{"id":168017,"date":"2014-12-29T10:19:31","date_gmt":"2014-12-29T09:19:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=168017"},"modified":"2014-12-29T10:19:31","modified_gmt":"2014-12-29T09:19:31","slug":"sveta-rusija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/29\/sveta-rusija\/","title":{"rendered":"Sveta Rusija"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Vladimir Veljkovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/12\/krstenje.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-168018\" title=\"kr\u0161tenje, ilustracija\/transliteration.uzitecny.net\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/12\/krstenje.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"224\" \/><\/a>O tome kakva je verska dimenzija sukoba u Ukrajini, razgovaralo se u prvoj polovini septembra u emisiji \u201eCrkva i svet\u201c, na jednom ruskom TV kanalu. Voditelj ove emisije je mitropolit volokolamski Ilarion, predsednik Odeljenja spoljnih crkvenih poslova Moskovske patrijar\u0161ije, vikar ruskog patrijarha i stalni \u010dlan Sinoda RPC. Gost u emisiji bio je Aleksandar \u0160\u010dipkov, glavni urednik portala \u201eReligija i mediji\u201c. Emisija \u201eCrkva i svet\u201c je karakteristi\u010dna po tome \u0161to u njoj ne postoji jasna granica izme\u0111u voditelja i gosta, tako da se mitropolit Ilarion u jednom trenutku nalazi u ulozi voditelja (koji pitanja postavlja), a u drugom u ulozi gosta (koji na pitanja odgovara). I gost emisije ska\u010de iz uloge u ulogu, \u010das je gost, \u010das je voditelj. Razlog za takvu koncepciju je verovatno taj \u0161to mitropolit Ilarion obavlja nekoliko visokih i va\u017enih crkvenih funkcija, a to se nikako ne poklapa sa zadacima koji stoje pred jednim voditeljem. Kako da pitanja u interesu javnosti postavlja osoba koja neposredno u\u010destvuje u kreiranju i sprovo\u0111enju zvani\u010dne crkvene politike i mnogo toga zna? Zato emisija \u201eCrkva i svet\u201c vi\u0161e li\u010di na redovne konferencije za medije Ruske pravoslavne crkve, i mogla bi se bez problema zvati \u201e\u0160ta RPC i njeni istomi\u0161ljenici misle o svetu\u201c.<\/p>\n<p>U emisiji nije bilo rasprave, a dva u\u010desnika nisu imali nikakvih dilema: u sukobu u Ukrajini samo jedna Crkva postupa pastirski i \u201ene zauzima nijednu politi\u010dku poziciju, a to je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijar\u0161ije\u2026 Ona objedinjuje ljude sa razli\u010ditim politi\u010dkim stavovima i ne deli vernike na dobre i lo\u0161e, prave i neprave\u201c. Druge dve Crkve, unijatska i nekanonska pravoslavna Kijevska patrijar\u0161ija, nastupaju sa pozicija ukrajinskog nacionalizma i politi\u010dki su na strani zvani\u010dnog Kijeva. Mitropolit Ilarion i novinar Aleksandar \u0160\u010dipkov potpuno su ignorisali va\u017ean problem koji se na osnovu njihove analize name\u0107e. Po\u0161to Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijar\u0161ije postupa navodno pastirski, objedinjuju\u0107i ljude sa razli\u010ditim politi\u010dkim stavovima, sledi da njeni \u010dlanovi u\u010destvuju u borbenim dejstvima na obe zara\u0107ene strane. Ovo zna\u010di da pravoslavni hri\u0161\u0107ani, nakon u\u010destvovanja u svetim tajnama (\u201ena opro\u0161tenje grehova i na \u017eivot ve\u010dni\u201c, kako stoji u molitvi koja se izgovara pred pri\u010de\u0161\u0107e) u okviru iste kanonske jurisdikcije, dolaze u poziciju da ubijaju jedni druge. Istinski pastirski stav bio bi da se vernicima, sa najvi\u0161eg mesta i javno, ne dozvoli u\u010de\u0161\u0107e u oru\u017eanoj borbi na bilo kojoj strani; shodno Hristovoj zapovesti o iskazivanju me\u0111usobne ljubavi: \u201eZapovest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao \u0161to ja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge\u201c (Jovan, 13:34); tako\u0111e i \u201ePo tome \u0107e svi poznati da ste moji u\u010denici ako budete imali ljubav me\u0111u sobom\u201c (Jovan, 13:35). Pastirska politika Ukrajinske pravoslavne crkve probija i donju granicu me\u0111usobnih odnosa hri\u0161\u0107ana, koju je postavio apostol Pavle: \u201eAli ako jedan drugoga ujedate i pro\u017edirete, gledajte da se me\u0111usobno ne istrebite\u201c (Galatima, 5:15).<\/p>\n<p>I pored odsustva ljubavi kroz sukob i ubijanje, \u010dlanovi kanonske pravoslavne Crkve u Ukrajini navodno \u0107e sa\u010duvati duhovno jedinstvo jedni sa drugima ali i sa Rusijom. Mitropolit Ilarion na kraju ove emisije poru\u010duje: \u201eNajva\u017enija stvar je duhovno jedinstvo koje se \u010duva, i ja verujem da \u0107e se ono zauvek sa\u010duvati izme\u0111u ruskog i ukrajinskog naroda. Zbog toga \u0161to je na\u0161e narode krstio u istoj krstionici Sveti ravnoapostolni veliki knez Vladimir, koji je Rusiji ostavio zave\u0161tanje da ide putem isto\u010dnog Pravoslavlja. Upravo to jedinstvo\u2026 mi \u0107emo nastaviti da \u0161titimo i da se za njega borimo, uprkos svim politi\u010dkim okolnostima na\u0161eg vremena i bez obzira na napore raskolnika i politi\u010dkih lidera u razbijanju tog jedinstvenog duhovnog prostora, koji mi nazivamo Sveta Rusija\u201c. Duhovno (svetotajinsko) jedinstvo kanonskih pravoslavaca je prakti\u010dno ve\u0107 naru\u0161eno politi\u010dkim oportunizmom Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijar\u0161ije, koja o\u010digledno ne \u017eeli da se zamera ni vlastima u Kijevu, ni crkvenim i dr\u017eavnim vlastima u Moskvi. Zbog toga je kr\u0161tenje Rusije (progla\u0161avanje hri\u0161\u0107anstva za zvani\u010dnu dr\u017eavnu religiju) od strane velikog kijevskog kneza Vladimira u 10. veku, koje pominje mitropolit Ilarion, u ovom trenutku prazna pri\u010da jer ne donosi istinske plodove hri\u0161\u0107anske ljubavi; izuzev ako se pod \u201eduhovnim jedinstvom\u201c ne misli na to da je RPC re\u0161ena da po svaku pastirsku cenu o\u010duva svoju crkvenu vlast nad Ukrajinom.<\/p>\n<p>Duhovni prostor koji mitropolit Ilarion naziva \u201eSveta Rusija\u201c, i za koji ka\u017ee da \u0107e biti za\u0161ti\u0107en borbom, paradoksalan je sa hri\u0161\u0107anske strane, ali ni politi\u010dki nije bezazlen. Bitnu karakteristiku srednjovekovnog perioda hri\u0161\u0107anske istorije, pa samim tim i Svete Rusije, dao je poznati pravoslavni teolog i istori\u010dar otac D\u017eon Majendorf: \u201eTokom vekova postojanja hri\u0161\u0107anske imperije i tokom srednjeg veka, koji je sledio, dru\u0161tvo je prihvatilo da bude rukovo\u0111eno hri\u0161\u0107anskim principima, mada se, sasvim paradoksno, slu\u017eilo metodama zakonske prinude i nasilja. Otuda i poti\u010de dvosmislenost i utopijski karakter pojma \u2019hri\u0161\u0107anstva\u2019 kakvo je tada postojalo.\u201c[1] Majendorf je ro\u0111en 1926. u Francuskoj, u porodici ruskih emigranata, upokojio se 1992. u Kanadi, a svoj radni vek je najve\u0107im delom proveo u SAD. Bio je jedan od vode\u0107ih pravoslavnih teologa u drugoj polovini 20. veka, pored o. Aleksandra \u0160memana i o. Georgija Florovskog. O\u010digledno je da Majendorfovi istorijski uvidi nisu uticali na sada\u0161nji vrh Ruske pravoslavne crkve da odustane od srednjovekovnog politi\u010dkog obrasca \u201ezakonske prinude i nasilja\u201c, i formira jednu druga\u010diju i na hri\u0161\u0107anskim principima zasnovanu crkvenu politiku.<\/p>\n<p>Unutra\u0161nja povezanost izme\u0111u ideologije Svete Rusije i politike sile (nasilja) jasno se vidi i na primeru ruske politike prema Ukrajini. \u201eRusi su skrenuli s puta 1917, zalutali i izgubili svoj dom, svoju Rusiju\u2026 Sada smo u privremenom sme\u0161taju, jo\u0161 uvek se raspravljamo \u0161ta graditi. A negde pokraj nas je Rusija, ostavljena, zaboravljena, ali ne razru\u0161ena\u2026 Treba samo da donesemo odluku i, pognute glave u smirenju, da se vratimo u o\u010devu ku\u0107u. I Gospod \u0107e blagosloviti, i sve \u0107e iza\u0107i na uspeh, kao \u0161to se to dogodilo sa Krimom\u201c, pi\u0161e Leonid Re\u0161etnjikov, biv\u0161i ruski obave\u0161tajac, nosilac visokih odlikovanja RPC i SPC, i gost u Beogradu krajem aprila i po\u010detkom maja ove godine, u knjizi Vratiti se Rusiji. Na drugom mestu u ovoj knjizi, Re\u0161etnjikov preciznije obja\u0161njava sa kakvog su to puta Rusi skrenuli: \u201eKatastrofa iz 1917. bila je na kraju rezultat dugotrajnog i postepenog udaljavanja ruskog naroda od zadatka koji mu je namenio Bog. Taj zadatak je formulisan kao duhovna ideja. \u2019Sveta Rus\u2019, \u2019Moskva \u2013 Tre\u0107i Rim\u2019, \u2019pravoslavlje, samodr\u017eavlje, narod\u2019 \u2013 ove odrednice bile su smisao postojanja predrevolucionarne Rusije. Fenomen Rusije kao dr\u017eave sastoji se u slede\u0107em: odanost Hristu i svedo\u010denje o Njemu preko dr\u017eave, izgra\u0111ene po principu nebeskog Jerusalima\u201c. Sada je malo jasnije za\u0161to Re\u0161etnjikov misli da je Gospod u\u010destvovao u pripajanju Krima Rusiji. Radi se o tome da Hristos, kroz agresivnu politiku Rusije prema Ukrajini, izgra\u0111uje sopstveno carstvo na zemlji.<\/p>\n<p>Podru\u010dje Krima je nakon pripajanja Rusiji poslu\u017eilo kao po\u010detna baza za jedinicu Igora Strelkova, aktivnog oficira Federalne slu\u017ebe dr\u017eavne bezbednosti RF, koja odatle kre\u0107e dalje u dubinu ukrajinske teritorije radi dodatne destabilizacije zemlje i organizovanja oru\u017eanog otpora proruskih pobunjenika na istoku. Ovo smo mogli saznati iz nedeljnika \u201ePe\u010dat\u201c, koji je u izdanjima od 28. novembra i 5. decembra 2014. objavio intervju sa Strelkovim, kao biv\u0161im ministrom odbrane nepriznate Donjecke Narodne Republike. Strelkova je za srpski nedeljnik intervjuisao ruski novinar Sergej Belous, \u201eu njegovom malom, jednostavno opremljenom kabinetu u zgradi pravoslavne seminarije\u201c u Moskvi. Belous pi\u0161e da je o Strelkovu slu\u0161ao kao o \u010doveku duboke hri\u0161\u0107anske vere, skromnom, inteligentnom i strogom, kao i da je njihov susret potvrdio te glasine.<\/p>\n<p>U intervjuu \u010ditamo da pobunjenim Rusima na istoku Ukrajine (kao delu Svete Rusije) poma\u017eu ruski bezbednjaci i Bog. \u201eSmatram da je za uspeh u odbrani Slavjanska\u2026 zaslu\u017ena Bo\u017eja pomo\u0107\u201c, rekao je Strelkov. \u201eBilo je nekoliko izuzetno te\u0161kih kriza, ali svaki put nas je ne\u0161to spasavalo, i to \u2019ne\u0161to\u2019, po mom mi\u0161ljenju, jeste neposredna Bo\u017eja pomo\u0107. Jer, mo\u017ee se objasniti svaki pojedina\u010dni slu\u010daj, ali kada je tih slu\u010dajeva mnogo i svaki put planovi protivnika ne uspeju a na\u0161i uspeju, to pokazuje da je Bog na na\u0161oj strani\u201c. Da se Strelkov odavno formirao kao militantni ruski pravoslavac svedo\u010di i Aleksandar Krav\u010denko, dobrovoljac i kolega sa rati\u0161ta u Bosni: \u201e\u2026 imao je jaku idejnu motivaciju. Mo\u017eda \u010dak najvi\u0161u od svih nas. Za\u0161to tako mislim? Zato \u0161to je upravo on shvatao zna\u010daj ovog rata iz ugla pravoslavlja, a svoju ulogu kroz prizmu istorijskog iskustva\u2026 beli pokret, Carska Rusija\u201c. \u201eBilo je o\u010digledno\u201c, nastavlja Krav\u010denko, \u201eda ruski vojnik mora biti tamo gde se odvija borba za pravoslavlje, za Slovene, ruske interese\u2026\u201c Uredni\u0161tvo Pe\u010data ne ose\u0107a potrebu da preispita i problematizuje ratno u\u010de\u0161\u0107e ruskih bezbednjaka u Ukrajini i pre toga u Bosni \u2013 ve\u0107 to u\u010de\u0161\u0107e bezo\u010dno promovi\u0161e. Mo\u017eda ovakva promocija ruskih bezbednjaka srpskim \u010ditaocima treba da slu\u017ei na ponos. Ono \u0161to su nau\u010dili kod nas u Bosni, sada primenjuju u Ukrajini \u2013 indirektno poru\u010duje Pe\u010dat.<\/p>\n<p>Hristos je odbio \u0111avolov predlog da mu da \u201esva carstva ovoga sveta\u201c (Mt. 4, 8) ako padne i pokloni mu se. Pravoslavni arhiepiskop Averkije obja\u0161njava te delove iz Novog zaveta (Mt. 4, 1-11; Mk. 1, 12-13; Lk. 4, 1-13) na ovaj na\u010din: \u201e\u2026 \u0111avo je ovim re\u010dima Isusu obe\u0107ao samo spolja\u0161nju vlast nad ljudima, spolja\u0161nje gospodarenje nad njima, sa\u010duvav\u0161i za sebe unutra\u0161nju, duhovnu vlast. A upravo to Gospod nije hteo, jer On je u\u010dio da nije do\u0161ao radi spolja\u0161nje vlasti, niti da bi Mu slu\u017eili kao zemaljskim gospodarima (Mt. 20, 28), i da Carstvo Njegovo nije od ovog sveta (Jn. 18, 36), nego je to \u2013 \u010disto duhovno carstvo\u201c.[2] Ideologija Svete Rusije zahteva politi\u010dku, tj. spolja\u0161nju vlast nad ljudima i zbog toga ispunjava osnovni kriterijum na osnovu kojeg bi mogli da je prepoznamo kao bezuspe\u0161no Satanino ku\u0161anje Hrista u pustinji.<\/p>\n<p>Preterano je za sada re\u0107i da u Ukrajini prisustvujemo prvim koracima pravoslavnog ruskog imperijalizma u poku\u0161aju, ili po\u010detnim fazama ratne kampanje za stvaranje Svete Rusije, odnosno pravoslavne civilizacije. Ali ako bi do\u0161lo do nepovratne eskalacije sukoba izme\u0111u Rusije i Zapada zbog Ukrajine, ideologija Svete Rusije ima vi\u0161e nego dovoljno potencijala da na ruskoj strani takvom ratu da smisao. Trenutna funkcija ideologije Svete Rusije je da negira posebnost Ukrajine, pru\u017eaju\u0107i potpuno opravdanje za rat na istoku te zemlje i pripajanje Krima Rusiji.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/sveta-rusija\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Preterano je za sada re\u0107i da u Ukrajini prisustvujemo prvim koracima pravoslavnog ruskog imperijalizma u poku\u0161aju&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-168017","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=168017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168017\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=168017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=168017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=168017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}