{"id":163600,"date":"2014-11-11T07:53:42","date_gmt":"2014-11-11T06:53:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=163600"},"modified":"2014-11-12T09:17:48","modified_gmt":"2014-11-12T08:17:48","slug":"jos-nismo-naucili-voditi-dijalog-o-ratu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/11\/jos-nismo-naucili-voditi-dijalog-o-ratu\/","title":{"rendered":"Jo\u0161 nismo nau\u010dili voditi dijalog o ratu"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorica: Tatjana Groma\u010da Vadanjel<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-163601\" title=\"Vesna Ter\u0161eli\u010d\/Novi list\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/11\/Vesna-Terselic-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" \/>Vesna Ter\u0161eli\u010d, mirovna aktivistkinja i antifa\u0161istkinja, na hrvatskoj je mirovnoj sceni od po\u010detka rata tijekom devedesetih, gdje se najprije anga\u017eirala u osnivanju i radu hrvatske Antiratne kampanje. U listopadu godine 2004. iz organizacija Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Gra\u0111anski odbor za ljudska prava i Hrvatski helsin\u0161ki odbor osnovana je Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Ovih je dana Centar Documenta proslavio deset godina svoga rada, \u0161to se poklopilo s prosvjedima hrvatskih branitelja, koji su pak kao izra\u017eenu metu vlastita neprijateljstva ozna\u010dili \u00bbDocumentu\u00ab, i voditeljicu Centra, Vesnu Ter\u0161eli\u010d, ina\u010de dobitnicu mnogih visokih, me\u0111unarodnih i doma\u0107ih priznanja i odli\u010dja za svoj rad.<\/p>\n<p><em>Hrvatski su vas branitelji, odnosno, hrvatski ratni invalidi, prozvali da s udrugom \u00bbDocumenta\u00ab, a u suradnji s Vladom, radite na destrukciji dr\u017eavnih temelja. Svojevrstan ste odgovor kao udruga, zajedno sa Zoranom Pusi\u0107em, predsjednikom upravnog odbora Documente, dali na va\u0161im web stranicama, a mo\u017eete li ovdje jo\u0161 jednom sumirati bit?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Najbitnije je da, ako je afirmiranje prava svih civilnih \u017ertava rata \u2013 svih koji su kao dr\u017eavljani i dr\u017eavljanke, stanovnici i stanovnice Hrvatske stradali u vrijeme rata u devedesetima u Hrvatskoj \u2013 ne\u0161to \u0161tetno, onda mi radimo ne\u0161to lo\u0161e. Ja vjerujem da radimo na promicanju prava na pravi\u010dni sudski postupak, na istinu, prava na obe\u0161te\u0107enje svih koji su stradali, i \u010dini mi se to jako va\u017enim. \u010cini mi se va\u017enim raditi na utvr\u0111ivanju \u010dinjenica, kako bi \u0161to malobrojniji bili prijepori oko okolnosti stradanja, jer je to za nas kao dru\u0161tvo va\u017eno, kako bi se distancirali od nasilja, kako bi ga osudili, osudili po\u010dinitelje zlo\u010dina i dali podr\u0161ku civilnim \u017ertvama koju do sada nisu dobili, a na nju imaju pravo i zaslu\u017euju je.<\/p>\n<p><strong>S imenom i prezimenom<\/strong><\/p>\n<p><em>Optu\u017euje vas se da ste utjecali na pripremu novog zakona o braniteljima, koji bi trebao izjedna\u010diti sve civilne i vojne \u017ertve rata. \u0160to je u tome lo\u0161e, zbog \u010dega to ljuti i vrije\u0111a dio braniteljske populacije?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Polazim od ravnopravnosti svih ljudi, po\u0161tivanja ljudskih prava, i po\u0161tovanja Ustava Republike Hrvatske, odnosno svih vrijednosti koje su u njega upisane. Ono \u0161to nam se pripisuje, mislim neopravdano, je da izjedna\u010davamo \u017ertve i agresore. No treba znati da mi, kada istra\u017eujemo \u010dinjenice, uvijek inzistiramo na utvr\u0111ivanju svih okolnosti stradanja, jer svaki zlo\u010din treba sagledati unutar konteksta po\u010dinjenja tog zlo\u010dina, kao \u0161to treba sagledati i njegove uzroke. Mislim da je vrlo va\u017eno na prvom mjestu iskazati po\u0161tovanje svima koji su stradali time \u0161to se bilje\u017ei njihovo ime i prezime, sa svim podacima koji su poznati o toj osobi, s to\u010dnim opisom na\u010dina stradanja. Smatram da im to dugujemo, kako onima koji su ubijeni, tako onima koji su nestali, mislim da tu nema nikakve opasnosti od izjedna\u010davanja. Za nas kao organizaciju za ljudska prava je va\u017eno re\u0107i da \u017ertve pate bez obzira na to na kojoj su strani rata i ideolo\u0161kih podjela stradale, i da zakonodavac, Hrvatski sabor, predlaga\u010d jednog budu\u0107eg zakona o civilnim \u017ertvama rata, koji je razli\u010dit od zakona o braniteljima, treba imati na pameti potrebu za ravnopravno\u0161\u0107u, a naravno i osnovna prava na obe\u0161te\u0107enje i priznavanje patnje svake civilne \u017ertve. Republika Hrvatska sada ne priznaje kao civilnu \u017ertvu ni Vukovarca srpske nacionalnosti Mladena Mrki\u0107a, in\u017eenjera agronomije i tada direktora kooperacije u Vupiku, koji je u srpnju 1991. odveden ispred zgrade u kojoj je stanovao, a ni Miju Radi\u0107a, invalida u kolicima s distrofijom mi\u0161i\u0107a hrvatske nacionalnosti, koji je u studenom 1991. odvojen od obitelji na Veleprometu i odveden u Negoslavce. Nikad se nisu vratili.<\/p>\n<p><em>Imate li vi odgovor na pitanje koje je na skupu Documente u Vukovaru postavio savjetnik ministra branitelja, gospodin Bojan Glava\u0161evi\u0107, zbog \u010dega je i razljutio dio braniteljske populacije \u2013 zbog \u010dega je PTSP prisutniji kod na\u0161ih ljudi nego kod ljudi iz Srpske krajine, koji su uza sve i izgubili rat?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Za odgovor na to pitanje nemamo dovoljno podataka. Mislim da je va\u017eno da je braniteljima oboljelim od PTSP-a priznat status, da je prepoznata ta potreba i odgovorilo se na nju kroz zakonom regulirana rje\u0161enja, a za one s druge strane rata ta mogu\u0107nost nije niti postojala. Me\u0111utim, za civilne \u017ertve takva se mogu\u0107nost nije stvorila. Zbog toga mislim da je sada, toliko vremena nakon po\u010detka rata, krajnje vrijeme da se stvaraju mogu\u0107nosti podr\u0161ke i obe\u0161te\u0107enja za civilne \u017ertve rata. Ministarstvo je napravilo iskorak za \u017ertve seksualnog zlostavljanja, ali se sada treba okrenuti i svim drugima, kako obiteljima ubijenih, nestalih, \u017ertvama granatiranja, roditeljima ubijene djece, mina, onima koji su pre\u017eivjeli logore, zatvore i pritvore i bili su u njima \u017ertve mu\u010denja, onima koji su stradali u teroristi\u010dkim aktima&#8230; Tu su i \u017ertve delo\u017eacija, i mnogih drugih te\u0161kih povreda ljudskih prava, zato je va\u017eno voditi raspravu tko su sve civilne \u017ertve rata, i postaviti pitanje \u0161to je sa civilima koji su stradali u post ratnim eksplozijama bombi koje su ostale po ku\u0107ama, iz vatrenog oru\u017eja koje nije predano, jesu li i oni civilne \u017ertve rata? To je rasprava koju kao dru\u0161tvo trebamo voditi.<\/p>\n<p><strong>Ograni\u010davaju\u0107i naziv rata<\/strong><\/p>\n<p><em>No \u010dini se da je prostor za raspravu prili\u010dno su\u017een.<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Prostor za raspravu je su\u017een jer se jo\u0161 nismo nau\u010dili voditi dijalog o ratu, jo\u0161 smo u procesu tranzicije prema demokraciji u kojoj \u0107e se mo\u0107i posve afirmirati sloboda govora i izra\u017eavanja. A to zna\u010di izra\u017eavanja razli\u010ditih stavova i interpretacija o Domovinskom ratu. Mislim da je taj prostor bitno su\u017een Deklaracijom o Domovinskom ratu, koja s razine Hrvatskog sabora propisuje samo jednu interpretaciju. To je ono na \u0161to se i branitelji koji prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja pozivaju. Mislim da je iznimno va\u017eno za napredak demokracije mo\u0107i govoriti o tome \u0161to se dogodilo u Hrvatskoj bez takvih ograni\u010denja. Ono \u010demu svjedo\u010dimo, posebno zadnjih mjeseci, su hajke na sve one koji imaju razli\u010dito mi\u0161ljenje o ratu.<\/p>\n<p><em>Je li, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, naziv Domovinski rat najsretniji ili najprecizniji naziv koji se mo\u017ee koristiti, postoji li mo\u017eda neki bolji?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Naziv je ograni\u010davaju\u0107i, a zapravo je preuzet iz naziva Domovinskog rata koji je u Sovjetskom Savezu koristio Staljin, a u Hrvatskoj po\u010deo koristiti tada\u0161nji predsjednik Franjo Tu\u0111man. Sad je u \u0161irokoj upotrebi, tako da se vrlo te\u0161ko mo\u017ee afirmirati neki drugi naziv. Ono o \u010demu treba voditi ra\u010duna je da je taj naziv vrlo te\u0161ko prihvatljiv, primjerice za Srbe u Hrvatskoj. Mo\u017eda bi trebali razmi\u0161ljati, raspravljati i o nekom drugom imenu, koje bi uklju\u010dilo vi\u0161e interpretacija rata, a ne samo ovu jednu, dominantnu, koja je upisana u Deklaraciju o Domovinskom ratu. Recimo naziv \u00bbRat devedesetih u Hrvatskoj\u00ab. U Hrvatskoj se, prema mom mi\u0161ljenju vodio obrambeni rat, ali s nekim elementima gra\u0111anskog rata. Naziv bi trebao izraziti kompleksan karakter rata. Bilo bi se va\u017eno sjetiti i da u Hrvatskoj trebamo govoriti ne samo o ratu na tlu Hrvatske, nego i o ratu u Bosni i Hercegovini, unutar kojega je ratovao i HVO, ali i pripadnici jedinica Hrvatske vojske. Tu je va\u017eno pogledati kakva je bila Tu\u0111manova i \u0160u\u0161kova politika prema BiH, \u0161to je to zna\u010dilo za rat u BiH, a sve se to gubi kada interpretacija postaje pojednostavljena.<\/p>\n<p><em>Kojim mehanizmima potaknuti kod ljudi svijest i sposobnost ve\u0107eg me\u0111usobnog razumijevanja? \u010cini li se vama, koji toliko dugo radite na pitanjima ljudskih prava, da nismo i\u0161li naprijed, nego unazad kao dru\u0161tvo?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Ja vidim da idemo korak naprijed, dva koraka nazad, tri koraka naprijed, jedan korak nazad, \u0161to i jest normalno za dru\u0161tva u prijelaznoj fazi. Mi smo jo\u0161 uvijek u prijelazu iz vi\u0161estrukih sustava pod\u010dinjenosti, i jako se te\u0161ko stvara prostor slobode, prostor slobode za slobodu izra\u017eavanja. O\u010dekivanje da \u0107emo o svemu imati jednu, dominantnu interpretaciju toliko je karakteristi\u010dno za monarhije u kojima se nekada \u017eivjelo, za Habsbur\u0161ku, pa za nekada\u0161nju Kraljevinu Jugoslaviju, karakteristi\u010dno je i za jugoslavenski socijalizam, gdje se u javnosti artikulirala jedna istina. Uvijek se ne\u0161to spremalo u ormare, ne\u0161to se zadr\u017eavalo nevidljivim. Te\u0161ko se priviknuti na mogu\u0107nost da bi u demokraciji zapravo sr\u017e stvari trebala biti da mo\u017eemo imati razli\u010dita mi\u0161ljenja, koja u javnosti onda mo\u017eemo zastupati razli\u010ditim argumentima, a da je ono \u0161to je vrlo va\u017ean posao i znanstvenih i vladinih institucija, dokumentiranje faktografije. Tu Documenta nastoji dati svoj doprinos u dokumentiranju \u010dinjenica.<\/p>\n<p><em>Za one koji mo\u017eda nisu detaljnije upoznati, recite malo o \u010dinjenicama koje dokumentirate.<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Najva\u017enija su istra\u017eivanja ljudskih gubitaka. U razgovoru s ljudima, na terenu, doznajemo o sudbini ubijenih i nestalih, kako bi zabilje\u017eili imena, prezimena, sve mogu\u0107e podatke o okolnostima stradanja, kako bi mogli kontekstualizirati ono \u0161to se dogodilo. Mislim da apsolutno imamo tu du\u017enost kao dru\u0161tvo, znati imena svih ubijenih, nestalih, \u017ertava tortura i te\u0161kih kr\u0161enja ljudskih prava, bez obzira na to koje su oni bili nacionalnosti, ideologije, koje su bile njihove pripadnosti. Documenta se odlu\u010dila na to kada smo vidjeli da nema volje za to ni u vladinim, ni u znanstvenim institucijama. S druge strane nam se \u010dinilo da je jako va\u017eno \u010duvati osobna sje\u0107anja ljudi na 20. stolje\u0107e, tako da u na\u0161oj zbirci ima vi\u0161e od 500 video intervjua, objavljenih na web stranici u kojima ljudi govore o svojim sje\u0107anjima i vi\u0111enjima vremena od dvadesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a pa nadalje. Tu se mozai\u010dki vide te velike razlike, to da uop\u0107e ne govorimo jednim glasom. Niti ne smijemo govoriti jednim glasom, vrlo je va\u017eno to vi\u0161eglasje. Ali se kao dru\u0161tvo jo\u0161 ne usu\u0111ujemo jedni drugima dati tu slobodu da mislimo razli\u010dito, i tu je veliki problem. Jer kada se name\u0107u interpretacije gu\u0161i se kreativnost, ne samo u smislu umjetni\u010dkog stvaranja, nego u smislu bilo kojeg drugog stvaranja, gospodarskog, poduzetni\u010dkih pothvata\u2026<\/p>\n<p><strong>Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/strong><\/p>\n<p><em>U deset godina svoga postojanja Documenta je obavila velik posao. Va\u0161i su ljudi doslovce i\u0161li po hrvatskim selima i gradovima, od ku\u0107e do ku\u0107e, i intervjuirali gra\u0111ane, sakupljali podatke. Puno je segmenata va\u0161eg rada, no ovaj se \u010dini osobito va\u017ean upravo zbog svoje vjerodostojnosti, vjeruje mu se, jer dolazi od samih aktera doga\u0111aja.<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Nismo jo\u0161 uspjeli oti\u0107i u sva mjesta u koja bismo \u017eeljeli, ali smo obi\u0161li velik dio Hrvatske, na\u0161i su istra\u017eiva\u010di stvarno radili od ku\u0107e do ku\u0107e. Ove \u0107emo jeseni po\u010deti s objavom podataka o stradalima i nestalima za zapadnu Slavoniju, i rado bismo zajedni\u010dki objavili podatke s Ministarstvom branitelja, jer su na\u0161i podaci komplementarni. Mi smo im to predlo\u017eili, ali jo\u0161 nismo dobili odgovor. Smatramo da bi se svi podaci koji su prikupljeni trebali povezati kako bi zajedni\u010dki bili objavljeni, kako bi se pomalo ipak stekla slika o svim \u017ertvama rata u Hrvatskoj. Jo\u0161 snimamo intervjue, i ovo je prilika da pozovem ljude da nam se jave i predlo\u017ee koga jo\u0161 snimiti, jer je jako va\u017eno sa\u010duvati sje\u0107anja, osobito onih koji su svjedoci povijesti, a ve\u0107 su u poznim godinama. Glasovi ljudi su ne\u0161to najdragocjenije, \u0161to bismo \u017eeljeli sa\u010duvati. Osim toga, ti ljudi su va\u017eni da ka\u017eu \u0161to im se \u010dini da su najva\u017eniji prioriteti sada, kako sada graditi povjerenje me\u0111u ljudima. Jer hrvatsko je dru\u0161tvo jo\u0161 uvijek pred suo\u010davanjem s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Mi se jo\u0161 nismo distancirali i osudili nasilje koje je po\u010dinjeno u Drugom svjetskom ratu, u vrijeme jugoslavenskog socijalizma i u vrijeme rata u devedesetima. Na generalnoj razini napravili smo odmak od devedesetih. Ve\u0107ina sugovornika u Hrvatskoj danas ka\u017ee da je svaki zlo\u010din zlo\u010din, da svaki zlo\u010din, posebno ratni zlo\u010din, treba procesuirati, da svaki zlo\u010din zaslu\u017euje osudu. Ali jo\u0161 uvijek trebamo sazrijevati prema dijalogu o ratu. Posebno mlade generacije zaslu\u017euju da \u010duju \u010dinjenice, i trebaju i ohrabrivanje za vlastita istra\u017eivanja.<\/p>\n<p><em>Podaci koje u Documenti sakupljate potrebni su prije svega samim \u017ertvama rata, a njih zapravo ima me\u0111u raznim nacionalnostima\u2026<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Da, ti su podaci najva\u017eniji \u017ertvama, ali trebaju i dru\u0161tvu u cjelini. Objavom u knjizi pam\u0107enja mogu postati spomenik svim ubijenima i nestalima. Do sada smo u istra\u017eivanju ljudskih gubitaka u Hrvatskoj &#8216;91.-&#8216;95. pokrili najve\u0107i dio ratom pogo\u0111enih podru\u010dja RH, uz izuzetak podru\u010dja biv\u0161e op\u0107ine Karlovac te ve\u0107eg dijela Like i Dalmacije. Na osnovi obavljenih intervjua sa 6.128 \u010dlanova obitelji i poznanika \u017ertava i drugih relevantnih izvora, do sada je u bazi podataka Documente evidentirano 10.577 poginulih i nestalih gra\u0111ana RH. \u0160to smo god mogli napravili smo za priznavanje patnje ljudi koji su stradali, i to patnje Hrvata, Srba, \u010ceha, Bo\u0161njaka, Talijana, ljudi svih nacionalnosti u Hrvatskoj. Kod nas je jo\u0161 uvijek prisutan na\u010din gledanja da imamo zatvoreni krug unutar kojega svaka grupa prije svega gleda stradanja svojih, i vrlo se te\u0161ko otvara prema sudbini drugih, a to je ne\u0161to \u0161to se te\u0161ko mijenja. Za to treba jedno, dva ili tri desetlje\u0107a, ali to ne treba samo \u017ertvama, nego zapravo govori o dru\u0161tvenom zdravlju, i o tome koliko smo uspjeli iscijeliti svoje rane. Mislim da se rane prije svega iscjeljuju ako nastojimo komunicirati i graditi povjerenje. Prvi korak je priznavanje patnje svakoga tko je stradao. Svi bi se mogli zapitati: \u00bbKako \u017eive moji susjedi stradali u ratu? Kako ih podr\u017eati?\u00ab. Nacionalnost stradalih ne bi smjela biti bitna.<\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<\/p>\n<p><strong>Najvi\u0161e sredstava iz Norve\u0161ke, \u0160vicarske i Nizozemske<\/strong><\/p>\n<p><em>Va\u0161u udrugu financira neki resor Ministarstva?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Iz Hrvatske nas podr\u017eava Nacionalna zaklade za razvoj civilnog dru\u0161tva i Ured za udruge, ali najvi\u0161e sredstava kroz javljanja na natje\u010daje dobivamo iz ministarstava vanjskih poslova Norve\u0161ke, \u0160vicarske, Nizozemske. Va\u017ena nam je i podr\u0161ka Ministarstva kulture RH za programe kulture sje\u0107anja, i Europske Unije, koja je niz godina podr\u017eavala pra\u0107enje su\u0111enja za ratne zlo\u010dine. Na na\u0161em webu je mogu\u0107e pregledati 298 sudskih predmeta koje smo pratili. Sada nastavljamo pratiti su\u0111enja volonterski, a htjeli bismo taj rad pro\u0161iriti na pra\u0107enje u\u010dinkovitosti reforme pravosu\u0111a, pra\u0107enje postupaka za zlo\u010dine iz mr\u017enje i postupaka za govor mr\u017enje.<\/p>\n<p><strong>Premalo se napravilo u obrazovanju<\/strong><\/p>\n<p><em>Jedno od podru\u010dja va\u0161eg bavljenja su i interpretacije hrvatske povijesti, osobito one novije, unutar obrazovnog sustava. Tu se, \u010dini se, ne doga\u0111aju previ\u0161e blistave stvari. \u010cijom zaslugom, odnosno krivnjom, i koliko mo\u017eete utjecati na to da se stvari promijene na bolje?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Devedesetih je Hrvatska pro\u0161la kroz demonizaciju antifa\u0161izma, kao i demonizaciju svih mogu\u0107ih drugih i druga\u010dijih, i da je tu mjesto gdje se po\u010delo mijenjati i ud\u017ebenike, pa se umjesto pluralizma interpretacija opet krenulo na jednoobrazno tuma\u010denje povijesti na tragu nekada\u0161njeg jednoumlja. Nakon izbora 2000. kada smo se demokratizirali, moglo se u\u010diniti puno vi\u0161e, osobito u obrazovanju. Mi jo\u0161 uvijek u \u0161kolama nemamo obrazovanje za ljudska prava. Prema obe\u0107anjima sada\u0161nje vlade, gra\u0111anski odgoj trebao bi se uvoditi u \u0161kole od sljede\u0107e jeseni. Vidjet \u0107emo \u0161to \u0107e se dogoditi. Tu\u017eno je koliko se malo napravilo unutar obrazovanja, jer za to nije bilo politi\u010dke volje.<\/p>\n<p><strong>Vje\u017ebati distanciranje od nasilja<\/strong><\/p>\n<p><em>Documenta je otpo\u010dela i suradnju s mladima u Hrvatskoj, sa srednjim \u0161kolama?<\/em><\/p>\n<p>\u2013 Mi smo po\u010deli raditi, u suradnji sa \u0161kolama, na jednoj krovnoj inicijativi \u00bbMoj zavi\u010daj kroz vrijeme\u00ab gdje mladi srednjo\u0161kolci istra\u017euju \u0161to se dogodilo u njihovom mjestu. Jer nasilje u ratu zbiva se tu blizu nas, i vrlo je va\u017eno da mladi uz mentorstvo nastavnika povijesti sami provode istra\u017eivanja. Trebamo vje\u017ebati distanciranje od nasilja, u\u017eivljavanje u sudbinu drugoga i solidarizaciju, posebno sada kada ekonomska kriza poga\u0111a skoro svakoga, i jedni druge trebamo kao podr\u0161ku. Zato ovo nije pogodno vrijeme za isklju\u010divost i mr\u017enju, jer jedni druge trebamo da bi lak\u0161e \u017eivjeli i pre\u017eivjeli.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novilist.hr\/Vijesti\/Hrvatska\/Vesna-Terselic-Jos-nismo-naucili-voditi-dijalog-o-ratu\" target=\"_blank\">Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vesna Ter\u0161ali\u010d: Jo\u0161 smo u procesu tranzicije prema demokraciji <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-163600","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163600","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163600"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163600\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163600"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163600"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163600"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}