{"id":166802,"date":"2014-12-15T07:57:11","date_gmt":"2014-12-15T06:57:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=166802"},"modified":"2014-12-15T08:28:29","modified_gmt":"2014-12-15T07:28:29","slug":"podgrbljeno-obrazovanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/15\/podgrbljeno-obrazovanje\/","title":{"rendered":"Podgrbljeno obrazovanje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Razmi\u0161ljanje o tome \u0161to je zna\u010dajnije da bi se napisala kolumna – predlog novog dr\u017eavnog grba ili hajka protiv studenata i profesora – je samo gubljenje vremena, po\u0161to obje teme proizilaze iz iste autoritarne ideolo\u0161ke matrice. Ona promovi\u0161e nazadne (navodno konzervativne) vrijednosti, konstrui\u0161e la\u017ene simbole, gradi veli\u010dinu s praznim floskulama i gipsanim fasadama u baroku, \u0430 najvi\u0161e od svega pokazuje instinktivno ga\u0111enje prema svemu \u0161to je progresivno, buntovno i razli\u010dito.<\/p>\n

\u017delite primjere?<\/p>\n

Recimo, slika desetak hiljaada studenata (i jo\u0161 koju stotinu obi\u010dnih gra\u0111ana me\u0111u njima) nasuprot policiji i nedovr\u0161ene barokne fasade vlade govori vi\u0161e od tomova knjiga! Budu\u0107nost nasuprot pro\u0161losti, su\u0161tina nasuprot (la\u017ene, gipsane) forme!<\/p>\n

\u017delite li koju rije\u010d o novom dr\u017eavnom grbu?<\/p>\n

Usred op\u0161te dru\u0161tvene frustracije, pauperizacije i lomljenja ki\u010dme (kaznama i porezima), u nedostatku normalne politi\u010dke atmosfere i bez opozicije u parlamentu, bez ikakve realne i akutne potrebe uvodi se rasprava o promjeni dr\u017eavnog grba. Predlog je lav sa krunom – i ne znam da li se od toga o\u010dekuje ushi\u0107enje ili, mo\u017eda, me\u0111uetni\u010dke tenzije koje bi zamazale sve ostalo! Samo nam jo\u0161 to nedostaje da budemo ponosni i zadovoljni gra\u0111ani, a i da pobolj\u0161amo dobrosusjedske odnose sa Bugarskom!?<\/p>\n

Zemlja sa slabim dr\u017eavnim tradicijama i bez ikakvog monarhisti\u010dkog naslje\u0111a (naprotiv, na\u0161 bitni istorijski narativ je vezan za Ilindenski ustanak iz 1903. i za \u201eprvu republiku na Balkanu\u201c – ma koliko oni bili romantizirani i konstrisani, kao i svaki nacionalni narativ uostalom) sada popunjava \u201epraznine\u201c i skre\u0107e javni diskurs ka simbolima, identitetom i nacionalnim strastima! Kao dr\u017eavni simbol stilizuje ustvari ono \u0161to ve\u0107 postoji kao simbol vladaju\u0107e stranke (VMRO-DPMNE) – a to je poruka po sebi.<\/p>\n

Legitimitet ovakvom predlogu instantno daju \u201enevladine\u201c strukture: glavni konsultant je udru\u017eenje heraldi\u010dara, ali pe\u010dat i te\u017einu novom nacionalnom in\u017einjeringu daje akademska fela (istori\u010dari), i to u vrijeme dok su njihove kolege mar\u0161irale sa studentima protiv reformi visokog obrazovanja.<\/p>\n

Ako me pitate koji je grb najva\u017eniji u ovom \u010dasu (na makedonskom ova rije\u010d ozna\u010dava i le\u0111a): to je onaj od male Tamare. Ova vlada se hvali da ne savija le\u0111a (ispred me\u0111unarodne zajednice i pod pritiscima za promjeni imena), ali je dopustila da se \u010ditava javnost uznemiri i mobilizira zbog ugrio\u017eenog zdravlja djeteta kome je bila potrebna hitna operacija.<\/p>\n

Uz ve\u0107 vi\u0111enu aroganciju, ubije\u0111ena sam, nagrbi\u0107e nas sa novim dr\u017eavnim grbom – mo\u017ee im se, uz potrebnu ve\u0107inu u parlamentu. Ako na\u0161 Grujolend (Skopje 2014) ne mogu ba\u0161 svi vidjeti, sada \u0107e od gra\u0111ana Makedonije napraviti moderne Kvazimodovce koji \u0107e morati putovati (napu\u0161tati zemlju) sa paso\u0161ima koji \u0107e izazivati podsmijeh; ime ne damo, ali grb mo\u017eemo pozajmiti od kom\u0161ija ili od marke \u201ePe\u017eo-a\u201c. Ma koliko pitanje dr\u017eavnog grba bilo ne\u0161to \u0161to je dio zajedni\u010dkog identiteta i \u0161to zahtijeva \u0161iru dru\u0161tvenu debatu, ipak odbijam nasjesti na debatu prema narodnoj \u201eselo gori, a baba se \u010de\u0161lja\u201c. Imamo mi ovdje va\u017enijih stvari koje nas gu\u0161e.<\/p>\n

Sa svojim \u010detni\u010dkim baga\u017eom, Bora \u010corba je posljednja osoba koja zaslu\u017euje pa\u017enju, ali su nas podsjetili na njega ovih dana. Istini za volju, neki stihovi njegovih pjesama su ostali upam\u0107eni kao buntovni i to u vrijeme jednoumlja. Naslov pjesme (ali ne i stihovi) \u201eKako je lepo biti glup\u201c bio je iskori\u0161\u0107en za kolumnu poznate novinarke, i to sa namjerom da se studenti koji protestuju etiketiraju kao lijeni, glupi i zavedeni (od strane opozicije). Prema mi\u0161ljenju ove autorke, studenti hvale neznanje i protestuju samo zato \u0161to ne \u017eele da nau\u010de vi\u0161e i bolje. Spin je dvostruk: s jedne strane, su\u0161tina protesta i poruke koje \u0161alju studenti daleko nadilaze pitanje dr\u017eavnog ispita, a stihovi pjesme izvrnuti su naopa\u010dke. Ta pjesma je bila krik bunta protiv re\u017eima i apatije, protiv gutanja svega \u0161to se servira: \u201ebolje mozak sakrivati, pa \u0107utati i plivati…\/Ne bavi se politikom, spavaj, radi, \u0107uti, jedi\/ i ne veruj vi\u0161e nikom, lezi, dig se, ustaj, sedi!\/ Kosa gori ispod \u0161lema, valjamo se po pra\u0161ini, \/niko od nas pojma nema, da smo davno u ma\u0161ini…\/ Mani glavu, pasi travu, glup si, nisi ti u pravu, \/ba\u0161 te boli \u0161ta ti rade, ko te la\u017ee, ko te krade… \u201c E, pa, ovih dana je vi\u0161e od 10 hiljada mladih pokazalo da im je dosta da ih tretiraju kao objekte, dosta im je da pasu travu i da ne pitaju ko im to krade budu\u0107nost!<\/p>\n

Dominantna ideolo\u0161ka matrica u Makedoniji izrasta iz tla dubokog antiintelektualizma. Disciplina ki\u010dme i pokazivanje \u201eko je gazda\u201c su va\u017eni instrumenti vladanja: disciplinovani umovi su jako zgodni da bi se osigurala samoreprodukcija autoritarnog sistema kroz obrazovanje i kroz medije, za gu\u0161enje svake artikulirane kritike, za etabliranje akademskog kapitalizma, pored ostalih formi neoliberalizma. Uistinu, u\u010deni (i oni nedou\u010deni) jako \u010desto se nude iz ubje\u0111enja, a zbog li\u010dne koristi. Kod u\u010denika se usa\u0111uje \u010dip poslu\u0161ni\u0161tva, a oko njih je okvir koji ih treba dr\u017eati socijalno maloljetnima i zavisnima (preko studentskih kredita\/dugova ili preko kontinuiranog procjenjivanja od strane nastavnika-ispitiva\u010da ili od strane dr\u017eavnog uma oli\u010denog u dr\u017eavnim slu\u017ebenicima koji \u0107e provoditi dr\u017eavne ispite na svake dvije godine studija; znanje se kvantificira preko bodovanja, a imaginacija i kreacija su sasvim nebitni). Akademska zajednica nije u okovima, kako sam ranije mislila – ona vi\u0161e i ne pru\u017ea otpor; ona je dio problema, a ne dio rje\u0161enja.<\/p>\n

U ovom trenutku, univerzitetska zajednica mudruje nad tzv. konceptom dr\u017eavnog ispita, koji je napisan na dvije stranice eseisti\u010dkog teksta potpisanog od ministra Ademija. Rok u kome se univerziteti trebaju izjasniti je deset dana (tj. isti\u010de danas), a famozni papir je distribuiran hijerarhijskom ljestvicom od gore prema dolje, od rektorata, do dekanata, departmenata, itd. sadr\u017eaj i oblik \u201ekoncepta\u201c je uvreda po sebi, degradacija uma koji treba da razmi\u0161lja nad nebuloznim modelom koji nalikuje kvizu \u201eMilioner\u201c.<\/p>\n

Dr\u017eavni ispit (predvi\u0111en za dodiplomce, postdiplomce i doktorante!) nije ni\u0161ta drugo do prakti\u010dno oli\u010denje Lismanove teorije neobrazovanosti. On je samo podr\u017eavljeni oblik \u201eBolonje\u201c, njena nadgradnja, a provjera znanja je samo izgovor da bi se uvela kontrola i unifikacija mi\u0161ljenja! Studenstki plenum je ve\u0107 napravio sjajnu pravni\u010dku i logi\u010dku dekonstrukciju ovog teksti\u0107a, (pridaju\u0107i mu tako ve\u0107i zna\u010daj nego \u0161to on zaslu\u017euje, i to na na\u010din koji \u0107e autori koncepta te\u0161ko razumjeti).<\/p>\n

Na tribini koju su organizovali \u2018Plenumovci\u2019 nije bilo dekana ili rektora – a mogli su hvatati bije\u0161ke od sjajnih studenata, pa \u010dak i poprimiti ne\u0161to od njihove odva\u017enosti i integriteta. Zato, dok pi\u0161em ove redove, samo registrujem kako sti\u017eu vijesti da je jedan ili drugi fakultet smogao snage da odbaci predlog ministra! Stav mog Filozofskog fakulteta jo\u0161 nije artikulisan, mada je dekan ve\u0107 prejudicirao stvari na jednoj provladinoj televiziji, tvrde\u0107i da iznosi stav svih profesora.<\/p>\n

Poznati kolumnista (biv\u0161i vicepremijer Bocevski) pi\u0161e da se uvijek hvata za pu\u0161ku kada \u010duje o univerzitetskoj autonomiji (\u010dudno, s pu\u0161kom na ustavni princip, pa makar to bilo i metafori\u010dki re\u010deno – pokazuje netrpeljivost). Na\u017ealost, mo\u017ee biti sasvim spokojan: autonomija je odavno mrtva. S dr\u017eavnim ispitom ili bez njega, ona je umrla jo\u0161 kada univerzitet nije uspio da odnjeguje slobodnu i kriti\u010dku misao kod studenata ali i kod profesora, kada je bez pogovora prihvatio Bolonjski proces i idiotizaciju \u010ditavih generacija, kada je dopustio da kriterijume za izbor u zvanja budu definisani od strane vlade, a ne nauke; kada su jedni studiski programi zamijenjeni drugima na zahtjev vlasti (recimo, umjesto rodovih studija uvedene su porodi\u010dne studije); kada je dr\u017eava odlu\u010dila iz koje \u0107e literature u\u010diti studenti (tj. od karikaturalno lo\u0161e prevedenih stranih ud\u017eenika); od kada studenti pola\u017eu ispite u orvelovskoj atmosferi ispred kamera; od kada su svi za\u0107utali usljed akreditacije nesposobnih, ali politi\u010dki podobnih univerziteta i profesora. Jedino ne\u0161to \u0161to je ostalo \u017eivo i autenti\u010dno se mo\u017ee videti u onima koji su javno pokazali da im je dosta da budu glupi i nijemi.<\/p>\n

Kako je lijepo biti glup, u onoj spinovanoj verziji mo\u017ee biti himna jedino vladaju\u0107ih elita i njihovih podanika.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dominantna ideolo\u0161ka matrica u Makedoniji izrasta iz tla dubokog antiintelektualizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-166802","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166802","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=166802"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166802\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=166802"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=166802"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=166802"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}