u010dkog. Ali ne smijemo ignorirati da je praxis filozofija upravo u toj svojoj navodnoj apstraktnosti dijelila, s jedne strane, op\u0107i emancipacijski ideal socijalizma i modernizma, u \u010demu su sudjelovale razli\u010dite intelektualne kulture, prije svega umjetni\u010dke prakse u rasponu od 50-ih do 70-ih. S druge strane je s te iste pozicije praxis grupacija nastupala kao kriti\u010dar realno egzistiraju\u0107ih devijacija socijalisti\u010dkog projekta. Ta je pozicija dakle ambivalentna, i pozitivna i kriti\u010dka, ali u toj dvojnosti ona nije naprosto apstraktno bipolarna i teorijska, nego je kao kriti\u010dka praksa imala \u010ditav niz stvarnih efekata, pozitivnih i diskutabilnih. Dakle, politi\u010dnost je koliko uro\u0111eni moment na filozofiji, toliko i neizostavni dio same prakse kritike, njezinih konkretnih pretpostavki i u\u010dinaka.<\/p>\n

Mo\u017eemo li onda govoriti o politi\u010dkoj snazi njihove filozofije same?<\/em><\/p>\n

Upravo se o tome radi. Ona dvojnost, apologija projekta socijalisti\u010dkog samoupravljanja i kritika njegove izvedbe, zna\u010dila je i zna\u010di da je filozofska kritika dr\u017eala otvorenim isti onaj politi\u010dki i dru\u0161tveni horizont koji je partijska nomenklatura zatrpavala monopolizacijom mo\u0107i kroz sustave upravljanja umjesto o\u010dekivane radikalizacije u sferi stvarnih dru\u0161tvenih emancipacija. Danas to neki poku\u0161avaju prikazati kao doprinos praxisa liberalizaciji socijalisti\u010dkog re\u017eima, ali to je posve prekratko i oportunisti\u010dki prema dana\u0161njim o\u010dekivanjima, jer radi se o daleko fundamentalnijem doprinosu. Pozicija tzv. \u2018apstraktnog humanizma\u2019 stvorila je – koliko god to zvu\u010dalo paradoksalno i koliko god iz dana\u0161nje perspektive izgledalo nedovoljno s obzirom na kasnije tokove borbe za emancipacije od kraja 70-ih, najprije feminizma pa onda i liberalizma – tlo za politi\u010dku subjektivizaciju jedne op\u0107e politi\u010dke volje naspram aparata upravljanja, i odatle je djelovala kroz dva desetlje\u0107a kao u\u010ditelj kritike. To ima svoju \u0161iru pozadinu u izvornom nagonu filozofije da kao slobodna misao bude ujedno i stvarna snaga svijeta, a ne samo inspiriraju\u0107a visoka teorija, o \u010demu znamo jo\u0161 od Aristotela. Ali to ima i u\u017eu historijsku motivaciju u samom jugoslavenskom socijalisti\u010dkom projektu koji se uspostavio autonomno kroz NOB i u sukobu sa Staljinom, dakle bez kumstva filozofije, i u kojem novi filozofi djeluju i kao klerici, apologeti i kao kritici, odmetnici.<\/p>\n

Faze i stratifikacija politi\u010dkog<\/strong><\/span><\/p>\n

Pa ipak njihova pozicija, zanemarimo li sad osobne razlike, nije bila od po\u010detka do kraja ista. Mogu li se onda u njoj razlikovati razli\u010dite faze?<\/em><\/p>\n

Ja mislim da mo\u017ee i mora, i to ne samo kronolo\u0161ki, nego moramo govoriti i o stratifikaciji politi\u010dkog. Jer pozicija \u2018apstraktnog humanista\u2019 ima dodu\u0161e teorijsku prednost da bolje vidi ideale nego \u0161to ih vidi tzv. \u2018realni sektor\u2019, ali ujedno s time kriti\u010dka filozofija konzervira u sebi ne\u0161to od idola autenti\u010dnosti, sve do stupnja nesretne svijesti za koju stvarnost, odnosno zbilja, nikada ne mo\u017ee biti dovoljno autenti\u010dna i istinita u odnosu na principe. To je po mome mi\u0161ljenju djelomice razlog za\u0161to praksisovci, osobito zagreba\u010dki i osobito 60-ih godina, vi\u0161e kru\u017ee u artikulacijama svojih centralnih pojmova kroz interpretacije filozofskog naslje\u0111a nego \u0161to izgra\u0111uju doktrinarne cjeline, za razliku od kasnije frankfurtske \u0161kole s Habermasom na \u010delu.<\/p>\n

Oni su se ipak djelatno umije\u0161ali u barem dvije odsudne godine u jugoslavenskoj povijesti, a to su bile \u201968. i \u201971., uz barem jo\u0161 jedno desetlje\u0107e izravnih posljedica tih doga\u0111aja. \u0160to je to zna\u010dilo za poziciju grupe?<\/em><\/p>\n

Pozicija praxisa je realno-politi\u010dki vi\u0161ezna\u010dna u nekoliko smislova. Jedan je ve\u0107 spomenuta uloga deklariranog radikalnog i bespo\u0161tednog kriti\u010dara sustava koji s jedne strane zapravo odr\u017eava sistem kao de\u017eurni korektor vladara, a s druge strane djeluje kao u\u010ditelj kriti\u010dke kulture, dakle prosvjetiteljska uloga u striktnom smislu rije\u010di. No, filozofi djeluju i difuzno, kroz svoje institucije kao \u0161to su \u0161kola i studijski program, \u010dasopis, publikacije, dakle kroz selekcije akademskih sadr\u017eaja i izbor kadrovskog podmlatka institucije oni odr\u017eavaju svoju poziciju relativne mo\u0107i unutar sveu\u010dili\u0161ta. Ona je opet vi\u0161estruko vi\u0161ezna\u010dna, i autonomna i ovisna, ujedno je i konstelacija mo\u0107i u odnosima unutar grupe i kriti\u010dka refleksivna distanca prema vani, tako da se ujedno odr\u017eava i relativna disciplinarna i teorijska razli\u010ditost unutar u\u017eeg i \u0161ireg kruga grupe, a tako\u0111er i horizont o\u010dekivanja od dru\u0161tvenog sustava i njegovih proklamiranih ciljeva ostaje koliko-toliko otvoren i otporan prema tendencijama zatvaranja re\u017eima sustava.<\/p>\n

Iako su neki \u010dlanovi grupe imali problema ve\u0107 kao studenti na \u0161kolovanju u SSSR-u i pri dramati\u010dnom povratku u Jugoslaviju, o tome smo, za razliku od teorijske kritike staljinizma, posebno u spoznajnoj teoriji i ontologiji, saznali tek naknadno, u sje\u0107anjima koja su objavljena u zadnjem desetlje\u0107u.<\/em><\/p>\n

Taj proces nastajanja i djelovanja praxisa, koji sadr\u017ei vi\u0161estruke unutra\u0161nje prevrate u pozicijama filozofije, u rasponu od suborca re\u017eima protiv staljinizma preko radikalnog i bespo\u0161tednog kriti\u010dara svega do u\u010ditelja kulture kritike, interesantan je kako po pozitivnoj strani naslje\u0111a, po onom vidljivom dijelu koji se nipo\u0161to ne mo\u017ee svesti na figuru disidenta, tako i po onome \u0161to manjka. Tako je, koliko ja vidim, jedan od najcrnjih oblika tendencija unutra\u0161njeg zatvaranja socijalizma iz projekta dru\u0161tvenosti u re\u017eim upravljanja, ka\u017enjeni\u010dki sustav na Golom otoku iz rane faze jugoslavenskog re\u017eima, ostao u praxisu zapravo potpuno netematiziran premda je sastavni dio istog procesa \u2018destaljinizacije\u2019 partije, dru\u0161tva i kulture u kojem praksisovci nisu samo sudjelovali od svojih po\u010detaka nego su upravo i po\u010deli s kritikom staljinizma u filozofiji. Taj potpuni tabu Golog otoka osobito za\u010du\u0111uje, premda je institucija starija od praxisa, i iz perspektive osobnih povijesti, jer je jedan njihov \u010dlan, Danko Grli\u0107, u ranim godinama bio obiteljski i egzistencijalno progonjen, kako znamo iz zapisa njegove supruge Eve i Grli\u0107eve biografije. Golooto\u010dki ka\u017enjenik bio je i Dragoljub Mi\u0107unovi\u0107, \u010dlan beogradske grupe koji je napravio teorijsku i prakti\u010dnu karijeru od staljinista, preko praksisovca do liberala. Ne znam procijeniti je li Goli otok i za filozofe toliko traumati\u010dan moment nasilja u jugoslavenskom antistaljinisti\u010dkom projektu da spada u rang wittgensteinovskih neizrecivih stvari o kojima se mora \u0161utjeti, s onu stranu svih drugih devijacija socijalizma.<\/p>\n

Od previranja u 80-ima do kataklizme 90-ih<\/strong><\/span><\/p>\n

Koji je onda kronolo\u0161ki smisao faza i disperzija povijesti empirijske politi\u010dnosti praxisa?<\/em><\/p>\n

Drugi smisao empirijske politi\u010dnosti praxisa sastoji se u realnoj politi\u010dkoj krizi same filozofije iznutra, iako ona nastupa 1974. kao izvanjski uvjetovana, s obustavom financiranja \u010dasopisa i Kor\u010dulanske \u0161kole u Zagrebu te otpu\u0161tanjem osmero praksisovaca s univerziteta u Beogradu. U tome se vidi prva stvarna politi\u010dka shizma unutar same praxis grupacije: dok zagreba\u010dka grupa ve\u0107inski interiorizira zabranu, zaustavlja rad \u010dasopisa i \u0161kole i povla\u010di se u akademsku egzistenciju neusli\u0161enog kriti\u010dara-popravlja\u010da sustava, dotle beogradska grupa ve\u0107inski kre\u0107e u realno disidentsko politi\u010dko djelovanje, liberalne politi\u010dke teorije, propagiranje vi\u0161estrana\u010dja i aktivno zagovaranje zapadnog tipa politi\u010dkog re\u017eima. Zato su bili opasniji unutar zemlje i prihva\u0107eniji na Zapadu, osobito u SAD-u, od fichteovski, hegelovski, mladomarksovski ili nietzscheanski apstraktnih Zagrep\u010dana. Ta se unutra\u0161nja shizma ponovo javlja u drasti\u010dnijem obliku, nakon desetak godina vi\u0161e-manje neuzbudljivog akademskog \u017eivota, povremenih sukoba s republi\u010dkim partijskim mo\u0107nicima izme\u0111u 1974.-1985. i povremenih izbojaka nezavr\u0161enih me\u0111usobnih okr\u0161aja u vezi s naslje\u0111em praxisa i novog \u010dasopisa \u2018Praxis International\u2019 (1981-1994.) koji su u obliku intervjua i polemika vo\u0111eni npr. u \u010dasopisu \u2018Theoria\u2019 sredinom 80-ih.<\/p>\n

Mo\u017ee li se govoriti o politi\u010dkom karakteru i ulozi filozofskih glasila te postpraksisovske generacije?<\/em><\/p>\n

Sam \u010dasopis \u2018Theoria\u2019 po mnogo \u010demu je zna\u010dajan u razdoblju nakon zlatnog doba praxisa. Tokom 80-ih godina vodila ga je grupa filozofa srednje generacije (Ku\u010dinar, Kozomara, \u017dunji\u0107 i dr.) koji su tada po teorijskoj vokaciji i s takvim imenom \u010dasopisa bili bliskiji zagreba\u010dkoj orijentaciji praxis nego beogradskoj; osim originalnih \u010dlanaka \u010desto su objavljivali polemike i intervjue, odr\u017eavali dijalog i su\u010deljavanja. Povijest doga\u0111aja u tome \u010dasopisu pred kraj 80-ih godina, osobito pu\u010disti\u010dko djelovanje Svetozara Stojanovi\u0107a i Zorana \u0110in\u0111i\u0107a preko Filozofskog dru\u0161tva Srbije, uz podr\u0161ku Markovi\u0107a, Tadi\u0107a i Golubovi\u0107 za preuzimanje \u010dasopisa, pru\u017ea vrlo dinami\u010dnu sliku odnosa. U odnosu na te burne procese, stanje u HFD-u i \u010dasopisu \u2018Filozofska istra\u017eivanja\u2019 izgleda kao potpuno politi\u010dko mrtvilo. Taj \u010dasopis je odmah na po\u010detku 80-ih ve\u0107 u svome imenu, simboli\u010dki, raskinuo svaku vezu s \u2018Praxisom\u2019, iako je bio organ Hrvatskog filozofskog dru\u0161tva (HFD-a), gdje su dominirali praksisovci. Tada\u0161nje primanje politi\u010dkih zvijezda na\u0161ih dana Vojislava \u0160e\u0161elja ili Vladimira \u0160eksa u HFD-u izgleda danas kao daleka egzoti\u010dna groteska u op\u0107oj filozofskoj dosadi koju je \u0161irio taj \u010dasopis.<\/p>\n

No krajem 80-ih i osobito po\u010detkom 90-ih, raskol me\u0111u starom gardom praksisovaca eskalirao je kad je i politi\u010dke kriza u Jugoslaviji dosegnula vrhunac i kad je po\u010delo njezino tragi\u010dno rasplitanje: dok se zagreba\u010dka grupa u podru\u010dju politi\u010dke filozofije i dalje dr\u017eala svoje kritike nacionalizma iz ranih 70-ih, odbijala raspad Jugoslavije na nacionalisti\u010dki konstituirane dr\u017eave i pri tome na trenutke \u010dak bauljala u procjeni uloge Milo\u0161evi\u0107a u njegovoj po\u010detnoj fazi, dotle se glavnina beogradske grupe ve\u0107 sredinom 80-ih godina, s poznatom peticijom srpskih intelektualaca o polo\u017eaju Kosova iz 1985., duboko upregla u glavni milo\u0161evi\u0107evski tok srpskog maspoka. Kasnije su se razli\u010diti predstavnici grupacije, kao Mi\u0107unovi\u0107 i s\u00e2m \u0110in\u0111i\u0107 ili \u017divoti\u0107, raspr\u0161ili u razli\u010ditim politi\u010dkim partijama i opozicijskim grupama, gdje su napravili razli\u010dite karijere. Istovremeno, s po\u010detkom 90-ih na zagreba\u010dkoj strani po\u010dinje crno razdoblje u \u010dasopisu \u2018Filozofska istra\u017eivanja\u2019, pokretanje tzv. Hrvatskih studija, revival \u0161ovinisti\u010dkog nacionalizma, revizionizam i vampirsko proganjanje praksisovaca glogovim kolcem.<\/p>\n

Koga je zanimalo mogao je to sramno razdoblje, ali i otpor manjine, pratiti i kroz medije.<\/em><\/p>\n

Ja sam pisao protiv te atavisti\u010dke reprimitivizacije intelektualne sfere u \u2018Profilu\u2019 tada\u0161nje \u2018Nedjeljne Dalmacije\u2019 \u0161to je nakon prvih reakcija tada\u0161njih novih bojovnika \u010culjka, Zovka i drugih dovelo do produ\u017eene polemike kroz nekoliko brojeva. Polemika je zavr\u0161ila poku\u0161ajem Branimira Donata da osudi Gaju Petrovi\u0107a i praxis u cjelini za politi\u010dku izdaju Hrvatske te poznatim pismom Gaje Petrovi\u0107a \u2018Priznajem\u2019 kratko prije njegove smrti 1993. Danas o tom dijelu historije akademskih institucija 90ih postoje sistemati\u010dnija istra\u017eivanja.<\/p>\n

S druge strane, u generaciji \u2018praxisove djece\u2019, kriti\u010dari poput Puhovskog tvrde kako tu nije postojala jedna izgra\u0111ena filozofija politike?<\/em><\/p>\n

To je to\u010dno, ali to je obi\u010dni truizam, potpuno trivijalno i bespredmetno. Zagreba\u010dki praksisovci stare garde nisu stvarali doktrinarne sustave. Ako nisu razvili filozofiju politike kao disciplinarnu granu unutar filozofije, artikulirali su filozofsko-antropolo\u0161ke pretpostavke za zauzimanje politi\u010dke pozicije, osobito kritiku otu\u0111enja upravljanja u socijalizmu i kritiku nacionalizma. Danas je posve jasno da je osobito rana teorijska pozicija praxisa iz 60-ih godina, a zagreba\u010dka i kasnije, bila i ostala kompatibilna s politikom bazi\u010dne demokracije nasuprot predstavni\u010dkoj. Ali sve to kao da nije zna\u010dajno, \u010dak ni generaciji prvih nasljednika. Mo\u017eda bi onda najzna\u010dajniji teorijsko-politi\u010dki doprinos praxisa trebalo gledati u postavljanju samog Puhovskog na mjesto odakle je trebao razviti tu izgra\u0111enu filozofiju politike? Mo\u017eda takvom kriti\u010daru poput Puhovskog treba, uz du\u017ean respekt za pojedine doprinose, uputiti protupitanje, je li on, koji je izabran za \u010dlana redakcije \u010dasopisa \u2018Praxis\u2019 pred kraj izla\u017eenja i jo\u0161 kao asistent u odsjeku postavljen za nositelja predmeta Filozofija politike, sam izgradio tu nedostaju\u0107u koherentnu filozofiju politike, pa makar to bilo i s teorijske pozicije konkurentske kriti\u010dke teorije? Umjesto toga, uvijek iznova \u010dujemo jedan te isti prigovor o nedostatku filozofije politike kod praksisovaca. Koliko ja vidim, iza te pseudokritike Puhovskog stoji poznati, ali pau\u0161alni i usputno izre\u010deni stav Habermasa kako je pojam prakse kod praksisovaca socijalno-teorijski neoperativan pojam.<\/p>\n

Sumnjiva sre\u0107a onih koji dolaze kasnije omogu\u0107uje sve vrste naknadnih pameti?<\/em><\/p>\n

Ako ostanemo pri takvoj kritici praxisa, mo\u017ee se nabrajati jo\u0161 puno nedostataka, ali ja ne vidim da je smisao kritike u nabrajanju na\u0161ih vlastitih teorijskih \u017eelja i neostvarenih snova ili naknadnoj naplati o\u010dekivanog, a neisporu\u010denog. Cilj na\u0161eg vlastitog rada je valjda kriti\u010dka analiza teorijskih zaliha praxisa, suplementiranje nedovoljno razvijenih i otvaranje novih tematskih terena. Koliko vidim, kod mla\u0111ih kolega i studenata postoji takav istra\u017eiva\u010dki interes, kao \u0161to je pokazao okrugli stol odsjeka u povodu 50. godi\u0161njice praxisa. Zato je navedena kritika Puhovskog meni diskurzivno jalova jer ne vodi nikamo, a uz to je i hipokritska. S jedne strane on govori kao decidirani, najupu\u0107eniji tuma\u010d i samoovla\u0161teni svjedok iznutra, jer je bio prvi izabranik me\u0111u nasljednicima, dakle stijena na kojoj se imala graditi institucionalna mo\u0107 praxisa. Umjesto novog teorijskog vo\u0111e, postao je kao grobar praxisa, svjedo\u010di odozgo i s visoka, tako da nitko ne pomisli da je on osobno ikada imao ikakve veze s predmetom spora.<\/p>\n

Kritika filozofije i kritika politi\u010dke ekonomije<\/strong><\/span><\/p>\n

Zamjera im se, posebno Gaji Petrovi\u0107u, i svojevrsna metafizika revolucije?<\/em><\/p>\n

Praxis je ime za jednu filozofsku orijentaciju, grupu ili \u0161kolu, i metafizika je u filozofiji neizbje\u017ena \u010dim se postavljaju rubna pitanja koja vode dalje od postavljenih kategorijalnih okvira i otvaraju nove pojmovne prostore. \u010cini se da nikad nije dosta isticati kako je Kant pisao \u2018Kritiku \u010distog uma\u2019, koja je zabila posljednji \u010davao u kov\u010deg klasi\u010dne metafizike objekta, kao preduvjet za svaku budu\u0107u metafiziku. Metafizika ne sadr\u017eava ni primarno ni nu\u017eno, kako smo mi navikli razumijevati, samo supstancijalne pojmove nego ujedno i funkcionalne, formalne, metadiskurzivne. Sam termin \u2018metafizika\u2019, koji kod Aristotela ne postoji nego je, kao \u0161to znamo, uredni\u010dki termin, podrazumijeva topi\u010dku konfiguraciju kategorija a ne isklju\u010divo u\u010denje o bitku ili bi\u0107u kao bi\u0107u, i zato Aristotelova prva filozofija u dijelovima konvergira s njegovim analitikama. Osim toga, taj termin \u2018bi\u0107e kao bi\u0107e\u2019 podrazumijeva u onome kao odre\u0111eni tip diskursa, koji se razlikuje od drugog tipa diskursa, npr. o bi\u0107u kao fizi\u010dkom ili psihi\u010dkom. Dakle, termin metafizika treba najprije razumijevati u radikalnijem zna\u010denju kao diskurs o principima, a ne doktrinu o supstancijama. To je slu\u010daj i s filozofijom Gaje Petrovi\u0107a, ona je kao diskurs o temeljima slobode hard core filozofija, da se tako izrazim.<\/p>\n

U kakvoj su onda vezi filozofska ideja revolucije i njena povijesna ostvarenja, posebno ono jugoslavensko?<\/em><\/p>\n

Te\u0161ko\u0107a s \u2018mi\u0161ljenjem revolucije\u2019 kod Gaje Petrovi\u0107a sastoji se dobrim dijelom upravo u tome hard core karakteru same filozofije, u tome \u0161to je njegova glavna misaona figura topi\u010dki istovjetna figura s Heideggerovom, odnosno pojam istog ranga kao i \u2018bitak\u2019 kod Heideggera. I Petrovi\u0107eva revolucija pretpostavlja razliku izme\u0111u ontolo\u0161kog i onti\u010dkog, bitka i bi\u0107a, ideje revolucije i politi\u010dkog prevrata. Petrovi\u0107 je vrludao i kru\u017eio u artikulaciji \u2018mi\u0161ljenja revolucije\u2019 jednako kao i Heidegger s bitkom, htio je filozofski presko\u010diti sjenu filozofije apsoluta da bi ponovo stajao pred apsolutom o kojem se mogu iskazivati samo negativni izrazi. \u010cini se da je u tome ostao zarobljenik uvijek ponovnog cizeliranja Marxove 11. teze, kao da ona govori o reformi filozofije, a ne o napu\u0161tanju filozofije. Petrovi\u0107 je svoj koncept \u2018mi\u0161ljenja revolucije\u2019 mogao, a vjerojatno i trebao, vi\u0161e i dosljednije isku\u0161avati na Heideggerovom kasnijem konceptu \u2018doga\u0111aja\u2019, a ne \u2018bitka\u2019, pa bi ga to mo\u017eda misaono udaljilo od samog Heideggera i njegove politi\u010dke ontologije i vi\u0161e pribli\u017eilo zada\u0107i filozofikacije takvog doga\u0111aja kao \u0161to je NOB, u kojem bi se mo\u017eda mogla vidjeti ne\u0161to poput bestemeljnog utemeljenja, izvornog akta slobode. No to je, dakako, jedna hipoteti\u010dna akademska mogu\u0107nost ili jedno od neostvarenja praxisa, da podr\u017eim malo Puhovskog. Ali da je ta tema otvorena, imali bismo danas mo\u017eda praksisovskog prete\u010du Badioua pa bi i praksisovci danas mo\u017eda bili atraktivniji filozofi sada\u0161njim mla\u0111im nara\u0161tajima.<\/p>\n

Uz dana\u0161nji, me\u0111u mla\u0111ima rasprostranjen prigovor, da u njih nema razrade kritike politi\u010dke ekonomije, moglo bi se, iako to nitko od kriti\u010dara osim vas ne razvija, govoriti i o modusima kritike filozofije?<\/em><\/p>\n

Marx se, koliko ja vidim, nije sekirao za sudbinu filozofije, njegova 11. teza o Feuerbachu, koju toliko rado ponavljaju ne samo filozofi prakse nego i svi anti filozofski nastrojeni cinici do vrabaca na grani, ne govori toliko o ukidanju filozofije \u2014 dakako, uz onaj slavni cirkularni uvjet da se mo\u017ee ukinuti samo tako da se ostvari, i obrnuto, da se mo\u017ee ostvariti samo tako da se ukine. Marx govori jasno o zada\u0107i stvarne promjene stvarnog svijeta i to je granica filozofije u klasi\u010dnom razumijevanju na vrhuncu s Hegelom. Za Marxa i kod Marxa mo\u017ee se s dovoljnom sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da \u2018to do \u010dega je stalo\u2019, vi\u0161e ne\u0107e biti stvar filozofije. Kasnije, iz \u2018Temeljnih crta kritike politi\u010dke ekonomije\u2019 (\u2018Grundrisse\u2019) i \u2018Kapitala\u2019, saznajemo da je to sada posao znanosti koja je i s\u00e2ma u nastajanju kroz njegov analiti\u010dki kriti\u010dki rad na politi\u010dkoj ekonomiji. Na toj pozadini, ako ja dobro vidim, figura \u2018mi\u0161ljenja revolucije\u2019 skriva ispod diskursa o ukidanju filozofije \u2014 ponavljam, uz dodatak onog cirkularnog uvjeta da bude ostvarena kroz ukidanje i ukinuta kroz ostvarenje \u2014 diskurs filozofije u permanentnoj autoreformi. To se vidi, mislim, i kod kasnijeg Kangrge u preformulaciji pojma revolucija u re-evoluciju, i njegovu priklanjanju aspektu reforme umjesto ranijeg nagla\u0161avanja prevrata u stvarnosti po djelovanju iz principa.<\/p>\n

U kom smislu praksisovci onda jesu ili nisu marksisti i \u0161to to zna\u010di za jednu mogu\u0107u obnovu marksizma sada i ovdje?<\/em><\/p>\n

Pa moram priznati da tu dilemu oko pripadnosti praxisa marksizmu ne razumijem, odzvanja kao revizionisti\u010dki stav 90-ih kad su se mnogi kod nas odricali marksizma. Praksisovci su se borili za autenti\u010dnost i nedogmatsko naslje\u0111e u marksizmu. \u0160to se ti\u010de obnove sada i ovdje, mi mo\u017eemo obnavljati infrastrukturu, stvarati i obra\u0111ivati arhive. Takva infrastruktura praxisa bila je stvorena sa Zavodom za filozofiju pri Odsjeku. Kasnije 90-ih, dva zaposlenika Zavoda, Mladen Labus i Veselin Golubovi\u0107, otpu\u0161teni su, slu\u017ebeno zbog ukidanja projekata i nemogu\u0107nosti Fakulteta da financira njihova radna mjesta. No, kad se pogleda cjelina pri\u010de i administrativna povijest otpu\u0161tanja, jasno je da su projekti bili izlika i da su odba\u010deni zbog srpske etni\u010dke pripadnosti. Koliko znam, Odsjek nije pru\u017eio nikakav slu\u017ebeni otpor niti prosvjed. Radni sudski procesi vo\u0111eni su godinama a razli\u010dite uprave Fakulteta su se pri tome dr\u017eale krajnje neeti\u010dno, ignorirale pozive. Ti procesi su zavr\u0161eni tek nedavno.<\/p>\n

No, nezavisno od toga, arhivi i zavodi ne \u010dine samu filozofiju, nego njezinu profesionalnu osnovu i pretpostavku. Zato ne vjerujem da se ijedna filozofska teorija mo\u017ee obnoviti, nego radikalnije, svaka filozofija mora iznova nastati \u0161to god da naslje\u0111uje. Filozofije nastaju iz negacije, religije iz revelacije. Filozofije obi\u010dno \u2018ubijaju\u2019 o\u010deve, religije prave od njih svece. Za razliku od mu\u0161karaca u filozofiji, filozofkinje se \u010dine ne\u0161to pomirljivije ili se barem tako deklariraju.<\/p>\n

*Borislav Mikuli\u0107 je redovni profesor Teorije spoznaje na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na teme aspekata ‘Praxisa’ upravo mu je objavljena knjiga ‘Nauk neznanja; Retrospekcije o Kangrgi & naslje\u0111u praxisa’ (Biblioteka Bastard, Arkzin, Zagreb, 2014.)<\/address>\n

Portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Borislav Mikuli\u0107: Marx jasno govori o zada\u0107i stvarne promjene stvarnog svijeta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-169655","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=169655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169655\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=169655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=169655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=169655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}