{"id":164878,"date":"2014-11-24T09:46:21","date_gmt":"2014-11-24T08:46:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=164878"},"modified":"2014-11-25T10:20:11","modified_gmt":"2014-11-25T09:20:11","slug":"profesorski-plenum","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/24\/profesorski-plenum\/","title":{"rendered":"Profesorski plenum"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Prvi put u istoriji Republike Makedonije, rijeka studenata je uputila jasnu i artikulisanu poruku vlastima (ali i naj\u0161iroj javnosti), i to na besprijekorno demokratski na\u010din. Uslijedili su medijski nastupi stamenih, elokventnih i pametnih mladih ljudi koji su onome \u0161to je li\u010dilo na \u201emasu\u201c dali pe\u010dat intelektualnosti i individualnosti. Slu\u010dajno ili ne, neko je zaboravio studentske pokrete (prvenstveno Slobodni indeks) koji su prethodili i koji su trasirali put za sazrijevanje.<\/p>\n

Studentima danas nije lako: fascinantan odziv (kakvog su \u017eeljni ne samo nezaposleni, socijalni slu\u010dajevi, ste\u010dajci, ostale marginalizovane grupe, nego i neki koji \u017eele da profitiraju) im je natovario te\u0161ko breme. Od njih se o\u010dekuju \u010duda, ono za \u0161to oni sami nijesu spremni i pripremljeni da se bore. U poetskom stilu je mlada koleginica napisala: \u201eStudent \u2013 kako to gordo zvu\u010d!\u201d. No, \u010dega ima gordog u tome da si danas student. \u010cega ima gordog u tome da \u017eivi\u0161 u uslovima koji su ispod svakog standarda? \u010cega gordog ima u tome da ti strah u kosti ugone i dekanati i vlasti? \u010cega ima gordog u tome \u0161to i dr\u017eavni univerzitet gleda na tebe kao na izvor prihoda, a po naredbi vlasti zaklju\u010dava fakultete kako bi sprije\u010dio studentske skupove?<\/p>\n

U makedonskom dru\u0161tvu su sru\u0161ene osnovne vrijednosti, pa je uzalud da se pozivamo na Gorkog. Danas ne mo\u017ee\u0161 biti ponosan ni time \u0161to si \u010dovjek, a na scenama (kao statisti) dominiraju \u201eponi\u017eeni i uvrije\u0111eni\u201c. Da bude zanimljivije, ambasada SAD je pohitala da provjeri da protesti nemaju neke veze sa komunistima, upravo u vrijeme kada je Ivanov (predsjednik dr\u017eave) nastupio u Titovom stilu (\u201esa studentima treba da se razgovara\u201c).<\/p>\n

Upore\u0111ivanje ovih sa studentskim protestima iz 1997. godine, u kojima su tra\u017eene gasne komore za Albance i branilo obrazovanje na makedonskom jeziku (ta\u010dnije, makedon\u0161tina) je neukusno. Onda\u0161nji studenti (sada dio vlasti i to u koaliciji sa onima za koje su zahtijevali gasne komore) bili su podr\u017eani od ne malog broja profesora. \u0160efica novoosnovanih mirovnih studija je govorila za njih da su \u201ena\u0161a jadna i hrabra djeca\u201c<\/p>\n

Ako smo vaspitali takve generacije, ne pi\u0161e nam se dobro, pomislila sam, i po\u017eurila ku\u0107i da jo\u0161 jednom k\u0107erkama ponovim tu lekciju. Gledano u retrospektivi, sada je napravljen ogroman korak naprijed: studenti su osvijetlili obraz i o\u010ditali nam lekciju.<\/p>\n

Nakon \u0161to su se oni izjasnili povodom namjere vlade da uvede dr\u017eavne ispite i to kroz preventivnu akciju (ili bolje je re\u0107i, rano upozoravanje), pitanje dana je gdje su njihovi profesori? Za\u0161to ih nije bilo na protestu? Imaju li oni stav o najavljenom \u201edr\u017eavnom ispitu\u201c ili naivno vjeruju da \u0107e biti konsultovani prije dono\u0161enja zakona? Znaju\u0107i krotkost profesorske fele, vlast je ve\u0107 donijela odluku \u2013 sada samo razmi\u0161lja o modelu (postoje\u0107i je o\u010digledno neprimjenljiv).<\/p>\n

Da li su profesori sposobni da stvore Profesorski plenum? Da li profesor gordo zvu\u010di? Da se razumijemo, ne mislim da profesori treba da mar\u0161iraju ili skandiraju pred ministarstvom. Druga je pri\u010da \u0161to bi se na takav eventualni poziv odazvalo tako malo ljudi, \u0161to bi slu\u017eilo uvijek kao ilustracija za tezu o strahu i konformizmu ove fele.<\/p>\n

Doista, za profesore va\u017ei isti poziv kao i za studente: \u201eOkupirajte univerzitet!\u201c Mo\u017ee zvu\u010dati \u010dudno, jer postoje forumi, organi i tijela preko kojih mo\u017eemo da se izjasnimo i po\u0161aljemo poruke vlastima, ministrima i javnosti. No, za razliku od studenata, mi \u010dekamo da vlada u\u010dini prvi korak, pa tek onda da reagujemo. Iskustvo govori da iako bude reakcije, ona \u0107e biti mlaka i kratkotrajna. Univerzitet jedva di\u0161e pod te\u0161kom rukom vlasti, i on je dio problema a ne rje\u0161enja. Nastavni\u010dka vje\u0107a su banalizovana i svedena na odlu\u010divanje o teku\u0107im pitanjima o kojima se i ne razmi\u0161lja dok se di\u017ee ruka. Svaki poku\u0161aj da se tra\u017ei konkretna rasprava o izmjeni zakona, procesima i uslovima rada \u2013 propada u bunar. (Od bunara makar dobije\u0161 eho, a ovdje ni toga nema.) U 30 godina sta\u017ea, ne mogu da se sjetim rasprave \u201eu bazi\u201c o tome \u0161ta se de\u0161ava u Senatu, Rektoratu, ili \u010dak o onome \u0161to se odlu\u010duje u dekanatima…<\/p>\n

Za razliku od Studentskog plenuma koji funkcioni\u0161e po horizontali, na univerzitetima vlada hijerarhijski princip i autoritarni duh. Debate jednostavno nema, osim ako se ne ra\u010dunaju negodovanja po bifeima i kabinetima. Na Univerzitetu Kiril i Metodij u Skopju nema \u010dak ni prostora u kome bi se mogli sretati i razgovarati profesori sa raznih fakulteta, a da nijesu senatori. Mi se i ne poznajemo. Unutra\u0161nje demokratije ima u jednoj \u010dudnoj formi (lobiranje, kori\u0161\u0107enje demagogije ili vizantijskih igara prije izbora za dekana), a na\u017ealost upotrebljava se i u pitanjima o kojima se ne smije odlu\u010divati prostim brojanjem glasova (kvalitet doktorata, projekata i sli\u010dno). Odnos prema studentima je pitanje koje se skoro i ne postavlja.<\/p>\n

Ilustracije radi, na mome fakultetu se trenutno vodi istraga o tome ko je taj profesor \u201eizdajnik\u201c koji je studentima \u201eizdao\u201c slu\u017ebenu e-mail adresu putem koje su se obratili profesorima u vezi sa protestom. Elektronska po\u0161ta slu\u017ei za komunikaciju, a to se odnosi i na studente. Njihova po\u0161ta nije spam \u2013 zaslu\u017euje da bude pro\u010ditana i da se na nju odgovori! (Naravno, ja sam \u201eizdajnik\u201c. Sa nestrpljenjem o\u010dekujem da me dekan pozove na razgovor.)<\/p>\n

Profesorski plenum bi mogao biti mjesto na kome bi profesori razmjenjivali mi\u0161ljenja o eksternom ocjenjivanju, ali i pogubnosti Bolonjskog procesa, promjeni zakona o visokom obrazovanju, o nepostojanju fonda za istra\u017eivanja, o hladnim u\u010dionicama i siroma\u0161nim bibliotekama, o turisti\u010dkim ekskurzijama umjesto odlazaka na me\u0111unarodne konferencije, o diskriminaciji \u017eena u pogledu penzionisanja, o statusu poluhonoraraca (dio plata se ispla\u0107uje kao autorski honorar, iako se radi o poslovima koji ulaze u opis radnog mjesta)… Mo\u017eda bismo mogli da razgovaramo i o na\u0161em kukavi\u010dluku, kojim prikrivamo nesposobnost i neodgovornost odre\u0111enih kolega, od kojih su neki i za krivi\u010dne sankcije. Tako\u0111e i o poniznom odnosu prema svemu \u0161to dolazi iz politi\u010dke sfere: od zapo\u0161ljavanja do novih nastavnih programa! Razgovor mora da obuhvati i pitanje standarda i statusa studenata.<\/p>\n

Dijalog je potrebniji neko ikad. Imperativ je da o\u017eivotvorimo (o\u017eivimo) princip autonomije univerziteta, i tek tada \u0107emo imati kredibilitet da korigujemo dru\u0161tvo i vlast. Za po\u010detak, mo\u017eemo li da se izjasnimo kao kolektiv o \u010dvrstoj vladinoj namjeri da uvede jo\u0161 jedan na\u010din kontrole i disciplinovanja profesora i studenata? Ovakvi oblici evaluacije i dr\u017eanja pod stresom su ne\u0161to za \u0161ta osniva\u010d kriti\u010dke pedagogije Henri \u017diru ka\u017ee da nema nikakve veze sa obrazovanjem, nego sa opresivnom politikom. Otpor takvim mjerama nije samo zbog na\u0161ih studenata (za koje ve\u0107 znamo da ih u osnovnim i srednjim \u0161kolama obrazuju kao lojalne podanike), nego i zbog na\u0161e zajedni\u010dke slobode. Bez takve slobode i bez kriti\u010dkog mi\u0161ljenja \u2013 univerzitet gubi smisao svoga postojanja.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod: Du\u0161ko Vukovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imperativ je da o\u017eivotvorimo (o\u017eivimo) princip autonomije univerziteta, i tek tada \u0107emo imati kredibilitet da korigujemo dru\u0161tvo i vlast<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-164878","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164878","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=164878"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164878\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=164878"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=164878"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=164878"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}