{"id":165989,"date":"2014-12-06T09:40:28","date_gmt":"2014-12-06T08:40:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=165989"},"modified":"2023-02-07T13:02:07","modified_gmt":"2023-02-07T12:02:07","slug":"stvari-izmicu-kontroli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/06\/stvari-izmicu-kontroli\/","title":{"rendered":"Stvari izmi\u010du kontroli"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Idemo redom. Ka\u017ee najprije novi glavni tajnik NATO, Jens Stoltenberg, kako se ubrzano izgra\u0111uju brze snage za intervenciju namijenjene obrani \u010dlanica pakta od Rusije, pa dodaje: ‘Kada te snage postignu svoju punu spremnost, nisu isklju\u010deni ni lokalni okr\u0161aji.’ Promatra\u010d malo duljeg sje\u0107anja po\u017eeli da ga prekrsti u Sloba Stoltenberg, jer i Milo\u0161evi\u0107 je izrekao u svojem \u010duvenom govoru na Gazimestanu re\u010denicu: ‘A ni oru\u017eani sukobi nisu isklju\u010deni’, najavljuju\u0107i \u0161to \u0107e se dogoditi u Jugoslaviji. I dogodilo se – voljom onoga tko je oru\u017eane sukobe najavio.<\/p>\n

Ameri\u010dki predsjednik Obama ka\u017ee kako je Rusija utjerala strah u kosti svojim susjedima. Pri tome ne \u0161iri se Rusija prema Zapadu, nego se NATO, usprkos obe\u0107anju \u0161to su ga i SAD i tada\u0161nja Zapadna Njema\u010dka dale sovjetskom predsjedniku Gorba\u010dovu u zamjenu za njegov pristanak na ujedinjenje Njema\u010dke, \u0161iri prema granicama Rusije. \u0160iri se s perspektivom da rakete postavi na pozicije s kojih \u0107e im trebati samo 60 sekundi leta da pogode Moskvu. I opet se treba malo dulje sje\u0107ati, pa prizvati u pamet \u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave u\u010dinile kada je Sovjetski Savez poku\u0161ao instalirati rakete u ‘njihovom dvori\u0161tu’, na Kubi. Konstatirati to nije izraz nikakvog antiamerikanizma. To su naprosto \u010dinjenice.<\/p>\n

I, napokon, dana 4. prosinca 2014. Predstavni\u010dki dom ameri\u010dkog Kongresa golemom ve\u0107inom izglasava rezoluciju kojom ‘o\u0161tro osu\u0111uje politiku agresije Rusije prema susjednim dr\u017eavama’, uz poziv na ja\u010danje Atlantskoga pakta i pove\u0107anu pomo\u0107 Ukrajini. E sada, pogledajmo i opet \u010dinjenice, oslobo\u0111eni svakoga antiamerikanizma, ali i antirusizma. Tko je agresivan, tko koga (i \u0161to) ugro\u017eava, tko i kako djeluje, a tko reagira?<\/p>\n

Je li Rusija inicirala nerede u Kijevu i nelegalno (to je danas valjda svakome jasno) ru\u0161enje predsjednika Janukovi\u010da, bez obzira na to kakav je on bio ili nije bio? Nije. Je li Rusija odgovorna za mrtve na Majdanu, pogotovo za onih gotovo stotinu ustrijeljenih hicima iz snajpera kako bi se minirao sporazum o prekidu nemira, postignut uz sudjelovanje zapadnih ministara vanjskih poslova? Nije. Jesu li snajperisti ikada otkriveni, odnosno znamo li kakvi su rezultati istrage? Ne znamo. Jesu li antivladine demonstracije pratili izljevi desnog radikalizma, neonacizma i antisemitizma? Jesu. Je li nova vlada u Kijevu nakon ru\u0161enja Janukovi\u010da (koji je pobjegao u Rusiju) svoj mandat po\u010dela mjerama usmjerenim na smanjivanje prava ruskoga dijela stanovnika na istoku zemlje? Jest (pri \u010demu je nebitno \u0161to je kasnije od tih mjera djelomi\u010dno odustala). Je li pobuna u isto\u010dnoj Ukrajini po\u010dela tek nakon toga? Jest. Je li ikada nepobitno dokazana ruska umije\u0161anost u tu pobunu? Nije. A je li Rusija anektirala Krim, nakon provedenog referenduma koji je bio slobodniji (usprkos vojsci na ulicama) od nekih koje Zapad prihva\u0107a bez primjedbi? Jest. Je li Zapad ne jednom optu\u017eio Rusiju da \u0161alje tenkove, oklopna vozila i vojnike, kako bi pomogla pobunu u isto\u010dnoj Ukrajini? Jest. A jesu li te ‘informacije’ ikada bile poduprte satelitskim snimkama, ili nekim drugim nepobitnim dokazima (npr. zarobljenicima koji bi priznali da su vojnici ruske vojske)? Nije. Je li ikada itko porekao da su SAD ulo\u017eile milijarde dolara u ono \u0161to su nazvale uvo\u0111enjem demokracije u Ukrajini? Nije, dapa\u010de, ameri\u010dki su se du\u017enosnici time hvalili. Jesmo li svjedoci vi\u0161emjese\u010dne propagandne kampanje, sra\u010dunate na to da u zemljama, nekada\u0161njim sovjetskim satelitima (Poljskoj i balti\u010dkim dr\u017eavama prije svih ostalih), \u0161to su jo\u0161 pod traumom zbog dugogodi\u0161nje podlo\u017enosti Moskvi, ponovo probudi strah od Moskve i njezine politike? Jesmo. Je li Zapad (SAD i EU) uveo sankcije Moskvi i stalno prijeti novima, pa je tek nakon toga Moskva uvela vrlo ograni\u010dene sankcije usmjerene na te zemlje? Ba\u0161 je tako bilo.<\/p>\n

I mogli bismo dalje gotovo u nedogled. Zaklju\u010dak? Zapad djeluje, Putin (Rusija) reagira. No, ono \u0161to je pri tome opasno (i postaje sve opasnije) to je da se spirala zao\u0161travanja na relaciji Zapad – Istok stalno ubrzava. Stvari izmi\u010du kontroli, odnosno da ne bismo bili do kraja dramati\u010dni, ka\u017eimo to ovako: sva je prilika, nastavi li se sada\u0161njim na\u010dinom i politikom, da stvari zaista izmaknu kontroli. Dogodi li se to, bit \u0107emo sretni, ako \u0107e Tre\u0107i svjetski rat biti ‘samo’ ono \u0161to je nagovijestio Papa Franjo: niz prividno nepovezanih ratova, u kojima se isprepli\u0107u razaranja, ubijanja, kr\u0161enja ljudskih prava i podjarmljivanja ljudi i naroda.<\/p>\n

No, stvari nisu po\u010dele s Ukrajinom. Bilo bi tragi\u010dno pogre\u0161no nasjesti na tu pri\u010du, iz koje se izvodi zaklju\u010dak o ‘dobrom Zapadu’ i ‘zlom Istoku’. Ne, stvari su po\u010dele s uru\u0161avanjem onoga \u0161to se nazivalo socijalizmom kao svjetskog poretka (pri \u010demu mu ne dajemo ni pozitivnu, ni negativnu ocjenu), odnosno s onime \u0161to se na Zapadu smatra pobjedom u Hladnome ratu. Iz zaklju\u010dka (pogre\u0161nog) o toj pobjedi izvu\u010den je i naredni zaklju\u010dak, onaj o pravu pobjednika, dakle Zapada na novu preraspodjelu interesnih sfera. Po\u010delo je relativno blago, uvla\u010denjem dr\u017eava nekada\u0161njeg sovjetskog bloka u NATO, da bi se krajnje agresivno nastavilo onim \u0161to je eufori\u010dno nazvano Arapskim prolje\u0107em, a \u0161to nije bilo ni\u0161ta drugo nego rat za ovladavanje energentima, odnosno izvorima energenata, te spre\u010davanjem Rusije da pove\u0107a svoj izvoz energenata u Evropu; \u2018miniranje\u2019 projekta Ju\u017eni tok krajnja je potvrda takve politike.<\/p>\n

Jesu li zbog toga uni\u0161tene cijele dr\u017eave (Irak, Afganistan, Libija, Sirija – gdje \u2018posao\u2019 jo\u0161 nije zavr\u0161en)? Jesu. Da li je Zapad naoru\u017eavao – direktno i posredstvom saveznika – militantne islamiste, d\u017eihadiste zapravo, kako bi dobio saveznike za provo\u0111enje takve svoje politike na Bliskom i Srednjem istoku? Itekako jest. Je li Zapad, objektivno gledano, stvorio tzv. Islamsku dr\u017eavu, fanatike i bjelosvjetske pustolove i ubojice, ne bi li uz njihovu pomo\u0107 sru\u0161io Assada u Siriji, da bi sada bio primoran stvarati svjetsku koaliciju protiv njih, ali ne pod kapom Ujedinjenih naroda, nego pod vodstvom Sjedinjenih Dr\u017eava i u sjedi\u0161tu Atlantskoga pakta? Nedvojbeno jest. Kakva je u svemu tome bila uloga Rusije? Nikakva, osim \u0161to se u slu\u010daju Libije dala navu\u0107i na tanak led, pa je glasala za rezoluciju Vije\u0107a sigurnosti UN koja je odmah zloupotrijebljena za bombardiranje Libije, da bi u slu\u010daju Sirije uporno blokirala svaki takav poku\u0161aj, ali i pomogla da iz Sirije bude maknuto kemijsko oru\u017eje (barem ono kojim je raspolagala Assadova vlast).<\/p>\n

Kada je Ukrajina u pitanju Rusija se uporno i – treba priznati sve jasnije – odupire politici dovo\u0111enja Atlantskoga pakta na svoje granice, \u0161to posljednjih tjedana demonstrira i nazo\u010dno\u0161\u0107u svojih oru\u017eanih snaga u me\u0111unarodnim vodama i u slobodnom zra\u010dnom prostoru, ali tik do granica \u010dlanica Atlantskoga pakta. Mo\u017ee li se to nazvati agresivnom politikom prema susjednim dr\u017eavama? Te\u0161ko. A mo\u017ee li se re\u0107i kako je Rusija dovedena u poziciju da se tako pona\u0161a djelovanjem Zapada, predvo\u0111enoga Sjedinjenim Dr\u017eavama? Ako se zadr\u017ei minimum objektivnosti, na to se pitanje mora odgovoriti potvrdno.<\/p>\n

Putin nije neura\u010dunljiv politi\u010dar, ni improvizator. On ne djeluje gledaju\u0107i u prvome redu kako stoji njegova popularnost u anketama javnoga mnijenja. Za Obamu, izgubljenoga u drugome mandatu, pogotovo nakon \u0161to su Republikanci preuzeli kontrolu nad Kongresom, to se ve\u0107 malo te\u017ee mo\u017ee re\u0107i. Ameri\u010dki je predsjednik, prema svemu sude\u0107i, postao zarobljenikom ne samo hladnoratovske retorike, nego i politike onoga vremena. I za to postoji obja\u0161njenje.<\/p>\n

Zapad se ve\u0107 godinama bori s gospodarskom i financijskom krizom koja je – tek da usput podsjetimo – krenula iz Sjedinjenih Dr\u017eava. Recept obuzdavanja krize – nesmiljena \u0161tednja pokazao se nedjelotvornim. Svi to znaju, nitko ne \u017eeli priznati, a pogotovo ne \u017eeli tra\u017eiti drugo i druga\u010dije rje\u0161enje? Kakvo? Zar odricanje od neoliberalnog kapitalizma? Ne dolazi u obzir, ka\u017eu otu\u0111eni centri financijske mo\u0107i koji – sve je jasnije – diktiraju i vladama i parlamentima (bez obzira na izbore, ma kako demokratski oni bili). Da \u0107e, me\u0111utim, kriza koja ne jenjava (a vra\u0107a se i u Njema\u010dku, usprkos prognozama da se Berlin izvukao) nu\u017eno u\u010diniti autoritarne re\u017eime koji igraju na kartu socijale privla\u010dne masama sve siroma\u0161nijih i sve obespravljenijih, i opet bez obzira na sva demokratska prava \u0161to ih u\u017eivaju, to je jasno \u010dak i onima koji diktiraju pravila igre na Zapadu. I tu je korijen straha, stvarnoga straha od Rusije. Washington dobro zna da Moskva nema namjere voditi bilo kakve agresivne ratove. Ali, da bi Moskva, oslonjena na tradiciju – kako je u svojem obra\u0107anju naciji rekao Putin – po\u0161tivanja nacionalne \u010dasti i pravoga suvereniteta, tim masama mogla postati privla\u010dnom, to nije te\u0161ko pretpostaviti. I zato Moskvu treba ‘obuzdati’, ba\u0161 kao \u0161to se to radilo potkraj \u010detrdesetih godina dvadesetoga stolje\u0107a. Zato Putina treba demonizirati. Zato treba ‘stvaranjem neprijatelja’ u\u010dvrstiti homogenost unutar vlastitih redova, nagrizenu sumnjama u budu\u0107nost i u kurs kojim idu i Zapad i Evropska unija i skrenuti pozornost od globalnih problema koje se ne rje\u0161ava (nerazvijenost, glad, siroma\u0161tvo, klimatske promjene), problema koji su, dokazano i provjereno, posljedica sustava \u0161to ga se uporno reklamira kao najboljega na svijetu i nastoji, pa i silom, nakalemiti cijelome svijetu.<\/p>\n

Neke davne 1941. godine, i tada u prosincu, ameri\u010dki je predsjednik Franklin Delano Roosevelt nazvao dan kada je Japan bez objave rata napao Sjedinjene Dr\u017eave ‘danom be\u0161\u010da\u0161\u0107a’. Tko zna, ne\u0107e li jednoga dana nekim sli\u010dnim imenom biti nazvan i dan, kada je ameri\u010dki Kongres rezolucijom osudio ‘politiku agresije Rusije prema susjednim dr\u017eavama’? Pretjerujemo? Mo\u017eda. A ipak, ima ova rezolucija i sve \u0161to joj je prethodilo itekako veze sa \u010da\u0161\u0107u. Ne\u010dasno je, naime, otvoreno lagati. Ne\u010dasno je drugoga optu\u017eivati za ne\u0161to \u0161to ne radi, ili barem ne radi samo on. Ne\u010dasno je silnom propagandnom kampanjom sijati strah me\u0111u milijunima ljudi, ne bi li ih se dobilo na svoju stranu u su\u010deljavanju s protivnikom koji to nije, ali koji to svakim potezom zao\u0161travanja prema njemu sve vi\u0161e postaje. Zapravo: mora postati. Upu\u0107uje na to Putinova poruka gra\u0111anima Rusije da \u0107e naredna godina biti ‘te\u0161ka’ (\u010dovjek se mora sjetiti \u010duvenoga Churchillova govora na po\u010detku Drugoga svjetskog rata kojim je Britancima obe\u0107ao samo ‘krv, znoj i suze’). Ne\u010dasno je dalje igrati se sa sudbinama ljudi, dr\u017eava i kontinenata, samo zato da bi se zadovoljili vlastiti interesi. Ne\u010dasno je napokon slu\u017eiti profitu i samo profitu, a zaboravljati, ili svjesno zloupotrebljavati ne samo sudbine milijuna ljudi, nego i na\u010dela na kojima se jo\u0161 ne tako davno temeljila konstrukcija me\u0111unarodnih odnosa.<\/p>\n

Putin je rekao kako ne\u0107e dozvoliti da Rusija postane Jugoslavija. Zloguka najava. Pa \u0107emo stoga jo\u0161 jednom re\u0107i: stvari izmi\u010du kontroli. Zloguka prognoza? Voljeli bismo da jest. Manipuliranje \u010dinjenicama? U svemu \u0161to smo naveli – sigurno nije. Zaklju\u010divanje, slobodno i neoptere\u0107eno bilo \u010dime, na osnovi nepobitnih \u010dinjenica? Itekako. A svakome je \u010ditatelju prepu\u0161teno da donosi svoje zaklju\u010dke, uz jednu ‘malu’ molbu: da ne dozvoli da bude zaveden propagandom. Nije istina ono \u0161to tvrde mnogi, samo zato \u0161to ih je mnogo. Ponekada je istina i ono na \u0161to upozoravaju rijetki, naprosto zato \u0161to tako zaista jest.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Je li Rusija inicirala nerede u Kijevu i nelegalno (to je danas valjda svakome jasno) ru\u0161enje predsjednika Janukovi\u010da, bez obzira na to kakav je on bio ili nije bio? Nije. Je li Rusija odgovorna za mrtve na Majdanu, pogotovo za onih gotovo stotinu ustrijeljenih hicima iz snajpera kako bi se minirao sporazum o prekidu nemira, postignut uz sudjelovanje zapadnih ministara vanjskih poslova? Nije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-165989","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=165989"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165989\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":363900,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165989\/revisions\/363900"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=165989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=165989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=165989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}