{"id":165767,"date":"2014-12-04T10:35:06","date_gmt":"2014-12-04T09:35:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=165767"},"modified":"2014-12-05T09:30:14","modified_gmt":"2014-12-05T08:30:14","slug":"politizirana-religija-kao-nova-avangarda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/12\/04\/politizirana-religija-kao-nova-avangarda\/","title":{"rendered":"Politizirana religija kao nova avangarda?"},"content":{"rendered":"

Autor: Tadzio M\u00fcller<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Uobi\u010dajeno shva\u0107anje odnosa povijesne ljevice i religioznih pokreta i institucija njihovu nekompatibilnost ili \u010dak antagonizam uzima kao zadanu \u010dinjenicu. Povijesnih i suvremenih primjera mobilizacije religioznih snaga na strani desnice ne manjka, no upravo \u010dinjenica njihova ponovno sve nagla\u0161enijeg ulaska u politi\u010dko polje ljevicu stavlja pred va\u017ena pitanja: kako se odnositi prema tom fenomenu? I isklju\u010duje li politizirana religioznost nu\u017eno anga\u017eman oko socijalno i politi\u010dki progresivnih ciljeva ili su na toj osnovi mogu\u0107e koalicije s ljevicom?<\/p>\n

Religija posljednjih godina ponovno dobiva na dru\u0161tveno-politi\u010dkom zna\u010daju. Primjerice u obliku pokreta Tea Party u SAD-u. Suo\u010den s odlu\u010dnim protunapadom republikanskog establi\u0161menta bliskog Wall Streetu, neko se vrijeme \u010dinio osu\u0111en na propast. No s iznena\u0111uju\u0107im porazom vo\u0111e republikanske ve\u0107ine u Zastupni\u010dkom domu Kongresa Erica Cantora od Davea Brata, kandidata iz spektra Tea Partyja, pokret je iznova potvrdio svoju \u017eivahnost. \u010cinjenica da je ubrzo zatim odbijena i liberalna reforma imigracijskih zakona koju su podupirale va\u017ene frakcije kapitala, tu tezu samo dodatno podcrtava. U Latinskoj Americi pak evangeli\u010dko kr\u0161\u0107anstvo predstavlja sve va\u017eniji dru\u0161tveni pokret: u Brazilu je Marini Silvi, evangeli\u010dkoj kandidatkinji Zelenih \u2013 \u010diji su izborni uspjesi stoga \u010desto pogre\u0161no pripisani \u201cpozelenjenju\u201d politi\u010dkih diskursa \u2013 2010. neo\u010dekivano po\u0161lo za rukom prisiliti predsjednicu Dilmu Rousseff na drugi izborni krug. U razli\u010ditim su dijelovima Afrike evangeli\u010dko-kr\u0161\u0107anske snage povezane s brutalnim progonima osoba iz LGBT zajednice (primjerice u Ugandi) ili s tzv. korektivnim silovanjima (Ju\u017enoafri\u010dka Republika). U Francuskoj desne grupe mobiliziraju na stotine tisu\u0107a ljudi, posebno iz kulturno konzervativnog katoli\u010dkog miljea, za demonstracije protiv homoseksualnih brakova. A u dijelovima Isto\u010dne Europe, \u010dini se, razvija se novi blok mo\u0107i, sastavljen od elemenata postkomunisti\u010dkih dr\u017eavnih aparata, nacionalisti\u010dko-fa\u0161isti\u010dkih pokreta i crkvenih struktura (bilo katoli\u010dkih ili pravoslavnih) koje su kroz komunizam pro\u0161le relativno neokrnjene. A tu je jo\u0161 i politi\u010dki islam, \u010dija se udarna snaga, \u201cglobalni d\u017eihad\u201d, razvio u sna\u017ean transnacionalni pokret, koji u dugom luku od Malija do Malezije organizira masovne pokrete, dr\u017eavne udare, bomba\u0161ke atentate, gra\u0111anske ratove i ustanke, pa stoga predstavlja ozbiljan izazov za mnoge vlade.<\/p>\n

Dok Tea Party u SAD-u i homofobne demonstracije u Francuskoj valja tuma\u010diti i objasniti polaze\u0107i od specifi\u010dnog nacionalnog konteksta, globalni d\u017eihad predstavlja transnacionalni fenomen. Bez obzira na takve diferencijacije, mo\u017eemo ustanoviti da svjedo\u010dimo zamahu politi\u010dko-religioznih pokreta, \u201cpokreta\u2026 koji za cilj imaju dru\u0161tveno etablirati religijske norme i zakone, bilo parlamentarnim ili izvanparlamentarnim sredstvima\u201d (Moghadam 2012., 104). No reakcionarne frakcije nipo\u0161to nisu jedini religiozni pokreti koji uslijed krize dobivaju na snazi. Primjeri s drugog kraja spektra su: uske veze progresivnih snaga s religioznim grupama u SAD-u (od pokreta za gra\u0111anska prava i pokreta za ekolo\u0161ku pravednost do aktualnih kampanja za minimalnu nadnicu); diskusije oko pape Franje, njegove kritike kapitalizma i (mo\u017eebitno) progresivne agende; ili neposustaju\u0107a dinamika i veli\u010dina religioznih megadoga\u0111aja u Njema\u010dkoj, poput Kirchentaga (nasuprot vegetativnoj stagnaciji prvomajskih aktivnosti).<\/p>\n

Kada se oslobodimo ideje o nu\u017enom neprijateljstvu izme\u0111u religije i ljevice, problem mo\u017eemo formulirati druga\u010dije: kako stvari zapravo konkretno stoje po pitanju odnosa ljevice i politi\u010dko-religioznih pokreta? I kako bi se taj odnos ubudu\u0107e mogao ili trebao razvijati? Religiozni pokreti ne stoje nu\u017eno u antagonizmu s ljevicom \u2013 i u njima samima do izraza dolaze dru\u0161tvena proturje\u010dja. Oni su sastavni dio proturje\u010dnog terena na kojemu se vode borbe za hegemoniju. Konstelacija se u Njema\u010dkoj zasigurno razlikuje od one u arapskim zemljama, u Latinskoj Americi ili u Isto\u010dnoj Europi. Ono \u0161to je Jan Rehmann (2014.) formulirao za slu\u010daj SAD-a \u2013 naime, da \u201cne postoji nikakva \u0161ansa da bi se u SAD-u dao izgraditi odr\u017eiv lijevi hegemonijski pokret koji ne bi sadr\u017eavao sna\u017enu religioznu komponentu\u201d \u2013 nije mogu\u0107e direktno prenijeti na druge regije svijeta. No kako su \u201cpokreti siroma\u0161nih i isklju\u010denih \u010desto ujedno religiozni pokreti\u201d, ovdje ne mo\u017ee biti rije\u010d o apstraktnom odnosu ljevice prema religiji u smislu Feuerbachove kritike religije, nego samo o konkretnom odnosu prema onim dru\u0161tvenim grupama koje tradicionalno \u010dine bazu ljevice \u2013 \u201cprezrenima na svijetu\u201d.<\/p>\n

O povratku religioznosti u organskoj krizi<\/strong><\/p>\n

\u201cReligijska bijeda je jednim dijelom zbiljske bijede, a jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede. […] Dakle, kritika je religije u klici kritika doline suza \u010diji je oreol religija\u201d (Marx, 1989., str. 91). Duboko u organskoj krizi, bez realisti\u010dnih transformacijskih perspektiva, nalazimo se u takvoj dolini suza, u interregnumu u kojemu su stare orijentacije izgubile na sigurnosti (usp. Candeias 2010.), a religiozne interpelacije imaju dobre \u0161anse odjeknuti u svakodnevnim dru\u0161tvenim nazorima. Kada analiza ovozemaljskih odnosa snaga daje beznadnu sliku, optimizam volje \u010desto se da crpiti samo iz transcendencije, iz upu\u0107ivanja na onostranost koja nadilazi ovostrane datosti. U tome le\u017ei materijalisti\u010dko jezgro teze o povratku religioznosti. I Gramsci je znao da \u201creligiozne veze, u normalnim vremenima labavije, sna\u017ee a njihovi kapaciteti rastu u doba velikih moralno-politi\u010dkih kriza, kada se \u010dini da budu\u0107nost nosi samo olujne oblake\u201d (Gef. 1, H1, \u00a748: 124). U toj situaciji, analogno Marxovoj kritici mladohegelijanaca, oru\u017eje tradicionalne kritike religije mora zakazati jer se svodi na kritiku aureole a ne stvarnih odnosa.<\/p>\n

Organska kriza dakle \u010dini okvir koji spaja nejednake i neistovremene procese u arapskom prostoru, u ju\u017enim dijelovima Afrike, u Europi i SAD-u. Istovremeno, ti su procesi povezani i sa slabo\u0161\u0107u lijevih snaga, koje imaju malo toga za ponuditi. \u201cS porazom sekularnih alternativa religija je postala to\u010dka kristalizacije otpora u nekim manje razvijenim regijama\u2026 \u2018planetarnog sistema\u2019\u201d (Stuart Hall). Ukratko, rastu\u0107i utjecaj religioznih snaga odraz je slabljenja ljevice.[1] To posebno vrijedi po pitanju njihove baze u svakodnevnom \u017eivotu subalternih. To se pomjeranje da demonstrirati u trima podru\u010djima.<\/p>\n

Reprodukcija, organizacija, revolucija<\/strong><\/p>\n

Reprodukcija: postalo je ve\u0107 op\u0107im mjestom da mo\u0107 Hamasa u Gazi temeljno po\u010diva na \u010dinjenici da je on tamo uveo oblike socijalne skrbi. Tijekom egipatske revolucije mogao se \u010duti sljede\u0107i tip kritike: dok je Muslimansko bratstvo organiziralo kre\u010denje fasada osnovnih \u0161kola, revolucionari na Tahriru su se zadovoljili \u0161aranjem grafita po zidovima. Sli\u010dni argumenti mogu se \u010duti i u korist medresa u Afganistanu ili Pakistanu. Ljevica nije uspjela ponuditi uvjerljiv odgovor na uni\u0161tenje struktura socijalne dr\u017eave u tzv. zemljama u razvoju globalnog Juga (od kojih su, me\u0111utim, ionako bili profitirali prije svega radnici u urbanim centrima). To ima politi\u010dko-strukturne razloge. Bilo da je rije\u010d o Indoneziji ili Iraku, o Egiptu ili Al\u017eiru, neoliberalnoj ofenzivi \u010desto su prethodili masivni napadi na lijeve ili komunisti\u010dke strukture. A razvoj islamisti\u010dkih pokreta i organizacija \u010desto je potican aktivnom potporom \u201codozgo\u201d, ne bi li se tako oslabile lijeve snage. Na mnogim mjestima takve su taktike doprinijele prekidanju veza izme\u0111u ljevice i njezine masovne baze te razbijanju njezinih organizacija. U tome sa sastoji jedna od tragedija (u smislu \u201cnevine krivnje\u201d) lijeve politike.<\/p>\n

Neki pokreti na globalnom Jugu s kojima se ljevica Sjevera solidarizirala svoju socijalnu bazu imaju u relativno privilegiranijim miljeima od onih koje organiziraju religiozni pokreti. Uzmimo primjer Turske: dok bazu umjereno islamisti\u010dkog AKP-a \u010dine i kulturno i ekonomski dugo marginalizirani slojevi stanovni\u0161tva iz Anatolije, prosvjednici iz parka Gezi regrutirali su se prije svega iz obrazovanih, urbanih srednjih klasa \u2013 graduates without future (Mason, 2011.), \u201cvisokoobrazovanih bez budu\u0107nosti\u201d. Dakle za deklasirane i nove srednje slojeve \u2013 ljevica, a za subalterne \u201cdonje slojeve\u201d \u2013 politizirana religija? Postoje, naravno, i protuprimjeri poput brazilskog Pokreta zemljoradnika bezemlja\u0161a (MST) ili stanovnika slamova u Ju\u017enoj Africi. No ti su primjeri rijetki.<\/p>\n

Organizacija: pouzdano osiguranje socijalnih usluga zahtijeva stvaranje institucija, koje pak sa svoje strane pretpostavljaju organiziranost, ali je povratno i olak\u0161avaju. U sjevernoj Africi pitanje odnosa ljevice i religioznih aktera poprima najo\u0161triji oblik. Od 1980-ih Muslimansko bratstvo otvara d\u017eamije, stvara razli\u010dite cehovske organizacije, karitativne strukture i financijske institucije, koje \u201cnude konkretnu pomo\u0107 za svakodnevne probleme u siroma\u0161nim gradskim \u010detvrtima i ruralnim krajevima. Posebno potonji aspekt dugoro\u010dno je osigurao da je Bratstvo s izbijanjem revolucije 2011. predstavljalo jedinu organizaciju koja se mogla oslanjati na strukture koje su pokrivale \u010ditave zemlje, dok su lijeve organizacije u svom politi\u010dkom dometu bile ograni\u010dene na velegradove i malobrojna industrijska sredi\u0161ta\u201d (Daniljuk 2013.). U obuhvatnosti institucionalne mre\u017ee religijskih pokreta nije te\u0161ko prepoznati odjek socijaldemokratskih pjeva\u010dkih udru\u017eenja, pogrebnih poduze\u0107a i zadru\u017enih banaka iz ranijeg povijesnog razdoblja.<\/p>\n

Slabost lijevih organizacija, nesposobnost umre\u017eenih visokoobrazovanih aktivista da svoje politi\u010dke uspjehe stabiliziraju na du\u017ei rok, nije rezultat tzv. mre\u017enog oblika organizacije, kao \u0161to argumentiraju neki predstavnici tradicionalne ljevice. Ona proizlazi iz odsutnosti lijevih struktura koje bi podupirale svakodnevnu reprodukciju subalternih. Primjerice, aktualni protestni pokreti u Brazilu, no\u0161eni od srednjih klasa, svoje zahtjeve upu\u0107uju dr\u017eavi, u skladu s moralnom ekonomijom postsocijalne i postdevelopmentalisti\u010dke dr\u017eave, kojoj se i dalje dodjeljuje uloga skrbi za osiguranje pro\u0161irene reprodukcije radne snage i garancije odre\u0111enih socijalnih prava. Druga\u010dije re\u010deno: u sve ve\u0107oj mjeri srednjoklasna baza lijevih pokreta bori se za pristup dr\u017eavnoj potpori vlastitoj reprodukciji, dok su siroma\u0161nije dru\u0161tvene skupine s manje mo\u0107i osu\u0111ene pomo\u0107 potra\u017eiti na drugim adresama. To zna\u010dajno ote\u017eava saveze srednjih klasa i ni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva.<\/p>\n

Revolucija: historijska uloga radikalne ljevice oduvijek se sastojala u dr\u017eanju otvorenom mogu\u0107nosti fundamentalne promjene sistema, nadolaska nove epohe (Zeitenwende u smislu eshatologije). Ipak: \u201c\u010cini se da je na Zapadu sposobnost za eshatolo\u0161ko mi\u0161ljenje najve\u0107im dijelom izgubljena. Ona zapadnom stilu \u017eivota nije imanentna. Neovisno o kriznom karakteru i korupciji dana\u0161njeg liberalizma, i dalje je iznimno te\u0161ko zamisliti \u017eivot bez i s onu stranu liberalizma\u201d (Mezzadra i dr. 2013., str. 9). Razumljiva nesposobnost razvoja uvjerljive \u201cimanentne\u201d revolucionarne ili transformativne perspektive usred organske krize, ljude koji tra\u017ee fundamentalnu promjenu u tendenciji usmjerava u zagrljaj onih sila koje perspektivu promjene mogu crpiti iz transcendencije (neovisno o tome koliko je ona doista realna).<\/p>\n

To je i tajna uspjeha globalnih lijevih teorijskih \u201crock zvijezda\u201d poput Tonija Negrija, Slavoja \u017di\u017eeka, Alaina Badioua i drugih neokom(unist)a, koji se slu\u017ee brojnim religioznim argumentacijskim figurama: od svetog Pavla i mesijanskog \u010dina, preko Lenjina kao Isusa posljednjih vremena, sve do jaha\u010da Apokalipse. Tako poku\u0161avaju utopijski vi\u0161ak \u2013 slavnu \u201ctoplu struju\u201d Ernsta Blocha \u2013 koji je transformacijska ljevica velikim dijelom izgubila, ponovno stvoriti ili mu teorijski udovoljiti. Unato\u010d strategijskoj neodre\u0111enosti njihovih koncepata, ti narativi kod mnogih pozitivno odjekuju jer ponovno \u010dine opipljivom toplu struju. Postupaju, \u010dini se, po vrlo jednostavnoj recepturi: ako svjetskopovijesna situacija postaje strukturno sve religioznija, za\u0161to ne bi i ljevica?<\/p>\n

Za ljevicu se postavljaju dva pitanja, koja proizlaze iz dvostruke strukture religije (usp. Streckner 2013.): religije kao autoritarno-paternalisti\u010dke sile koja pasivizira subalterne, organizira i stabilizira dominaciju; te religije kao profetske sile koja postoje\u0107e dovodi u pitanje i subalterne aktivira, pa stoga mo\u017ee biti i dijelom lijevog, transformativnog mozaika i njegovih borbi za dru\u0161tvenu hegemoniju. Prvo, dugoro\u010dno pitanje glasi: kako da lijeve snage ponovno osvoje izgubljeni teren na planu reprodukcije, organizacije i revolucije? U tom pogledu, razvoji u \u0160panjolskoj i Gr\u010dkoj obe\u0107avaju i bude nadu (usp. Candeias\/V\u00f6lpel 2014.). Drugo, prije svega kratkoro\u010dno pitanje, ti\u010de se odnosa ljevice prema politi\u010dko-religioznim snagama: kako unutar polja religioznih pokreta oja\u010dati emancipatorne elemente i s njima razviti produktivne saveze?<\/p>\n

Nekoliko odgovora na prvo pitanje \u2013 du\u017e gore navedenih dimenzija reprodukcije, organizacije i revolucije \u2013 ve\u0107 je mogu\u0107e dati: trenutno svjedo\u010dimo novom spoju feministi\u010dkih i marksisti\u010dkih diskursa i pokreta, koji bi se dao opisati kao \u201creproduktivni marksizam\u201d. Polje reprodukcije i reproduktivnog rada steklo je ponovno va\u017eno mjesto u socijalnim borbama i lijevim pokretima. A i organizacijsko pitanje se u (gotovo) svim podru\u010djima lijevog mozaika ponovno i \u010desto produktivno diskutira, a to zna\u010di u smjeru konvergencije i inkluzije.<\/p>\n

Ostaje moment revolucionarno-utopijske tople struje kao tradicionalno problemsko polje sekularne transformacijske ljevice. Na\u0161a pripovijest o svijetu i strategijskim opcijama djelovanja lijevih snaga u njemu sadr\u017eajno je, dodu\u0161e, uvjerljivija od perspektive neokom(unist)a s sjedne i religioznih preporodnih pokreta s druge strane, no u ispravnom ali i o\u010dajni\u010dkom poku\u0161aju da se uspostavi odnos izme\u0111u izvedivog i nu\u017enog, pritom se generira narativ koji je u analiti\u010dkom smislu svakako to\u010dan, ali nije i istinit u smislu koji je toj rije\u010di dao Badiou: ne proizvodi istinu koja bi imala zna\u010dajan efekt neposredne istinitosti. Takav lijevi narativ polje stvaranja afektivnih politi\u010dkih veza, \u201csastavnih dijelova\u201d lijeve politike koji \u201cne po\u010divaju na kognitivno-racionalnom temelju\u201d (Streckner 2013.), prepu\u0161ta drugim projektima \u2013 i to \u010desto ne samo religiji, nego i desnim snagama. To je razlog za\u0161to ljevicu tako \u010desto prati glas elitizma, jer je vrlo te\u0161ko u krizi razviti vezu izme\u0111u subalternih borbi i \u201cposredni\u010dkih intelektualaca\u201d (usp. Porcaro 2011., str. 31; Candeias\/V\u00f6lpel 2014., str. 209), koja bi po svojoj snazi bila usporediva s onima koje stvara religija.<\/p>\n

Barem kratkoro\u010dno i srednjoro\u010dno uspon politi\u010dko-religioznih pokreta predstavlja \u010dinjenicu koju ni lijeva politika ne\u0107e mo\u0107i zaobi\u0107i ni ignorirati, a to nas dovodi do drugog pitanja. U situaciji u kojoj \u201cuni\u0161tenje\u201d religije nije bilo ni mogu\u0107e ni po\u017eeljno \u2013 jer ona naposljetku ipak ispunjava va\u017enu funkciju \u2013 Gramsci je formulirao klasi\u010dni strategijski zahtjev: \u201cStoga treba stvoriti tip \u2018katoli\u010dkog radikala\u2019, dakle tip popolarea, treba […] organizirati selja\u010dke mase, tako \u0161to se od sve\u0107enika ne \u010dini samo duhovnog vo\u0111u […], nego i socijalnog vo\u0111u\u201d (Gef. 7, H.13, \u00a737: 1617). Za nas to zna\u010di da su i religiozni pokreti i savezi s njima neophodni kako bi subalterni u emancipatornom smislu rije\u010di postali sposobni djelovati. Naravno da ti savezi pritom ne smiju biti proizvoljni, ne smiju samog saveza radi ljevicu smjestiti u isti \u010damac s reakcionarnim religioznim snagama. Upravo zato \u0161to se \u010dini da politi\u010dko-religioznim poljem danas dominiraju pokreti koji nisu prikladni za emancipatorne saveze, isplati se pogled u pro\u0161lost, u kojoj se daju prona\u0107i primjeri za mnoge oblike uspje\u0161ne suradnje, a ukazuju na i dalje relevantne opcije za budu\u0107nost. U borbi za klimatsku pravednost, primjerice, te\u0161ko je zamisliti sna\u017ean socio-ekolo\u0161ki transformativni pokret koji ne bi uklju\u010divao i religiozne snage koje se bore za o\u010duvanje prirode kao Bo\u017ejeg djela (a kod Zelenih vi\u0161e ne nalaze uto\u010di\u0161te). Daju se prona\u0107i brojni \u201cprojekti\u201d: antikapitalisti\u010dki muslimani koji su postali vidljivi tijekom prosvjeda na trgu Gezi; mnogi preostaci utjecaja teologije oslobo\u0111enja u Latinskoj Americi; ali i za lijeve projekte i nastojanja otvoreni divovski doga\u0111aja poput njema\u010dkih Kirchentage. Kao posljednji primjer mo\u017ee poslu\u017eiti aktualni specijalni broj progresivnog kr\u0161\u0107anskog \u010dasopisa Publik Forum na temu TTIP-a odnosno ugovora o slobodnoj trgovini \u2013 s naslovom \u201cPlja\u010dka\u0161ki pohod\u201d. Iza tog dosjea stoje tako raznolike organizacije poput Attaca, Duhovne pomo\u0107i za posloprimce u Freiburgu (Arbeitnehmer-Seelsorge Freiburg), Campacta, Kr\u0161\u0107anske inicijative Romero (Christliche Initiative Romero), INKOTA-e, Katoli\u010dkog pokreta posloprimaca (Katholische Arbeitnehmer-Bewegung), Katoli\u010dkog pokreta ruralne mlade\u017ei (Katholische Landjugendbewegung), PowerShifta i Socijalne slu\u017ebe katoli\u010dkih mu\u0161karaca i \u017eena u Erkrathu (Sozialdienst katholischer M\u00e4nner und Frauen Erkrath). Izgleda li mo\u017eda upravo tako novi dio lijevog mozaika?<\/p>\n

S njema\u010dkog preveo: Stipe \u0106urkovi\u0107<\/p>\n

* Tadzio M\u00fcller je \u010dlan Instituta za dru\u0161tvenu analizu (Institut f\u00fcr Gesellschaftsanalyse \u2013 IfG) u Berlinu i \u010dlan uredni\u0161tva \u010dasopisa Luxemburg. \u010clanak je izvorno objavljen u Luxemburgu br. 2\/2014.<\/p>\n

Literatura:<\/address>\n
Candeias, Mario, 2010: Interregnum \u2013 Molekulare Verdichtung und organische Krise, in: Demirovi\u0107, Alex u.a. (Hg.), VielfachKrise, Hamburg, 45-62<\/address>\n
Ders. und Eva V\u00f6lpel: 2014., Pl\u00e4tze sichern! ReOrganisierung der Linken in der Krise, Hamburg<\/address>\n
Daniljuk, Malte: 2013., Krise, Aufstand und konservative Renaissance, in: telegraph 127\/128, http:\/\/www.ostblog.de\/2013\/06\/krise_aufstand_und_konservativ.php<\/address>\n
Gramsci, Antonio, 1991ff.: Gef\u00e4ngnishefte, 10 Bde., hgg. v. Klaus Bochmann und W. F. Haug, Hamburg<\/address>\n

Marx, Karl, 1844., \u201cPrilog kritici Hegelove filozofije prava\u201d, u: Marx\/Engels, Rani radovi, Zagreb: 1989.<\/p>\n

Mason, Paul, 2011: Twenty reasons why it\u2019s kicking off everywhere, BBC-blog, http:\/\/www.bbc.co.uk\/blogs\/legacy\/newsnight\/paulmason\/2011\/02\/twenty_reasons_why_its_kicking.html<\/p>\n

Ders., 2013: Why It\u2019s Kicking Off Everywhere: The New Global Revolutions, London<\/p>\n

Mezzadra, Sandro u.a. (Hg.), 2013: The Biopolitics of Development: Reading Foucault in the Postcolonial Present, Heidelberg<\/p>\n

Moghadam, Valentine, 2012: Globalization and Social Movements: Islamism, Feminism, and the Global Justice Movement, Lanham u.a.<\/p>\n

Porcaro, Mimmo, 2011: Linke Parteien in der fragmentierten Gesellschaft. Partei neuen Typs \u2013 die \u201cverbindende Partei\u201d, in: LuXemburg 4\/2011, 28-35<\/p>\n

Rehmann, Jan, 2014: Some Remarks about the Left and the Problem of Religion. Vortrag auf dem Left Forum in New York<\/p>\n

Steckner, Anne, 2013: Antonio Gramscis Auseinandersetzung mit Religion im Spannungsfeld zwischen Unterwerfung und Widerst\u00e4ndigkeit, in: Grundrisse 44, 11-20, http:\/\/www.grundrisse.net\/grundrisse44\/Antonio_Gramsci_Religion.htm<\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako stvari zapravo konkretno stoje po pitanju odnosa ljevice i politi\u010dko-religioznih<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-165767","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165767","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=165767"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165767\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=165767"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=165767"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=165767"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}