{"id":166252,"date":"2014-12-09T09:49:26","date_gmt":"2014-12-09T08:49:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=166252"},"modified":"2014-12-09T09:57:17","modified_gmt":"2014-12-09T08:57:17","slug":"kako-citati-pikettyja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/09\/kako-citati-pikettyja\/","title":{"rendered":"Kako \u010ditati Pikettyja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Horvat<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>U povodu nedavnog prijevoda \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019 na hrvatski jezik, Hrvatska radiotelevizija (HRT) posvetila je \u010ditavu jednu emisiju toj temi. Na po\u010detku emisije, u specijalnom prilogu kamera obilazi Zagreb i ispituje naizgled slu\u010dajne prolaznike jesu li \u010ditali Thomasa Pikettyja. Navodno su sva strana izdanja, u o\u010dekivanju hrvatskog prijevoda, ve\u0107 razgrabljena, a te\u0161ko je na\u0107i neku osobu koja ultimativni svjetski bestseler nije pro\u010ditala. Jedan mladi\u0107 nosi knjigu pod rukom \u0161etaju\u0107i Cvjetnim trgom, drugi na biciklu, tre\u0107i odgovara u kamere nacionalne televizije da je Piketty \u2018ba\u0161 kao i Saint-Simon po\u010detkom 19. stolje\u0107a pokazao da \u0107e naslije\u0111eno bogatstvo rasti br\u017ee od zara\u0111enog\u2019, jedna djevojka rezolutno odgovara kako Piketty neuspje\u0161no poku\u0161ava \u2018ukinuti spiralu inegalitarizma, a zadr\u017eati kompetitivnost\u2019 itd. Naravno, nakon \u0161to nam se u studiju obrati voditeljica, saznajemo da se re\u017eiser Igor Bezinovi\u0107 poigrao u svom prilogu i zamislio situaciju \u0161to bi zaista bilo da su svi pro\u010ditali Pikettyja. Ono \u0161to je, me\u0111utim, potvrdio tim nadrealnim prilogom jest realna situacija: \u2018Kapital u 21. stolje\u0107u\u2019 zaista je uz bok knjigama kao \u0161to su Habermasova \u2018Teorija komunikativnog djelovanja\u2019, Rawlsova \u2018Teorija pravi\u010dnosti\u2019 ili Fukuyamin \u2018Kraj povijesti i posljednji \u010dovjek\u2019. Sve su to knjige koje prema\u0161uju \u010detiristo stranica (Piketty dolazi do 700), na\u0161iroko se citiraju, premda ih nitko zapravo do kraja nije pro\u010ditao. Ispada da je dovoljno ponoviti tek nekoliko teza i fraza, kako bi se stekao dojam da se pro\u010ditalo ono \u0161to svi naizgled \u010ditaju.<\/p>\n

\u010cak se i hrvatski premijer Zoran Milanovi\u0107 pohvalio kako je preko ljeta \u010ditao Pikettyja, spram kojega je \u2013 kako ka\u017ee \u2013 Karl Marx \u2018obi\u010dna improvizacija\u2019. Ubrzo mu se pridru\u017eio i hrvatski ministar gospodarstva. A po\u010detkom oktobra 2014. svoju recenziju \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019 objavio je i najbogatiji \u010dovjek svijeta Bill Gates, pod naslovom \u2018Za\u0161to je nejednakost va\u017ena\u2019. \u010cak je i papa Franjo slijedio taj svjetski trend i nakon \u0161to je kanonizirao Ivana Pavla II., koji je, usput re\u010deno, smatran spiritualnom desnom rukom Ronalda Reagana, tvitao da je \u2018nejednakost korijen sveg zla\u2019. Koliko je zabrinjavaju\u0107a sama \u010dinjenica da papa koristi Twitter i u 140 znakova tuma\u010di najve\u0107e probleme dana\u0161njice lijepo je pokazao Klemen Slakonja u svojoj zadnjoj inkarnaciji\u2026<\/p>\n

Prva je Pikettyjeva teza da koncentracija kapitala u malom broju ruku stvara nejednakost. Druga je da je danas povrat od kapitala ve\u0107i od ekonomskog rasta. A rje\u0161enje? Progresivno oporezivanje bogatstva na svjetskom nivou<\/p>\n

Kako dakle protuma\u010diti uspjeh te knjige od 700 stranica? Kako protuma\u010diti da je Piketty na engleskom i francuskom zajedno prodao gotovo milijun primjeraka i da se knjiga ne skida sa svjetskih top-lista? Jedno od mogu\u0107ih obja\u0161njenja nalazi se u najpoznatijem sloganu Occupy Wall Streeta \u2013 99% vs. 1%. Otkad je okupiran Zuccotti Park svijetom se viralno pro\u0161irila ideja da je do financijske krize 2007.\/2008. do\u0161lo zbog akumulacije bogatstva u rukama 1%. Ono \u0161to je Piketty pokazao jest da je ta tvrdnja u principu to\u010dna, osim \u0161to zapravo mo\u017eemo govoriti o 0,1%. A za razliku od pukog slogana, Piketty je svoju tezu obrazlo\u017eio bogatim statisti\u010dkim podacima. Kako je francuski original knjige bio gotovo neprimjetan, do\u0161li su Krugman i Stiglitz, koji su se temom nejednakosti bavili godinama, te lansirali upravo prevedenu knjigu kod Harvarda u svjetski bestseler. Time su i njihove teorije, kao i slogani Occupy Wall Streeta, kona\u010dno na\u0161le legitimaciju. Gledano iz tog rakursa, Piketty je radikalan jer se u SAD-u, gdje je takva debata sve do OWS-a bila prakti\u010dki nemogu\u0107a, kona\u010dno po\u010delo govoriti o ekonomskoj nejednakosti, a povratno je ta rasprava do\u0161la i u Francusku, ostatak Europe i napokon\u2026 na Balkan.<\/p>\n

\u0160to zapravo tvrdi Piketty? Njegovo se istra\u017eivanje zasniva na dvije temeljne teze. Prva je da koncentracija kapitala u malom broju ruku stvara nejednakost. Druga je da je danas povrat od kapitala ve\u0107i od ekonomskog rasta. To je formula r>g (fundamentalna sila divergencije) koja postaje temeljnom formulom \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019 (r = prosje\u010dna godi\u0161nja stopa povrata od kapitala, g = stopa rasta ekonomije). Koje je rje\u0161enje koje Piketty nudi? Progresivno oporezivanje bogatstva na svjetskom nivou. \u0160to je novost koju uvodi Piketty? Ako na umu imamo povijest politi\u010dke ekonomije, dolazimo do zaklju\u010dka da je jedina novost bogata baza podataka koju je u svojoj knjizi ponudio, jer je prva teza ve\u0107 prisutna u prvom svesku Marxova \u2018Kapitala\u2019, u kojemu Marx govori o tendenciji kapitala da ide u smjeru oligopola tj. monopola, a druga je ve\u0107 sadr\u017eana kod Ricarda koji se zala\u017ee za porez na zemlji\u0161nu rentu.<\/p>\n

Kao \u0161to je pokazao David Harvey, prvi problem kod Pikettyja nalazimo u njegovoj definiciji \u2018kapitala\u2019. Za Pikettyja, \u2018kapital\u2019 je naprosto sve (i zemlji\u0161te i nekretnine i dividende i obveznice i dionice itd.). Me\u0111utim, kao \u0161to znamo iz politi\u010dke ekonomije, bogatstvo koje se ne koristi produktivno \u2013 primjerice zemlja \u2013 nije kapital. Kapital je proces, a ne stvar. Prvi je problem Pikettyja u tome \u0161to brka bogatstvo s kapitalom, pa bi se knjiga u skladu s tim trebala zvati \u2018Bogatstvo u 21. stolje\u0107u\u2019, ali onda bi, dakako, izostala referenca na najpoznatiju knjigu o kapitalu, onu Marxovu, a time i dobar PR-moment koji je zasigurno pridonio popularnosti knjige. Drugi problem izvire upravo iz tog brkanja bogatstva i kapitala: Piketty nije napisao \u2018Kapital\u2019 za 21. stolje\u0107e. Kao \u0161to i sam ka\u017ee u knjizi, on pripada generaciji koja je 1989., kad je pao Berlinski zid, imao 18 godina i otada je \u2018do\u017eivotno cijepljen protiv antikapitalisti\u010dkog diskursa\u2019. U mnogim intervjuima Piketty \u0107e eksplicitno re\u0107i da nije marksist i da ne smatra da je kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje lo\u0161 per se. I dok se Marx fokusirao prvenstveno na kapitalisti\u010dke uvjete proizvodnje, Piketty ih uop\u0107e ne propituje: on se \u010dak zala\u017ee za poduzetni\u0161tvo, smatraju\u0107i da je dovoljno rije\u0161iti fiskalnu politiku. Ovdje kao da ne \u010duje rije\u010di Warrena Buffetta, kojega i spominje na jednom mjestu kao nekoga tko je ipak razrije\u0161io pitanje nasljednog kapitala. Me\u0111utim, ne dodaje da je upravo Buffett ostao znamenit po izjavi da se \u2018preko porezne politike vodi klasni rat i moja klasa, bogatih, pobje\u0111uje\u2019.<\/p>\n

I tu dolazimo do najve\u0107eg problema \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019. Rje\u0161enje za koje se zala\u017ee Piketty sastoji se u progresivnom svjetskom oporezivanju kapitala, odnosno bogatstva. Me\u0111utim, ono \u0161to ispu\u0161ta iz vida jest da se ovdje radi upravo o \u2018klasnom ratu\u2019, kako to to\u010dno primje\u0107uje jedan od najve\u0107ih svjetskih milijardera. Piketty \u0107e sam priznati da je svjetski progresivni porez utopija, pa potom dodaje da, u slu\u010daju da ta mjera zbog realnih faktora nije ostvariva, jo\u0161 uvijek ostaje mogu\u0107e provesti je na kontinentalnom, europskom ili nacionalnom nivou. Ovdje ne treba biti ekonomist da bismo shvatili za\u0161to se zaista radi o utopiji: ukoliko imate progresivni porez na bogatstvo recimo u Hrvatskoj ili Sloveniji, a istu fiskalnu politiku nemate u svim zemljama Europske unije, kapital \u0107e naprosto bje\u017eati iz jedne dr\u017eave u drugu i naposljetku prona\u0107i svoje uto\u010di\u0161te u poreznim oazama.<\/p>\n

I to nas dovodi do klju\u010dnog problema. Ukoliko ne postoji svjetska fiskalna politika, koja bi u svakoj dr\u017eavi sadr\u017eavala progresivni porez na imovinu, nasljedstvo itd., \u010ditavo Pikettyjevo rje\u0161enje pada u vodu. A za\u0161to? Upravo zato jer u obzir ne uzima klasni aspekt akumulacije kapitala i nejednakosti. Pitanje fiskalne politike nije tek ekonomsko pitanje, ve\u0107 politi\u010dko pitanje par excellence. Na nekoliko mjesta u knjizi Piketty, dodu\u0161e, priznaje da bi ekonomija trebala biti dio politi\u010dke ekonomije i da se ekonomija nikad nije smjela odvojiti od drugih grana dru\u0161tvenih znanosti, ali u klju\u010dnom trenutku, nakon 700 stranica ekonomske analize, ne ulazi u pitanje koje je temeljno za njegovu centralnu tezu (pove\u0107anje nejednakosti uslijed akumulacije i koncentracije kapitala) i rje\u0161enje (progresivni svjetski porez): \u010dak i da se progresivni porez na imovinu ostvari u samo jednoj zemlji, nu\u017eno moramo govoriti o politici.<\/p>\n

Piketty u \u2018Kapitalu u 21. stolje\u0107u\u2019, istina, tvrdi da je povijest raspodjele bogatstva \u2018duboko politi\u010dka povijest\u2019, ali ono gdje ostaje kratak upravo je politi\u010dka strana te povijesti. Ako u Hrvatskoj danas prema \u2018Forbesu\u2019 \u2013 podaci koji su, po Pikettyju, s pravom neprecizni, ali ipak daju barem neke koordinate \u2013 ima preko 280 multimilijuna\u0161a, a prema Eurostatu 800.000 ljudi \u017eivi u siroma\u0161tvu, dok se premijer istovremeno hvali \u010ditanjem Pikettyja, zar klju\u010dno pitanje nije samo koja je veza izme\u0111u tih bogata\u0161a i rastu\u0107eg siroma\u0161tva, ve\u0107 i koja je veza izme\u0111u politike i ekonomije? Ili kako to da premijer \u010dita knjigu koja se bori protiv nejednakosti, a njegova ekonomska politika svakim danom proizvodi jo\u0161 vi\u0161e nejednakosti? Tih 280 multimilijuna\u0161a prili\u010dno je to\u010dna prognoza o onih 250 bogatih obitelji o kojima je sanjao Franjo Tu\u0111man i nije slu\u010dajno da je do akumulacije tog bogatstva do\u0161lo upravo u periodu tranzicije, u kojemu se vodio klasni rat iz kojega su Buffettovi hrvatski pajda\u0161i iza\u0161li kao pobjednici. Klju\u010dno pitanje je ono o dr\u017eavi, koja je u tom razdoblju slu\u017eila kao desna ruka kapitala, omogu\u0107uju\u0107i (kroz porezne olak\u0161ice, prodaju firmi za jednu kunu itd.) da se hrvatska ekonomija pretvori u tr\u017ei\u0161te oligopola.<\/p>\n

Svojom mjerom, htio to ili ne, Piketty je blizak Billu Gatesu koji govori o filantropiji kao jednom od rje\u0161enja. Naime, ni najve\u0107i svjetski bogata\u0161 ni najve\u0107i kriti\u010dar svjetskog bogatstva zapravo ne propituju same uvjete rasta nejednakosti<\/p>\n

Piketty je svojom mjerom, htio to ili ne, blizak Billu Gatesu koji u svojoj recenziji \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019 o\u010dekivano govori o filantropiji kao jednom od rje\u0161enja. \u010covjek koji je te\u017eak oko 80 milijardi dolara rje\u0161enje vidi u raspodjeli bogatstva. Naravno, Piketty ne misli da je dovoljno uzeti dio tog golemog bogatstva i preusmjeriti ga tamo gdje ga nema, ve\u0107 je njegova mjera ipak ne\u0161to kompleksnija. Me\u0111utim, kad se stvar sa\u017eme, radi se o tome da ni jedan ni drugi, ni najve\u0107i svjetski bogata\u0161 ni najve\u0107i kriti\u010dar svjetskog bogatstva, zapravo ne propituju same uvjete rasta nejednakosti. Jedino i zaista radikalno rje\u0161enje dao je Oscar Wilde u svojem spisu o \u2018Du\u0161i \u010dovjeka pod socijalizmom\u2019 kad, govore\u0107i o filantropiji i milostinji, ka\u017ee da rje\u0161enje nije u tome da se siroma\u0161ni odr\u017ee na \u017eivotu, ve\u0107 da treba poku\u0161ati rekonstruirati dru\u0161tvo na takvim osnovama da samo siroma\u0161tvo bude nemogu\u0107e. \u2018Ba\u0161 kao \u0161to su najgori robovlasnici bili oni koji su bili ljubazni prema svojim robovima, \u010dime su sprije\u010dili da oni koji su najvi\u0161e patili od u\u017easa tog sustava shvate te u\u017ease, tako su i danas oni koji \u010dine najvi\u0161e \u0161tete oni koji poku\u0161avaju u\u010diniti najvi\u0161e dobra.\u2019<\/p>\n

Upravo iz tog razloga, premda mu se mora odati priznanje da je potaknuo dosad nevi\u0111enu globalnu raspravu o pitanju nejednakosti, Piketty nije dovoljno radikalan. Da parafraziramo Wildea: rje\u0161enje nije u tome da se putem progresivnog svjetskog poreza bogata\u0161i odr\u017ee na \u017eivotu, ve\u0107 treba poku\u0161ati rekonstruirati dru\u0161tvo na takvim osnovama da samo bogatstvo koje se akumulira nau\u0161trb siroma\u0161nih bude nemogu\u0107e. Drugim rije\u010dima, ono gdje Piketty ostaje nedovoljno radikalan jest upravo prelazak iz ekonomije u politiku. Ukoliko \u017eelimo promijeniti fiskalnu politiku, onda ne mo\u017eemo iz vida ispustiti notornu \u010dinjenicu da je upravo kapital onaj koji odabire politi\u010dare koji potom odre\u0111uju kakvi \u0107e biti porezi. Tako dugo dok se u pitanje ne dovedu sami preduvjeti opstanka kapitalizma, kapital \u0107e i dalje neometano akumulirati i proizvoditi jo\u0161 ve\u0107e nejednakosti.<\/p>\n

Jednako kao i John Stuart Mill, Piketty smatra da je postoje\u0107a raspodjela nepravedna, ali problem za njega nije u privatnom vlasni\u0161tvu. Sjetimo se kako je Mill tuma\u010dio zakon proizvodnje (ekonomska nu\u017enost) i zakon raspodjele (socijalna reforma): \u2018Cilj kojemu treba te\u017eiti u sada\u0161njoj fazi pobolj\u0161anja \u010dovjeka nije ru\u0161enje sistema privatnog vlasni\u0161tva ve\u0107 njegovo popravljanje.\u2019 Jednako tako, cilj kojemu Piketty te\u017ei nije ru\u0161enje kapitalisti\u010dkog sistema ve\u0107 njegovo popravljanje (raspodijelimo bogatstvo i sve \u0107e biti u redu\u2026). \u0160tovi\u0161e, u intervjuu za FAZ krajem maja ove godine eksplicitno \u0107e re\u0107i: \u2018Divim se kapitalizmu, divim se privatnom vlasni\u0161tvu i divim se slobodnom tr\u017ei\u0161tu. Naravno da vidim da rast gospodarstva prije svega nastaje u kapitalizmu. Naravno da podr\u017eavam privatno vlasni\u0161tvo, jer ono predstavlja temelj na\u0161e slobode. Nikad nije bilo toliko kapitala kao danas.\u2019<\/p>\n

Mjesto na kojemu Pikettyju ipak valja priznati utopijski potencijal izvire iz svjetskog progresivnog poreza (naglasak je na svjetskom, a ne toliko na porezu). Me\u0111utim, \u010dak ni ta mjera nije bez presedana u povijesti filozofije politike. Kao \u0161to dobro znamo, jo\u0161 je Kant u drugom definitivnom \u010dlanu vje\u010dnog mira zagovarao tzv. V\u00f6lkerbund, tj. savez naroda u kojemu bi se dr\u017eave, kao i pojedinci, odrekle slobode i prilagodile sveop\u0107im zakonima te stvorile svojevrsni federalizam. I dok je Kant \u2018savez naroda\u2019 zami\u0161ljao kao recept za nestanak ratova, Piketty ga zami\u0161lja kao ekonomski V\u00f6lkerbund za rje\u0161avanje nejednakosti. No kao \u0161to Kantova ideja nije vodila \u2018vje\u010dnom miru\u2019, tako ni Pikettyjeva ne vodi \u2018vje\u010dnoj jednakosti\u2019. Problem je sam sustav koji \u0107e vje\u010dno proizvoditi ratove i nejednakosti, tako dugo dok se u pitanje ne dovedu sami njegovi temelji. Tragedija je u tome \u0161to smo danas u tako o\u010dajnoj situaciji da se \u010dak i Pikettyjeve mjere \u010dine radikalnima. Kad u navedenoj emisiji na HRT-u imate nekakvog samoprogla\u0161enog \u2018novog konzervativca\u2019 koji ignorantski i bezobrazno tvrdi da ne postoji nikakva logi\u010dka veza izme\u0111u akumuliranog bogatstva i sve ve\u0107eg siroma\u0161tva, onda nam je \u010dak i Piketty potreban.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor \u2018Kapitala u 21. stolje\u0107u\u2019 smatra da je postoje\u0107a raspodjela nepravedna, ali cilj mu nije ru\u0161enje kapitalisti\u010dkog sistema<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-166252","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166252","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=166252"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166252\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=166252"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=166252"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=166252"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}