{"id":169481,"date":"2015-01-16T07:11:28","date_gmt":"2015-01-16T06:11:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=169481"},"modified":"2015-01-16T23:29:34","modified_gmt":"2015-01-16T22:29:34","slug":"povratak-komunizmu-je-stratesko-pitanje-covecanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/16\/povratak-komunizmu-je-stratesko-pitanje-covecanstva\/","title":{"rendered":"Povratak komunizmu je strate\u0161ko pitanje \u010dove\u010danstva"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Petar Proti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-169482\" title=\"Alen Badju\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"224\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju-235x175.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju-75x56.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Alen-Badju-220x164.jpg 220w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Prvo predavanje jednog od najzna\u010dajnijih francuskih mislilaca, matemati\u010dara i dramaturga, Alena Badjua, 12. januara, kasnilo je oko pola sata po\u0161to je u salu Doma kulture Studentski grad u Beogradu pristiglo duplo vi\u0161e ljudi od prijemnih kapaciteta. Oni koji su ostali bez sedi\u0161ta su se smestili na stepeni\u0161tima ili su stajali usred talasa posetilaca. Za sve druge, koji nisu uspeli u\u0107i u salu, obezbe\u0111en je razglas na hodniku i u bifeu na donjem spratu.<\/p>\n<p>Badju za koga smo mislili da je nepoznanica ovih prostora je u\u010dinio da interesovanje za filozofiju postane, ka\u017eimo to njegovim re\u010dnikom, revolucionarni doga\u0111aj jedne ve\u010deri u Beogradu. A mo\u017eda \u0107e taj doga\u0111aj uticati da se pokrenu druge filozofske debate; da se sve ono o \u010demu je francuski mislilac podrobno govorio na dalje analizira i kona\u010dno uspostavlja u date okolnosti. Izdvajamo nekoliko uvida sa ovog predavanja sa naglasnom na analizu ideje komunizma i potencijala da ne\u0161to \u0161to je bilo skrivena stvarnost sveta &#8211; kao takvo za nas nemogu\u0107e &#8211; postane mogu\u0107e.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>\u010cetiri sto\u017eerne ideje komunizma<\/strong><\/span><\/p>\n<p>\u201e\u017deleo bih da preciziram smisao koji dajem re\u010di komunizam. Naravno, kao \u0161to dobro znate, posebno ovde ta re\u010d komunizam je tako\u0111e jedno istorijsko iskustvo koje je moglo da bude i bilo je izuzetno dramati\u010dno i smrtonosno. I koje je svuge do\u017eivelo neuspeh. Trebalo bi re\u0107i da se treba vratiti prvobitnom smislu re\u010di komunizam. Pojam komunizma zna\u010di afirmaciju \u010detiri mogu\u0107nosti. Po mom mi\u0161ljenju, to je strate\u0161ka re\u010d, koja ukazuje na odre\u0111ene mogu\u0107nosti i mislim da tih mogu\u0107nosti ima \u010detiri.<\/p>\n<p>Prva re\u010d to je da je mogu\u0107e organizovati dru\u0161tvo druga\u010dije nego na osnovu privatnog vlasni\u0161tva na nivou velike, masovne prozvodnje \u2013 to je najrasprostranjenija i najpoznatija ideja. I potrebna ideja. Ne mo\u017eemo se miriti sa sada\u0161njom situacijom. Vi znate da danas 10 odsto planete poseduje 86 odsto raspolo\u017eivih resursa. Dakle, neravnopravnost u savremenom svetu je monstruozna. I ona ne\u0107e mo\u0107i da traje. Komunizam je afirmacija mogu\u0107nosti neke druga\u010dije afirmacije zajedni\u010dkog \u017eivota od organizacije nametnute od strane diktature privatnog vlasni\u0161tva.<\/p>\n<p>Druga mogu\u0107nost jeste da rad mo\u017ee da bude organizovan na potpuno druga\u010diji na\u010din. Posebno moramo biti u stanju da prevazi\u0111emo podelu izme\u0111u manuelnog i intelektualnog rada. Podelu izme\u0111u sela i grada. Podelu izme\u0111u zadataka upravljanja i zadataka izvr\u0161enja. Komunizam je revolucija organizacije rada. To je ne\u0161to na \u0161ta moramo stalno podse\u0107ati. To uop\u0161te nije ono \u0161to je nekada bilo realizovano. To je jako bitno.<\/p>\n<p>Tre\u0107a mogu\u0107nost to je da nije potrebno da \u010dove\u010danstvo bude podeljeno po nacionalnostima, kulturama, veroispovestima ili jezicima. Jezici mogu da postoje. Kolektivne grupe mogu da postoje. Ali ideja da \u0107e zauvek biti nacija koje se me\u0111usobno suprotstavljaju &#8211; komunizam ka\u017ee da to nije neophodno. Komunizam je zbog toga internacionalizam u najsna\u017enijem zna\u010denju te re\u010di. Jer se tvrdi da je univerzalnost ljudskog postojanja takva da mora biti sna\u017enija od nacionalnih identiteta. Marks je zbog toga po\u010deo da stvara Internacionalu.<\/p>\n<p>I na kraju, \u010detvrta i poslednja ideja je da dr\u017eava kao posebna sila, kao policijska i vojna organizacija, mo\u017ee i mora da jednog dana nestane. \u010cove\u010danstvo mora da bude u stanju da direktno organizuje sebe, odnosno kolektivni \u017eivot, bez da ima potrebu za jednim posebnim aparatom.<\/p>\n<p>Komunizam su te \u010detiri mogu\u0107nosti. Da li \u0107emo od njih odustati, da li \u0107emo ih napustiti pod izgovorom da iskustvo nekog istorijskog komunizma nije uspelo da realizuje te \u010detiri pretpostavke, da je do\u017eivelo neuspehe? Ja ka\u017eem ne. To nije zbog \u0161to prvo iskustvo neke velike ideje nije uspelo i moramo od te ideje da odustanemo i da se pomirimo zauvek, \u0161to opet nema nikakvog smisla, sa globalizovanim kapitalizmom. \u017deleo sam time da preciziram povratak ideji komunizma. To je povratak jednom procesu i projektu emancipacije \u010ditavog \u010dove\u010danstva. Dakle, moramo u tom pravcu na\u0107i odgovaraju\u0107i politi\u010dki put. Za sada nam taj put nije poznat. I sva iskustva bi\u0107e dobra ako budemo mogli da delimo ideje. Sva politi\u010dka iskustva \u0107e biti jako zanimljiva i dobra. I ne vidim kako, bez tog puta, mo\u017eemo da izbegnemo generalizaciju globalizovanog kapitalizma koji \u0107e nas jednog dana dovesti do rata. Ratovi su ve\u0107 tu. U raznim delovima sveta. Zemlja poput Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava je konstantno u ratu ve\u0107 40 godina: rat u Koreji, Vijetnamu itd. To je jedna ratni\u010dka zemlja. I ta me\u0161avina kapitalizma i rata jednog dana dove\u0161\u0107e do dramati\u010dnih katastrofa.<\/p>\n<p>Dakle, imamo sve razloge da se vratimo na ideju i pojam da kolektivna sre\u0107a predstavlja povratak komunizmu&#8230; Potpuno sam uveren da \u0107e bez povratka idejama komunizma \u010dove\u010danstvo sigurno do\u017eiveti jednu kona\u010dnu katastrofu posredstvom rata. I verovatno nekog kona\u010dnog rata. Tako da to nije samo pitanje politike u u\u017eem smislu te re\u010di. To je zaista strate\u0161ko pitanje postojanja \u010dove\u010danstva kao takvog.\u201c<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>Otkrivanje mogu\u0107eg u nemogu\u0107em<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Badju insistira na tome da je sre\u0107a uvek \u2019\u2019u\u017eitak nemogu\u0107eg\u2019\u2019, ali ne u lakanovskom smislu. Ovde je re\u010d o konkretnom procesu u svetu koji razvija razli\u010dite oblike mogu\u0107nosti onog \u0161to je bilo nemogu\u0107e. A to je za Badjua \u2019\u2019izvr\u0161na mo\u0107\u2019\u2019 sre\u0107e, \u0161to to ilustruje kontekstom mo\u0107i dr\u017eave.<\/p>\n<p>\u201eRazlikovanje mogu\u0107eg i nemogu\u0107eg biva odlu\u010deno arbitrarno od strane dr\u017eave. Pod dr\u017eavom podrazumevam ono op\u0161te, recimo zakon&#8230; Svaka vlast je vlast (mo\u0107) koja odlu\u010duje i name\u0107e ono \u0161to je mogu\u0107e ili nemogu\u0107e. Dakle, kada govorim o nemogu\u0107em govorim o otkri\u0107u onog \u0161to je mogu\u0107e kod tog nemogu\u0107eg. Dakle, to nije nemogu\u0107e kao nemogu\u0107e. Ve\u0107 govorim o nemogu\u0107em kao stvaranju jedne mogu\u0107nosti.<\/p>\n<p>Doga\u0111aj je ne\u0161to \u0161to stvara novu mogu\u0107nost. Najbolji primer je susret dvoje zaljubljenih. Kod susreta ljudi koji se zaljubljuju jedno u drugo doga\u0111a se to da postoji stvaranje nove mogu\u0107nosti postojanja. Ako je ljubav prava onda, zaista, slu\u010dajem jednog susreta dolazi do stvaranja ne\u010dega za \u0161ta smo mislili da je nemogu\u0107e. Promeniti svoj \u017eivot &#8211; to postaje mogu\u0107e. I to ja zovem nemogu\u0107im. To je novina mogu\u0107nosti; nemogu\u0107e starog sveta. Ali to je mogu\u0107nost onoga \u0161to je bilo ranije progla\u0161eno nemogu\u0107im. I to je bila skrivena stvarnost starog sveta.<\/p>\n<p>\u017deleo bih da zavr\u0161im sa Vagnerom, sa pri\u010dom o &#8216;Tristanu i Izoldi&#8217;. Ono \u0161to nam govore Tristan i Izolda to je da nemogu\u0107e &#8211; nemogu\u0107e. To nam ne govori o nemogu\u0107em kao mogu\u0107nosti. Jer ono \u0161to se tu ka\u017ee jeste da je njihova ljubav u ovom svetu nemogu\u0107a. Dakle, oni prihvataju zakon sveta i zbog toga je jedino re\u0161enje smrt. Jedini ishod je smrt. I kada ka\u017eete da ono \u0161to je nemogu\u0107e ne mo\u017ee da bude nikako druga\u010dije izvr\u0161eno ve\u0107 samo smr\u0107u, vi zaustite i hvatate se za zakon nemogu\u0107eg. Jer u\u017eitak u nemogu\u0107em je da se to o\u017eivi u nemogu\u0107em. Dakle, mislim da su Tristan i Izolda trebalo da se ukrcaju u brod i da odu, a ne da se ubiju na kraju, na jedan krajnje bedan na\u010din.\u201c<\/p>\n<p>Posetu Badjua Beogradu i Novom Sadu od 12. do 14. januara organizovala je Edicija Jugoslavija.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kontrapress.com\/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&amp;url=Alen-Badju-Povratak-komunizmu-je-stratesko-pitanje-covecanstva\" target=\"_blank\">Kontra press<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Alen Badju: Neravnopravnost u savremenom svetu je monstruozna. I ona ne\u0107e mo\u0107i da<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":169482,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-169481","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169481","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=169481"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/169481\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/169482"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=169481"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=169481"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=169481"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}