{"id":165011,"date":"2014-11-26T07:14:05","date_gmt":"2014-11-26T06:14:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=165011"},"modified":"2014-11-25T19:22:49","modified_gmt":"2014-11-25T18:22:49","slug":"mainstream-mediji-su-eksces","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/26\/mainstream-mediji-su-eksces\/","title":{"rendered":"Mainstream mediji su eksces"},"content":{"rendered":"

Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Dva dana nakon \u0161to je objavljeno da je odvjetnik Marijan Han\u017eekovi\u0107 postao ve\u0107inski vlasnik “Europapress holdinga”, na naslovnici “Jutarnjeg lista” osvanula je ogromna fotografija na kojoj se nedavno uhi\u0107eni gradona\u010delnik Zagreba nabubrenih obraza sprema potaracati plamenove na svje\u0107icama ro\u0111endanske torte. Naslov je glasio: “Milan Bandi\u0107: Moja skromna proslava 59. ro\u0111endana”. Skromnu proslavu ro\u0111endana, Milanu je Bandi\u0107u omogu\u0107io njegov odvjetnik i novi vlasnik “Jutarnjeg lista” Han\u017eekovi\u0107, neskromno uplativ\u0161i 15 milijuna kuna za jam\u010devinu. Mediji su objavili da Han\u017eekovi\u0107 ve\u0107 du\u017ee vrijeme zara\u0111uje milijune kuna od ovr\u0161nih i drugih unosnih poslova koje mu dodjeljuju gradske tvrtke i grad na \u010dijem je \u010delu (i dalje) Milan Bandi\u0107.<\/em><\/p>\n

“Je li Bandi\u0107eva topla ljudska pri\u010da na naslovnici zavr\u0161ila zahvaljuju\u0107i intervenciji novog gazde, ili su poslovi\u010dno snala\u017eljivi urednici zagreba\u010dkog dnevnika samoinicijativno pripremili teren za ulazak novog poslodavca – koji je vlasnikom EPH postao nakon predste\u010dajne nagodbe u kojoj im je dr\u017eava oprostila dio duga – za ovu je pri\u010du sasvim nebitno. Pri\u010da i bez toga saznanja pru\u017ea lijepu ilustraciju o odnosima izme\u0111u medijskih vlasnika i ekonomsko-politi\u010dkih vlastodr\u017eaca: puha\u010d u svije\u0107e mogao je umjesto Bandi\u0107a biti Todori\u0107, “Hrvatski Telekom”, Josipovi\u0107, “Podravka”, Milanovi\u0107, “Atlantic Grupa”, Karamarko, “Zagreba\u010dka banka”, Sanader ili bilo koji drugi tajkunsko-politi\u010dki mo\u0107nik ili korporacija, ovisno o tome koliko su trenutno utjecajni i kakvo im je stanje \u017eiro ra\u010duna. I to ne samo na naslovnici “Jutarnjeg”, nego bilo kojeg drugog utjecajnog medija. Problem je u tome \u0161to im ro\u0111endane, da upotrijebimo metaforu, umjesto obitelji organiziraju mediji, vode\u0107i ra\u010duna da zabava pro\u0111e u najboljem mogu\u0107em redu. I u uskom krugu prijatelja. Koliko god da je primjer benigan, on je zgodna i pou\u010dna ilustracija jer sublimira ve\u0107inu negativnih trendova koji su godinama simptomati\u010dni za hrvatske medije: potpuna trivijalizacija medijskog sadr\u017eaja, netransparentno i sumnjivo medijsko vlasni\u0161tvo, dr\u017eavno spa\u0161avanje privatnih kompanija koje stvaraju novinarstvo \u0161to slu\u017ei krupnom kapitalu, regulatorna tijela koja ne kontroliraju po\u0161tivanje zakona, zakonska rje\u0161enja koja se ne provode, cenzurirani i obespravljeni novinari…Radi se, dakle, o obi\u010dajima koji su sastavni dio strukturne korupcije.<\/em><\/p>\n

S obzirom na opisano, legitimno je postaviti pomalo naivno pitanje: jesu li mogu\u0107i radikalno druga\u010diji mediji, koji \u0107e istinski slu\u017eiti javnom interesu? Sandra Ba\u0161i\u0107 Hrvatin provela je dobar dio svoje karijere kako bi uvjerila studente i gra\u0111ane u potvrdan odgovor. Ova sveu\u010dili\u0161na profesorica Fakulteta za humanisti\u010dke studije u Kopru, osim bogate akademske karijere, obna\u0161ala je i du\u017enost predsjednice slovenskog vije\u0107a za elektroni\u010dke medije te savjetnice direktora slovenske javne radiotelevizije. Savjete je profesionalno davala i Europskoj uniji, koja ju je anga\u017eirala u kreiranju nedavno usvojenih medijskih zakona u Srbiji. Pored toga, nemjerljivi su i njezini doprinosi aktivisti\u010dkoj sceni u Sloveniji. U intervjuu za “H-Alter” obja\u0161njava razloge za nu\u017enu radikalnu promjenu medijskih sustava, u lokalnom i globalnom kontekstu.<\/em><\/p>\n

Nedavno je objavljena studija Zna\u010daj medijskog integriteta o stanju medija u pet zemalja jugoisto\u010dne Europe, me\u0111u ostalim i Hrvatske. Osobno ste sudjelovali u izradi ove publikacije. Kakva je situacija na ovim podru\u010djima s medijima?<\/em><\/p>\n

Istra\u017eivanje se bavi pitanjem korupcije i koruptivnih praksi u koje su mediji upleteni. Analiza je pokazala da svih pet zemalja ima sli\u010dne medije, da je svih pet medijskih sistema optere\u0107eno istim problemima i da je problem o kojem govorimo daleko ozbiljniji da bi se sveo samo na nacionalne okvire. Sistemska korupcija ili korupcija ovisnosti ugro\u017eava demokraciju i medije, jer su postali dio problema a ne rje\u0161enja. Ono o \u010demu govori knjiga je problem svih medijskih sistema. Za razliku od “Zapada”, koji je godinama tvrdio da je to problem “Istoka”, vidimo da je globalizacija – \u0161to god mislimo pod tim pojmom – globalizirala i probleme. Jedino \u0161to je jo\u0161 ostalo na lokalnoj ili nacionalnoj razini su prakse otpora takvim politikama. Temeljna poruka teksta kojeg sam napisala s kolegicom Brankicom Petkovi\u0107 je da su svi mediji koji ne djeluju u javnom interesu korumpirani. U tom kontekstu je i nastao pojam medijskog integriteta.<\/p>\n

Knjiga je, kao \u0161to pi\u0161e u uvodu, poku\u0161aj osvjetljavanja prepreka demokratskom razvoju medijskih sustava u zemljama jugoisto\u010dne Europe uz pomo\u0107 mapiranja obrazaca koruptivnih odnosa i praksi u razvoju medijskih politika, vlasni\u0161tvu nad medijima i financiranju medija. Koje su glavne prepreke?<\/em><\/p>\n

Prepreke su nekako upisane u DNK medijskog djelovanja. U zadnja dva desetlje\u0107a svjedoci smo oblikovanju medijskih politika koje sustavno ograni\u010davaju prava ljudi na pristup informacijama, privatiziraju javni interes, uni\u0161tavaju komunikacijska javna dobra i pretvaraju medije u vidljivu ruku kapitala. Serge Halimi u svojoj knjizi Novi psi \u010duvari opisuje spregu politike i medija kao incestuozni odnos. Za njega to nije metafora nego \u010dinjenica. Mediji koji bi morali nadzirati politi\u010dke i\/ili ekonomske centre mo\u0107i su postali njihov sastavni dio. Vlasnici medija koriste svoje vlasni\u0161tvo (medije) za pridobivanje ekonomskih i politi\u010dkih usluga te za promociju i za\u0161titu svojih osobnih interesa. Naivno je za o\u010dekivati da \u0107e upravo mediji biti ti koji \u0107e u javnosti govoriti o tome kako djeluje medijska industrija. To je tema o kojoj mediji ne \u017eele govoriti.<\/p>\n

Poznata novinarka Nata\u0161a \u0160kari\u010di\u0107 je nedavno najavila odlazak iz novinarstva, me\u0111u ostalim i zato jer je drugi mediji ne \u017eele. Problemi su po\u010deli kad je u mati\u010dnoj Slobodnoj Dalmaciji, koja je dio EPH, po\u010dela upozoravati na o\u010digledno: koruptivnu spregu izdava\u010da i politike. Otad je izgnana iz mainstreama pa je sada prisiljena na medijsku marginu. Je li to jedan od paradigmatskih primjera koji pokazuje kako funkcioniraju mediji na ovim podru\u010djima, ali i \u0161ire?\"\"<\/a><\/em><\/p>\n

Nije svatko tko radi u medijima novinar, odnosno novinarka. Nata\u0161a \u0160kari\u010di\u0107 je novinarka. Dana\u0161nji mediji ne trebaju novinare. Zato novinari napu\u0161taju novinarstvo. Oni koji jo\u0161 uvijek vjeruju u novinarstvo suo\u010davaju se sa sve ve\u0107om nemogu\u0107no\u0161\u0107u objavljivanja pri\u010da koje su zna\u010dajne za ljude. Ono malo va\u017enih novinarskih pri\u010da koje se objave, utapa se u trivijalnostima, banalnostima i mi\u0161ljenjima iz “druge ruke”. Mediji danas sve vi\u0161e postaju poligon za objavljivanje mi\u0161ljenja i komentara, a sve manje analiza i otvaranja va\u017enih tema. Rupert Murdoch je to jasno kazao: \u010cinjenice je potrebno dokazati, mi\u0161ljenja su neobvezuju\u0107a. Kako za vlasnike tako i za one koji ih objavljuju. Ono \u0161to me brine je ti\u0161ina akademske sfere, posebno onog njenog dijela koji se bavi obrazovanjem novinara, kao i manjak solidarnosti u novinarskoj zajednici. Ono \u0161to danas nazivamo novinarstvom je postalo nekakav novodobni kastni sistem u kojem na vrhu postoji mala grupa dobro pla\u0107enih pisaca i ogroman broj onih koji rade u prekarnom statusu bez ikakve za\u0161tite. O\u010dekivati od njih da rade u javnom interesu je u najmanju ruku naivno.<\/p>\n

Nedavno ste na jednom okruglom stolu rekli kako nisu problem medijski vlasnici koliko sustav koji reproducira postoje\u0107e medije. “Nikakve kozmeti\u010dke promjene ne mogu pomo\u0107i. Potrebno je razmi\u0161ljati o tome kakav ekonomsko-politi\u010dki sistem trenutno imamo”, poru\u010dili ste. Mo\u017eete li to pojasniti?<\/em><\/p>\n

Ve\u0107 du\u017ee vremena se govori o tome kako je potrebno vi\u0161e samoregulacije u medijima i novinarstvu koja \u0107e posljedi\u010dno dovesti do vi\u0161ih profesionalnih standarda. Medijska industrija je valjda jedina industrija u kojoj se temeljno ljudsko pravo prepu\u0161ta dobroj volji vlasnika. Zamislite da farmaceutsku industriju prepustimo samoregulaciji i nalo\u017eimo joj da se brine o promociji zdravlja. Rasprave o tome da je potrebno mijenjati zakonodavstvo i s tim promjenama o\u010duvati javni interes na podru\u010dju medija nisu samo naivne nego i opasne. Pravni okvir koji imamo je upravo takav da odgovora prevladavaju\u0107im ekonomskim odnosima. Nije pravni sistem taj koji regulira ekonomiju nego je ekonomija ta koja svojim potrebama prilago\u0111ava pravni okvir. Voltaire je negdje napisao da je Bog stvorio \u010dovjeka po svojoj prilici i da mu je \u010dovjek vratio milo za drago.<\/p>\n

Ameri\u010dki intelektualac, novinar i dobitnik Pulitzera Chris Hedges \u010desto voli kazati kako su u kontekstu ameri\u010dke politike i medija, a zapravo postdemokratskog kapitalizma, korporacije napravile neku vrstu udara i pobijedile, te da komercijalni mediji sada i fakti\u010dki rade u interesu elite, nikako gra\u0111anstva. Sla\u017eete li se s ovom konstatacijom i da li to vrijedi i na globalnoj razini, kad su mediji u pitanju?<\/em><\/p>\n

Naravno. Samo ne razumijem pojam postdemokratskog kapitalizma. Kao da mo\u017ee postojati demokratski kapitalizam. Demokracija je za mene glagol, a ne imenica, jo\u0161 manje pridjev. Mislim da smo sada u situaciji kada moramo odabirati izme\u0111u demokracije i kapitalizma. Ako odaberemo demokraciju nu\u017eno moramo razmi\u0161ljati o druga\u010dijem ekonomskom sistemu. Na \u017ealost, mediji su prihvatili naraciju u kojoj je demokracija jednako \u0161to i kapitalizam. Kao da se radi o dogmi, o ne\u010demu \u0161to je izvan racionalnog razmi\u0161ljanja. Tako se uporno ponavlja: “Moramo se pona\u0161ati u skladu s tr\u017ei\u0161tem”, “moramo biti konkurentni”, “moramo \u017eivjeti u skladu sa svojim mogu\u0107nostima”, “moramo vratiti dugove”, “moramo smanjiti javni sektor”. U svakom takvom medijskom prilogu o\u010dekujem samo jedno pitanje, koje je temelj svakog ozbiljnog novinarskog rada: “Za\u0161to?”<\/p>\n

U Hrvatskoj imamo situaciju da nadle\u017ena Agencija za elektroni\u010dke medije dr\u017ei komercijalne medije na \u017eivotu. Prema nekim procjenama, 40 posto lokalnih elektroni\u010dkih medija bi nestalo bez pomo\u0107i iz Fonda, koji se financira iz pretplate HRT-a, odnosno od poreznih obveznika. S druge strane, komercijalni dnevni tisak dobio je poreznu olak\u0161icu gotovo bezuvjetno, pod obrazlo\u017eenjem da im se olak\u0161ava te\u0161ka situacija uslijed krize. \u010cini se kako dr\u017eava preuzima ulogu one koja odr\u017eava na \u017eivotu medije koji, okvirno gledaju\u0107i, nimalo ili jako malo promi\u010du javni interes ili po\u0161tuju slobode svojih novinara. Koji je va\u0161 stav prema ovakvim praksama?<\/em><\/p>\n

Umjesto da brine o pravima svojih gra\u0111ana, dr\u017eava se brine o tome da mediji ostanu na \u017eivotu. Pod svaku cijenu. Obi\u010dno ta dr\u017eavna pomo\u0107 zavr\u0161i kao neposredna dobit vlasnika. Nisam jo\u0161 vidjela ozbiljnu analizu koja bi pokazala u kolikoj mjeri je pomo\u0107 dr\u017eave medijima utjecala na medijski pluralizam, zapo\u0161ljavanje novinara i pobolj\u0161anje njihovog socijalnog i ekonomskog statusa. Medijska industrija je jedna od najbolje subvencioniranih industrija. \u017divimo u svijetu u kojem se javnim novcem subvencioniraju vlasnici i njihovi privatni interesi. Zanimljivo je da oni koji nam dr\u017ee pridike o tome kako nemamo drugog izbora nego \u017eivjeti od blagodati tr\u017ei\u0161ne kapitalisti\u010dke ekonomije mirno prihva\u0107aju javni novac. U dana\u0161nje vrijeme bogati \u017eive u komunizmu. Kapitalizam je namijenjen samo siroma\u0161nima.<\/p>\n

Dosta se zala\u017eete za community i neprofitne medije, a radili ste i na modelima novinarskih te medijskih zadruga. Koji su va\u0161i prijedlozi i bi li dr\u017eava, odnosno politika, imala ulogu i u ovim modelima?<\/em><\/p>\n

Poku\u0161avala sam medije i novinare u Sloveniji uvjeriti da je medijska zadruga jedan od na\u010dina kako o\u010duvati novinarstvo. U procesu privatizacije medija u Sloveniji novinari odnosno svi zaposleni u tom trenutku su postali ve\u0107inski vlasnici. To novinarsko vlasni\u0161tvo nije dugo trajalo. Vlasni\u010dki udjeli su se prodavali kada su dionice dostigle nerealno visoku cijenu zbog politi\u010dkih razloga. Neki od novinara su pritom odli\u010dno zaradili. Na \u017ealost, mediji i novinari su ve\u0107 davno izgubili kontakt s ljudima. Oni \u010ditaju misli politi\u010dke i ekonomske elite, nemaju pojma o tome \u0161to misle ili \u017eele gra\u0111ani. Dr\u017eava ne bi smjela vi\u0161e subvencionirati medije nego novinarski rad. Postoje odre\u0111eni poku\u0161aji da se javnim novcem financiranju odre\u0111eni novinarski projekti. I va\u0161 medij je jedan od takvih. Postoje i novinarske inicijative koje se financiraju iz stranih donacija \u010diji cilj je plasiranje odre\u0111enih pri\u010da koje mainstream mediji sustavno ignoriraju. Ali to nije dovoljno. Temeljni ekonomski model po kojem djeluje cjelokupna medijska industrija na globalnoj razini jednostavno ne dozvoljava stabilnost takvih projekata. Velike ribe na kraju uvijek pojedu male. Osim toga, imamo javne medije, zadnje javno dobro na podru\u010dju komunikacija. Olako smo prepustili nadzor nad njima predstavnicima kvazi civilnog dru\u0161tva. Javne medije je potrebno vratiti pod neposrednu kontrolu gra\u0111ana. U programsko vije\u0107e se, primjerice, imenuju “ovlasteni” predlaga\u010di i razne udruge koje su ovla\u0161tene na imenovanje kandidata. Umjesto toga, zala\u017eem se za neposredno imenovanje konkretnih pojedinaca s konkretnim referencama.<\/p>\n

Mogu li takvi modeli biti istinska alternativa postoje\u0107em medijskom mainstreamu po pitanju utjecaja, a ne samo rubni “eskces”, kao u postoje\u0107oj situaciji?<\/em><\/p>\n

Za mene je mainstream “eksces”, sistem koji se jednostavno nije smio dogoditi. I u tom slu\u010daju moramo napraviti ono \u0161to je temelj svakog kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja \u2013 iza\u0107i izvan postoje\u0107ih okvira. Mo\u017eda imamo upravo takve medije kao \u0161to zaslu\u017eujemo. Nikako ne mogu pristati na to, da se ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti. To je pogubno za demokraciju. Stvari je mogu\u0107e promijeniti. Stvari se moraju promijeniti.<\/p>\n

Kad je rije\u010d o novinarskim pravima, koje je va\u0161e mi\u0161ljenje po pitanju dr\u017eava kao \u0161to su Slovenija, Hrvatska ili Srbija?<\/em><\/p>\n

Novinarska prava? Kao u Orwellovoj \u017divotinjskoj farmi, svi smo ravnopravni, samo \u0161to su neki ravnopravniji od drugih. Novinarski svijet je duboko podijeljen svijet. Bourdieu ka\u017ee da ne mo\u017eemo generalizirati i apstrahirati – govoriti op\u0107enito o medijima ili novinarima. Ne postoje slovenski mediji. Postoje konkretni mediji s konkretnim praksama. Novinarki Dela koja je pisala o povezanosti najve\u0107e opozicijske stranke s krajnje desnim grupama prijeti zatvorska kazna zbog otkrivanja dr\u017eavne tajne. Medijski prostor je devastiran. Ne razumijem za\u0161to novinari sami ne upozore u kakvim uvjetima rade? Za\u0161to ne priznaju da u ovakvoj situaciji ne mogu po\u0161tivati temelj svoga rada \u2013 za\u0161titu javnog interesa?<\/p>\n

Nedavno ste kazali i da novinari sami snose odgovornost za vlastitu situaciju. Da li se njihova krivnja odnosi i na \u010dinjenicu da su u ve\u0107ini slu\u010dajeva postali prekarni radnici koji projiciraju blje\u0161tavi svijet svojih medijskih gazda, reproduciraju\u0107i pritom status quo, povr\u0161no izvje\u0161tavanje i senzacionalizam?<\/em><\/p>\n

Da. Halimi je to lijepo opisao. Kako objasniti novinaru da je njegov utjecaj na poslovne prakse vlasnika jednak onomu koji ima blagajnica na poslovnu politiku vlasnika trgova\u010dkog lanca? U trenutku kad su postali dio elite novinari su promijenili i onoga kojem slu\u017ee. Slu\u017eiti javnosti nije jednostavno.<\/p>\n

Delegacija EU-a u Srbiji anga\u017eirala vas je na kreiranju paketa njihovih medijskih zakona, koji su nedavno objavljeni i usvojeni. Okvirno ste upoznati i s medijskim zakonima u drugim dr\u017eavama. Koliko je kvalitetno postoje\u0107e medijsko zakonodavstvo na ovim podru\u010djima i je li ono zapravo odve\u0107 prilago\u0111eno tr\u017ei\u0161tu, s obzirom na direktive koje dolaze iz EU po tom pitanju?<\/em><\/p>\n

Europska medijska politika je ve\u0107 odavno napustila ciljeve i retoriku javnog interesa. Ne govori se vi\u0161e o medijima nego o uslugama i kreativnoj industriji. Nema vi\u0161e gra\u0111ana i njihovih interesa nego potro\u0161a\u010da i njihovog zadovoljstva. Po mom smo mi\u0161ljenju postali civilizacija koja \u0107e s osmijehom na licu bez ikakvih prava gledati kako nestaje demokracija; male Kaligule koje svakodnevno dobivaju svoju dozu estetski zapakirane bijede. Huxley je to zapravo bolje razumio od Orwella. Liberalizacija ogla\u0161avanja, kontrola dr\u017eavnih pomo\u0107i, jedinstveno tr\u017ei\u0161te i konkurencija – to su pojmovi s kojima operiraju novi programski dokumenti EU na medijskom podru\u010dju. Dodatni problem je i postojanje “dvostrukih” standarda koji se odnose na dr\u017eave \u010dlanice i dr\u017eave koje su u pregovorima za \u010dlanstvo. Pitanje slobode izra\u017eavanja ne mo\u017ee biti predmet takvih dvostrukih standarda. Pristupni pregovori su va\u017eni upravo zato da se odre\u0111ena pitanja stave na dnevni red, da se zapo\u010dnu stvarne reforme medija, da se preispita dosada\u0161nji na\u010din uzurpacije medijskog prostora od strane lokalnih elita. Pitanje je da li osim usugla\u0161avanja zakonodavstva s europskom direktivom, EU ima odgovaraju\u0107e mehanizme pomo\u0107u kojih mo\u017ee sustavno \u0161tititi javni interes.<\/p>\n

Dojam je kako se EU suzdr\u017eava od bilo kakvih konkretnih poteza za za\u0161titu novinara, publike ali i samih medija. Za\u0161to i kako komentirate njihovu politiku u ovom kontekstu?<\/em><\/p>\n

Formalni odgovor bi bio u skladu s onime \u0161to Europska komisija stalno govori: na tom podru\u010dju nemamo nadle\u017enosti. To je stvar nacionalnih dr\u017eava. Zato imamo Ma\u0111arsku, Gr\u010dku ili Nizozemsku. Zato imamo Luxemburg i njegovog dugogodi\u0161njeg predsjednika vlade na \u010delu Komisije. Ono \u0161to je bilo dobro za Luxemburg je o\u010dito dobro i za EU. Na drugoj strani je Europski Parlament, koji ve\u0107 godinama upozorava Komisiju da je potrebno ne\u0161to u\u010diniti na tom planu. Oko zgrade Komisije u Bruxellesu sjedi\u0161ta su najva\u017enijih medijskih i telekomunikacijskih poduze\u0107a. Oni imaju novac, pravne timove i pla\u0107ene lobiste kojima nije te\u0161ko do\u0107i do onih koji imaju mo\u0107. Gra\u0111ani Europe nemaju prakti\u010dki ni\u0161ta. I to je za mene sistemska korupcija.<\/p>\n

Ova publikacija izra\u0111ena je uz pomo\u0107 Europske unije. Sadr\u017eaj ove publikacije isklju\u010diva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ni na koji se na\u010din ne mo\u017ee smatrati da odr\u017eava gledi\u0161ta Europske unije. Stranica projekta: Safety net for European journalists.<\/address>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sandra Ba\u0161i\u0107 Hrvatin: Dana\u0161nji mediji ne trebaju novinare<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-165011","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165011","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=165011"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/165011\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=165011"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=165011"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=165011"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}