{"id":163584,"date":"2014-11-10T09:43:04","date_gmt":"2014-11-10T08:43:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=163584"},"modified":"2014-11-10T09:43:04","modified_gmt":"2014-11-10T08:43:04","slug":"odlazak-najboljih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/10\/odlazak-najboljih\/","title":{"rendered":"Odlazak najboljih"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"Prime\u0107uju neki da kako vreme prolazi, tako su mi kolumne te\u017ee i mra\u010dnije, ne zbog toga \u0161to ja tako pretstavljam stvari – keko ka\u017eu – nego zbog toga \u0161to su one autenti\u010dan odraz realnih odnosa. I zaista, kako dolazi vreme za pisanje slede\u0107e kolumne, tako ja\u010da i unutra\u0161nji glas koji pita: za\u0161to pisati uop\u0161te? U redu, dijagnoza je uvijek va\u017ena stvar, \u010dak i ako se radi o fatalnoj bolesti u kojoj je ishod izvjestan.<\/p>\n

Nedavno je kolumnista napisao tekst pod nazivom \u201eTra\u017ei se dobra vijest\u201c, u kome je ukazao na to da je \u0161irenje bezna\u0111a i frustracija kod \u201epismenih\u201c oduvijek bilo indikator nadolaze\u0107ih perioda totalitarizma u najrazli\u010ditijim oblicima. A vijesti koje dolaze nikako nisu dobre, ma gdje ih tra\u017eili – globalno, regionalno, u vlastitom dvori\u0161tu… U takvom raspolo\u017eenju, izazvanom izme\u0111u ostalog i tu\u017enom vije\u0161\u0107u o odlasku nekolicine hrabrih, pametnih i anga\u017eovanih intelektualaca, nai\u0161la sam na poznati tekst Bertolda Brehta koji je po prvi put bio objavljen 1935 godine.<\/p>\n

Pi\u0161e on o potrebi da se traga za istinom i da se ona \u0161iri: \u201eOnaj ko danas namjerava da se suprotstavi la\u017ei i neznanju i da pi\u0161e istinu, mora da prevazi\u0111e najmanje pet te\u0161ko\u0107a. Mora da ima hrabrost da pi\u0161e istinu, iako se ona svuda potiskuje, pamet da je prepozna, iako se ona svuda prikriva, umije\u0107e da je u\u010dini upotrebljivom kao oru\u017eje, promi\u0161ljenost da izabere one u \u010dijim rukama istina postaje djelotvorna, lukavstvo da je me\u0111u njima pro\u0161iri. Za one koji pi\u0161u pod fa\u0161isti\u010dkim re\u017eimom ove te\u0161ko\u0107e su velike, ali one postoje i za sve one koji su prognani i izbjegli, pa \u010dak i za one koji pi\u0161u u zemljama s gra\u0111anskim slobodama.\u201c<\/p>\n

\u010citaju\u0107i ove rije\u010di, shvata\u0161 da nije samo Breht besmrtan, nego su pre\u017eiveli i problemi o kojima je pisao. S tim da se mi sve manje usu\u0111ujemo i govoriti o istini, i kao davljenici za slamku, hvatamo se za \u010dinjenice – nadaju\u0107i se da \u0107e one same po sebi pokazati su\u0161tinu vremena u kome \u017eivimo. Analizira\u0107emo najboljom metodologijom rastu\u0107i jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, ali od straha da nas ne nazovu komunjarama, mi \u0107emo to radije predstaviti kroz statisti\u010dke brojke i tendencije, bez ukazivanja na korijen eksplaoatacije i na mehanizme koji legitimi\u0161u status quo.<\/p>\n

\u010cak i ako je ostalo pone\u0161to hrabrosti i razuma pri otkrivanju istine, te\u0161ko je od nje napraviti oru\u017eje, otkriti suborce koji \u0107e je napraviti djelotvornom i koji \u0107e je \u0161iriti dalje. Najbolji odlaze – neki iz svijeta \u017eivih, a drugi doslovce iz dru\u0161tva za \u010diju se istinu borimo. Oni prvi do zadnjeg daha govore i dekonstruiraju la\u017ei, educiraju i nadaju se – i \u0161to od svega toga? Na komemorativnoj sjednici skupljaju se preostali \u201edinosaurusi\u201c, oni \u201epismeni\u201c i hrabri; oda\u0107e posljednje po\u0161tovanje onome koji ih je napustio, a duboko u sebi \u0107e znati da ih ostaje sve manje.<\/p>\n

Poslednji slu\u010daj koji mi je na pameti je iznenadna smrt Miljenka Derete (pitanje je koliko nas ima u Makedoniji koji su ga znali ili koji ga se sje\u0107aju otkako su se uru\u0161ili mostovi koji su povezivali region, koji ve\u0107 nije ni region). Njegovi najbli\u017ei prijatelji su jo\u0161 u nevjerici govore o tome kako su samo par sati ranije razmjenjivali poruke i razgovarali, a javnost \u0107e se sje\u0107ati da je oti\u0161ao skoro doslovce iz etra (emisija \u201eRadio-Most\u201c je i\u0161la u tom \u010dasu). U jednom in memoriam-u bilo je napisano kako je Dereta odli\u010dno shvatao da nema nikakve \u0161anse da do\u0111e do demokratizacije dru\u0161tva bez promjene u bazi, tj. da nema promjene bez (educiranih) gra\u0111ana koji razumiju demokratski proces i sebe do\u017eivljavaju kao aktivne u\u010desnike tog procesa. \u0410 to je nemogu\u0107e bez korjenite promjene cijelog obrazovnog sistema…<\/p>\n

Da, on je to shvatio, to znaju i mnogi od nas, ali svi smo na odlasku – i \u0161to je najgore, odlazimo svjesni da smo podbacili ili da smo nemio\u0107ni da iza sebe ostavimo ne\u0161to \u0161to \u0107e biti bolje od onoga u \u010demu smo proveli najve\u0107i dio \u017eivota. Prije \u0107e biti obrnuto – stvari su sada gore nego \u0161to su bile.<\/p>\n

Da se vratim na Brehta… U navedenom tekstu on s pravom ka\u017ee da je potrebna velika hrabrost i da bi se rekla istina o samom sebi, o sebi kao o pobije\u0111enom. Mo\u017eda je ovo samo subjektivni osje\u0107aj, ali borci za istinu odavno znaju da su (smo) pobije\u0111eni, ali to rijetko kazujemo javno. Ne zato \u0161to nam nedostaje hrabrosti, nego zato \u0161to mislimo da bi tako obeshrabrili one kojima se obra\u0107amo. Samo kada smo zajedno u na\u0161oj \u010dudnoj intelektualnoj i osobnoj intimi razgolimo se, pokazujemo svoje rane bez tra\u010dka stida, priznajemo nemo\u0107, ali obe\u0107avamo da \u0107emo tamo napolju produ\u017eiti da podme\u0107emo nogu ili rame da ne bi dopustili da se \u201evrata\u201c balkanske kr\u010dme zatvore sasvim.<\/p>\n

I tu le\u017ei onaj pravi problem: da li smo po\u010deli da se obra\u0107amo sami sebi, u jednom uskom krugu (koji postaje jo\u0161 u\u017ei nakon svakog odlaska)? Da li je ostao jo\u0161 neko kome je istina potrebna kao oru\u017eje protiv la\u017ei i nepravdi? Orvel bi rekao da je govorenje istine u vrijeme sveop\u0161te prevare – revolucionarni \u010din.<\/p>\n

Kad god joj ka\u017eem da sam umorna, prijateljica-novinarka, mi ka\u017ee: mora\u0161 produ\u017eiti, neka ostane zapisano za budu\u0107e generacije, da znaju kakva su ovo bila vremena i ko je na kojoj strani bio! I dok jo\u0161 pi\u0161em, iz navike ili iz o\u010daja, ali bez mnogo nade, znam da ne bih \u017eeljela komemoracije – kada mi jednom do\u0111e red – niti ikakve posmrtne po\u010dast. Mnogo va\u017enije je za vrijeme \u017eivota mo\u0107i prepoznati one koji su spremni prigrliti istinu, naoru\u017eati se njom, preneti je kao baklju dalje, sve do neke istinske promjene.<\/p>\n

Dok se polako opra\u0161tam od moje generacije i od same sebe, gledam kako su najbolji mladi ljudi krenuli na put, \u0161to dalje od balkanske prokletije, za koju je nebitno da li se naziva Makedonija, Albanija, Srbija ili Bosna … No, Brehtova poruka \u0107e ih i dalje pratiti, jer istina postaje rijetka roba i tamo gdje ima vi\u0161e gra\u0111anskih sloboda i pone\u0161to blagostanja. Ne znam ho\u0107e li ostati otvorenog uma za ovakve brehtovske poruke, koje su tamo mo\u017eda i glasnije, ili \u0107e se mo\u017eda zadovoljiti boljim obrazovanjem, profesionalnim uspjesima, radnim mjestom i li\u010dnom bezbjedno\u0161\u0107u.<\/p>\n

O protestima na Trgu sunca u Madridu (2011), Dereta je napisao: \u201e\u041evo je spontani demokratski pokret protiv postoje\u0107e politike i svih politi\u010dkih elita, bile one takozvana desnica bile one takozvana levica, koje nekriti\u010dki uporno sprovode isto dru\u0161tveno-ekonomski model. Rezultat te okamenjene politike je pre svega rastu\u0107a dru\u0161tvena i ekonomska nejednakost u kojoj se jedni bezobzirno i bezgrani\u010dno bogate, a drugi tonu u sve ve\u0107u bedu i siroma\u0161tvo. Mladi na trgovima \u0160panije protestuju ne zato \u0161to su gladni, jer nisu, ve\u0107 zato \u0161to ne rade, zato \u0161to pre\u017eivljavaju, a ne \u017eive.\u201c<\/p>\n

Mnogo ranije, Breht je pitao: \u201eKako neko sada ka\u017ee istinu o fa\u0161izmu, protiv kojeg istupa, a da ne ka\u017ee ni\u0161ta protiv kapitalizma iz kojeg fa\u0161izam proizlazi? Kako onda njegova istina da se poka\u017ee kao delotvorna? Oni koji su protiv fa\u0161izma, a nisu protiv kapitalizma, koji jadikuju zbog barbarstva koje od barbarstva i poti\u010de, li\u010de na ljude koji ho\u0107e svoje par\u010de teletine, ali da tele ne bude zaklano.\u201c<\/p>\n

A mi \u010dak nemamo ni trgove sunca, niti neko brine da postavlja nezgodna pitanja… Ne samo da nastupa no\u0107, nego i duboka ti\u0161ina.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Da li je ostao jo\u0161 neko kome je istina potrebna kao oru\u017eje protiv la\u017ei i nepravdi? Orvel bi rekao da je govorenje istine u vrijeme sveop\u0161te prevare – revolucionarni \u010din<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-163584","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163584"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163584\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}