{"id":163886,"date":"2014-11-13T08:08:19","date_gmt":"2014-11-13T07:08:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=163886"},"modified":"2014-11-13T09:15:02","modified_gmt":"2014-11-13T08:15:02","slug":"koji-rad-za-koju-klasu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/13\/koji-rad-za-koju-klasu\/","title":{"rendered":"Koji rad za koju klasu?"},"content":{"rendered":"![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Srecko-Pulig-300x223.jpg\" "\\"Srecko")
Kada srednji sloj shvati da je u krizi i da propada, ne\u0161to \u0107e se morati dogoditi \u2013 \u010desto \u010dujemo od onih koji misle da je ba\u0161 taj sloj, a ne nekakva retrogradna radni\u010dka klasa, ona sol zemlje koja dr\u017ei dru\u0161tva na okupu. U tradiciji lijevog mi\u0161ljenja pro\u0161loga stolje\u0107a tzv. srednja klasa izjedna\u010davana je, uglavnom s dobrim razlozima, s klasom kolebljivaca. Onih koji \u0107e se pridru\u017eiti progresivnim ili regresivnim politi\u010dkim snagama u dru\u0161tvu samo s obzirom na to kako prosude svoj trenutni interes. A taj interes goni prvenstveno konformisti\u010dka \u017eelja za sigurno\u0161\u0107u i stabilno\u0161\u0107u poretka, u kojem oni vide \u0161ansu i garanciju svojih \u2018malih\u2019 poslova. U situacijama narodnofrontovskih mobilizacija, kakve su postojale u Evropi u prvoj polovini pro\u0161log stolje\u0107a, a drugdje i kasnije, njihov izbor mo\u017ee biti i pridru\u017eivanje novim revolucionarnim vlastima. Ovda\u0161nja revizionisti\u010dka pri\u010da koja u konfiskacijama vlasni\u0161tva i nacionalizacijama poslova srednjeg sloja nakon Drugog rata (problem krupne, \u010desto strane, bur\u017eoazije ostavimo sada po strani) vidi samo totalitarno nasilje nad njim, a ne i \u010desto racionalan izbor ve\u0107ine njegovih pripadnika da sudjeluju u gra\u0111enju novih dru\u0161tvenih odnosa, \u010dini medvje\u0111u uslugu mitologiji \u2018heroike srednjeg sloja\u2019. A \u0161to tek re\u0107i o nastupanju \u2018jugoslavenske srednje klase\u2019 u \u017eelji da zbaci ograni\u010denja socijalizma od trenutka kada je procijenila da bi bez njega mogla bolje profitirati? Izgleda da se ovaj sloj \u2013 damo li mu na trenutak autonomnu ulogu subjekta po sebi i za sebe \u2013 malo puno pre\u0161ao kada je odlu\u010dio sudjelovati u ubijanju teleta, ne bi li se na brzinu do\u010depao svoje \u0161nicle. Odustajanjem od pripisane mu kolebljivosti on je barem na trenutak \u2013 negdje oko ru\u0161enja Berlinskog zida, od \u010dega \u010detvrt stolje\u0107a neki i slave \u2013 povjerovao u svoju novu vode\u0107u ulogu u nastupaju\u0107em \u2018narodnom kapitalizmu\u2019.<\/p>\n
No \u0161to se doga\u0111a danas, kada mainstream i dalje rado pothranjuje bum, ali i konstatira krizu tog istog sloja? Uz opasnost da jako pojednostavimo slo\u017eene dru\u0161tvene procese, mo\u017eemo uvodno konstatirati: on se proletarizira. Tako propast malog poduzetnika za njega u najgorem slu\u010daju mo\u017ee zna\u010diti povratak u status najamnog radnika, iz kojega je \u2013 i to je va\u017ena motivacija \u2013 upravo htio pobje\u0107i. No \u0161to danas, u postfordisti\u010dkom razdoblju, zna\u010de izrazi poduzetnik, najamnik i sl., kada sistem \u2013 o tome smo ovdje ve\u0107 pisali \u2013 sve radne odnose tendira pretvoriti u ugovorne odnose dva entiteta, oba shva\u0107ena kao \u2018poduze\u0107a\u2019? Radnik se danas sve vi\u0161e shva\u0107a kao vanjski dobavitelj, koji ne prima nadnicu ili pla\u0107u dovoljnu za vlastitu reprodukciju, ve\u0107 dobiva samo nadoknadu za svoj radni u\u010dinak. Slijedimo li podjelu talijanskog postoperaisti\u010dkog teoreti\u010dara Sergija Bologne, radnici su danas \u2018autonomni\u2019 odnosno \u2018ovisni\u2019 s obzirom na to obavljaju li ovisni ili neovisni rad. A unutar ni\u0161e neovisnog rada mo\u017eemo onda razlikovati autonomni rad tradicionalnog tipa (obavlja ga selja\u0161tvo, trgovci, slobodna zanimanja, sa svojim stale\u0161kim udru\u017eenjima) od druge generacije autonomnog rada. I ba\u0161 o toj generaciji, u razlici spram \u0161ire prihva\u0107enog pojma prekarijata, treba ne\u0161to re\u0107i.<\/p>\n
Rije\u010d je o nastajanju brojnih \u2018novih zanimanja\u2019 proiza\u0161lih iz uvo\u0111enja i brzog \u0161irenja informacijskih tehnologija. Taj \u2018autonomni rad druge generacije\u2019 do\u017eivio je svoju ekspanziju i eufori\u010dno prihva\u0107anje na Zapadu 1990-ih godina (u nas desetlje\u0107e kasnije), da bi ga nakon toga vrlo nasilno pogodila kriza sektora koji se zasnivaju na upotrebi znanja. Najve\u0107i problem neovisnog rada postala je dru\u0161tvena nesigurnost (neizvjesno mirovinsko i socijalno osiguranje itd.). Za razliku od \u2018tradicionalnih\u2019 oblika neovisnog rada, ovaj nove generacije uistinu i dalje zapo\u0161ljava (npr. medijska i zabavna industrija, gdje jedni oblici radnih kolektiva propadaju, ali drugi nastaju). No radnici u tom \u2018sektoru\u2019 do\u017eivjeli su ve\u0107 sav sjaj i bijedu tzv. novih ekonomija. U svugdje razli\u010ditim, ali povijesno kratkim razdobljima ekonomskog buma imali su vi\u0161e koristi od toga od ostalih. Da bi ih danas, u doba ekonomske krize i stagnacije, posljedice te krize pogodile ja\u010de i vi\u0161e no druge. Sva ta masa sve vi\u0161e dekvalificiranih stru\u010dnjaka koja je prisiljena na neovisan rad, kao i rastu\u0107i broj poluautonomnih \u2018projektnih radnika\u2019, \u017eive u uvjetima stalne prekarnosti. No oni postaju dominantnim dijelom dru\u0161tva. Pa ako vjerujemo da ih je i dalje dobro opisivati kao srednji sloj, njega vi\u0161e ne karakterizira trend osiroma\u0161enja. Jer on se vi\u0161e ili manje ve\u0107 dogodio i zavr\u0161io s generacijama nas starijih. Za mla\u0111e, ali opet i za mnoge sve ranije otpisane starije, na djelu je nova pripadnost sloju working poors. Radi se o ve\u0107ini koja uvijek iznova ne\u0161to radi, a svejedno je siroma\u0161na i dovedena do ruba pre\u017eivljavanja. Samo \u0161to to vi\u0161e nije prolazni trend, nego trajno definirano stanje.<\/p>\n
Postfordisti\u010dki oblici rada dakle postaju sve kompleksniji i ra\u0161\u010dlanjeniji i ne mogu se podvesti pod izraze normalni s jedne i atipi\u010dni ili prekarni oblici rada i zapo\u0161ljavanja s druge strane. Naro\u010dito nije realno o\u010dekivati da \u0107e se, kroz procese reindustrijalizacije koje predla\u017ee ljevica, posebno tamo gdje je industrija fordisti\u010dkog tipa najvi\u0161e propala, kao u nas, pokrenuti i povratak tzv. normalnog zapo\u0161ljavanja, a protiv rastu\u0107eg trenda postfordisti\u010dke fleksibilizacije rada. Pomisao da \u0107e zapo\u0161ljavanje na neodre\u0111eno zna\u010diti i neku stabilnost tih poslova (iako stalno gledamo kako i ta mjesta propadaju) ili da \u0107e besmislena kategorija \u2018samostalnih poduzetnika\u2019 uspje\u0161no nadomjestiti druge koncepte poduze\u0107a, podcjenjuje dubinu promjena koje su se u me\u0111uvremenu dogodile. A dogodile su se promjene u pravnoj prirodi radnih odnosa (od radnog prava prema civilnom i ugovornom), u materijalnim uvjetima rada, oblicima poduzetni\u0161tva, anga\u017emana tzv. ljudskog kapitala radne snage. Neodre\u0111ena budu\u0107nost, nesigurnost, stres zbog radne preoptere\u0107enosti, pa sve gori uvjeti \u017eivota u gradovima, slabljenje javnih usluga, nekretninske \u0161pekulacije, sve to utje\u010de na kvarenje \u017eivota \u2018neovisnih radnika\u2019 i \u2018samostalnih poduzetnika\u2019. Pa onda i na propadanje obiteljskog \u017eivota, koji postaje odrazom ovih \u2018vanjskih\u2019 oblika egzistencije. Te\u0161ko\u0107e koje mladi imaju u tra\u017eenju primjerenog zaposlenja (i izbjegavanju zamki postavljenih od onih koji ih \u017eele samo \u0161to vi\u0161e i nakratko eksploatirati) spre\u010davaju ih u stvaranju obitelji, vra\u0107aju u roditeljske domove (ako ovi postoje), a \u017eenama onemogu\u0107avaju ili odla\u017eu odluku o materinstvu.<\/p>\n
Ali pesimizam i katastrofizam u viziji postfordizma ne mogu nam odgovoriti ni na jednostavno pitanje: za\u0161to takve nametnute \u017eivotne stilove i forme djelovanja toliki ljudi jo\u0161 uvijek smatraju prihvatljivima? Dio odgovora glasi \u2013 nitko ih ne pita. No kako ovu situaciju promijeniti? Mo\u017eda treba po\u010deti, kao postoperaisti, problematiziranjem \u2018zlatnih\u2019 vremena fordizma? Jer je o\u010dito da stalno radno mjesto, do\u017eivotna zaposlenost, prihva\u0107anje industrijskih i drugih dru\u0161tvenih hijerarhija i propisane organizacije prostora i vremena od strane vi\u0161ih instanci (bile one despotske ili pokroviteljske), nisu tako sjajni ideali koji bi motivirali mase. Posebno ne one koje jo\u0161 uvijek mo\u017eemo ozna\u010diti kao stvarne ili wannabe srednje slojeve.<\/p>\n
Nove ekonomije, misli spominjani Bologna, ne mo\u017eemo shvatiti samo kao kontrarevoluciju, neku univerzalnu urotu protiv rada. Radi se o novoj mobilizaciji izvora na na\u010din neusporediv s prija\u0161njim epohama, u kojoj se doga\u0111a pove\u0107anje produktivnosti i profitabilnosti kapitala. O\u010dito je da postfordizam kao model ne proizvodi samo gubitnike. Ostaje pitanje koja je cijena tih promjena za ve\u0107inu i u kojoj \u2018valuti\u2019 se ona mo\u017ee izraziti.<\/p>\n
Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Postfordisti\u010dki oblici rada postaju sve kompleksniji i ra\u0161\u010dlanjeniji. Nije realno o\u010dekivati da \u0107e se kroz procese<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-163886","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163886","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163886"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163886\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163886"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163886"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163886"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}