{"id":162114,"date":"2014-10-28T07:39:55","date_gmt":"2014-10-28T06:39:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=162114"},"modified":"2014-10-27T20:48:00","modified_gmt":"2014-10-27T19:48:00","slug":"bolesni-od-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/28\/bolesni-od-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Bolesni od kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n

Iako je pro\u0161lo vi\u0161e od mjesec dana otkad je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila da \u0107e joj trebati milijardu dolara za borbu protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi, do sada je obe\u0107ano ne\u0161to manje od 700 milijuna. No epidemija je u me\u0111uvremenu poprimila takve razmjere da se u idu\u0107ih dva mjeseca o\u010dekuje porast od 10.000 oboljelih tjedno, \u0161to \u0107e neminovno poskupjeti i tro\u0161kove njezinog zaustavljanja. Svjetska banka dala je 22 posto od potrebnog iznosa, SAD 11 posto, a privatni sektor deset posto, dok je Europska unija, iako se radi o najve\u0107oj svjetskoj ekonomiji, donirala tek \u0161est posto od tra\u017eenog iznosa.<\/p>\n

\"\"Iako je epidemija u Gvineji, Liberiji i Sierra Leoneu izbila jo\u0161 u o\u017eujku, me\u0111unarodna zajednica i WHO zarazu su po\u010deli smatrati epidemijom me\u0111unarodnih razmjera tek u kolovozu, kada su oboljeli po\u010deli umirati na ulicama afri\u010dkih gradova, dok su se ozbiljnije sume novca po\u010dele slijevati na ra\u010dun WHO-a tek kada je bolest stigla u Europu i SAD. Budu\u0107i da je tada ve\u0107 bilo kasno za bilo kakvu smislenu reakciju, najve\u0107i donator SAD, u kojemu su dosad zabilje\u017eena tri slu\u010daja zaraze, problemu je pristupio militantno, kao da se radi o ratnom stanju, a ne javnozdravstvenom problemu.<\/p>\n

SAD je u Afriku poslao tisu\u0107e svojih vojnika, mahom u Liberiju, jedinu afri\u010dku dr\u017eavu \u010dija vlada nije imala ni\u0161ta protiv da se u njoj smjesti sjedi\u0161te ameri\u010dke vojne komande AFRICOM. Budu\u0107i da je zdravstveni sustav zakazao i u Americi, zbog \u010dega su se ebolom zarazile i dvije medicinske sestre koje su u Dallasu lije\u010dile prvog donosioca virusa, Liberijskog Amerikanca Thomasa Duncana, sli\u010dan pristup vlada je poduzela i u zemlji, pa je pro\u0161log tjedna za glavnog koordinatora svih aktivnosti vezanih uz ebolu imenovala stratega Demokratske stranke Rona Kleina, \u010dovjeka bez ikakvog medicinskog iskustva koji je direktno odgovoran predsjedni\u010dkoj savjetnici za nacionalnu sigurnost Susan Rice.<\/p>\n

No dok se problemu epidemije ebole pristupa kao ne\u010demu \u0161to se mo\u017ee rije\u0161iti vojnom silom, a u svjetskim medijima uglavnom \u0161iri panika i broje mrtvi, ili tek u rijetkim slu\u010dajevima ukazuje na prikriveni rasizam kao uzrok zaka\u0161njele reakcije me\u0111unarodne zajednice, u posljednje vrijeme mogu se \u010duti i glasovi medicinskih stru\u010dnjaka koji prstom upiru u farmaceutsku industriju kao glavnog krivca za \u010dinjenicu da nije prona\u0111en lijek za bolest koja je otkrivena jo\u0161 1976. godine. Ona je dosad u Africi izbila \u010dak osam puta, ali u vrlo malim razmjerima, pa je tijekom 40 godina od nje umrlo ‘samo’ 2400 ljudi, dvostruko manje nego prilikom sada\u0161nje epidemije.<\/p>\n

Direktorica WHO-a Margaret Chan rekla je nedavno da cjepiva protiv ebole nema jer ‘industrija vo\u0111ena profitom ne ula\u017ee u proizvode za tr\u017ei\u0161ta koja te proizvode ne mogu platiti’. Thomas Geisbert, lije\u010dnik sa Sveu\u010dili\u0161ta Texas koji uz pomo\u0107 dr\u017eavne donacije istra\u017euje potencijalni lijek za ebolu, izjavio je pak da farmaceutske kompanije u toj bolesti ‘ve\u0107 godinama vide malo potencijalnog profita jer su njezine pojave male i nepredvidive, za razliku od primjerice raka ili bolesti srca, pa \u010dak i malarije’. Stru\u010dnjak za tropske bolesti Daniel Bausch tako\u0111er je medijima rekao da znanstvena zajednica ‘ve\u0107 godinama radi na nekoliko platformi koje su se pokazale djelotvornima u lije\u010denju primata, ali farmaceutske kompanije nisu zainteresirane za ulaganje velikog novca u lije\u010denje bolesti koja se sporadi\u010dno pojavljuje u siroma\u0161nim afri\u010dkim zemljama’. Bausch je rekao i da je do sada samo jedan potencijalni lijek pro\u0161ao kroz prvu od \u010detiri propisane faze klini\u010dkog ispitivanja, proces koji ina\u010de financiraju farmaceutske kompanije.<\/p>\n

Anthony Fauci, direktor ameri\u010dkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, tako\u0111er je vi\u0161e puta izjavio da znanost ve\u0107 godinama ima dobrog kandidata, ali da ‘kompanije ne \u017eele razvijati lijek koji \u0107e svakih 30 ili 40 godina izlije\u010diti grupicu ljudi’. Direktor britanske ustanove za javno zdravstvo John Ashton u dnevnom listu ‘Independent’ upozorio je pak da se javnost ‘mora pozabaviti skandaloznom nevoljko\u0161\u0107u farmaceutske industrije da investira u istra\u017eivanje i proizvodnju lijekova i vakcina za ebolu, ne\u0161to \u0161to ona odbija raditi jer smatra da potencijalna zarada ne opravdava ulaganje’. Ashton je zaklju\u010dio da je ta situacija rezultat ‘moralnog bankrota kapitalizma’, a britanski zdravstveni novinar Leigh Phillips potkrijepio je njegovu tezu tvrdnjom da se cjelokupni desetogodi\u0161nji napredak u istra\u017eivanju lijeka za ebolu dogodio ili u javnom sektoru ili od strane malih biotehnolo\u0161kih kompanija koje su tako\u0111er financirane javnim novcem. To uklju\u010duje i razvoj dosad najuspje\u0161nijeg kandidata, ZMAPP-a male kalifornijske tvrtke MAPP Biopharmaceutical, koji su financirali ameri\u010dka i kanadska vlada.<\/p>\n

No kada bi se problem o kojemu ovi stru\u010dnjaci govore svodio samo na konkretan problem ebole, bio bi to optimisti\u010dan scenarij. Isklju\u010divo profitna orijentiranost farmaceutske industrije poprimila je, naime, toliko zlokobne razmjere da zdravstvene organizacije sve dramati\u010dnije upozoravaju na potencijalno katastrofalne posljedice \u010dinjenice da te kompanije ve\u0107 30 godina ne ula\u017eu u razvoj antibiotika, pa bi se kroz nekoliko desetlje\u0107a moglo dogoditi da ostanemo bez lijekova \u010dak i za rutinske infekcije prema sada\u0161njim kriterijima. U travnju ove godine, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je svoj prvi izvje\u0161taj o pra\u0107enju otpornosti mikroba diljem svijeta, u kojemu tvrdi da je ta otpornost jedna od tri najve\u0107e prijetnje ljudskom zdravlju. Ona je, stoji u izvje\u0161taju, poprimila ‘alarmantne razmjere’ u mnogim dijelovima svijeta, pa antimikrobska otpornost prijeti djelotvornoj prevenciji sve ve\u0107eg broja infekcija uzrokovanih bakterijama, parazitima, virusima i gljivicama. U izvje\u0161taju pi\u0161e i da ‘postantibiotska era u kojoj uobi\u010dajene infekcije i male ozljede mogu ubiti, vi\u0161e nije apokalipti\u010dna fantazija nego vrlo realna mogu\u0107nost u 21. stolje\u0107u’.<\/p>\n

U o\u017eujku ove godine, direktor ameri\u010dkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Thomas Frieden upozorio je na sve \u010de\u0161\u0107u pojavu obitelji bakterija otpornih na klasu antibiotika \u0161irokog spektra \u2013 karbapenema. Te su bakterije prvi put zabilje\u017eene 1996. godine u SAD-u, a zatim i u cijelom svijetu, a osim \u0161to su otporne na sve postoje\u0107e antibiotike i imaju visoku smrtnost, opasne su i zato \u0161to i druge bakterije \u010dine rezistentnima. Sally Davies, savjetnica britanske vlade za zdravstvo, ne\u0161to ranije tako\u0111er je izjavila da nam slijedi ‘apokalipti\u010dki scenarij’ u kojemu \u0107e ljudi umirati od trivijalnih bolesti. Prvi izvje\u0161taj na tu temu objavila je 2011., kada je napisala da se ‘u posljednjih 30 godina jedna nova zarazna bolest otkrije svake godine, no istovremeno je razvijeno vrlo malo novih antibiotika, zbog \u010dega na\u0161 arsenal oru\u017eja ostaje prakti\u010dki prazan, dok bolesti evoluiraju i postaju otporne na postoje\u0107e lijekove’. Bez antibiotika, pi\u0161e Davies, osim infekcija, primjerice novog tipa tuberkuloze koji je otporan na sve postoje\u0107e antibiotike, nemogu\u0107e je lije\u010diti i traume, sr\u010dane i mo\u017edane udare, davati intravenske infuzije i kemoterapije, obavljati transplantacije. Prema podacima ameri\u010dkog Centra za kontrolu bolesti, u toj se zemlji svake godine dva milijuna ljudi zarazi bakterijom otpornom na antibiotike, a njih 23.000 i umre.<\/p>\n

U tekstu objavljenom 2012. u ‘Washington Postu’, \u010dlan radne skupine za otpornost bakterija Ameri\u010dkog dru\u0161tva za zarazne bolesti Brad Spellberg rekao je da je svijet ‘posljednjih 60 godina bio izvan opasnosti jer su kompanije stalno razvijale nove generacije lijekova, no danas je druga\u010dije jer se one vi\u0161e ne trude biti korak ispred’. Sli\u010dno kao kod ebole, i antibiotici se smatraju neisplativim lijekovima, jer razvoj jednog novog lijeka u pravilu ko\u0161ta izme\u0111u 500 milijuna i milijarde dolara. No antibiotici se koriste samo nekoliko puta u \u017eivotu, za razliku od visokoprofitnih lijekova za kroni\u010dne bolesti, pa \u010dak i onih za depresiju i erektilnu disfunkciju. Takvi lijekovi koji se uzimaju dugotrajno proizvo\u0111a\u010dima donose deseterostruko ve\u0107u zaradu nego \u0161to iznosi ona od antibiotika. Budu\u0107i da se ne uzimaju kao dugotrajna terapija i da su, kako je 2008. reklo Ameri\u010dko dru\u0161tvo za zarazne bolesti, ‘uspje\u0161niji od drugih lijekova, pa zato nisu po\u017eeljni’, 2012. godine samo su \u010detiri od 12 najve\u0107ih farmaceutskih kompanija uop\u0107e razvijale nove antibiotike. Od 1945. do 1968. godine proizvedeno je 13 obitelji antibiotika, no nakon tog razdoblja razvijene su samo dvije nove klase. Ameri\u010dka Agencija za hranu i lijekove odobrila je 2011. jedan antibiotik za ‘bolni\u010dku bakteriju’, iste godine kada je najve\u0107a svjetska farmaceutska kompanija Pfizer zatvorila svoj pogon za proizvodnju antibiotika u Connecticutu i otpustila 1200 ljudi.<\/p>\n

Posljednjih godina sve se \u010de\u0161\u0107e doga\u0111aju i nesta\u0161ice cjepiva koja se ve\u0107 desetlje\u0107ima rutinski daju djeci. I u ovom slu\u010daju razlog je njihova neprofitabilnost, jer za razliku od dugotrajnog uzimanja lijekova za kroni\u010dne bolesti, naj\u010de\u0161\u0107e je tek jedna doza cjepiva dovoljna za do\u017eivotnu za\u0161titu. U Americi se manjak cjepiva po\u010deo bilje\u017eiti jo\u0161 2003. godine, pa je vlada izradila web-stranicu na kojoj se mo\u017ee pratiti njihova dostupnost. Tamo pi\u0161e da se manjak vakcina doga\u0111a \u010desto, ponekad na ve\u0107oj razini, a ponekad lokalizirano, zbog toga \u0161to ‘proizvo\u0111a\u010di napu\u0161taju tr\u017ei\u0161te ili se doga\u0111aju problemi u proizvodnji ili su zalihe nedovoljne’. Tako je primjerice 2010. zabilje\u017een manjak cjepiva protiv ospica, zau\u0161njaka i rubeole, jer je kompanija Merck objavila da ‘ne\u0107e ponovno pokretati proizvodnju’ cjepiva za te tri bolesti. U svijetu se konstantno bilje\u017ee manjkovi cjepiva protiv razli\u010ditih bolesti, primjerice protiv bjesno\u0107e u Australiji i gripe u Kanadi. Ove godine GlaxoSmithKline najavio je smanjenu proizvodnju cjepiva protiv vodenih kozica, a tijekom 2012. i 2013. godine ista kompanija proizvodila je manje cjepiva i za difteriju, tetanus, hepatitis B i dje\u010dju paralizu.<\/p>\n

U Hrvatskoj je pak nakon ste\u010daja Imunolo\u0161kog zavoda upozoreno na manjak antitijela koja se daju prilikom rizika od tetanusa, pa je organiziran interventni uvoz, no te supstance, upozorili su stru\u010dnjaci, nedostaje i na svjetskom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Novossti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111unarodna zajednica epidemiji ebole pristupa kao da se radi o ratnom stanju, a ne javnozdravstvenom problemu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-162114","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162114","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=162114"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162114\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=162114"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=162114"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=162114"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}