{"id":163294,"date":"2014-11-07T07:51:59","date_gmt":"2014-11-07T06:51:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=163294"},"modified":"2014-11-08T14:29:33","modified_gmt":"2014-11-08T13:29:33","slug":"izgradnja-mira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/07\/izgradnja-mira\/","title":{"rendered":"Izgradnja mira"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Koristim \u010desto termin Izgradnja mira. Pi\u0161em ga s velikim slovom jer je to za mene poseban koncept, prili\u010dno jasno definiran, gotovo zaokru\u017een. Moji su razlozi vjerojatno nedovoljni za gramati\u010dku ispravnost, pa dodajem \u2013 zbog po\u0161tovanja tako\u0111er.<\/p>\n

Za mene je Izgradnja mira va\u017ean i vrijedan koncept, pristup, stav i djelovanje. Nisam oduvijek koristio taj prijevod engleskog (originala, valjda) peace-building. I na engleskom ima prijepora. Pi\u0161e se skupa, i odvojeno i s crticom. Lutanja mi ukazuju da se o novini radi, ne jo\u0161 \u0161iroko prihva\u0107enom pojmu.<\/p>\n

Gra\u0111enje mira sam ga zvao sredinom devedesetih. Mirotvorstvom ga nazivaju mnoge moje kolegice. Meni je to malo sklizak teren jer bi mirotvorstvo moglo biti i uspostavljanje mira, ne\u0161to \u0161to dolazi od peace-making. Zaustavljanje rata te uspostava primirja. No to Izgradnja mira jo\u0161 nije.<\/p>\n

Ali \u0161to je mir? Period dugo nakon stabilnog primirja? Vrijeme kad ratna opasnost ne postoji? Je li Hrvatska danas u miru?<\/p>\n

Mnogo je opisa, definicija mira, no ne\u0107u se njima baviti. Nudim svoju jednu, radnu, \u0161to bi se reklo.<\/p>\n

Mir je stanje dru\u0161tva u kojem postoji dru\u0161tvena pravda, resursi su dostupni svima, konflikti se rje\u0161avaju bez nasilja, \u017eivot se u svim svojim oblicima raste i razvija, ne na \u0161tetu drugog.<\/p>\n

Tako nekako.<\/p>\n

Prili\u010dno utopijski, ali ako uzmaknemo na po\u010detku, odustajemo i od gra\u0111enja takvog dru\u0161tva.<\/p>\n

Tu dolazi “naivnost\u201c, sofisticirana, dodao bi Paul Stubbs u svojim analizama. Bez naivnosti nema gra\u0111enja mira, bez vjere u nemogu\u0107e, daleke, visoke ciljeve. Naivnost ide uz svjesnost, obavje\u0161enost, temeljitost no najvi\u0161e uz brigu o drugome. Aktivno slu\u0161anje, jo\u0161 jedan meni uobi\u010dajen pojam. Razgovaramo ali tako da slu\u0161amo, s namjerom da \u010dujemo \u2013 \u0161to nam druga strana govori. Razumijemo li njega, nju, njih? Koliko \u010desto postavljamo pitanja, potpitanja?<\/p>\n

Bez aktivnog slu\u0161anja nema dijaloga. Bez namjere da \u010dujemo drugu stranu imamo debatu u najboljem slu\u010daju. Uvjeriti druge u snagu na\u0161ih argumenata. To je korisno, svakako bolje od sva\u0111e s vrije\u0111anjem. Debata nije nasilje, nikako, va\u017ean dio komunikacije. Ipak debata vodi ka “pobjedi i porazu\u201c, ne\u010diji su argumenti ja\u010di ili su bolje predstavljeni. Nedostaje tu meni ne\u0161to jako va\u017eno. Klju\u010dno za Izgradnju mira. Razumijevanje druge strane. Za\u0161to zastupaju ne\u0161to s \u010dim se ne sla\u017eemo? \u0160to je ispod? Koje potrebe?<\/p>\n

Dijaloga u na\u0161em dru\u0161tvu nema dovoljno. U javnom prostoru gotovo ga i nema. Ukopavanje u pozicije, (jo\u0161 jedan pojam), u svoj nepromjenjiv i ispravan stav, tu smo svi “na svom terenu\u201c. Nedostaje nam prostor (snaga? volja?) za promjenu, za iskorak, za upoznavanje, uva\u017eavanje potreba drugih.<\/p>\n

Bli\u017ei se dan pada Vukovara. Mo\u017eda centralno mjesto ukopavanja pozicija svih koji taj dan do\u017eivljavaju va\u017enim. Vrijeme kad po\u017eelim debatu. Vidim joj vrijednost jer se tada iznose stavovi i argumenti, s uva\u017eavanjem, bez vrije\u0111anja. Ima ih, nije da ih nema, no nedovoljno.<\/p>\n

Pred desetak godina upoznao sam tada zbunjenog mladi\u0107a, danas odraslog, zrelog mirovnjaka. Kao dijete je iz ratnog Sarajeva izbjegao u Vukovar. Poku\u0161avam birati rije\u010di jer se kre\u0107em po emocijama i ukopanim pozicijama na prepunom minskom polju. Djetinjstvo je proveo u razru\u0161enom, traumatiziranom, nama tada nedostupnom, stigmama i \u017ertvama obilje\u017eenom Vukovaru. Mo\u017eemo li to pojmiti? Da su neka djeca odrastala u tom gradu 1992., 1993. godine? Otkud djeca u okupiranom gradu, pokraj Ov\u010dare, u sjeni pjevanja \u201cBit \u0107e mesa, …\u201d Tko ne zna tu scenu?<\/p>\n

Koliko znamo o \u017eivotu u (takozvanoj?) Republici Srpskoj Krajini? Prva polovica devedesetih. Zanima li nas to saznati? \u0160to se krije iza podatka da je vi\u0161e od 150 tisu\u0107a ljudi izbjeglo nakon Oluje? Sva\u0111a oko broja? Mo\u017eda oko razloga? Izbjegli, protjerani, pobjegli ili ne\u0161to \u010detvrto? Mnogo je tu \u017eivota, ljudskih bi\u0107a, sudbina, pri\u010da. Tuge i patnje, samozavaravanja i poricanja, na svim stranama.<\/p>\n

Izgradnja mira u Hrvatskoj? Pomirenje je ponovo “in\u201c, sti\u017ee mi sa vi\u0161e strana ovih mjeseci kao pojam koji zanima velike, uticajne. Koliko se napravilo do sada? UN, OSCE, MVEP rade istra\u017eivanja, intervjuiraju ljude, pripremaju studije. Koliko spremnosti za slu\u0161anje ima u svim tim naporima? Snage, znanja da se prodre do nezadovoljenih potreba ljudi koji i dalje pate jer mrze. Koliko volje da se uvide vlastite gre\u0161ke? Spremnosti i odlu\u010dnosti da se \u2013 kona\u010dno \u2013 ozbiljno radi na izgradnji odr\u017eivog mira.<\/p>\n

Izgradnja mira uklju\u010duje nenasilje, mora ga uklju\u010divati. Napominju to mnogi, John Paul Lederach, Menonit iz SAD-a, mo\u017eda najjasnije. Obnova vodovoda, izgradnja ku\u0107a za povratnike, ekonomski razvoj, zapo\u0161ljavanja. Kakve veze ima nenasilje s tim? Lederach govori o “nenasilnoj dru\u0161tvenoj infrstrukturi\u201c, koja isklju\u010duje diskriminaciju, povezuje a ne razdvaja ljude, omogu\u0107uje transformacije konflikata bez nasilja, slu\u017ei ljudima i odr\u017eivom razvoju, brine o okoli\u0161u, \u0161titi manjine i slabe, ranjive, marginalizirane.<\/p>\n

Naziva se to i Arhitektura mira. Pojam relativno nov, nema veze s arhitekturom kao takvom. Gra\u0111enje, funkcioniranje sustava koji je povezan, proto\u010dan, otvoren suradnjama, koji slu\u017ei zajednici, dru\u0161tvu. Mo\u017eemo li zamisliti institucije koje se pitaju kako bolje sura\u0111ivati jedne s drugima, uklju\u010duju organizacije civilnog dru\u0161tva, gra\u0111ane, stalno, redovito, organizirano, sa zdravom namjerom uspje\u0161nijeg, potpunijeg slu\u017eenja zajednici? Propituju se, ne sakrivaju gre\u0161ke ve\u0107 u\u010de iz njih.<\/p>\n

Mo\u017eemo, jer naznake toga imamo ve\u0107 u Hrvatskoj. Naznake kao poticaj za stalnu nadogradnju, jer smo tek na po\u010detku. U mojoj, Istarskoj \u017eupaniji godinama (vi\u0161e ili manje) uspje\u0161no funkcionira suradnja vi\u0161e desetaka udruga s institucijama na podru\u010dju zdravstva. Postalo je to gotovo pravilo i u drugim regijama i sferama. Ne mo\u017eemo zamisliti jer ideja suradnje (Izgradnja mira) konfrontira ideju natjecanja, kompeticije, kapitalizma? Da li doista? Ne nu\u017eno. Natjecanje nas poti\u010de da budemo sposobniji, uvi\u0111amo svoje gre\u0161ke, popravljamo se te sura\u0111ujemo s drugima kako bi lak\u0161e postigli svoje ciljeve. Umiruju\u0107a mi je spoznaja da se suradnja i natjecanje ne moraju isklju\u010diti. Dokle god postoji briga o ostalima, drugima, njihovom dostojanstvu, cijeni “pobjeda\u201c, svijest da smo svi zajedno dio jednoga, nazvali to Gea, ili Univerzum ili druga\u010dije, ima nade.<\/p>\n

Ako je rat ekstremna vrsta natjecanja koja su\u017eava ili ukida mogu\u0107nost “brige o onima s druge strane\u201c, ne zaboravimo “pozitivne primjere\u201c. Netko nedavno re\u010de: neka ne budu vi\u0161e “primjeri\u201c, izuzeci, ve\u0107 pravilo. Mo\u017eda jesu pravilo? Samo ga mi ne vidimo. Izmi\u010de nam poruka: ako su pojedinci\/ke u ratu spremni i \u017eivot dati da za\u0161tite “drugoga\u201c, sa\u010duvaju dostojanstvo neprijatelja, sprije\u010de zlo koje dolazi od “na\u0161ih\u201c \u2013 u miru to mo\u017eemo svi. To je onda Mir.<\/p>\n

Dobri ljudi u vremenu zla. Dobro u ljudima u vremenima zla. Dobro u ljudima protiv vremena zla.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako je rat ekstremna vrsta natjecanja koja su\u017eava ili ukida mogu\u0107nost “brige o onima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":163295,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-163294","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163294","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163294"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163294\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/163295"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163294"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163294"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163294"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}