{"id":163066,"date":"2014-11-05T08:14:55","date_gmt":"2014-11-05T07:14:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=163066"},"modified":"2014-11-05T08:59:52","modified_gmt":"2014-11-05T07:59:52","slug":"ako-ne-bude-republikanska-europa-bi-mogla-biti-fasisticka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/11\/05\/ako-ne-bude-republikanska-europa-bi-mogla-biti-fasisticka\/","title":{"rendered":"Ako ne bude republikanska, Europa bi mogla biti fa\u0161isti\u010dka"},"content":{"rendered":"

\"\"S Dragutinom Lalovi\u0107em, dugogodi\u0161njim profesorom politi\u010dke teorije na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu, razgovarali smo o europskoj budu\u0107nosti, potencijalnim prijetnjama njenom razvoju i supstancijalnom pitanju europejstva: \u0161to zna\u010di biti (europski) gra\u0111anin?<\/em><\/p>\n

Smatrate li da je u suvremenim \u2013 postmodernim i globaliziranim \u2013 uvjetima nacionalna dr\u017eava, kao koncept i projekt, dovedena u pitanje? Odnosno, jesu li u tim uvjetima ugro\u017eeni njeni konstitutivni elementi?<\/em><\/p>\n

Najkra\u0107i bi odgovor, iz kategorijalnog polja teorije dr\u017eave, bio sljede\u0107i: nije ugro\u017eena. Sasvim suprotno, pojmimo li (nacionalnu) dr\u017eavu kao epohalni moderni politi\u010dkopravni izum, kao tip poretka bez povijesnog presedana, dovr\u0161enje dr\u017eave u punini njezinih konstitutivnih odre\u0111enja nije na vidiku. Imamo li na umu, kao \u0161to bismo morali, \u0161to su pod dr\u017eavom podrazumijevali moderni klasici \u2013 od Machiavellija, preko Bodina i Hobbesa, pa sve do Hegela \u2013 vidimo da je rije\u010d o promi\u0161ljanju uvjeta mogu\u0107nosti pravno-politi\u010dkog poretka u kojem \u0107e pravni mir biti temeljna vrednota, bez koje ne mo\u017eemo govoriti ni o civilnome i civiliziranom dru\u0161tvu ni o slobodi i jednakosti, kao na\u010delima konstitucije demokratske zajednice. Ne bi se trebalo pitati je li taj projekt u cjelini ostvaren (jer, o\u010dito, nije), nego se zabrinuti nad povijesnim posustajanjem dr\u017eava pred naletima protudr\u017eavnoga neofeudalisti\u010dkoga korporativizma. Me\u0111utim, pitanje o postdr\u017eavnosti zacijelo smjera na supstancijalni aspekt, a to je jesu li dr\u017eave jo\u0161 suverene, odlu\u010duju li o svojoj sudbini? U tom aspektu, nema nikakve dvojbe da se o bitnim stvarima ne odlu\u010duje vi\u0161e na razini jedne od europskih dr\u017eava, nego se eventualno mo\u017ee odlu\u010divati, u mjeri u kojoj se odlu\u010duje, na razini Europe.<\/p>\n

Kako SAD ‘prisiliti na slobodu’<\/strong><\/span><\/p>\n

Da bismo taj paradoks shvatili, moramo razumjeti logiku dr\u017eave u njezinoj regulacijskoj i emancipacijskoj funkciji. Mogao bih je ovako sa\u017eeti: za razliku od bilo koje predmoderne vladavine, dr\u017eava je tip politi\u010dkog poretka \u010dija je osnovna funkcija i razlog postojanja samoograni\u010diti politi\u010dku mo\u0107 i podvrgnuti je pravnoj regulaciji, tako da \u0161titi i razvija subjektivitet svojih podanika kao slobodnih ljudi, u smislu njihove jednakosti pred zakonom. Shva\u0107ena procesualno, suverenost dr\u017eave podrazumijeva emancipacijsku dinamiku oblikovanja gra\u0111anskog dru\u0161tva kao sklopa autonomnih odnosa i institucija u kojima individue mogu samosvjesno ostvarivati svoje \u017eivotne projekte. Shva\u0107ena strukturno, suverenost nije apsolutna u smislu neograni\u010denosti, nego je vrhovna pravna vlast koja juridizira me\u0111uljudske odnose. U supstancijalnom smislu dakle s dr\u017eavom se otvara dugi emancipacijski proces subjektiviranja dr\u017eavljana, slo\u017eena dijalekti\u010dka interakcija izme\u0111u rastu\u0107ih stupnjeva subjektiviranja (od pravne osobe, preko ekonomskog bourgeoisa, do politi\u010dkog citoyena) i promjena oblika dr\u017eave (od apsolutne, preko liberalne, do socijalne i demokratske). Ako su samosvjesni politi\u010dki gra\u0111ani najvi\u0161i stupanj subjektiviranja za koji je dr\u017eava nu\u017ean okvir, tada nije te\u0161ko uvidjeti da logika politi\u010dkog subjektiviranja smjera transcendiranju dr\u017eave. O svojoj zajedni\u010dkoj sudbini europski gra\u0111ani mogu danas odlu\u010divati samo na razini kontinenta. Prvorazredni je spoznajni i politi\u010dki izazov danas, ne samo u Hrvatskoj, suo\u010diti se s pitanjem svih pitanja: \u0161to zna\u010di biti citoyen Europe?<\/p>\n

Mo\u017eemo li u tom kontekstu re\u0107i \u2013 mislimo i na Europu, ali primarno na SAD \u2013 da se globalni politi\u010dki prostor oblikuje u svojevrsne imperijalne zone, gdje nacionalne dr\u017eave postaju ili integriranim dijelovima tog imperija ili perifernim kolonijama njegovih nejasnih granica?<\/em><\/p>\n

Barem od 1945. godine SAD ima dvojni karakter, u kojemu danas imperijalna dimenzija dominira nad republikanskom. Imperijalni se karakter bazira na logici mo\u0107i i nadmo\u0107i. Ponajprije vojne, ali ne samo vojne mo\u0107i, koja je tendencijski nezasitna. Problem s imperijem je u tome \u0161to mo\u017ee postojati samo u singularu. Imperij ne podnosi pluralnost, ne podnosi mno\u0161tvo dr\u017eava i ne podnosi pravila koja bi bila iznad njega u smislu me\u0111unarodnog prava i moralnih zakona. Dr\u017eave pak imaju granice, dr\u017eave se raduju jedna drugoj, one postoje u pluralitetu i sistemu ravnote\u017ea, dok imperij te\u017ei hegemoniji nad drugima i zaustavlja se u svojoj ekspanziji tek kada se, privremeno, ne mo\u017ee dalje \u0161iriti. S druge strane, SAD je prva velika moderna republika. Bilo bi pogre\u0161no podcijeniti republikansku dimenziju njegova ustrojstva. Pravo je pitanje kako uravnote\u017eiti te proturje\u010dne strane njegova dvojnog karaktera, kako SAD, Rousseauovim rije\u010dima, ‘prisiliti na slobodu’.<\/p>\n

\u0160to se Europe ti\u010de, njezin je osnovni problem u samorazumijevanju, u tome da se prepozna i gradi kao integrirana politi\u010dka zajednica sui generis. Je li ona izraz nevolja sa 20. stolje\u0107em, s Hobsbawmovim ‘dobom ekstrema’, ili emancipacijskih nada na razini svojih najboljih mogu\u0107nosti? Koji su procesi na djelu i koja je osnovna percepcija o tim procesima? I Europu karakterizira dvojstvo izme\u0111u logike imperijalne mo\u0107i i republikanske logike saveza demokratskih dr\u017eava. Nisu usamljeni oni po kojima glavni razvojni smjer ide prema formiranju europskog imperija. Pritom se isti\u010de da je to blagi imperij, su\u0161ta suprotnost starim imperijima Rimskog Carstva, koji se tako naziva samo kao simboli\u010dki nezamjenjiv izraz nove forme naddr\u017eavnog objedinjavanja europskih dr\u017eava. Koliko je ta imperijalna tendencija sna\u017ena i opasna, zorno nam pokazuje kriza oko Ukrajine. Sa stajali\u0161ta ideje Europe kao politi\u010dke zajednice, odre\u0111enije Europske unije kao postulatornog zajedni\u0161tva europskih gra\u0111ana i njihovih dr\u017eava, kriza je upravo paradoksalna. Kako je mogu\u0107e da ponudu Europske unije Ukrajini da se uklju\u010di u nju kao savez slobodnih dr\u017eava Rusija do\u017eivljava kao opasnost? Zar sljede\u0107i korak u izgradnji europske arhitektonike nije pridru\u017eivanje Rusije? Tko to ne razumije da nema i ne mo\u017ee biti cjelovite republikanske Europe bez Rusije? Za\u0161to Rusija to do\u017eivljava kao opasnost? Odgovor je o\u010dit: zato \u0161to EU ne do\u017eivljava kao korak prema sebi, prema vi\u0161oj integraciji, nego kao nasrtaj imperija koji slu\u017ei kao politi\u010dki paravan ekspanziji NATO-a, dakle ameri\u010dkog mehanizma kontrole nad EU-om. Doga\u0111aji u Ukrajini stoga su sjajna prilika Europi da najzad spozna da je ona sama mogu\u0107a samo kao protuimperijalna politi\u010dka formacija, oslobo\u0111ena vojnog i svakog drugog tutorstva SAD-a i veta mo\u0107i Velike Britanije. Europi protivnik nije Rusija nego logika imperija. Nema budu\u0107nosti Europe pod egidom imperija. Mislim da glavni integracijski proces ipak ide drugim smjerom, bez obzira na to \u0161to se uvijek suo\u010dava i te\u0161ko nosi s tom logikom mo\u0107i, a prema pravnoj i politi\u010dkoj logici dr\u017eave o kojoj sam govorio. Mislim da je budu\u0107nost Europe u republici, u politi\u010dkoj zajednici europskih gra\u0111ana, u slo\u017eenoj konstrukciji koja ne bi ukidala nacionalne dr\u017eave nego bi im prona\u0161la pravu mjeru kao svojim konstitutivnim \u010diniteljima. Dr\u017eava je, treba jednom za svagda shvatiti, protuimperijalna tvorba, u smislu da se samoograni\u010dava na svoj teritorij i na svoje gra\u0111ane i nema pretenzija prema tu\u0111im gra\u0111anima i tu\u0111im teritorijima. U tome je nezamjenjiva.<\/p>\n

Civil nije isto \u0161to i gra\u0111anin<\/strong><\/span><\/p>\n

Kad je o malim dr\u017eavama rije\u010d, koji su rizici dekonstrukcije njihove suverenosti i kakva je sudbina gra\u0111anskog dru\u0161tva u tim procesima?<\/em><\/p>\n

Rizici dezintegracije gra\u0111anskog dru\u0161tva mogu, dakako, postojati samo ondje gdje to dru\u0161tvo postoji. Mi nismo nikada imali gra\u0111ansko dru\u0161tvo, pa je na\u0161 problem obrnut: trebamo uspostaviti gra\u0111ansko dru\u0161tvo. Ranije sam nazna\u010dio da je, izvorno, glavna funkcija dr\u017eave bila uspostavljanje gra\u0111anskog dru\u0161tva. Smatralo se da samo dr\u017eava svojim regulacijskim mehanizmima mo\u017ee omogu\u0107iti formiranje ne\u010dega poput npr. francuskoga gra\u0111anskog dru\u0161tva i poticati njegov razvoj. Danas ta funkcija tek djelomi\u010dno pripada dr\u017eavi, a ve\u0107im dijelom nadma\u0161uje njezine regulacijske kapacitete. U na\u0161em je slu\u010daju o\u010dito da bi Europska unija, kao takva vrsta regulacijskog mehanizma, trebala omogu\u0107iti da se u Hrvatskoj formira gra\u0111ansko dru\u0161tvo. No odmah valja dodati kako gra\u0111ansko dru\u0161tvo, kao autonomna sfera opstanka modernog \u010dovjeka koja ima svoja pravila i neovisna je o voluntarizmu politi\u010dke vlasti, vi\u0161e nije mogu\u0107e. Nekada\u0161nje gra\u0111ansko dru\u0161tvo, u starom liberalnom smislu, nije isto \u0161to i dana\u0161nje civilno dru\u0161tvo. Civilno dru\u0161tvo je jako dobar pojam, jer je civilno dru\u0161tvo logi\u010dki op\u0107enitije od gra\u0111anskog. Civil nije isto \u0161to i gra\u0111anin. Stara dru\u0161tva su uvijek bila ratni\u010dka dru\u0161tva, a anti\u010dke demokracije dru\u0161tva gra\u0111ana-ratnika. O modernom gra\u0111anskom dru\u0161tvu, od Hobbesa naovamo, mo\u017eemo govoriti samo u mjeri u kojoj je ono demilitarizirano ili civilno dru\u0161tvo. Moderni gra\u0111anin nije naoru\u017eani ratnik nego je, kako su stari govorili, bourgeois, \u010dlan gra\u0111anskog dru\u0161tva, a potom i citoyen, kao \u010dlan politi\u010dke dr\u017eave. U suvremenim uvjetima socijalne dr\u017eave bri\u0161e se, me\u0111utim, razlika izme\u0111u gra\u0111anskog dru\u0161tva i politi\u010dke dr\u017eave. Socijalna dr\u017eava intervenira u sferu nekada\u0161njega gra\u0111anskog dru\u0161tva i politizira gra\u0111ansko dru\u0161tvo. Dakle razlika izme\u0111u bourgeoisa i citoyena se gubi, jer i prvi postaje politi\u010dko bi\u0107e. Nema vi\u0161e ni\u010dega u privatnome \u0161to nije potencijalno politi\u010dko. Ali da otklonimo potencijalni nesporazum, politizirati ne\u0161to zna\u010di u\u010diniti ga javnim, u\u010diniti ga podobnim za javnu diskusiju, u\u010diniti ga problemom svih nas. Prema tome, daleko od toga da je problem dezintegracija, problem je izgradnja gra\u0111anskog dru\u0161tva, a preko toga i civilnog dru\u0161tva u Hrvatskoj. Stara logika liberala, koju su preuzeli i socijalisti, prema kojoj postoji sna\u017ena opreka izme\u0111u gra\u0111anskog dru\u0161tva i politi\u010dke dr\u017eave, pokazala se potpuno neodr\u017eivom. Nije istina da jako gra\u0111ansko dru\u0161tvo podrazumijeva slabiju dr\u017eavu. Naprotiv, \u0161to je ja\u010da dr\u017eava, ja\u010de je gra\u0111ansko dru\u0161tvo.<\/p>\n

Pitate li me o perspektivama da se u Hrvatskoj izgradi gra\u0111ansko dru\u0161tvo, a preko toga i civilno dru\u0161tvo, odgovorio bih da sve ovisi o uspjehu europskog projekta. Mi mo\u017eemo biti subjekti svoje sudbine samo u mjeri u kojoj postajemo subjekti Europe, kao europski gra\u0111ani. Ako nismo gra\u0111ani Europe, nismo ni\u0161ta, nismo ni gra\u0111ani Hrvatske. Netko tko \u017eeli biti samo gra\u0111anin Hrvatske (Francuske ili bilo koje druge nacionalne dr\u017eave), ne zna o \u010demu govori. Biti gra\u0111anin Europe ne nije\u010de citoyenstvo na razini Hrvatske, nego ga tek omogu\u0107uje.<\/p>\n

Zablude liberalizma<\/strong><\/span><\/p>\n

Name\u0107e se jo\u0161 jedno pitanje: osim klasi\u010dnih gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava, postoje i socijalna prava, koja su se dosad regulirala gotovo isklju\u010divo na razini nacionalne dr\u017eave i isklju\u010divo ovisila o sposobnosti socijalne dr\u017eave da ih regulira i omogu\u0107i. Mislite li da postoji na\u010din da se ta prava reguliraju na nivou EU-a ili smatrate da su ona trajno prepu\u0161tena (ne)sposobnosti nacionalne dr\u017eave da ih omogu\u0107i?<\/em><\/p>\n

Nije to samo mogu\u0107nost, postoji elementarna nu\u017enost samoodr\u017eanja. Europa ne mo\u017ee biti republika ako bi se koncipirala samo kao apstraktna zajednica slobodnih gra\u0111ana, ona je zamisliva samo kao sinteza svih klju\u010dnih ste\u010devina svoje bogate ba\u0161tine. U svom sada\u0161njem liku, Europa se isklju\u010divo oslanja na samo jednu doktrinu, onu liberalnu. Otuda tako te\u0161ka i duboka kriza. Sada je valjda i svakom slijepcu jasno da liberalna doktrina nema odgovore na niz pitanja, prije svega na ovo koje vi postavljate. Naime, liberalna doktrina pretpostavlja, opasno pogre\u0161no, da proces individualizacije i autonomizacije gra\u0111anske sfere jam\u010di ozbiljenje slobode, jednakosti i racionalnosti svih ljudi, ovisno o njihovim sposobnostima i uz pretpostavku da se dr\u017eava u to ne mije\u0161a. Liberalizam zagovara slobodu, a da se ne pita o uvjetima slobode. Bitno mu nedostaje socijalisti\u010dka dimenzija socijalnih prava i politi\u010dka dimenzija republikanske tradicije.<\/p>\n

Samo stvarala\u010dkom sintezom velikih tradicija republikanske, liberalne i socijalisti\u010dke politi\u010dke misli ostvariva je Europa kao velika politi\u010dka, ekonomska i socijalna republika. Jednostrana apsolutizacija bilo koje od tih doktrina pokazala se pogubnom. Kao \u0161to je propala ideja Europe kao Saveza Sovjetskih Socijalisti\u010dkih Republika, tako mora propasti i njezina, i danas jo\u0161 hegemonijska (neo)liberalisti\u010dka verzija. Prema tome, socijalna prava mogu se i moraju osigurati prije svega na razini Europe, europskim socijalnim politikama dru\u0161tvene solidarnosti, a zatim i nacionalnih dr\u017eava. Izlaz iz povijesnog bespu\u0107a ove i ovakve, neuspje\u0161ne neoliberalne Europe, mo\u017ee biti samo republikanska vizija Europe. Valja s punom ozbiljno\u0161\u0107u osvijestiti da je realna alternativa tom projektu fa\u0161isti\u010dka Europa. Otuda zao\u0161trena europska dvojba o vlastitoj budu\u0107nosti \u2013 ili opredjeljenje za demokratsku republiku ili pad u autoritarni imperij, s elementima fa\u0161isti\u010dkoga korporativizma<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ili opredjeljenje za demokratsku republiku ili pad u autoritarni imperij<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":163067,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-163066","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163066","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163066"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163066\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/163067"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163066"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163066"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163066"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}