{"id":164728,"date":"2014-11-22T09:41:57","date_gmt":"2014-11-22T08:41:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=164728"},"modified":"2014-12-11T16:24:09","modified_gmt":"2014-12-11T15:24:09","slug":"umjesto-transparentnosti-i-otvorenosti-sve-dublja-tajnovitost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/22\/umjesto-transparentnosti-i-otvorenosti-sve-dublja-tajnovitost\/","title":{"rendered":"Umjesto transparentnosti i otvorenosti – sve dublja tajnovitost"},"content":{"rendered":"

Autorka: Geneva Overholser*<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave se ponose sna\u017enom za\u0161titom slobode izra\u017eavanja koju propisuje Prvi amandman i dugom tradicijom sna\u017ene i slobodne \u0161tampe. Ali to ne zna\u010di da danas u ovoj mo\u0107noj naciji nisu prisutne brojne prijetnje po slobodan tok informacija.<\/p>\n

Barack Obama je svoje predsjedavanje zapo\u010deo obe\u0107anjem da \u0107e pove\u0107ati otvorenost i transparentnost, ali je veoma brzo postalo o\u010digledno da \u0107e, umjesto toga, njegov mandat biti period zna\u010dajnog nazadovanja slobode informacija. Upadljivo je da je ameri\u010dki Komitet za za\u0161titu novinara (Committee to Protect Journalists \u2013 CPJ), koji istra\u017euje slobodu \u0161tampe u zemljama svijeta od po\u010detka 80-ih godina pro\u0161log vijeka, 2013. godine prvi put usmjerio pa\u017enju na doma\u0107i teren.<\/p>\n

Kao \u0161to je na press konferenciji izjavio glavni autor izvje\u0161taja Komiteta za za\u0161titu novinara i biv\u0161i izvr\u0161ni urednik Washington Posta Leonard Downie, Jr: \u201eAgresivni rat Obamine administracije protiv curenja informacija i njeni odlu\u010dni napori da kontroli\u0161e informacije koje su potrebne informativnim medijima da bi pozivali vlasti na odgovornost zbog njihovih aktivnosti bez presedana su jo\u0161 od Niksonove administracije.\u201c<\/p>\n

U podjednako te\u0161koj optu\u017ebi protiv Obame, Katherine Meyer, odvjetnica iz Washingtona koja se ve\u0107 dugo bavi pitanjem slobode informacija, kazala je sljede\u0107e: \u201eObamina administracija je \u0161esta administracija na vlasti od kada se ja bavim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama … Meni je na neki na\u010din \u0161okantno \u0161to ovo govorim, ali od tih \u0161est, ova adminstracija je najgora po pitanja slobode informacija. Najgora. Nema nikakve sumnje u to. Ova administracija podi\u017ee jednu prepreku za drugom. … Do\u0161lo je do toga da sam ja zaprepa\u0161tena \u2013 zaista sam zaprepa\u0161tena.\u201c<\/p>\n

Daleko od transparentnosti i otvorenosti koju je Obama obe\u0107ao, tvrde izvje\u0161ta\u010di, Washington se ukopava u sve dublju tajnovitost. \u201eKada se govori o primjeni ciljeva Obamine krasne politike transparentnosti, naro\u010dito prema pitanju slobode informacija, prisutno je puno vi\u0161e ‘rije\u010di’ nego ‘djela’,\u201c rekao je Daniel Metcalfe, direktor ureda Ministarstva pravde zadu\u017eenog za pra\u0107enje po\u0161tivanja zahtjeva za pristup informacijama od strane vlasti od 1981. do 2007. godine.<\/p>\n

U naro\u010dito upe\u010datljivoj ocjeni ukupnog stanja slobode \u0161tampe u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, Reporteri bez granica su u svom Indeksu slobode za 2014. godinu SAD stavili na 46. mjesto.<\/p>\n

Evo \u0161ta se u njihovom izvje\u0161taju ka\u017ee za SAD:<\/p>\n

“INFORMACIJE \u017dRTVOVANE ZA NACIONALNU SIGURNOST I NADZOR”<\/strong><\/address>\n
“Zemlje koje se ponose svojom demokrati\u010dnosti i po\u0161tovanjem vladavine prava ne slu\u017ee kao primjer, daleko od toga. Sloboda informacija se isuvi\u0161e \u010desto \u017ertvuje za pre\u0161iroko i zloupotrebljeno tuma\u010denje potreba nacionalne sigurnosti, \u0161to predstavlja zabrinjavaju\u0107e odstupanje od demokratskih praksi. Kao posljedica toga, \u010desto trpi istra\u017eiva\u010dko novinarstvo.” <\/strong><\/address>\n
\u201eTo je slu\u010daj u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama (46. mjesto), koje su pale za 13 mjesta, \u0161to predstavlja jedan od najzna\u010dajnijih padova, usred sve ve\u0107ih nastojanja da se u\u0111e u trag zvi\u017eda\u010dima i izvorima curenja informacija. Su\u0111enje i presuda vojniku Bradleyju Manningu, te potraga za analiti\u010darem agencije NSA Edwardom Snowdenom, slu\u017eili su kao upozorenje svima koji razmi\u0161ljaju o tome da pomognu u otkrivanju povjerljivih podataka koji bi bez sumnje bili u javnom interesu.”<\/strong><\/address>\n
<\/strong>\u201eAmeri\u010dki novinari su zaprepa\u0161teni zbog oduzimanja telefonskih zapisa agencije Associated Press bez upozorenja koje je izvr\u0161ilo Ministarstvo pravde da bi utvrdilo izvor curenja informacija iz CIA-e. To je bio podsjetnik na hitnu potrebu za ‘za\u0161titnim zakonom’ koji bi \u0161titio povjerljivost novinarskih izvora na federalnom nivou. Obnova zakonskog procesa je mala utjeha za Jamesa Risena iz The New York Timesa, kojem je sud naredio da svjedo\u010di protiv biv\u0161eg uposlenika CIA-e koji je optu\u017een za odavanje tajnih informacija. A jo\u0161 manje za Barretta Browna, mladog slobodnog novinara koji se suo\u010dava sa zatvorskom kaznom od 105 godina zbog objavljivanja informacija koje su hakeri dobili od Stratfora, privatne obavje\u0161tajne firme s bliskim vezama sa federalnom vladom.\u201d<\/strong>\u00a0<\/address>\n

\u010cini se da je u osnovi ovako \u010dvrste pozicije Obamine administracije naglasak na nacionalnoj sigurnosti, naro\u010dito nakon napada 11. septembra u New Yorku i Washingtonu. Kao \u0161to se navodi u tekstu agencije Associated Press, \u201eU godini intenzivnog javnog interesa za programe nadzora Nacionalne agencije za sigurnost, vlada se prilikom uskra\u0107ivanja informacija pozvala na nacionalnu sigurnost rekordnih 8.496 puta, \u0161to predstavlja porast od 57 posto u odnosu na prethodnu godinu i vi\u0161e nego dvostruko ve\u0107i broj u odnosu na Obaminu prvu godinu, kada se vlada na ovaj razlog pozvala 3.658 puta. Ministarstvo odbrane, koje uklju\u010duje NSA, te CIA, odgovorni su za gotovo sve te slu\u010dajeve.\u201c<\/p>\n

Interesi privatnosti su jo\u0161 jedan uzrok nazadovanja u oblasti slobode informacija, kao \u0161to sam navela u kolumni za Online Journalism Review. Novine koje su objavile javne podatke o gra\u0111anima koji imaju dozvolu za posjedovanje oru\u017eja su se na\u0161le pod opsadom zgro\u017eenih gra\u0111ana koji su to smatrali zadiranjem u privatnost. (Dio zgra\u017eanja su, nema sumnje, podstrekavale organizacije kao \u0161to je Savezno udru\u017eenje vlasnika vatrenog oru\u017eja.) Ti isti gra\u0111ani su pohvalili upla\u0161ene javne slu\u017ebenike koji su reagovali uklanjanjem ovih podataka \u2013 koji se po zakonu smatraju javnim \u2013 iz javnih arhiva u svojim op\u0161tinama.<\/p>\n

Ameri\u010dka javnost, mada generalno podr\u017eava slobodu \u0161tampe, nikada se nije naro\u010dito zanimala za konkretne pojedinosti borbe za o\u010duvanje te slobode. A sada je i oslabljenim medijima te\u0161ko da vode tu borbu. Sa smanjenjem njihovog tradicionalnog izvora prihoda, ogla\u0161avanja, i sa \u0161irenjem konkurencije, institucije koje su se nekada borile za slobodan pristup informacijama danas za to imaju manje sredstava. Kada sam 1981. godine po\u010dela da radim za Des Moines Register \u2013 vode\u0107i list u dr\u017eavi Iowi \u2013 on je imao vlastitu advokatsku slu\u017ebu sa tri advokata koji su se isklju\u010divo bavili pitanjima slobodnog pristupa informacijama. Redovno su se sastajali sa urednicima i izvje\u0161ta\u010dima u na\u0161oj redakciji da bi osigurali da na\u0161i izvje\u0161taji budu \u0161to pouzdaniji i energi\u010dniji. Ali oni su tako\u0111e besplatno vodili borbu za slobodan pristup informacijama \u0161irom dr\u017eave. Ovo je bila prili\u010dno \u010desta praksa u cijeloj zemlji, pri \u010demu su vode\u0107e medijske organizacije insistirale na otvorenosti i transparentnosti, podnosile zahtjeve za pristup informacijama, te tu\u017eile organe vlasti kada nisu po\u0161tovali zakone o otvorenim sjednicama i otvorenim javnim arhivima.<\/p>\n

Sada su mnoge od tih medijskih organizacija oslabljenje, a borbu su nastavila da vode dr\u017eavna vije\u0107a za slobodan pristup informacijama, kao i neprofitne organizacije na dr\u017eavnom nivou, me\u0111u kojima su dugogodi\u0161nje pouzdane organizacije kao \u0161to su CPJ, Reporters Committee for Freedom of the Press, Student Press Law Center, te novije organizacije kao \u0161to je Sunlight Foundation.<\/p>\n

Zov tajnosti je, me\u0111utim, veoma zavodljiv. Kao \u0161to je napisao pokojni Senator Patrick Moynihan u svojoj izvrsnoj knjizi, \u201eSecrecy\u201c: \u201eMo\u017ee se tvrditi … da je tajnost za gubitnike. Za ljude koji ne uvi\u0111aju koliko su informacije zapravo va\u017ene. Sovjetski Savez je to prekasno uvidio. Otvorenost je sada isklju\u010divo, i isklju\u010divo ameri\u010dka, prednost. Dovodimo je u opasnost zato \u0161to i dalje djelujemo na na\u010din koji je prevazi\u0111en. Vrijeme je da se iskorijeni tajnost vlasti, taj najprisutniji relikt iz vremena hladnog rata. Vrijeme je da po\u010dnemo s izgradnjom temelja za vrijeme otvorenost koje je ve\u0107 tu.\u201c<\/p>\n

Umjesto toga, daleko od izgradnje ovih temelja, sloboda informacija u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama zaostaje. Kao \u0161to pokazuje Obamin \u010dvrst stav, dobri zakoni i dobro naslje\u0111e sami po sebi ne garantuju nastavak ozdravljenja slobode informacija. Nu\u017ean je oprez. Ove preporuke CPJ-a u pismu Bijeloj ku\u0107i nude put koji vi\u0161e obe\u0107ava:<\/p>\n

\u2022 \u201eAfirmisati i pru\u017eiti garancije da novinari ne\u0107e biti suo\u010deni sa zakonskim rizicima i da ne\u0107e biti krivi\u010dno gonjeni zbog primanja povjerljivih i tajnih podataka.<\/p>\n

\u2022 \u201eBiti otvoreniji u pogledu obima i prirode Nacionalne agencije za sigurnost i drugih aktivnosti nadzora koje se primjenjuju na doma\u0107e i strane novinare. Razvijati smjernice kojima se ograni\u010dava nadzor nad komunikacijama novinara da bi se osigurao integritet prava novinara da \u0161tite svoje izvore.<\/p>\n

\u2022 \u201ePrimjenjivati revidirane smjernice Ministarstva pravde i sprje\u010davati izdavanja nepotrebnih, pre\u0161irokih i tajnih sudskih naloga za dobijanje dokumentacije novinara.<\/p>\n

\u2022 \u201eOkon\u010dati praksu podno\u0161enja krivi\u010dnih prijava za \u0161pijuna\u017eu protiv ljudi koji novinarima otkriju povjerljive informacije, \u0161to mo\u017ee imati efekat obeshrabrivanja i ugro\u017eavanja slobodnog protoka informacija o pitanjima od javnog interesa.<\/p>\n

\u2022 \u201eIspuniti obe\u0107anja da \u0107e se pove\u0107ati transparentnost aktivnosti vlasti i okon\u010dati zastra\u0161ivanje od strane vlasti prema zvani\u010dnicima koji bi mogli govoriti za \u0161tampu. Nametnuti davanje trenutnih i manje restriktivnih odgovora na zahtjeve za pristup informacijama, te sistematska i dalekose\u017enija nastojanja da se smanji pretjerana upotreba povjerljivosti. Poticati dr\u017eavne slu\u017ebenike da budu otvoreniji i pristupa\u010dniji za novinarske istrage.<\/p>\n

\u2022 \u201eZagovarati naj\u0161ire mogu\u0107e definicije ‘novinara’ i ‘novinarstva’ u eventualnom federalnom zakonu o za\u0161titi. Federalni zakon o za\u0161titi treba da \u0161titi postupak prikupljanja informacija, a ne profesionalne kvalifikacije, iskustvo ili status, kako se ne bi mogao koristiti kao sredstvo za de facto izdavanje dozvole od strane vlasti.\u201c<\/p>\n

Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta ‘Public Data Now’ podr\u017eanog od strane Holandske ambasade u BiH. Tekstove vezane za pristup podacima i data novinarstvo mo\u017eete \u010ditati u na\u0161em serijalu ovdje.<\/p>\n

Media.ba<\/a><\/p>\n

* Geneva Overholser je vi\u0161a \u010dlanica nastavni\u010dkog vije\u0107a centra Univerisity of Southern California Annenberg Center on Communication Leadership and Policy i nezavisna novinarka u New York Cityju. Za MC Online pi\u0161e o izazovima slobodnog pristupa informacijama sa kojima se suo\u010dava ameri\u010dko dru\u0161tvo.<\/address>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ameri\u010dka javnost se nikada nije naro\u010dito zanimala za konkretne pojedinosti borbe za o\u010duvanje slobode \u0161tampe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-164728","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164728","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=164728"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164728\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=164728"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=164728"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=164728"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}