{"id":167329,"date":"2014-12-21T07:36:56","date_gmt":"2014-12-21T06:36:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=167329"},"modified":"2014-12-21T00:47:54","modified_gmt":"2014-12-20T23:47:54","slug":"politicka-platforma-radnickog-otpora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/21\/politicka-platforma-radnickog-otpora\/","title":{"rendered":"Politi\u010dka platforma radni\u010dkog otpora"},"content":{"rendered":"

\u00a0Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Prije dva tjedna, intervjuom na Indexu, \u0161iroj je javnosti predstavljena Radni\u010dka fronta, antikapitalisti\u010dki pokret koji se polako formira u politi\u010dku partiju. Tekst je u kratkom roku pro\u010ditalo vi\u0161e od 50 tisu\u0107a ljudi, a Facebook stranica RF-a<\/a> toga je tjedna imala vi\u0161e od 100 tisu\u0107a ulaza. \u010clanovi RF-a u intervjuu su zazvali ukidanje kapitalisti\u010dkog ekonomskog i politi\u010dkog sistema, te uspostavu dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju, na principima radni\u010dkog upravljanja nad ekonomijom i politi\u010dke vlasti radnih slojeva. Najavljena je i borba za poni\u0161tavanje svih privatizacija u kojima su uo\u010dene nepravilnosti i nacionalizacija krupnih poduze\u0107a od vitalnog dru\u0161tvenog interesa, uvo\u0111enje ekstremno progresivnog poreza, pove\u0107anje prava \u017eena i gej zajednice, te zabrana utjecaja kapitala na politi\u010dki \u017eivot.<\/p>\n

Premda je rije\u010d o epizodi koju \u0107e vi\u0111eniji analiti\u010dari refleksno opisati kao prolaznu populisti\u010dku anomaliju, reakcija svjedo\u010di o interesu dijela gra\u0111ana za radikalne alternative postoje\u0107em politi\u010dkom establishmentu, srednjestruja\u0161kim politi\u010dkim strankama koje gotovo unisono zazivaju privatizaciju, rezove javnog sektora i mjere \u0161tednje, te isturenim predsjedni\u010dkim kandidatima koji su u danima outanja Radni\u010dke fronte po\u010deli krstariti po Hrvatskoj, nude\u0107i osiroma\u0161enom i prekarnom bira\u010dkom publikumu “svijetle” perspektive ekonomsko-politi\u010dkog statusa quo.<\/p>\n

“Politi\u010dki mainstream je od svojega formiranja, bez obzira na minorne razlike pojedinih stranaka, zastupao interese kapitalisti\u010dke elite, te agresivno sudjelovao u provo\u0111enju neoliberalne politike, privatizacije i deindustrijalizacije \u2013 a sve na \u0161tetu svih onih koji \u017eive od svoga rada, odnosno ogromne ve\u0107ine stanovni\u0161tva. Stoga ne postoji druga alternativa osim da se taj mainstream, zajedno s politi\u010dkim sistemom kojega zastupa, zbaci s vlasti”, ka\u017ee H-Alteru Petar Pavlovi\u0107, jedan od \u010dlanova i osniva\u010da Radni\u010dke fronte, pokreta \u010dija su jezgra nezaposleni, radnici, studenti te intelektualci. Broj \u010dlanova se, ka\u017ee, konstantno pove\u0107ava, a trenutno se nalaze u fazi ubrzanog osnivanja lokalnih organizacija, koje zasad postoje u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Karlovcu. U tijeku je i priprema njihovog osnivanja u Puli, Splitu i Sisku.<\/p>\n

Radni\u010dka fronta funkcionira na principima direktne demokracije, za koju se zala\u017eu i po pitanju cjelokupnih dru\u0161tvenih procesa. Na osniva\u010dkom sastanku usvojili su odluku prema kojoj \u0107e se organizirati u politi\u010dku partiju te koristiti parlamentarno djelovanje. Trenutno raspravljaju o mogu\u0107em izlasku na naredne parlamentarne izbore. Isti\u010du, me\u0111utim, da je takvo djelovanje tek jedna od aktivnosti usmjerenih prema ukidanju kapitalizma i pripadaju\u0107eg parlamentarnog sistema.<\/p>\n

“Ve\u0107 smo po\u010deli intenzivno raspravljati o nizu mjera koje \u0107e biti donesene u cilju suzbijanja oportunizma izabranih zastupnika Radni\u010dke fronte, kao \u0161to su rotacija mandata nakon pola godine, sni\u017eavanje pla\u0107a na radni\u010dki standard i potpuna podre\u0111enost pojedinog zastupnika interesima provo\u0111enja programa”, isti\u010de Pavlovi\u0107, nagla\u0161avaju\u0107i kako RF ne te\u017ei ponavljanju pro\u0161losti i nije jugonostalgi\u010darska stranka. “Usmjereni smo na realne materijalne probleme ve\u0107ine stanovni\u0161tva u ovome trenutku i na\u010dine pobolj\u0161avanja njezinog polo\u017eaja. Jedan dio stranaka koji je ranije poku\u0161avao izgraditi alternativu postoje\u0107em ekonomsko-politi\u010dkom sustavu zapao je u neproduktivnu jugonostalgiju, a polaze\u0107i od tog okvira nije mogu\u0107e odgovoriti na postoje\u0107e zahtjeve i probleme radnog stanovni\u0161tva”, dodaje.<\/p>\n

Premda \u0107e programski zahtjevi ovog i sli\u010dnih pokreta mo\u017eda izazvati zazor kod \u0161ire javnosti, naviknute na jednoobraznost mainstreama, treba se prisjetiti ekonomsko-politi\u010dkog konteksta u kojem su oni izre\u010deni. U tekstu pod nazivom Politi\u010dki aspekti hrvatske deflacijske politike, znanstvenik s Ekonomskog instituta u Zagrebu Dubravko Rado\u0161evi\u0107 primijetio je kako je kontinuitet ovda\u0161njih politika i stalan ubrzan rast nezaposlenosti u Hrvatskoj, uz negativan utjecaj du\u017eni\u010dke krize eurozone, rezultat odabira ortodoksne ekonomske politike fiskalnog konzervativizma koja se vodi radi ostvarenja doma\u0107ih politi\u010dkih ciljeva, inherentnih modelu ekonomskog neoliberalizma. U osnovi svega je da su politi\u010dke elite uspostavile konsenzus da se deflacijskim politikama u krizi za\u0161tite interesi tranzicijske i financijske oligarhije na teret radnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

“Takvi ekonomski programi temelje se na ‘fleksibilizaciji tr\u017ei\u0161ta rada’, odnosno na tzv. ‘internoj devalvaciji’ (suspenzija socijalnog partnerstva i institucija kolektivnog pregovaranja o nadnicama i drugim radni\u010dkim pravima, skra\u0107ivanje otkaznih rokova i znatno smanjivanje otpremnina, slabljenje sindikata i sl.), \u0161to bi \u2013 uslijed stvaranja visoke stope nezaposlenosti \u2013 trebalo voditi ubrzanom sni\u017eavanju cijene rada te podizanju profitne stope privatnih poduzetnika i, eventualno, pokretanju privatnih investicija kao generatoru ekonomskog rasta”, napisao je Rado\u0161evi\u0107, isti\u010du\u0107i da je moderna hrvatska socijaldemokracija nakon pobjede na pro\u0161lim parlamentarnim izborima i prethodne tranzicije iz socijaldemokracije u liberalizam zapo\u010dela primjenu neoliberalne ekonomske politike, odnosno spomenutu internu devalvaciju.<\/p>\n

To je, ka\u017ee Rado\u0161evi\u0107 u tom radu, pokazatelj da u politi\u010dkom prostoru nedostaju stranke \u201cnove ljevice\u201d, demokratski pokreti koji bi se zauzimali za ve\u0107i utjecaj dru\u0161tvene solidarnosti i ravnomjernu raspodjelu dru\u0161tvenog bogatstva, uz usvajanje moderne nekonvencionalne ekonomske politike i stvarne dru\u0161tveno-politi\u010dke promjene.<\/p>\n

Ovaj citat mogao bi se gotovo u potpunosti primijeniti i na dobar dio drugih zemalja europske periferije, gdje izvr\u0161na politika provodi sli\u010dne mjere i izaziva sve zna\u010dajajniji revolt bira\u010da, koji se okre\u0107u novim i nekonvencionalnim politi\u010dkim idejama. Utoliko i ne \u010dudi uspon lijevih politi\u010dkih i protestnih pokreta u zemljama poput \u0160panjolske, Gr\u010dke, Italije ili Slovenije. Iako je popularizacija progresivnih lijevih ideja u Europi prisutna ve\u0107 nekoliko godina, stvar se zahuktala uo\u010di europarlamentarnih izbora, ali su tek recentni uspjesi partija na parlamentarnim izborima vi\u0161e europskih zemalja pokazali kako nije rije\u010d tek o kratkoro\u010dnom fenomenu.<\/p>\n

Premda se poprili\u010dno me\u0111usobno razlikuju, objedinjava ih direktnodemokratski sustav odlu\u010divanja te otvoreni programatski otpor kapitalisti\u010dkom sustavu i kurentnom neoliberalizmu, koji kroz programe lijevog i desnog centra do\u017eivljava svojevrsni novi preporod u Europi, nakon \u0161to se onih nekoliko mjeseci poslije rasturanja svjetskog financijskog tr\u017ei\u0161ta na\u010das primirio. \u0160panjolski Podemos, iznikao u sije\u010dnju 2014. godine iz prosvjednih pokreta, u studenom je postao najpopularnija stranka u \u0160panjolskoj s vi\u0161e od 250 tisu\u0107a \u010dlanova, dok primat u Gr\u010dkoj i dalje dr\u017ei Syriza. Sli\u010dni trendovi bilje\u017ee se i u drugim zemljama europskog juga, \u010diji su gra\u0111ani ponajvi\u0161e osjetili mjere \u0161tednje i posljedice prihva\u0107anja ekonomskih diktata iz Bruxellesa, Svjetske banke i MMF-a.<\/p>\n

“Zadnji je trenutak da se europski narodi po\u010dnu organizirati i odupirati. Nove lijeve stranke i njihovi uspjesi pokazuju da gra\u0111ani Europe ne \u017eele postati zamjena za eksploatirane mase dekadentnog euro-atlantskog kapitalizma”, ka\u017ee H-Alteru slovenski sociolog Rastko Mo\u010dnik, isti\u010du\u0107i kako su metode i posljedice koje u toj borbi koristi kapital nezaposlenost, zadu\u017eivanje, nesigurno zaposlenje, stalni lokalni ratovi, a sada i me\u0111unarodni sporazumi o slobodnoj trgovini poput TTIP-a. “Sjeverna Europa od ju\u017ene stvara ‘unutarnju koloniju’, u koju spadaju i Slovenija i Hrvatska. Sad bi se tom iskori\u0161tavanju \u017eeljele pridru\u017eiti i SAD. Mogu\u0107e je i da SAD \u017eeli cijelu EU pretvoriti u vlastitu ‘unutarnju koloniju’. No, to su samo o\u010dajni poku\u0161aji nekada\u0161njih gospodara svijeta da zaustave svoj povijesni pad. U isto\u010dnoj i ju\u017enoj Aziji nastaju novi centri svjetske vladavine”, ka\u017ee Mo\u010dnik.<\/p>\n

Pritom ironi\u010dno primje\u0107uje kako je nerijetko progla\u0161avanje istaknutih novih lijevih pokreta u mainstreamu “radikalnima”, bez obzira na njihove politi\u010dke programe, zapravo uvjetovano \u010dinjenicom da se politi\u010dka scena u Europi pomaknula udesno do te mjere da se takve stranke zapravo smatraju “radikalnima”, iako su u stvarnosti neke od njih reformisti\u010dke socijademokratske partije.<\/p>\n

Prema mi\u0161ljenju profesora na Fakultetu politi\u010dkih znanosti Ton\u010dija Kursara, kriza socijaldemokracije koja se manifestira provo\u0111enjem neoliberalnih politika nije od ju\u010der, ve\u0107 vi\u0161e-manje traje od osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. “Te\u0161ko da se vi\u0161e mo\u017ee govoriti o lijevom centru. Zapravo se treba primarno govoriti o poretku u kojem obitavaju stranke koje se pridr\u017eavaju puno vi\u0161e kapitalisti\u010dkog nego demokratskog konsenzusa iz 1989., kako prije krize 2008. tako i danas. Sve one, pa i one nominalno lijeve, kako ka\u017ee Silven Lazaris, nisu vi\u0161e reprezentativne za dru\u0161tveno tijelo nego su dr\u017eavne organizacije. Dodu\u0161e, njihova ‘lijeva strana’ i dalje \u0107e govoriti o nekim oblicima emancipacije, ili \u0107e pozivati na borbu protiv nedodirljivosti, ali ne\u0107e ugro\u017eavati temeljne parametre mo\u0107i, a oni, htjeli mi to ili ne, ipak proizlaze iz odnosa materijalne reprodukcije”, isti\u010de.<\/p>\n

Takvim propitivanjem od o\u017eujka 2014. godine zato se u Sloveniji bavi Zdru\u017eena levica, koalicija sastavljena od tri stranke i nekoliko pokreta u kojem djeluje niz dru\u0161tveno-politi\u010dkih aktivista, koji su se istaknuli u prosvjednim aktivnostima protiv mjera \u0161tednje, privatizacije i deregulacije u Sloveniji. Premda nisu u\u0161li u Europski parlament, na recentnim parlamentarnim izborima osvojili su \u0161est mandata, \u010detiri mjeseca nakon osnutka. Ba\u0161 poput Radni\u010dke fronte, Levica isti\u010de svoje antikapitalisti\u010dke ciljeve i nudi put prema demokratskom socijalizmu, uz odre\u0111ene razlike u pristupu, poput resocijalizacije privatiziranih kompanija, umjesto njihove renacionalizacije.<\/p>\n

“Ako u kapitalizmu vlada tr\u017ei\u0161te i njegova ‘nevidljiva ruka’, na\u0161 program se zala\u017ee da ljudi upravljaju tim procesima preko demokratskih procedura. To zna\u010di da \u0107emo, primjerice, reprezentativnu demokraciju zamijeniti direktnim oblicima demokracije, kroz izbor zastupnika, gradona\u010delnika ili participativnog prora\u010duna. U tvrtkama bi zaposleni trebali postati glavni upravitelji, umjesto vlasnika kapitala. I u ekonomiji op\u0107enito \u0107emo graditi kooperaciju umjesto natjecanja, kao i dru\u0161tveno odlu\u010divanje \u0161to, koliko i za koga \u0107emo proizvoditi kao dru\u0161tvo. To \u0107emo posti\u0107i kroz socijalizaciju, a ne nacionalizaciju banaka i tvrtki”, ka\u017ee zastupnik Zdru\u017eene levice u slovenskom Dr\u017eavnom zboru, Luka Mesec.<\/p>\n

Prema njegovom mi\u0161ljenju, fenomen popularizacije progresivnih lijevih pokreta u Europi uvjetovan je strukturnim promjenama europskog dru\u0161tva u zadnjih nekoliko godina. “Bitno je da je liberalni kapitalizam i EU, koja je osnovana na njegovim pretpostavkama, u krizi iz koje se metodama koje nudi mainstream politika nije mogu\u0107e izvu\u0107i. Posljedica pogre\u0161nih politika je 30 milijuna nezaposlenih u Europi, kolaps ju\u017enih dr\u017eava, raspad socijalne dr\u017eave i svega \u0161to je europski kapitalizam obe\u0107avao. Samo je dakle bilo pitanje vremena kad \u0107e nemiri izrasti u orga nizirane politi\u010dke organizacije. I to je nova ljevica u Europi: organizirano ljudsko nezadovoljstvo koje se odlu\u010dilo uzeti stvari u svoje ruke.”<\/p>\n

 <\/p>\n

Dok je na djelu o\u010digledno pove\u0107anje popularnosti ovakvih pokreta i ideja, ostaje pitanje kako ih u\u010dvrstiti i u\u010diniti dugoro\u010dno prisutnima, \u010dak i mimo kriznih okolnosti, kad bira\u010di okre\u0107u le\u0111a najutjecajnijim politi\u010dkim opcijama, koje ne pronalaze rje\u0161enja na ekonomske probleme dana\u0161njice.<\/p>\n

Direktor norve\u0161ke Kampanje za dr\u017eavu blagostanja Asbj\u00f8rn Wahl u svojim brojnim esejima posebno nagla\u0161ava da bi se lijeve politi\u010dke organizacije trebale fokusirati na borbu za povratak kontrole nad ekonomskim procesima, puno vi\u0161e nego na (izgubljenu) bitku za socijalnu dr\u017eavu, koja je nastala kao kompromis izme\u0111u kapitala i rada. Prema njegovom mi\u0161ljenju, problem je u tome \u0161to se u zadnjih tridesetak godina odnos mo\u0107i radikalno pomjerio s rada na kapital, i to zahvaljuju\u0107i i socijaldemokratskim opcijama, koje od ranih osamdesetih u bla\u017eim ili \u017ee\u0161\u0107im verzijama provode liberalizaciju, privatizaciju i podrivanje regulacija na tr\u017ei\u0161tu rada. “U tom kontekstu, stranke ljevice koje su sudjelovale u koalicijskim vladama, suzile su samima sebi prostor za manevriranje, jer su onemogu\u0107ile nametanje alternativnih politika prihva\u0107aju\u0107i slobodnotr\u017ei\u0161ne postulate, samim time daju\u0107i prednost kapitalu nad radom. To je progresivne lijeve politike i ideje u\u010dinilo ilegalnima takore\u0107i, usporedimo li, primjerice, takve zahtjeve sa sadr\u017eajima me\u0111unarodnih ugovora o slobodnoj trgovini”, navodi Wahl.<\/p>\n

S obzirom na odnose mo\u0107i i trenutno nedovoljno jake socijalne i sindikalne pokrete, on smatra kako bi glavni zadatak lijevih politi\u010dkih stranaka trebalo biti djelovanje koje bi dovelo do dizanja svijesti i otpora odozdo, za \u0161to je klju\u010dno uklju\u010divanje u borbu raznih vaninstitucionalnih pokreta i progresivnih organizacija.<\/p>\n

Kada je rije\u010d o Radni\u010dkoj fronti, oni od po\u010detka rade na organizaciji prosvjednih aktivnosti protiv privatizacije javnih poduze\u0107a i pribli\u017eavanju svog programa radni\u010dkim i protestnim pokretima koje djeluju na sli\u010dnim direktnodemokratskim zasadama. Pavlovi\u0107 isti\u010de kako poprili\u010dno dobre odnose imaju i s borbenijim sindikalistima, kao i s rukovodiocima manjih dosljednih sindikata, od kojih su neki i uklju\u010deni u njihove redove. “Me\u0111utim, rukovodstva velikih sindikata u velikoj su mjeri na\u017ealost izdala borbu za radni\u010dke interese i povezala se kako s kapitalistima tako i s vla\u0161\u0107u”, navodi.<\/p>\n

Dodaje pritom kako je \u0161to \u010dvr\u0161\u0107e me\u0111unarodno povezivanje sa sli\u010dnim pokretima apsolutna nu\u017enost i jedan od prioriteta \u2013 ne samo zbog me\u0111usobne pomo\u0107i progresivnih pokreta, ve\u0107 i zato \u0161to proces transformacije dru\u0161tva ne mo\u017ee uspjeti u kontekstu samo jedne zemlje. “Da bismo uspje\u0161no doveli u pitanje kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje potrebno je me\u0111unarodno organiziranje i me\u0111unarodna solidarnost radni\u010dkih i socijalnih pokreta, kao uostalom i njihova pobjeda u barem nekoliko zemalja. Zbog toga je za nas u Hrvatskoj toliko presudno \u0161to se zbiva u \u0160panjolskoj i Gr\u010dkoj u ovome trenutku”, ka\u017ee. Mesec iz Zdru\u017eene levice pak dodaje kako je internacionalno povezivanje progresivnih snaga jedini na\u010din prekidanja s “terorom dereguliranog kapitalizima”.<\/p>\n

“Povezivanje na razini Europe je dobar po\u010detak. Intenzivno radimo na tome i imamo jako dobre kontakte s primjerice Die Linkeom u Njema\u010dkoj, Syrizom u Gr\u010dkoj, Podemosom u \u0160panjolskoj te Radni\u010dkom frontom u Hrvatsko”, ka\u017ee Mesec.<\/p>\n

Kada je rije\u010d o hrvatskom kontekstu, profesor Kursar veli kako je mogu\u0107e da organizacija poput Radni\u010dke fronte u dogledno vrijeme postane popularna. Te\u0161ko mu je, me\u0111utim, predvidjeti u kojem trenutku. No, sude\u0107i po iskustvima za nas razmjerno usporedivih dr\u017eava u EU, a to su po nekim parametrima \u0160panjolska i Gr\u010dka, isti\u010de kako bi realno lijeve stranke ili skupine mogle postati vidljivije u trenutku kad nova vlada po\u010dne provoditi izvjesni proces “diferencijacije” u javnom sektoru. “Neki na\u0161i ekonomisti ka\u017eu da su na\u0161e ulice zapravo previ\u0161e mirne, a to je po njima znak da reforme jo\u0161 uop\u0107e ‘ne grizu’. Dakle, otvaranje ambisa nezaposlenosti za ljude s prora\u010duna, koje se ve\u0107 godinama proklinje, mo\u017ee odvesti ne ba\u0161 mali dio njih prema novim lijevim skupinama. Takav scenarij se odvijao u spomenutim zemljama koje su devastirane nemogu\u0107no\u0161\u0107u njihovih i \u0161ire europskih elita da razrije\u0161e krizu kapitalizma druk\u010dije nego preko le\u0111a ljudi s prora\u010duna i radni\u010dke klase”, zaklju\u010duje Kursar.<\/p>\n

\u010clanak je objavljen u sklopu projekta “Socijalna pravda” koji sufinancira Agencija za elektroni\u010dke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija).<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
H-alter<\/a><\/address>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rastko Mo\u010dnik, Ton\u010di Kursar i Luka Mesec komentiraju osnivanje Radni\u010dke fronte<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-167329","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/167329","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=167329"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/167329\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=167329"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=167329"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=167329"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}