{"id":162270,"date":"2014-10-29T09:02:04","date_gmt":"2014-10-29T08:02:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=162270"},"modified":"2014-10-29T09:02:04","modified_gmt":"2014-10-29T08:02:04","slug":"cemu-sluzi-fakultet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/29\/cemu-sluzi-fakultet\/","title":{"rendered":"\u010cemu slu\u017ei fakultet?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: William Deresiewicz*<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Rasni konji koji jure po stazi nadme\u0107u\u0107i se, tako su mi izgledali studenti dok su kao roboti deklamirali 30 stihova pjesnika iz 18. stolje\u0107a, koje sam im zadala da nau\u010de naizust. Svi do jednog izrecitirali su sve to\u010dno. Bio je to pomalo zastra\u0161uju\u0107i prizor- ispri\u010dala mi je moja prijateljica koja predaje na sveu\u010dili\u0161tu. Bili su primjer \u2013nadljudi- kako ih je nazvao James Atlas. Rije\u010d je o ultra ambicioznim mladim ljudima najelitnijih sveu\u010dili\u0161ta.<\/p>\n

Vi\u0161e diploma, neizostavan sport, strani jezici, utjecajni hobiji, anga\u017eirani u dru\u0161tvenoj zajednici, glazbena naobrazba- sve posti\u017eu, sve mogu jer sve moraju.<\/p>\n

Tempirani jo\u0161 od ro\u0111enja za ulogu pobjednika ni ne znaju da je stvarnost potpuno druga\u010dija. Sistem elitnog obrazovanja proizvodi ljude pametne, talentirane, ambiciozne ali i napete, svadljive, izgubljene, intelektualno neradoznale i izgubljene. Zarobljeni su u mjehuru povla\u0161tenosti, krotko kaskaju\u0107i u istom pravcu, odli\u010dni strojevi, bez da znaju \u0161to \u010dine.<\/p>\n

Do najelitnijih sveu\u010dili\u0161ta svijeta vode jednako elitne srednje i osnovne \u0161kole. Privatne i bogate, koje su ujedno i same sebi svrha. Jer do kona\u010dnog proizvoda- elitnog studenta nu\u017eno je pro\u0107i mnoge stepenice: privatni nastavnici, konzultanti, te\u010dajevi, pripreme, sam upisni sistem. Prije ulaska u svijet odraslih, brendirani postdiplomski studij i sjajne mogu\u0107nosti zapo\u0161ljavanja koje se podrazumijevaju stoje roditelji, bogati i mo\u0107ni koji nemilice guraju svoju djecu u \u010deljusti ove ma\u0161ine. \u010citav sistem elitnog obrazovanja nije ni\u0161ta drugo do manifestacija financijske mo\u0107i.<\/p>\n

Kada sam upisivao fakultet birao sam kao mjese\u010dar. Trudio sam se osvojiti najelitniju ustanovu koja me \u017eeljela primiti. Maglovito sam imao viziju- status, bogatstvo, uspjeh. \u0160to zna\u010di \u2013obrazovati se i za\u0161to bih to uop\u0107e \u017eelio bilo je sekundarno. Tek nakon 24 godine u Ivy League, nakon doktorata na Columbia sveu\u010dili\u0161tu i deset godina predavanja na Yalu upitao sam se- \u0160to sistem radi djeci, kako ih iz toga i\u0161\u010dupati i \u0161to to radi dru\u0161tvu u cjelini.<\/p>\n

Naizgled savr\u0161en student ispod fasade je prestra\u0161en, anksiozan, depresivan, isprazan, besciljan i izoliran. Nedavno istra\u017eivanje pokazalo je da je emotivno zadovoljstvo ni\u017ee nego ikada u posljednjih 25 godina.<\/p>\n

Studiranje se do\u017eivljava kao \u2013 otplata investicije. Pita li se itko \u010demu studiranje slu\u017ei? Da li je jedina svrha u\u010denja bolji posao. Dakle – \u010demu slu\u017ei fakultet? Osnovna zada\u0107a bi mu trebala biti da ljude nau\u010de razmi\u0161ljanju. Uz izgradnju mentalnih sposobnosti doba studiranja predstavlja mogu\u0107nost odmaka od uobi\u010dajenog \u017eivota obitelji i urgentnosti karijere. Priliku da se mogu\u0107nosti sagledaju s distance. U tom razdoblju najva\u017enije je izgraditi vlastitu osobnost. Jer samo kroz \u010din uspostavljanja komunikacije mozga, srca, uma i iskustva postajete individua. Zada\u0107a studija je da vam u tome pomogne, pomo\u0107u knjiga, umjetni\u010dkih djela i suradnji s umovima iz va\u0161eg okru\u017eenja. Studij nije jedina prilika koja vas u \u017eivotu mo\u017ee nau\u010diti razmi\u0161ljati ali jest najbolja. Sigurno je \u2013 ukoliko ne po\u010dnete razmi\u0161ljati prije diplome- ne\u0107ete ni nakon nje. Zbog toga je studij za vrijeme kojeg se misli samo na karijeru uludo potro\u0161eno vrijeme.<\/p>\n

Elitni fakulteti rado se hvale kako u\u010de studente misliti, no zapravo ih u\u010de analiti\u010dkim i retori\u010dkim sposobnostima neophodnim za uspjeh u biznisu. Izgradnja stru\u010dnjaka danas je tehnokratska.<\/p>\n

Elitna sveu\u010dili\u0161ta u studentima vide mu\u0161terije koje je bolje ne napadati, \u0161to je ustanova presti\u017enija \u201epakt o nenapadanju\u201c je izra\u017eeniji. Rezultat su visoke ocjene za malo znanja.<\/p>\n

Upitan je i koncept odgovornosti koji se prenosi kroz ideju kako sveu\u010dili\u0161ta stvaraju lidere. U \u0161to se pretvarate ukoliko vam netko stalno govori kako u\u010dite da bi postali generalni direktor, vo\u0111a, partner u poslovanju najve\u0107ih poduze\u0107a- u\u010de vas da se morate izgurati do vrha kroz svaku hijerarhiju na koju nai\u0111ete. Pitam se ima li \u2013biti vo\u0111om- ipak neki vi\u0161i smisao?<\/p>\n

Na svakom super elitnom studiju stalno vam govore kako mo\u017eete biti \u0161to god ho\u0107ete. No uglavnom ve\u0107ina studenata nastavlja studij u financijama i konzultantskim poslovima. Dakle motivirani ste napustiti studij da bi postali novi Mark Zuckerberg no istovremeno smije\u0161no bi bilo nastaviti studij da bi postali socijalni radnik. Wall Street \u010deka nove koji imaju nevjerojatnu radnu etiku, mentalnu konjsku snagu ali pojma nemaju ni za\u0161to ni kuda. Proizvode se izrazito pametni i potpuno zbunjeni mladi ljudi. No posao i dalje cvjeta, molba je vi\u0161e nego upisnih mjesta. No za koga je to uspjeh osim za sama sveu\u010dili\u0161ta?<\/p>\n

Ve\u0107 je neugodno ponavljati kako naj sveu\u010dili\u0161ta predstavljaju utvrde povla\u0161tene elite. Bogata\u0161i tamo \u0161alju djecu da nau\u010de hodati, govoriti i razmi\u0161ljati kao bogata\u0161i. Ne zovu ih uzalud elitnim fakultetima. Za\u0161to se pretvaramo da to nije tako?<\/p>\n

Posebno je ironi\u010dna takozvana \u201eraznolikost\u201c upisanih studenata. Naime ti fakulteti se ponose rodnom i rasnom raznolikosti. Ti fakulteti tro\u0161e moralni kapital ste\u010den u \u0161ezdesetima kada su napravili hrabar korak razgradnje bjela\u010dko anglosaksonske aristokracije.<\/p>\n

No ako danas posjetiti bilo koji od ovih fakulteta uistinu \u0107ete vidjeti rame do rame djecu crnih, azijskih, latinoameri\u010dkih ljudi. Ti studenti stvarno misle da je okru\u017eenje raznoliko jer u\u010de u dru\u0161tvu nekog iz Pakistana ili iz Texasa, jedan svira \u010delo drugi violinu. No ne uvi\u0111aju da su svima njima roditelji imu\u0107ni.<\/p>\n

Postoje izuzeci, no oni su samo izuzeci. Djece iz radni\u010dke klase i seoskog porijekla gotovo da nema.<\/p>\n

Dakle poanta nije u tome da se ni\u017ea klasa poku\u0161ava uzdi\u0107i ve\u0107 u tome da visoka poku\u0161ava odr\u017eati svoju poziciju. Radi se o to\u010dnom utvr\u0111ivanju statusne hijerarhije unutar same visoke i srednje klase. Njihova djeca ne razmi\u0161ljaju ho\u0107e li upisati neki od elitnih fakulteta ve\u0107 koji. U bogatim \u010detvrtima, gdje se ova igra odr\u017eava fakulteti se upisuju da bi se popeli jo\u0161 vi\u0161e ne da bi primjerice upisali medicinu ostali u svojoj \u010detvrti dobro \u017eivjeli i lije\u010dili ljude. Takav scenarij gotovo je nezamisliv.<\/p>\n

Sistem pogor\u0161ava nejednakost i stvara elitu izoliranu od dru\u0161tva. Brojke su neumoljive. Bruco\u0161i elitnih fakulteta dolaze iz obitelji najbogatijih. \u0160to je fakultet presti\u017eniji studenti su bogatiji. Glavni razlog je o\u010dit. Osim skupih \u0161kolarina va\u017ean je i put do odre\u0111enog studija koji ko\u0161ta. Da bi dijete katapultirali na jedan od ovih studija po\u010dinjete od trenutka ro\u0111enja; satovi glazbe, sportska oprema, putovanja na te\u010dajeve u inozemstvo, kako se to danas zgodno ka\u017ee: oboga\u0107ivanje, \u0161kolarine osnovnih i srednjih \u0161kola i sam tro\u0161ak \u017eivota u mjestu s najuspje\u0161nijim \u0161kolama. Zanimljivo je da unato\u010d tome \u0161to se fakulteti di\u010de te\u0161kim testovima pri upisima nekako uvijek rezultati se poklapaju s platnom mo\u0107i obitelji. Fakulteti vode ra\u010duna o svojim donatorima. Elitni fakulteti izravno promoviraju nejednakosti u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Studenti mi pi\u0161i ili me pitaju- \u0160to mogu u\u010diniti da se ne pretvorim u razma\u017eenog snoba? Jedini odgovor koji im mogu dati je da se prebace na dr\u017eavno sveu\u010dili\u0161te jer \u0107e tamo upoznati ljude razli\u010ditog porijekla. Naime mnogi od tih mladih ljudi nikada kroz \u017eivot nisu do\u0161li u osobniji kontakt se nekim tko nije iz njihove klase. Toliko su se izvitoperili da postoje i situacije u kojima zamole nekoga od zaposlenih ljudi u kafi\u0107u ili na odr\u017eavanju fakulteta i pitaju ga- Ka\u017eite mi ne\u0161to o sebi?- smatraju\u0107i da su time, upoznali druga\u010dije od sebe.<\/p>\n

Preporu\u010dam im da se zaposle u nekom uslu\u017enom poslu. Da rade kao konobari da vide koliko za takav posao treba fizi\u010dke, mentalne snage i pameti. Tako bi shvatili da nisu najpametniji kako im uporno govore za vrijeme \u0161kolovanja. Naravno ne treba se zavaravati, va\u017eno je koji \u0107ete fakultet upisati. Jo\u0161 ima odli\u010dnih dr\u017eavnih fakulteta u svakom kutku zemlje. Tamo ne\u0107e dobiti osobni pristup ali \u0107e dobiti raznolikost u dru\u0161tveno ekonomskom pogledu. Osobno ne bih se radovao studiju na fakultetima gdje se upisuje 90% najbogatijih. Djeca iz manje presti\u017enih \u0161kola su zanimljivija, otvorenija, manje nadmena i manje takmi\u010darski nastrojena, dakle humanija.<\/p>\n

Do\u0161lo je vrijeme reformiranja dru\u0161tva. Obrazovanje mora ubla\u017eavati klasne razlike a ne ih potencirati. Tako\u0111er treba ukinuti povlastice za takozvane obiteljske nasljedne studente kao i sa sporta\u0161e. Treba prestati ukra\u0161avati biografije kod upisa. Brojne van\u0161kolske aktivnosti govore izme\u0111u ostalog da ste za njih imali novca. Ne bi nas smjela impresionirati imu\u0107nost roditelja. Fakulteti bi trebali razmisliti \u0161to rade dru\u0161tvu, ako obrazuju vo\u0111e- trebaju se zapitati kakve vo\u0111e. Trebaju li nam oni koji mogu puno toga nabubati ili oni koji imaju originalne misli.<\/p>\n

U krajnjoj liniji elitna privatna sveu\u010dili\u0161ta koliko god promovirala vi\u0161e vrijednosti prvenstveno brinu za svoj opstanak. Prvorazredno obrazovanje nije nu\u017eno ste\u0107i na skupom fakultetu Sje\u0107ate li se onoga da svatko ima priliku radom i talentom napredovati? Potrebno nam je kvalitetno dr\u017eavo obrazovanje koje je besplatno. Obrazovanje koje smo dugo vremena shva\u0107ali kao gra\u0111ansko pravo to je prestalo biti. Dozvolili smo aristokraciji da preuzme vodstvo. Sada je vrijeme da probamo s demokracijom.<\/p>\n

*William Deresiewicz, ro\u0111en \u201964. Ameri\u010dki je pisac, esejist i knji\u017eevnik. Poha\u0111ao je sveu\u010dili\u0161te Columbia, predavao na Yalu. Njegove eseje objavljuju The Nation, Ameri\u010dki znanstvenik, New Republic i New York Times.<\/em><\/address>\n

Heraznanje.com<\/a>\/The New Republic<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Do\u0161lo je vrijeme reformiranja dru\u0161tva. Obrazovanje mora ubla\u017eavati klasne razlike a ne ih potencirati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":162271,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-162270","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162270","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=162270"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162270\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/162271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=162270"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=162270"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=162270"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}