{"id":168489,"date":"2015-01-04T13:39:53","date_gmt":"2015-01-04T12:39:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=168489"},"modified":"2020-03-26T12:40:32","modified_gmt":"2020-03-26T11:40:32","slug":"umjesto-cestitke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/04\/umjesto-cestitke\/","title":{"rendered":"Umjesto \u010destitke"},"content":{"rendered":"

Sanjao sam Arsena. Sjedi za ra\u010dunarom u nekoj ku\u0107noj varijanti. Ne vidim mu lice ali znam da je on. Stojim pored njega i gledam u ekran dok pu\u0161ta neku muziku koju je komponovao. Pita, na \u0161ta mi to li\u010di? Razmi\u0161ljam da ne bih ispao glup, pa ka\u017eem: \u201eNa Betovena.\u201c \u201eDa, na Betovena\u201c, veli on \u201eali na moj na\u010din…\u201c \u00a0\u010cekam da \u010dujem tekst, ali teksta nema. Samo instrumental koji podsje\u0107a na Devetu simfoniju. Onda u sobu ulazi \u017eena srednjih godina, sme\u0111e kose. Nikad je nijesam vidio ali pretpostavljam da je to Arsenova k\u0107erka. Na javi sam znao kako se zove, \u010dak i to da joj je Arsen posvetio pjesmu, ali u snu nema \u0161anse da se sjetim. Nosi tacnu na kojoj su \u0161olja \u010daja za mene i kafa za Arsena. Ka\u017ee mi kroz osmijeh: \u201eMolim te nemoj nikom da ispri\u010da\u0161 da tata snima novi album!\u201c Uvjeravam je da ne\u0107u. Okre\u0107em se prema Arsenu sa namjerom da ga pitam za\u0161to njegova pjesma nema teksta, ali on vi\u0161e nije tu. Nakon nekoliko trenutaka pojavljuje se u \u017eutoj uniformi kao Lenon sa omota plo\u010de \u201eSgt. Peppers Lonely Hearts Club Band\u201c i tad ga prvi put jasno vidim. Ne li\u010di na sebe, glava mu se smanjila, okruglasta je. Ima zaliske i sijede zulufe i li\u010di na Branka Kockicu. Ali govori kao Arsen. Ta\u010dnije pjeva: \u201eCan't remember anything at all\/ Flame trees line the streets\/ Can't remember anything at all\/ But I'm driving my car down to Geneva\/ \u201e\u0160ta je to, pobogu, gospodine Arsene?\u201c \u201eTo je bluz, vra\u0161ki opasan \u00a0bluz . Priznaj, kako pra\u0161i…\u201c , ka\u017ee Arsen, dok u laganom ritmu nji\u0161e tijelo i nastavlja da pjeva: \u201e\u2026Can you feel my heartbeat?\/ Can you feel my heartbeat…?\u201c\u00a0 Onda mi, bez obja\u0161njenja, otvara vrata i prati me do izlazne kapije: \u201ePozdravi mi onog va\u0161eg, ako ga gdje sretne\u0161\u201c, ka\u017ee na rastanku. \u201eReci mu, pozdravio ga Arsen.\u201c \u201eKoga da pozdravim\u201c, pitam? \u201ePa onog va\u0161eg Najve\u0107eg! Nemate ih sto, valjda\u201c, re\u010de. Ni\u0161ta ne kapiram. \u201eJe l’ Njego\u0161a\u201c, povikah, sad ve\u0107 sa pristojne udaljenosti. Arsen mi se podrugljivo nasmija…<\/p>\n

Budim se i osje\u0107am kako mi srce sna\u017eno udara…<\/p>\n

* * *<\/p>\n

…Sve\u010dano se zaklinjem da \u0107u koncerte Be\u010dke filharmonije 1. januara u podne slu\u0161ati svih narednih godina ali dozvolite mi, molim vas dozvolite mi jo\u0161 ove 2015. godine da odslu\u0161am ne\u0161to sasvim drugo, ne\u0161to tome ni nalik ni po \u010demu, osim po veli\u010danstvenosti…<\/p>\n

Pjesme sa dva remasterizovana albuma objavljena kao dupli CD u decembru 2014. godine, skoro 12.000 dana nakon plo\u010da \u201eO\u017eiljak\u201c i \u201eUmjesto gluposti\u201c preslu\u0161ao sam vi\u0161e od 200 puta, ali jednostavno sam morao da ih imam i u ovom \u201epure\u201c izdanju. Da me ubijete, vi\u0161e se i ne sje\u0107am kad sam posljednji put kupio neki CD. Mo\u017eda na trafici, prije par godina, uz neki deterd\u017eent ili kafu? A skinuo sa torrenta? E pa to je lako pitanje. Prekju\u010de. Nakon odgledanog filma \u201e20.000 Days on Earth\u201c. Album Nik Kejva i benda Bed Sids \u201ePush the Sky Away\u201c. Uh, pjesma \u201eHiggs Boson Blues\u201c me raznijela na prvo slu\u0161anje. Rafalom po stomaku, grudima, o\u010dima… Svuda. Ne, ne brinite. Jo\u0161 ne mo\u017ee \u201eskinuti\u201c sa prestola neprikosnovenu \u201eAre you the one that I've been waiting for\u201c koja me je probola pravo kroz srce. Ali ovo je vra\u0161ki opasan bluz. Kad vam ka\u017eem.<\/p>\n

No ipak prvo januarsko sun\u010dano podne po\u010dinje sa \u201edosadno mi sam u stanu…\u201c<\/p>\n

To kao da je bio plutonijum ukraden od libanskih terorista kojim sam se poput Martija i Doka, za \u010das, iz 2015. teleportovao u devedeset i neku, ba\u0161 u onaj mra\u010dni prolaz opkoljen \u010dempresima u Ulici Ivana Milutinovi\u0107a, nedaleko od starog bazena, gdje su me te januarske ve\u010deri ve\u0107 \u010dekali Safet i njegovi jarani…<\/p>\n

-Mali \u0161to da ti ka\u017eem, najeb'o si. Skidaj jaknu i isprazni d\u017eepove farmerki, za po\u010detak…<\/p>\n

Zaustavio sam dah, uko\u010div\u0161i se kao zec pred farovima. Nikad mi se ne\u0161to sli\u010dno nije dogodilo u \u017eivotu. Orobili su me vi\u0161e puta, od crnih \u201e\u0161putki\u201c u vrti\u0107u do plavog ka\u010dketa sa natpisom \u201eCarolina Panthers\u201c, koji mi je misteriozno nestao sa sjedi\u0161ta autobusa, ba\u0161 kad je voza\u010d kod Neuma dao pet minuta predaha za pu\u0161 pauzu. Ali da se sa razbojnicima sretnem lice u lice…? To mi se jo\u0161 nije desilo. Do tad.<\/p>\n

-Ajde \u0161ta \u010deka\u0161…<\/p>\n

Crni tip u crnom pohabanom kaputu bio je, po svoj prilici, nestrpljiv. Dvojica \u201epozadinaca\u201c su mu \u010duvala stra\u017eu.<\/p>\n

-Vidi ga kako se prep\u2019o. Pizdica \u2013 re\u010de jedan od \u201ebodigardova\u201c.<\/p>\n

A \u0161to jes\u2019 jes\u2019. Stvarno sam drhtao. Srce je po\u010delo da mi lup(et)a: \u201eCan you feel my heartbeat… Can you feel my heartbeat…\u201c<\/p>\n

-Jesu li te ku\u0107i u\u010dili da ne ide\u0161 mra\u010dnim djelovima grada \u2013 izusti Crni.<\/p>\n

Premi\u0161ljao sam se. Mogao sam \u2019ladno okolo, kod semafora, pra\u0107en uli\u010dnom rasvjetom sve do Sportskog centra. No htio sam pre\u010dicom, da u\u0161tedim par minuta, \u0161to prije se dokopam blagajne i kupim te tri karte za sjutra\u0161nju ko\u0161arka\u0161ku utakmicu. Ponekad bih sa dru\u0161tvom i\u0161ao tom pre\u010dicom. Sam rijetko. Po mraku, jedino kad me \u0111avo natjera. A te ve\u010deri me natjerao. Temperatura je bila prili\u010dno ispod nule.<\/p>\n

-Skidaj jaknu!<\/p>\n

Jedan od onih \u201e\u010duvara\u201c nije ni \u010dekao da je skinem ve\u0107 je sam str\u017ee sa mene.<\/p>\n

-Isprazni d\u017eepove farmerki \u2013 viknu mi!<\/p>\n

U d\u017eepu sam imao tri papirne nov\u010danice od po pet maraka. Zavukoh ruku i poku\u0161ah prstima da odvojim jednu od druge, kako bi bar ne\u0161to \u201esa\u010duvao\u201c. Pru\u017eio sam im jednu \u201epetomarku\u201c.<\/p>\n

-To je sve? \u2013 upita Crni.<\/p>\n

-Da. Toliko ko\u0161ta karta za utakmicu – promucah.<\/p>\n

-Sam \u0107e\u0161 da ide\u0161, upita sumnji\u010davo?<\/p>\n

-Da.<\/p>\n

-Dobro, ako je tako \u2013 re\u010de Crni – ali nama je batice ovo malo. Moramo i mi od ne\u010dega da \u017eivimo. Jaknu \u0107emo zadr\u017eati, a bogami mora\u0161 i patikice da skida\u0161. Mislili smo da te po\u0161tedimo toga… Ali pet maraka…. Zna\u0161 li ti \u0161ta je to u ovo doba inflacije? Goli… \u2013 ipak se zaustavi.<\/p>\n

-Ajde, ajde izuvaj se \u2013 re\u010de jedan od jataka.<\/p>\n

-Ne…<\/p>\n

-\u0160ta\u00a0\u201ene\u201c, viknu!<\/p>\n

-Ne… Nemojte molim vas. Kako \u0107u… Kako \u0107u bos?<\/p>\n

Mislim da su mi se o\u010di zamaglile, ali nijesam zaplakao. Dvoumio sam se da li da im dam jo\u0161 onih deset maraka iz d\u017eepa, pa tako (mo\u017eda?) spasim patike. No to bi bio ma\u010d sa dvije o\u0161trice. Uzeli bi i jedno i drugo, sigurno.<\/p>\n

-Lepi, ako misli\u0161 da smo mi neke propalice, vara\u0161 se. Mi smo ti po\u0161teni lopovi, zar ne bra\u0107o. Evo da\u0107emo ti prave \u201estarke\u201c, da ne ide\u0161 bos i da se ne prehladi\u0161 po ovoj smrzlici \u2013 \u00a0re\u010de Crni.<\/p>\n

Jedan od \u201ebra\u0107e\u201c izvadi iz torbe neke patike i baci ih ispred mene. Bile su to stvarno \u201estarke\u201c, ali u raspadanju. Od oka sam vidio da su mi za dva broja ve\u0107e. \u0160ta sam mogao da radim. Izuh se i pru\u017eih im moje \u201eadidaske\u201c.<\/p>\n

Drugi \u201ebrat\u201c, onaj koji mi je uzeo jaknu, pri\u0111e Crnom:<\/p>\n

-Safete, ovo smo na\u0161li u unutra\u0161njem d\u017eepu.<\/p>\n

Crni, pardon Safet (sad sam znao kako se zove!) uzeo je plasti\u010dni, na jednom mjestu napukli omot u kom je bio upakovan CD sa 20 pjesama Miladina \u0160obi\u0107a. Dugo ga je okretao i razgledao. Kao da se na tren \u201eprespojio\u201c u neki drugi film, potpuno razli\u010dit od ovog u kom je igrao glavnog negativca.<\/p>\n

-Je li ovo tvoje?<\/p>\n

-Da?<\/p>\n

-Odakle ti?<\/p>\n

-Kupio sam u \u201eHi fi centru\u201c.<\/p>\n

-Zna\u0161 li da ovo nije originalni CD?<\/p>\n

-Ne.<\/p>\n

-\u0160obi\u0107 je snimao plo\u010de. Dvije. Nikad CD. On ne snima vi\u0161e. Zna\u0161 li to?<\/p>\n

-Da.<\/p>\n

-Koliko zna\u0161 njegovih pjesama?<\/p>\n

-Sve.<\/p>\n

-I one \u0161to nijesu na ovom CD-u?<\/p>\n

-Ne, samo ove. Pa zar nije snimio samo njih \u2013 upustih se ja u raspravu.<\/p>\n

-Jeste, ali ih ima jo\u0161 duplo toliko nesnimljenih. Nikad nijesi \u010duo \u201eAj\u0161u\u201c, \u201eKi\u0161obran\u201c, \u201eNovembar\u201c, \u201eSvetionik\u201c…<\/p>\n

-Ne.<\/p>\n

-E moj zemlja\u010de. Onda ti ne slu\u0161a\u0161 \u0160obi\u0107a? Koja ti je omiljena od ovih?<\/p>\n

-\u201eKad bi do\u0161la Marija…\u201c \u2013 rekoh bez razmi\u0161ljanja.<\/p>\n

-Znam, znam, ve\u0107ini je… Ali ja nijesam kriv \u0161to je meni omiljeno \u017eensko ime Sandra, pa nikad nijesam mogao da se navu\u010dem na tu \u201eMariju\u201c. Samo je Arsen Dedi\u0107 napisao pjesmu o Sandri. Zna\u0161 li ko je Arsen?<\/p>\n

-Znam.<\/p>\n

-Ali sam kasnije \u2013 nastavi Safet – saznao da je Arsen to zapravo pjevao k\u0107erki, pa se vi\u0161e nijesam palio na tu pjesmu. A kako ti se svi\u0111a \u201e\u010ceta lu\u0111aka\u201c od \u0160obi\u0107a.<\/p>\n

-Dobra je.<\/p>\n

– \u0160taaa, dobra je. Odmah te vidim. Nema\u0161 ti pojma o muzici, a jo\u0161 manje o poeziji. Re\u0107i za \u0160obi\u0107eve pjesme da su dobre, to je bogohuljenje. One su biseri. Genijane i vanvremenske pjesme. Svaka od njih. Razumije\u0161.<\/p>\n

-Da.<\/p>\n

-Pjesme se ne slu\u0161aju u\u0161ima. Nego srcem. Utuvi to u glavu. \u201eTutnji \u017eivot pored mene\/ ne gleda \u010detu lu\u0111aka\/ ru\u0161e se snovi, tro\u0161e se \u017eene\/ filmovi tu\u0111i, a moja traka, traka\u2026<\/p>\n

Safet je iznenada po\u010deo da pjeva. Kao da je poludio. Onda me unezvereno pogledao.<\/p>\n

-Zna\u0161 li \u0161ta je to? To je himna… \u00a0A druga strofa je jo\u0161 ja\u010da: \u201eUvijek drugi mirni u zbrci\/ uvijek drugi sa sre\u0107om svje\u017eom\/ a ja nevi\u010dan prljavoj trci\/ smijem se \u010destit\u2019 nad praznom mre\u017eom\u2026 To je on o meni pisao, zna\u0161, ba\u0161 kao da je o meni pisao\u2026 Od \u201982 naovamo ja to ra\u010dunam kao svoje. Nikome ne dam te stihove…<\/p>\n

\u010cinilo mi se da pri\u010da malo nepovezano, konfuzno ali opet smirenije nego na po\u010detku. Ipak sam pred njim i dalje drhtao kao prut.<\/p>\n

-Tada sam jo\u0161 studirao \u2013 produ\u017ei Safet – i to ne u ovom va\u0161ljivom gradu, nego u \u00a0metropoli. Nijesmo imali dinara u d\u017eepu, ali smo imali snove. I onda su nas odvukli u rat. I u ratu su nam strijeljali snove. Sve do jednoga… Sad nemamo ni\u0161ta. Shvata\u0161?<\/p>\n

-Shvatam.<\/p>\n

-Ma \u0111avola shvata\u0161. Zna\u0161 li ti da smo mi po\u010detkom osamdesetih slu\u0161ali Nik Kejva, kad ga niko \u017eiv slu\u0161ao nije. Njegova tada\u0161nja grupa zvala se \u201eThe birthday party\u201c i jedva smo \u010deklali da nam poznanik koji je prodavao plo\u010de, preko ro\u0111aka iz Australije, nabavi nove albume. Po mjesec dana smo skupljali i \u0161tedjeli crkavicu, da bi to kupili. Ne krali, nego \u0161tedjeli. I zna\u0161 \u0161ta se desi. Istog dana kada je stigao taj album iz zemlje kengura, \u201eJankyjard\u201c se zvao, \u0160obi\u0107 je objavio svoj drugi i posljednji album \u201eUmjesto gluposti\u201c. Tada smo rekli: Jebe\u0161 Kejva, i kupili smo \u0160obi\u0107evu plo\u010du… Znali smo da \u0107e i ta biti remek djelo. Kao i ona prva. Jer \u0160obi\u0107 je na\u0161, shvata\u0161, on je na\u0161… najve\u0107i…. na\u0161 najve\u0107i…<\/p>\n

Zastade na trenutak, kao da tra\u017ei pravu rije\u010d, ali ne dovr\u0161i re\u010denicu…<\/p>\n

Onda se opet \u201epre\u0161alta\u201c u devedesete.<\/p>\n

-Misli\u0161 li ti da mi nijesmo \u010destiti, ako krademo. Mi krademo da pre\u017eivimo. Mada nam ovakav \u017eivot vi\u0161e i ne treba. A u ovoj zemlji svi kradu. Samo kradu prljavo. Ispod \u017eita. Mi ne.<\/p>\n

\u201eAl’ ja imam sebe u sebi po\u0161tenog druga\/ i volim \u0161to su tako \u010diste\/ moja sre\u0107a, moja tuga…\u201c \u2013 za\u010dini Safet stihovima.<\/p>\n

-Ja ne kradem \u2013 izustih uz mrvicu kura\u017ei, koja mi se odnekud ovaploti.<\/p>\n

-O krade\u0161, jo\u0161 kako krade\u0161, mali. Krade\u0161 nama vrijeme. Evo se pola sata nate\u017eemo s tobom. A mislim da i la\u017ee\u0161. Odmah sam te provalio kako stiska\u0161 ruku u tom d\u017eepu. Ima tamo jo\u0161 marona, a nama kao izvadio si\u0107u…<\/p>\n

O\u010dekivao sam da \u0107e da tra\u017ei da izvrnem d\u017eepove, o\u010dekivao sam da \u0107e da mi uzme i onih zgu\u017evanih deset maraka, o\u010dekivao sam da \u0107e da me udari pesnicom ili \u010dak glavom u glavu, zato \u0161to sam ga slagao… O\u010dekivao sam…<\/p>\n

Umjesto toga Safet viknu onoj dvojici:<\/p>\n

-Vratite mu jaknu… I patike mu vratite.<\/p>\n

-Ali Safete.<\/p>\n

-Ni\u0161ta \u201eali Safete\u201c. Vra\u0107aj mu to, kad sam rek\u2019o.<\/p>\n

Uradi\u0161e tako.<\/p>\n

-Ovih pet maraka \u0107emo ti uzeti, \u010disto da ne bi poslije dru\u0161tvu pri\u010dao kako si nas zajeb\u2019o. A ovo \u2013 pokaza na \u0160obi\u0107ev CD \u2013 ovo iako nije original, \u010duvaj kao o\u010di u glavi. \u010cuvaj kao… kao Kuran.<\/p>\n

Zastade malo.<\/p>\n

-Jesi li ti pravoslavac?<\/p>\n

-Da.<\/p>\n

-Onda ga \u010duvaj kao Bibliju, to mu do\u0111e isto. Ovo ti je danas spasilo guzicu. Shvata\u0161 li?<\/p>\n

Klimnuo sam glavom. Dade mi CD kao da je propusnica koju gestapov vojnik vra\u0107a malom partizanskom kuriru koji je, glume\u0107i nevinog dje\u010daka, ipak nekako uspio da se probije do \u0161taba.<\/p>\n

Krenuh da idem.<\/p>\n

-Ej \u010dekaj malo.<\/p>\n

Te\u0161ko meni, \u0161ta \u0107e sad? Okrenuh se.<\/p>\n

Safet izvadi iz d\u017eepa neki flomaster, podi\u017ee \u201estarke\u201c sa betona i na gornjem gumenom dijelu patika ne\u0161to napisa. Dobaci mi ih.<\/p>\n

-Za Novu godinu… \u2013 doviknu mi.<\/p>\n

Uhvatih patike, i bez rije\u010di, u\u017eurbano napustih ovo mra\u010dno mjesto. Iza ostado\u0161e \u010dempresi koji su nastavili da dr\u0161\u0107u \u2019mjesto mene…<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Tek kad sam stupio na sigurnu teritoriju, ispred blagajne Sportskog centra, pogledah \u201estarke\u201c koje sam dobio \u201ena poklon\u201c. Na desnoj je pisalo \u201eUmjesto \u010destitke\u201c a na lijevoj \u201eOd Safeta\u201c…<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-168489","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168489","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=168489"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168489\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287280,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168489\/revisions\/287280"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=168489"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=168489"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=168489"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}