{"id":168267,"date":"2015-01-01T11:12:27","date_gmt":"2015-01-01T10:12:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=168267"},"modified":"2015-01-01T13:25:54","modified_gmt":"2015-01-01T12:25:54","slug":"sad-ili-nikad-da-u-2015-bude-vise-socijalne-a-manje-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/01\/01\/sad-ili-nikad-da-u-2015-bude-vise-socijalne-a-manje-evrope\/","title":{"rendered":"Sad ili nikad: Da u 2015 bude vi\u0161e socijalne, a manje Evrope"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Johanes \u0160vajgofer<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-168268\" title=\"Johannes Schweighofer\/johannes-schweighofer.at\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer-235x176.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer-75x56.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Johannes-Schweighofer-220x165.jpg 220w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Grubo re\u010deno: Evropa, ta\u010dnije, Evropska unija, sada ve\u0107 decenijama, nije se pokazala kao socijalna. Unija \u0161titi interese poslodavaca i mandarina iz Brisela i 27 drugih glavnih gradova. U osnovi, ova vrsta integracije nije u interesu radnika, sindikata, potro\u0161a\u010da i tako dalje. Po trenutnom stanju stvari, vi\u0161e Evrope zna\u010di manje dru\u0161tvene kohezije. Stoga bi dezintegracija mogla biti u interesu radnika, bar donekle.<\/p>\n<p>Glavni razlog za to je visoko ideolo\u0161ki, \u201cneo-liberalni\u201d program ekonomske politike: vi\u0161e strukturalnih reformi i \u0161tednje \u0161irom Evrope, manja regulacija, bez poreskih finansijskih transakcija, bez investicionog programa EU, i td. U tom smislu, zahtevati vi\u0161e socijalne Evrope je prili\u010dno naivno i nerealno. Govoriti o \u201eEvropskoj Socijalnoj Uniji\u201d, u sada\u0161njoj politi\u010dkoj klimi ,zna\u010di govoriti o lepim \u017eeljama. Evropa ne ostavlja utisak zajednice, solidarnosti , (socijalne) sigurnosti \u2013 svih onih duboko ukorenjenih emocija koje nacionalne dr\u017eave i regioni neguju, barem koliko to globalizacija dozvoljava, a politi\u010dari se za to zala\u017eu.<\/p>\n<p>Ali, istorija ponekad \u201epravi skokove\u201d: ko je mislio u zimu 1988. da \u0107e se pad Berlinskog zida i pad komunizma dogoditi unutar godine dana? Niko! Trenutno ne izgleda tako , ali je mo\u017eda pad neoliberalnog zida na dohvat ruke. U svakom slu\u010daju, Evropa je na raskr\u0161\u0107u.<\/p>\n<p><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Tr\u017ei\u0161te rada i institucionalni izazovi<\/span><\/strong><\/p>\n<p><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Sekularna stagnacija, deflacija i visoka nezaposlenost<\/span><\/strong><\/p>\n<p>U godinama koje dolaze, \u201csekularna\u201dstagnacija je realan scenario (sa verovatno\u0107om od, recimo, 60%).Naredne godine podru\u010dje EU dosti\u0107i \u0107e nivo proizvodnje iz 2008. Tako \u0107emo imati u proseku 7 godina nultog realnog rasta . Ukupna stopa inflacije je do 0,3% i nekoliko zemalja \u010dlanica ve\u0107 su u\u0161le u period deflacije. Da bi se globalna \u0161tednja i investicije stavile u ravnote\u017eu, realne kamatne stope bi trebalo da budu ispod nule. Ali, kombinacija niske stope inflacije i nulte donje granice kamatnih stopa je nepremostiva prepreka. Mo\u017eda ere visokih stopa rasta ne\u0107e dugo biti. Nezaposlenost \u0107e rasti i u zemljama sa ni\u017eim stopama (poput Nema\u010dke, Holandije i Austrije) i posta\u0107e strukturne prirode na periferiji (Gr\u010dka, \u0160panija, Portugalija). Zbog toga \u0107e socijalna situacija u podru\u010dju EU postati mnogo gora, mo\u017eda i na dramati\u010dan na\u010din u nekim zemljama.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>Pro\u0161irenje<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Politi\u010dki, to je prava stvar. Ipak, posmatrano s ta\u010dke gledi\u0161ta teorije sistema, slo\u017eenost Unije , posle pro\u0161irenja 2004., dramati\u010dno se pove\u0107ala do ta\u010dke da je skoro nefunkcionalna. U tom smislu, pro\u0161irenje je bilo neuspe\u0161no. Osim toga, mnoge nove dr\u017eave \u010dlanice nau\u010dile su da na Brisel gledaju kao na novu Moskvu.\u201cArgument pro\u0161irenja\u201c bi se uklopio ako nema optimalne oblasti valute i ako nema potpune integracije fiskalne politike.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>Godine 2019. EU \u0107e imati manje od 28 dr\u017eava \u010dlanica<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Ovakav scenario je verovatan, recimo, 33%. Centrifugalne sile u Uniji su sasvim o\u010digledne. Da samo pomenemo UKIP i britanski referendum 2017., \u0160kotsku, Kataloniju, predsedni\u010dke izbore u Francuskoj sa Marin Le Pen, potencijalnim pobednikom, i ostale evroskepti\u010dke politi\u010dke snage \u0161irom Evrope. Najva\u017enija pokreta\u010dka sila evroskepticizma dolazi otud \u0161to EU ne brine o obi\u010dnim ljudima, a to je voda u mlinove nacionalista.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>Izbaciti Britance iz Unije<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Koji su to dru\u0161tveni i tro\u0161kovi britanskog \u010dlanstva u EU? Britanske vlade u poslednje dve ili tri decenije bile su protiv gotovo svakog socijalnog napretka, bilo da se radilo o radnom vremenu ili radnim mestima, ciljevima zapo\u0161ljavanja u Strategiji zapo\u0161ljavanja u Evropi, itd. Tako da bi bilo u interesu svih kada bi Velika Britanija i njene saveznice u\u010destvovale na samo jedinstvenom tr\u017ei\u0161tu (\u010demu one o\u010digledno te\u017ee).<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>\u201eGarancija za mlade,\u201c sramotni nespeh Evrope<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Garancija za evropske mlade je dobar primer neuspeha Evrope. Pre svega, mladim stru\u010dnjacima su potrebni poslovi dobrog kvaliteta ,kakvi upravo sada ne postoje u zemljama kao \u0161to je \u0160panija, Portugalija, Gr\u010dka i druge. To je bio glavni razlog za\u0161to se zemlja kao \u0161to je \u0160panija, protivila Garanciji za mlade. Drugo, 6 milijardi evra za dve godine nije dovoljno \u2013 trebalo bi 21 milijarda, ili vi\u0161e. Tre\u0107e, posle skoro dve godine po\u0161to je odgovaraju\u0107i savet napravio odluku o Garanciji, (februara 2013), samo je mala suma novca do sada iskori\u0161\u0107ena za programe. Dva su glavna razloga za ovaj neuspeh: preterane birokratske procedure u Brislu s jedne strane, i nedostatak resursa za kofinansiranje \u010dak tako malih suma od 10-20% od ukupnog broja. Sve u svemu, u o\u010dima mladih nezaposlenih \u201eGarancija za mlade\u201c mora biti veliki neuspeh!<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>Socijaldemokratske stranke moraju da donesu kvalitetnu odluku \u2013 biti ili ne biti<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Poslednje, ali ne i najmanje va\u017eno: ako socijaldemokratske stranke u vladi, kao \u0161to su u Francuskoj, Nema\u010dkoj, Italiji, Danskoj, \u0160vedskoj i drugim zemljama, de facto usvajaju neoliberalni program a samo pri\u010daju o vi\u0161e socijalne Evrope, tada je njihov istorijski kraj blizu, vrlo blizu. SIRIZA, Podemos i druge grupe nastavi\u0107e njihovu istorijsku misiju.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><strong>\u0160ta treba da se uradi?<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Mogu da izgledaju unekoliko radikalno, ali bih razmotrio slede\u0107e korake prema vi\u0161e nu\u017ene socijalne kohezije:<\/p>\n<p>Na\u0107i grupu zemalja koje sli\u010dno misle o vi\u0161e Socijalne Evrope. Mo\u017eda po\u010deti sa Luksemburgom i Austrijom.<\/p>\n<p>Raditi na jasnoj podeli rada izmedju EU i nacionalnog nivoa. Sve strukturalne politike u podru\u010dju obrazovanja, tr\u017ei\u0161ta rada i zakona o radu, tehnologija i inovacija i sli\u010dno ostaju nacionalne kompetencije. Vrednosti koje daje Brisel mogu biti u podru\u010dju bezbednosti, energije i okoline. monetarne i fiskalne politike i tome sli\u010dno. Cilj koordinacije proaktivne ekonomske politike (nasuprot restriktivnoj verziji koja se sada koristi) podrazumevaju da je EU entitet \u2013 a NE individualne dr\u017eave \u010dlanice \u2013 i prepoznaje pozitivne i negativne efekte u pristupu rastu koji ima za cilj pre svega kvalitativan rast, \u0161to zna\u010di ne samo vi\u0161e proizvoda, ve\u0107 proizvoda koji slu\u017ee zadovoljenju \u017eivotnih potreba u \u0161irem smislu.<\/p>\n<p>Cilj je \u201eve\u0107a produktivnost, ve\u0107a plata\u201c. U tom smislu, bitne su inovacija, ve\u0161tina i kompetencija. Na novou EU, ekolo\u0161ke standarde treba postaviti u srednjoro\u010dnu perspektivu, a glavni cilj je da se podstakne zelena inovacija preko neprekidnog pritiska na inovativni kapacitet preduze\u0107a.<\/p>\n<p>Sprovesti istinsku politiku zapo\u0161ljavanja, odnosno upravljanje potro\u0161njom, gde monetarna i fiskalna politika slu\u017ee interesu visokokvalifikovanog zapo\u0161ljavanja. Sada vidimo da se pogre\u0161no razume i da se gledaju tro\u0161kovi a ne dugoro\u010dni rezultati dobrih investicionih projekata. U svakom slu\u010daju, najbolji socijalni program je dobra ekonomska politika.<\/p>\n<p>Visoke nejednakosti u prihodima i bogatstvu lo\u0161e su za rast. Treba se boriti protiv rastu\u0107e nejednakosti utvrdjivanjem standarda evropske minimalne plate (60% od prose\u010dne nacionalne plate) i minimalne sheme prihoda. Na nivou EU paket socijalnog investiranja mogao bi biti stimulisan i koordinisan.<\/p>\n<p>Jedino \u0161to nedostaje jesu politi\u010dki akteri koji bi izneli ovakav ambiciozni program. Ali, mo\u017eda istorija ponovo sko\u010di! Ko zna \u0161ta \u0107e se de\u0161avati 2015?<\/p>\n<p><a href=\"Sad ili nikad: da u 2015 bude vi\u0161e socijalne, a manje Evrope\" target=\"_blank\">Republika<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.socialeurope.eu\/2014\/12\/now-never-social-less-europe-2015\/\" target=\"_blank\">Social-Europe.eu<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mo\u017eda istorija ponovo sko\u010di! Ko zna \u0161ta \u0107e se de\u0161avati 2015? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":168268,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-168267","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=168267"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168267\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/168268"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=168267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=168267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=168267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}