{"id":161374,"date":"2014-10-21T07:55:59","date_gmt":"2014-10-21T05:55:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=161374"},"modified":"2014-10-21T08:24:19","modified_gmt":"2014-10-21T06:24:19","slug":"prica-o-isil-u-je-samo-farsa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/21\/prica-o-isil-u-je-samo-farsa\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o ISIL-u je samo farsa"},"content":{"rendered":"

Autorka: Edina Kamenica<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Pouzdana je informacija da je CIA imala spisak, poimenice, 17.000 ljudi koji su u\u010destvovali u obaranju Gadafija, koji su organizovani i dovedeni u Libiju, i u toj operaciji progla\u0161eni herojima, jer su, eto, skinuli diktatora, rekao je Zlatko Dizdarevi\u0107, novinar, autor sedam knjiga (uskoro i osme) na ovonedjeljnoj tribini Nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dkog instituta “Ibn Sina”, govore\u0107i o njegovom vi\u0111enju Bliskog i Srednjeg istoka i mnogo \u010dega drugog \u0161to se ve\u017ee za to “srce svijeta”, gdje je Dizdarevi\u0107, i kao novinar, ali i kao diplomata, prisutan vi\u0161e od 35 godina.<\/p>\n

“A onda je 14.500 njih od tog broja oti\u0161lo u Mali, da u\u010destvuje u operaciji u korist Francuske (taj anga\u017eman je bio progla\u0161en teroristi\u010dkim, od istih onih koji su ih ranije slavili). Potom su ih, sada kao teroriste, 90 posto njih, prebacili u Siriju, s kompletnim oru\u017ejem koje je NATO doturio dok su bili u Libiji i u Siriji su postali umjerena opozicija, koju je zapadni blok naoru\u017eavao, finansirao, tvrdio da se to sve \u010dini pod firmom Prijatelja Sirije, grupacije izvan UN-a, nastale na inicijativu Amerike. Na\u0161i su, uzgred, me\u0111u prvima potr\u010dali da budu tamo. Dobro, postoje stvari gdje mi jednostavno moramo da budemo, ali ne moramo tr\u010dati u prvi red… Kao \u0161to smo u Savjetu bezbjednosti, dok smo imali status posmatra\u010da, bili presudan glas u odobravanju likvidacije Gadafija, a pritom nismo postavili pitanje: kako \u0107ete to kompenzirati? Imali smo tamo gradili\u0161te, ljude, da spustim stvar do bezobrazluka. A na tom istom glasanju, u statusu posmatra\u010da bili su i Nijemci koji su ostali suzdr\u017eani”, objasnio je Dizdarevi\u0107.<\/p>\n

Sje\u0107ate se Sabre i \u0160atile<\/strong><\/p>\n

“Nisam ovdje nikakav oficijelni govornik, ne predstavljam nikog drugog osim samog sebe, i na tome insistiram, jer se mo\u017ee pomisliti, zbog na\u010dina na koji sam najavljen, da \u0107u zastupati stavove koji su vi\u0161e oficijelni, ako mi uop\u0161te oficijelnih stavova, ne samo u vezi sa ovim pitanjem, i imamo. A niti sam analiti\u010dar, niti se do\u017eivljavam tako. Puno je profesionalnih analiti\u010dara koje je neko tako promovisao ili su oni sami sebe. Naprosto sam \u010dovjek koji je sticajem sretnih okolnosti u \u017eivotu imao prilike da budem tamo gdje su se de\u0161avale stvari kojima sam se bavio tada i kojima se bavim danas”, rekao je Dizdarevi\u0107, napomenuv\u0161i da je imao izuzetnu sre\u0107u da dosta rano ode na Bliski istok kao novinar, 1981. godine prvi put, kada se Izrael, na osnovu Kempdejvidskog sporazuma, povla\u010dio sa Sinaja, a potom je bio u Bejrutu, kada je Sharon upadao u Bejrut. (“Sje\u0107ate se Sabre i \u0160atile i tih vremena?”). Nakon toga bio je dopisnik Oslobo\u0111enja s Blistog istoka, sa sjedi\u0161tem u Kairu, i po logici te pozicije, pratio je taj region, oko Egipta do Sirije i na drugu stranu do Al\u017eira. “Kada je trebalo da se vratim, po\u010dela je prva intifada i ostao sam kao profesionalni izvje\u0161ta\u010d neko vrijeme u Palestini, u Jeruzalemu”, tek je dio iz Dizdarevi\u0107evog obja\u0161njenja njegove veze s tim dijelom svijeta, u kojem je, oti\u0161av\u0161i iz njega, kako je naglasio, ostavio svoje srce i du\u0161u. Kasniji posao ambasadora u Jordanu, s akreditacijama za Irak, Siriju, Libanon, bila je ba\u010dena udica prema njemu koju je Dizdarevi\u0107 “morao progutati u letu”.<\/p>\n

Iz Amana je \u010desto odlazio u Damask: “Sat i po je autom tamo od Amana. A Siriju i Damask sam uvijek do\u017eivljavao kao prostor Hiljadu i jedne no\u0107i, i po mentalitetu, i po na\u010dinu \u017eivota, i po istoriji. Odlazio sam vrlo \u010desto i u Bejrut, koji je bio sasvim druga pri\u010da, druga krajnost, hedonisti\u010dka. Odlazio sam i u Bagdad, koliko sam mogao, i vidjev\u0161i ono \u0161to sam na temelju prethodno natalo\u017eenog nemalog iskustva i slutio, imao sam i problema sa samim sobom. Puno toga o \u010demu sam razmi\u0161ljao je bilo u sukobu s onim \u0161to se ve\u0107 tada po\u010delo tuma\u010diti kao zvani\u010dni me\u0111unarodni, politi\u010dki, diplomatski stav. Meni je bilo jasno da ne mogu mimo onoga \u0161to sam nau\u010dio, pro\u010ditao, mimo iskustava s tim ljudima tamo, a koje nisam sticao po prijemima i iza zatamnjenih stakala automobila, nego na sukovima, me\u0111u obi\u010dnim ljudima, u narodu. Kada je po\u010delo u Deri, prva \u010detiri dana smo nas trojica ambasadora odlazili svako jutro i vra\u0107ali se svako ve\u010de, po\u0161to je taj grad odmah iza jordanske granice u Siriji, i odmah sam prepoznao sve te mehanizme koji su polako ali sigurno krali i ukrali ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee zvati revolucijom. Naravno, imao sam dosta insajderskih informacija u vezi s Libijom, a i Egipat sam poprili\u010dno poznavao. (Kada je Mursi pobijedio, napisao sam da dajem godinu najvi\u0161e do vojnog udara u kojem \u0107e se vojska vratiti ponovo. Nisam to pri\u017eeljkivao, nego sam jednostavno znao kakva je pozicija vojske u bli\u017eoj i daljoj istoriji Egipta, kakva je situacija s Muslimanskom bra\u0107om, vanjskim uticajima i interesima. Moram re\u0107i da sam tu proma\u0161io za 45 dana, jer se vojska vratila na \u010delo Egipta ta\u010dno nakon godinu i 45 dana.)”<\/p>\n

Duboka jesen pa zima, kakvo prolje\u0107e<\/strong><\/p>\n

Zlatko Dizdarevi\u0107 se iz Jordana vratio u BiH prve polovine 2012. godine, a u regionu koji je ostavio po\u010dela su de\u0161avanja prozvana arapsko prolje\u0107e.<\/p>\n

“Medijski efektno je to zvu\u010dalo, ali se meni \u010dinilo da je u startu nastala duboka jesen i odmah zatim zima, a da prolje\u0107a nije to ni vidjelo. Pravljene su paralele i s \u010de\u0161kim prolje\u0107em, no, bilo je jasno da je ova pri\u010da bitno druga\u010dija, i iz dana u dan dobivam potvrde za takvo uvjerenje.<\/p>\n

U Bejrutu sam jo\u0161 ‘82. upoznao britanskog novinara, kojeg i danas smatram najboljim poznavaocem prilika na Bliskom istoku. To je Robert Fisk, koji je jednom rekao: Kad god se svijet bavi Bliskim istokom, postavlja uvijek tri pitanja, ali ne postavlja \u010detvrto… Tri pitanja su ko, kad i gdje, a \u010detvrto: za\u0161to. I to je matrica na kojoj funkcioni\u0161e i dana\u0161nja pri\u010da o Bliskom istoku. Svi danas razgovaraju o ISIL-u kao da je u pitanju stvar pala s neba. Pa se govori o tome koliko je vojnika tamo, jesu li avioni pogodili i \u0161ta, ko je u koaliciji (niko ne zna je li iko u BiH razgovarao o tome ho\u0107emo li ili ne\u0107emo biti dio koalicije, a nismo sami tu, isto je i sa Hrvatskom), svi gledamo hrvatskog dopisnika, koji je sto metara od \u017eice, s druge strane protjeruju Kurde, dok turski tenkovi stoje, i nikome ne pada na pamet da interveni\u0161e, niti avioni dolaze da zaustave uni\u0161tavanje i protjerivanje Kurda; u Americi se Obama zaklinje UN-om… uz malu korekciju, koja je po meni dosta holivudska. No, kada bismo na nivou elementarnog profesionalnog po\u0161tenja postavili pitanja za\u0161to je do ne\u010dega do\u0161lo, znali bismo i kuda \u0107e sve to i\u0107i”, smatra Dizdarevi\u0107, prema kojem se cijela bliskoisto\u010dna pri\u010da de\u0161ava na tri razli\u010dita nivoa, s tim da se o najva\u017enijem, najgornjem nivou najmanje i govori. To je geostrategija prostora i geostrategija energije. Izvan toga se ni\u0161ta tamo ne de\u0161ava. Ko god navede druge razloge, a koji su izvan ovih geostrategija, mislim da je na krivom putu i da ne shvata o \u010demu se tu radi”, tvrdi Dizdarevi\u0107, nagla\u0161avaju\u0107i da drugi nivo pripada \u0161arolikim regionalnim odnosima, balansima unutra\u0161njim u njima, istorijskim strastima, kao novim ambicijama biv\u0161ih imperija. Tre\u0107i nivo je pojedina\u010dna situacija u svakoj dr\u017eavi. No, za\u0161to je ovaj prvi nivo najva\u017eniji po Dizdarevi\u0107u?<\/p>\n

“Kada sam se ja rodio (1948. godine, op.pr.) na planeti je bilo otprilike oko tri milijarde i dvjesto hiljada miliona stanovnika. Ako po\u017eivim kao moj otac, na planeti \u0107e biti oko osam milijardi stanovnika. Dakle, samo u jednoj generaciji je dva i po puta vi\u0161e stanovnika i to sa istim koli\u010dinama energije, vode i hrane. Naravno da ozbiljne dr\u017eave i velike korporacije o tome razmi\u0161ljaju, s tim da ja \u010dak mislim da, recimo, SAD, po svojoj unutra\u0161njoj funkciji, nisu vi\u0161e dr\u017eava, nego korporacija. Funkcioni\u0161u po korporativnim principima, razlozima, mehanizmima, a dr\u017eava je okvir za zadovoljavanje korporacija. Dakle, korporacije razmi\u0161ljaju kako staviti svoju \u0161apu na preostale rezerve, prije svega energije, a onda vode i hrane. Jer, imate li energiju, mo\u017eete obezbijediti vodu i hranu. Kako do\u0107i do preostalih rezervi u jednom periodu koji nemate, jer stvar curi toliko brzo, i uz postoje\u0107i me\u0111unarodni poredak, zasnovan na temeljima osnovnih elemenata pravde, a to zna\u010di po\u0161tivanje suvereniteta, prava na samoopredjeljenje itd. No, funkcionisanje dr\u017eava onako kako je stvaranjem UN-a dogovoreno pod ki\u0161obranom me\u0111unarodne zajednice, ne ostavlja prostor za zauzimanje, otimanje ovih resursa o kojima govorimo ili za plasiranje korporativnih industrija, kao \u0161to je vojna industrija i druge prate\u0107e. Vojna industrija u SAD-u danas zahvata 68 odsto ukupne industrijske proizvodnje i ona ne mo\u017ee funkcionisati bez rata. Svakih pet, \u0161est godina ona mora imati ozbiljan rat u koji bi mogla da plasira svoje proizvode, a rat ne mo\u017eete imati ako nemate strate\u0161kog neprijatelja. Zapad je tog neprijatelja imao u Sovjetskom savezu, a kada je ovaj nestao, trebalo je stvoriti novog.<\/p>\n

Desio se 11. septembar i terorizam i islam su sada strate\u0161ki neprijatelj (ne ulazimo sada u to kakve sve teorije postoje i oko tog 11. septembra). Dakle, po\u0161to postoje\u0107i me\u0111unarodni poredak nije okvir za realizovanje korporativnih ambicija i svega ostalog, treba ru\u0161iti taj poredak i omogu\u0107iti sili da bude legalizovana kao me\u0111unarodni poredak, treba dati pravo odre\u0111enim snagama da mogu upotrijebiti silu. U ime \u010dega? U ime ljudskih prava! I onda se u me\u0111unarodni poredak uvode elementi ljudskih prava, koji, kao \u0161to smo vidjeli, potpuno elimini\u0161u pitanje suvereniteta, stvaraju \u0161prdnju od toga: negdje se priznaje, negdje ne. Ako na\u0111ete dovoljno mehanizama da proglasite nekoga teroristom, uradite to bez obzira na to \u0161to ste ga 15 dana prije ugostili uz najvi\u0161e po\u010dasti, jer vam je to tada odgovaralo (slu\u010daj s Gadafijem). A danas imate situaciju da se podi\u017eu avioni bez odluke Savjeta sigurnosti UN-a, negdje se ova tra\u017ei, negdje ne, negdje se poslu\u017eite lukavstvom, kao u Siriji, pa u\u0111ete na teren avionima koji su do\u0161li iz drugih razloga. \u017divi bili pa vidjeli koliko \u0107e ti drugi razlozi tamo trajati, a koliko \u0107e se ispostaviti da su oni tamo zbog Sirije, a ne zbog, kako se sada tvrdi, ISIL-a. Tako da smo do\u0161li do situacije u kojoj su relativizirani razni do ju\u010de va\u017ee\u0107i principi me\u0111unarodnog poretka. Evo primjera: uo\u010di napada na Damask pro\u0161le godine, koji nije izveden, upotrijebljena je la\u017e, kao i u slu\u010daju ulaska u Irak 2003. godine, pa je re\u010deno da je Asad hemijsko oru\u017eje ispalio na svoje stanovnike, zbog \u010dega bi se moralo povjerovati da je najgluplji \u010dovjek, jer je to, onda, upotrijebio dvadeset km od hotela gdje su dva dana prije do\u0161li posmatra\u010di UN-a”, rekao je Dizdarevi\u0107 na tribini “Ibn Sine”, dodaju\u0107i da je problem generacije kojoj i on pripada \u0161to je odrastala na sasvim drugim kodovima – i moralnim, i eti\u010dkim i ku\u0107no-vaspitnim. “Mi u svojim glavama nosimo osje\u0107aj postojanja pravde, zakona, principa, morala, a vjerujte mi, moje ukupno iskustvo govori: toga vi\u0161e nema. Ne postoji nijedna me\u0111unarodno pravna \u010dinjenica, nijedna rezolucija koja se ne\u0107e pogaziti u roku od 15 dana, a planeta uvjeriti kupljenim medijima da je to uredu”, tvrdi novinar, napominju\u0107i da ozbiljni ljudi ka\u017eu kako bi se cijela ova pri\u010da mogla svesti na temu dolara i nafte.<\/p>\n

U ime opasnosti od Rusije<\/strong><\/p>\n

“A ta tema je locirana u na\u0161em slu\u010daju na terenu Rusije, Irana, Kine i Sirije. Pazite, 1970. godine dolar je prestao da bude moneta zasnovana na zlatu i postao je moneta nafte, a time i glavni ameri\u010dki eksportni proizvod. Otud i pitanje za\u0161to je geopolitika dana\u0161njice u isto vrijeme i mogu\u0107a politika tre\u0107eg svjetskog rata ako stvar bude otklizivala u istom pravcu i za\u0161to je to geopolitika energije? Prema podacima MMF-a, 1966. godine sve svjetske ino-banke su imale 14 milijardi dolara sa zlatnom podlogom, \u0161to je tada to vi\u0161e vrijedilo nego danas, a od toga su Amerikanci imali 3,2 milijarde dolara sa zlatnom podlogom. Federalne rezerve ameri\u010dke tada su po\u010dele \u0161tampati dolar u velikim koli\u010dinama, \u0161to je proizvodilo inflaciju, a inflacija je uvijek pri\u010da koja pogoduje nekome, a okrenuta je protiv nekog drugog. Dakle, Amerikanci su na\u0161li na\u010din da do dana dana\u0161njeg inflacija bude pri\u010da na kojoj oni zasnivaju svoju ekonomsku snagu, jer i u na\u0161e vrijeme oko 70 posto novca cirkuli\u0161e kroz banke na osnovu kredita, bez ikakvog upori\u0161ta u stvarnoj proizvodnji novih vrijednosti. U ovom \u010dasu SAD imaju vanjski dug oko 17.000 milijardi dolara, koji zna\u010di da mogu proizvoditi po cijenama ni\u017eim od ostalih i prodavati povoljnije nego \u0161to to \u010dine drugi, te biti od drugih konkurentniji. U isto vrijeme, mjese\u010dno \u0161tampaju izme\u0111u 58 milijardi i 60 milijardi dolara i time odr\u017eavaju svoju likvidnost”, rekao je Dizdarevi\u0107, naglasiv\u0161i da s ovim \u010dinjenicama postaje jasnija proizvodnja vojne histerije oko Ukrajine, posljednji sastanak NATO-a Velsu i Obamina izjava da \u0107e Amerika s NATO-om, po svaku cijenu, braniti balti\u010dke zemlje ako ih Rusija opet napadne. (Uzgred, Rusija nikad nije ni rekla da \u0107e ih napasti.)<\/p>\n

Samo sedam dana prije toga, vrhunski vojni stru\u010dnjaci NATO-a su saop\u0161tili da, kada bi Rusija hipoteti\u010dki napala balti\u010dke zemlje, NATO ne bi imao mogu\u0107nosti da na taj napad odgovori konvencionalnim oru\u017ejem. \u0160ta to zna\u010di nego da bi mogli atomskim oru\u017ejem odgovoriti? Ali, ako neko stvarno misli da bi Amerika i zapadnoevropske zemlje, ili neke druge, bile spremne zbog balti\u010dkih zemalja u\u0107i u nuklearni rat, koji ne bi mogao biti zavr\u0161en na ograni\u010denom prostoru, onda je naivan. I Amerikancima je jasno, i NATO-u je jasno, da od nuklearnog rata s Rusijom nema ni\u0161ta, ali \u0161ta onda ima? U ime te pri\u010de ima odluka o vra\u0107anju NATO-a iz mrtvih, koji je bio proizveden u vrijeme hladnog rata i za kojeg je re\u010deno: kada ne bude Sovjetskog saveza, ne\u0107e biti potrebe ni za njim, ali to vi\u0161e niko ne spominje. NATO je djelimi\u010dno o\u017eivio, dijelom u Bosni, malo bombardovanjem Beograda, a ovo je prva ozbiljna prilika u kojoj se on mo\u017ee podi\u0107i na noge. I zato sada imate zahtjev, u ime opasnosti od Rusije, da sve \u010dlanice NATO-a, partneri i zemlje koje treba da mu pristupe itd. do 2015. godine u dr\u017eavnim bud\u017eetima moraju di\u0107i procenat za odbranu do 2 posto GDP-a, da bi se NATO mogao naoru\u017eavati. Gdje? U Americi! Ko tu profitira? Vojna ameri\u010dka industrija. \u0160ta to zna\u010di? Proizveli smo vojnu histeriju, koja \u0107e prebaciti sredstva iz Europe u SAD.”<\/p>\n

S naftom je stvar jo\u0161 zanimljivija. “Cijela pri\u010da s Irakom je i po\u010dela onoga \u010dasa kada je 2000. godine Sadam Husein saop\u0161tio da \u0107e po\u010deti obra\u010dunavati svoju prodatu naftu svjetskom tr\u017ei\u0161tu u eurima. Ina\u010de, prije nekoliko sedmica Rusija je potpisala s Kinom ugovor o isporuci energije od 400 milijardi dolara za deset godina. Na stranu \u0161to to pokazuje da Rusija ne zavisi od isporuke plina Evropi, to je druga pri\u010da. Dakle, nije \u0161ok uslijedio zbog potpisivanja sporazuma, nego zbog toga \u0161to je re\u010deno da \u0107e biti realizovan u rubljama i jianima, a ne u dolarima! I \u0161to je oformljena organizacija u kojoj su Rusija, Kina, Indija, Iran, Brazil i Ju\u017enoafri\u010dka unija, koji su donijeli odluku o dedolarizaciji cijele ekonomske zone, odnosno prebacivanju biznisa na druge valute. Isto se desilo s Iranom 2006. godine kada su po\u010dele pripreme za novi sistem obra\u010duna i plasiranja nafte, a o formiranju tr\u017ei\u0161ta mimo dolara je donijeta odluka dvije godine kasnije. Stvar vezana za naftu i za tr\u017ei\u0161ta su preselili i na Siriju kada je Zapad donio odluku da gradi gasovod Nabuko, s kojim se stalo iz raznih razloga. A glavne koli\u010dine gasa su u pars poljima koja dijele Iran i Katar i bilo je pitanje ho\u0107e li Zapad katarski plin svojim gasovodima dopremati do Mediterana, ili onim koji su dogovorili Irak, Iran i Sirija, i to je trebalo da bude tamo gdje Rusi imaju svoju jedinu vojnu bazu na Mediteranu. Naravno, armije slu\u017ee i za to da dr\u017ee kontrolu nad putevima energije, i u tu pri\u010du se potpuno uklapa i Gadafi, koji je postao predsjednik Afri\u010dke unije februara 2009. godine i predlo\u017eio stvaranje monetarne unije koja \u0107e dedolarizirati Afriku i otka\u010diti se od dolara. Godinu kasnije sam bio na sastanku OIK-a u Kuvajtu, gdje se o tome govorilo, o moneti izvan dolara, i virus te ideje je po\u010deo da se valja. U martu 2009. je izdat dokument o jedinstvenoj afri\u010dkoj moneti, sa 107 stranica, u kojem se ka\u017ee da je klju\u010d uspjeha vezanje monete za zlato. No, 2011. godine CIA je u\u0161la u Libiju, po\u010dele su pripreme za skidanje Gadafija, u \u010demu je u\u010destvovao i NATO. Tada je dovedena Al-Kaida, a u pozadini je UN hladno donio odluku o uspostavljanju nelete\u0107e zone, koja se u roku od nekoliko dana izrodila u vojnu operaciju bombardovanja Gadafija. NATO je tada, u Libiji, otvorio pri\u010du o Siriji. Mislili su da \u0107e to mnogo br\u017ee uraditi, s istim ljudima, onima koji su imali kratki “izlet” u Mali, pa su bili preba\u010deni u Siriju, a od njih su nastale formacije nazvane umjerenim opozicionarima. Za\u0161to Sirija, koja je, po meni, bila problem i onda i sada? Zato ja mislim da je pri\u010da o ISIL-u samo farsa.”<\/p>\n

Nema rata bez Egipta ni mira bez Sirije<\/strong><\/p>\n

“ISIL je va\u017ean faktor destabilizacije Bliskog istoka, i to na principima teorije Brzezinskog o potrebi ‘balkanizacije Bliskog istoka’, odnosno usitnjavanja dr\u017eava i dekomponovanja dr\u017eava Bliskog istoka da bi se eliminisale velike stare dr\u017eave, koje, naravno, nisu bile demokratske po njihovim standardima, ali to nisu ni Saudi Arabija i druge monarhije u Zalivu pa su veliki partneri SAD-a. No, to su bile ure\u0111ene dr\u017eave koje su imale snage da pregovaraju sa SAD-om o cijeni nafte, a u njima (Irak, Sirija, Iran i Egipat, uz Libiju) se po\u010dela stvarati ideja o dedolarizaciji svjetskog monetarnog sistema koji po\u010diva na petrodolaru. Egipat je tu bio najmanje sporan jer je, vezan sporazumom iz Camp Davida, Amerikancima bio va\u017ean isklju\u010divo zbog za\u0161tite Izraela i Sueckog kanala. (Koji polako gubi na zna\u010daju, jer se otvaraju novi putevi nafte preko Aljaske itd.) Ali, na Bliskom istoku jo\u0161 va\u017ei uzre\u010dica: nema rata bez Egipta i mira bez Sirije. A Egipat nije spreman da ratuje sam protiv Izraela, jer nije siguran da \u0107e u novoj interesnoj realnosti dobiti podr\u0161ku ostalih arapskih re\u017eima. Pri ovome, uvijek treba praviti razliku izme\u0111u re\u017eima i naroda”, istakao je Dizdarevi\u0107, obja\u0161njavaju\u0107i dalje za\u0161to je Sirija postala zna\u010dajna meta SAD-a. Tri su osnovna razloga: Iran, Rusija i energija.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se bez nas<\/strong><\/p>\n

“Procijenjeno je da Sirija dr\u017ei mogu\u0107i ulaz u Iran, da je, kao partner s Iranom, bitna i treba je destabilizovati da bi se oslabio regionalni utjecaj Irana koji je objektivan. Rusija se, ionako ponovo sve ja\u010da, i kroz Siriju po\u010dela geostrate\u0161ki ali i vojno vra\u0107ati u region. Tamo ima i svoju jedinu vojnu bazu na Mediteranu (luka Tartus) pa tako i vojno upori\u0161te. Sirija je sunitskim petromonarhijama, i po svome unutra\u0161njem re\u017eimu, kao sekularna dr\u017eava, ali i kao dr\u017eava \u010dija je vladaju\u0107a nomenklatura prete\u017eno alawitska (u \u0161irem tuma\u010denju \u0161iitska), bila nekima problem. U Asadovoj vojsci, me\u0111utim, suniti su ve\u0107ina, mnogi visoki oficiri i generali su porijeklom suniti, tamo\u0161nji vjerski poglavar, veliki muftija Ahmed Hasun je sunit, sin mu je poginuo kod Aleppa, kao vojnik Asadove vojske. Sirija je i jedna od rijetkih zemalja koja je imala za sebe dovoljno vode, hrane i energije, imala je razvijene mnoge socijalne komponente, vrlo kvalitetno besplatno obrazovanje, srednju klasu i nije imala nijedan dolar duga, ni Svjetskoj banci ni MMF-u. Dakle, naru\u0161avala je nametnuti svjetski kapitalisti\u010dki mehanizam – ‘Ne\u0107e\u0161 ti pokazivati da mo\u017ee\u0161 bez nas.’ Sirijska ozbiljna armija nije bila ‘zapadna’ u tom smislu \u0161to njeni generali nisu \u0161kolovani na West Pointu, njihove obavje\u0161tajne slu\u017ebe su bile manje podlo\u017ene zapadnim. No, G.W. Bush ih je svrstao u ‘osovinu zla’, zajedno sa Iranom i Korejom i svojim ekonomskim mjerama i blokadama gurnuo prema partnerstvu s Iranom. Sirija je, dakle, bila meta koju je trebalo sru\u0161iti iz dugoro\u010dnih geostrate\u0161kih razloga. Nakon vrlo lo\u0161eg iskustva u Iraku s u\u010de\u0161\u0107em svojih vojnika, Amerikanci su ‘promovisali’ druga\u010diji sistem ratovanja na tu\u0111em terenu: prljavi poslovi se prepu\u0161taju snagama koje se proizvode na terenu, kojima se omogu\u0107i i politi\u010dki legitimitet poput Egipta i Muslimanske bra\u0107e prethodno medijski progla\u0161enih ‘umjerenim islamistima’ i ‘demokratskom opozicijom’. Mnoge su snage koje na terenu rade za njih. Ubacuju se u to razni predstavnici ‘obojenih revolucija’, NVO, stvara se, pojednostavljeno kazano, kasniji ‘Majdan’. Poku\u0161alo se i u Siriji i nije uspjelo, ma koliko u samom po\u010detku bilo opravdanih zahtjeva kod onih koji su sa po\u0161tenim namjerama, razlozima i idejama u\u0161li u proteste. Revolucija je naprosto ukradena od mo\u0107nijih iz pozadine. Po\u010deo je rat, vojska na jednoj strani i ‘odjednom’, preko no\u0107i, odli\u010dno naoru\u017eana ‘demokratska opozicija’ na drugoj. Sve radikalnija, sve vi\u0161e iz ‘uvoza’ i sve ekstremnija, do \u010distog terorizma. Kasnije je do\u0161lo i do podmetanja hemijskog oru\u017eja u Guti, po istom scenariju iz Iraka, kada je Colin Powell pokazao bo\u010dicu bijelog praha u UN-u: ‘Evo, to je taj otrov.’ I ogromna ve\u0107ina potr\u010dala da mu povjeruje. Prije nekoliko mjeseci Powell je javno rekao: ‘Jako mi je \u017eao, pogrije\u0161io sam tada u procjeni.’ Njegova ‘gre\u0161ka u procjeni’ odnijela je milion \u017eivota u Iraku! Naravno, javno saop\u0161tavane cifre su druga\u010dije. Pri\u010da je i\u0161la dalje. SAD se, nakon ubijanja Saddama, nije bez razloga opredijelio za Nouri-al-Malikija, novog premijera u Iraku, ekstremnog \u0161iita i lidera Al-Dawa stranke. Protiv njega je bio \u010dak i ugledni ajatolah Sistani, najvi\u0161i vjerski lider \u0161iita u Iraku. Znao je kakvu \u0107e politiku Maliki voditi. Tada se govorilo otvoreno u diplomatskim krugovima u Iraku \u2013 u to vrijeme sam bio ambasador BiH akreditovan i u Iraku iz Ammana \u2013 da je Maliki ‘kandidat CIA’ mada su imali izborni rezultat dovoljan da se promovi\u0161e kao premijer \u0161iit Iyad Allawi, mnogo realniji, sekularan, blizak Tariqu al-Hashemiu, sunitu i potpredsjedniku Iraka, te Masoudu Barzaniju, lideru Kurda u Iraku. Me\u0111utim, oni bi bili \u0161ansa za novo ja\u010danje Iraka komponovanog od \u0161iita, sunita i Kurda, a Maliki je bio \u010dovjek za razdor. I stvorio je sve \u0161to je i\u0161lo naruku ulasku ISIL-a u Irak. Jer, svi \u0161kolovani oficiri i vojnici u Iraku za vrijeme Saddama Husseina po onda\u0161njoj logici bili su suniti, a sada su bili degradirani, poni\u017eeni i eliminisani. Od njih su stvoreni nezadovoljnici, \u0161to su i danas, i to je bio jedan od klju\u010dnih poteza u pravcu rasturanja Iraka”, tvrdi Dizdarevi\u0107, uvjeren da se tako, svjesno ili nesvjesno, objektivno ili ne, realizuje dugoro\u010dni strate\u0161ki zadatak “koalicije” na liniji Brzezinski, odnosno balkaniziranje Bliskog istoka, da bi se njime lak\u0161e vladalo.<\/p>\n

S Obamom je sve radikalnije<\/strong><\/p>\n

“Brzezinski je o tome napisao knjigu, a veliki doprinos svemu ovome je dao i tada\u0161nji potpredsjednik Dick Cheney, jedan od klju\u010dnih igra\u010da u cijeloj pri\u010di, zajedno s Donaldom Rumsveldom, ministrom odbrane u Bushovoj postavi i tokom rata u Iraku 2003. godine. Dakle, istog mjeseca kada je Saddam oglasio da \u0107e prodavati naftu za eure, a ne za dolare, Cheney, tada ne toliko va\u017ean svjetskoj javnosti, u\u0161ao je u organizaciju projekta Za novo ameri\u010dko stolje\u0107e, koja je izdala strate\u0161ki dokumenat o tome kako reorganizovati ameri\u010dku odbrambenu i vojnu strategiju, oja\u010dati snage i resurse. Bio je to i poziv za novu, agresivniju spoljnu politiku uz dominaciju armije. Ubrzo su u\u0161li u Irak s namjerom da odmah potom idu i na Iran. No, obrukali su se prevarom u Iraku i nisu imali dovoljno me\u0111unarodnog, pa ni doma\u0107eg kredibiliteta da ponove isti scenarij s Iranom. Uz to, Iran je bio, u organizacionom smislu, ozbiljnija pri\u010da od tada ve\u0107 rasturenog Iraka”, isti\u010de Dizdarevi\u0107, dodaju\u0107i: “Ali, iz one perspektive u kojoj sam radio i posmatrao tada\u0161nja zbivanja, jasno je bilo da ni\u0161ta od svega kasnije nije bilo rezultat arapskog prolje\u0107a, da ni\u0161ta tamo nije bilo zbog borbe za ljudska prava, \u010dak je taj argument vezan za ljudska prava potpuni cinizam, na nivou vica. Rije\u010d je o \u0161irenju utjecaja, odnosno o destabilizaciji i ru\u0161enju organizovanih i jakih dr\u017eava. Pri tome niko ne analizira \u010duveni USA Patriot Act, koji je u nekim elementima i manje demokratski od mnogo \u010dega \u0161to je u Iraku postojalo, a prema kojem ima\u0161 pravo da uhapsi\u0161, odvede\u0161 bilo koga u kazamate po svijetu bez optu\u017ebe, su\u0111enja i presude, da nad njim vr\u0161i\u0161 torturu svake vrste itd. Sve je u vrijeme Obame u vezi sa ovim dodatno ozakonjeno i postalo jo\u0161 radikalnije nego \u0161to je bilo ranije. Prema onome \u0161ta govori danas, do\u0111e li na vlast Hillary Clinton, bi\u0107e jo\u0161 gore”, smatra Zlatko Dizdarevi\u0107, skre\u0107u\u0107i potom pa\u017enju na regionalne odnose na Bliskom istoku:<\/p>\n

“Postoji ta pri\u010da da je Sirija pomjerila balans izme\u0111u sunita i \u0161iita na Bliskom istoku time \u0161to se priklonila vi\u0161e Iranu, a ne treba zaboraviti ni Hezbollah u Libanu, u kojem, recimo, vrlo otvoreno govore: ‘Poka\u017eite nam jedno mjesto gdje smo mi bili agresori, kada i koga smo mi prvi napali. Sve \u0161to smo radili, bilo je odbrana.’ U Siriju su u\u0161li, primjerice, da brane \u0161iitska sela, na granici prema Libanu, i istog \u010dasa krenule su vijesti po svijetu o njima kao glavnom partneru Asada. Jedno sam tamo gledao svojim o\u010dima, drugo \u010ditao. Pri\u010da se da su glavni faktor u armiji Sirije, \u0161to je neta\u010dno, a da jesu organizovani i da su svojim operacijama pomogli Asadovoj vojsci, ta\u010dno je. Dakle, element sukoba \u0161iita i sunita u Siriji se pominje vrlo, vrlo \u010desto, podjednako i kao pojam ‘gra\u0111anski rat’, a mnogo \u010de\u0161\u0107e nego \u0161to to realnost na terenu pokazuje. Bitno je re\u0107i: tamo postoji osje\u0107anje pripadnosti Siriji kao dr\u017eavi, zajedni\u010dkoj naciji, koje je mnogo ja\u010de nego \u0161to to mi iz na\u0161e perspektive mo\u017eemo cijeniti. Feeling pripadnosti nacionalnom je jedan od zna\u010dajnih momenata, zbog \u010dega \u0107e Zapad kazati, s tugom u srcu dodu\u0161e, da je osipanje sirijske armije do\u0161lo do svega 3,5 posto, \u0161to je u ovakvim situacijama dosta respektabilna \u010dinjenica jer tri godine se ratuje, bez mogu\u0107nosti obnavljanja kapaciteta, kako se to u normalnim uslovima radi. Taj je faktor jedan od va\u017enijih za\u0161to uspijevaju da se odr\u017ee”.<\/p>\n

Za Dizdarevi\u0107a je Turska jedan od klju\u010dnih igra\u010da u poku\u0161ajima ru\u0161enja Sirije. Animozitet Istanbula tu ne jenjava. “Oni se me\u0111usobno istorijski do\u017eivljavaju kao konkurencija. Carigrad se oduvijek poku\u0161avao nametnuti Bagdadu, Damasku, Kairu kao dominantan i nikada nije uspio. U Damasku ka\u017eu da je Turska takti\u010dki igra\u010d, jer su strate\u0161ku bitku za Damask i Kairo izgubili Otomani. Iz Turske nisam nikad mogao u\u0107i u Siriju, nego sam ulazio preko Bejruta, zato \u0161to je put Bejrut – Damask otvoren od po\u010detka rata do danas. Uz sirijsku vizu sa aerodroma u Bejrutu za sto dolara u jednom pravcu, nakon dva i po sata vo\u017enje uz mnogo kontrola ste u Damasku. Na granici sa Libanom je najve\u0107i free shop u regionu u kojem mo\u017eete kupiti sve, i alkohol kakav \u017eelite. Od po\u010detka se zna da je tuda i\u0161ao glavni kanal za sve koji su bili protiv Asada i koji su hrlili u Siriju da ratuju, tamo su bili kampovi za treninge, Turska nije pristala u\u0107i u koaliciju protiv ISIL-a (dan nakon tribine Erdogan je to najavio, op.a.), oni danima ne reaguju vojno na granici u slu\u010dajevima razaranja i pripreme genocida nad Kobaneom, podjednako kao i tzv. vazdu\u0161na antiisilkoalicija”, nabraja Dizdarevi\u0107, podsje\u0107aju\u0107i i na to da u Turskoj postoji strah od ujedinjenja Kurda i zahtjeva za njihovom dr\u017eavom. Ina\u010de, sada\u0161nji status Kurda se razlikuje od dr\u017eave do dr\u017eave: “Otac Basharov, Hafez al-Assad, jeste u\u010dinio mnogo u obespravljivanju Kurda u Siriji, nije im dao dr\u017eavljanstvo, nisu mogli zvani\u010dno upotrebljavati svoj jezik, niti imati svoje obrazovne i kulturne institucije. Sa Basharom se sve promijenilo, njima u prilog. On je Kurde prepoznao kao partnere jer su se borili protiv d\u017eihadista koji su dolazili sa granice prema Turskoj. To su isticali i u razgovorima koje sam vodio sa njima: ako bismo imali autonomiju, jezik, \u0161kole, lokalnu upravu itd, ne bismo ulazili u tu pri\u010du o velikom Kurdistanu. Jer, to je otvaranje Pandorine kutije. Turska ni drugi ne bi dali svoje teritorije Kurdima, kojih je samo u Turskoj oko 15 miliona. U cijelom regionu, ka\u017eu, dvostruko vi\u0161e. Iranski Kurdi su, opet, komotniji jer su oni indo-perzijskog porijekla, u Iranu imaju dosta svojih korijena i u kulturolo\u0161kom smislu ne osje\u0107aju se kao u potpuno tu\u0111oj zemlji. Ira\u010dki Kurdi su sada najbli\u017ee dr\u017eavi, ali je veliko pitanje u kojem pravcu \u0107e sve i\u0107i u odnosima tamo\u0161njih sunita i \u0161iita. Treba imati na umu i to da bi taj Kurdistan bio privla\u010dan svima jer je u pitanju naftom izuzetno bogati teren u Iraku. Turska, istovremeno, pokazuje ponovo mnoge sentimente spram svoje otomanske pro\u0161losti i odre\u0111enih ‘nasljednih prava’ za koja misli da joj pripadaju na tim prostorima, \u0161to u arapskom svijetu izaziva uglavnom negativne reakcije.”<\/p>\n

Mi smo ja\u010di od Amerike<\/strong><\/p>\n

“Naravno, tu je i Izrael kao jedna od klju\u010dnih \u010dinjenica u ameri\u010dkoj regionalnoj politici i \u0161ire. Njihova politi\u010dka vrhu\u0161ka u\u017eiva u svakom ratu u arapskom svijetu i uvijek \u0107e podr\u017eati sve te sukobe, jer opsesivno pogre\u0161no misli da je to glavni faktor njihove bezbjednosti. To i ina\u010de ostaje zemlja \u010dudo u vezi sa kojom bezmalo nijedna rezolucija u UN-u, niti bilo koja druga odluka, nije usvojena ili provedena ako slu\u010dajno jeste pro\u0161la. Ne zaboravimo, pokojni \u0160aron je rekao davno, 1982, u vrijeme ofanzive na Liban: ‘Mi smo u Americi ja\u010di od Amerike, samo \u0161to to oni ne\u0107e da priznaju.’ Duboko sam uvjeren da je to blizu istine. Saudijska Arabija, Katar, Egipat, Emirati, sve su to velike pri\u010de, u kojima se razni interesi prepli\u0107u, a koji na regionalnom nivou mogu biti isti, dok se na geostrate\u0161kom nivou \u010desto razilaze. Primjera je mnogo. Evo, Saudijska Arabija i Katar su u zategnutim odnosima, ali su sada zajedno u koaliciji protiv ISIL-a. Tu su i surevnjivosti oko toga ko je najva\u017eniji u islamu: Saudijska Arabija ekskluzivno pola\u017ee pravo na tu \u010dinjenicu zbog Mekke i Medine, Egipat ka\u017ee, mi imamo Al-Azhar, instituciju staru vi\u0161e od 1.000 godina, u Jeruzalemu ka\u017eu, kod nas je Al-Aqsa… Ujedno, mnogi \u0107e se iznenaditi: Izrael i Saudijska Arabija imaju izuzetno tijesne, dnevne veze na nivou obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, Katar je prvi snabdijevao Izrael te\u010dnim plinom kada su prekinuti plinovodi na Sinaju iz Egipta itd. itd. Turska i Iran odli\u010dno sara\u0111uju energetski. Kairo je, opet, beskrajno osjetljiv prema Muslimanskoj bra\u0107i, formiranoj u Egiptu 1928. godine, a \u010dije je doktrinarno opredjeljenje da ne priznaju ni dr\u017eavu ni naciju, nego samo ummet. Ta je teorija bliska i nekim ovda\u0161njim politi\u010darima, pa otud izjave kao, bli\u017ei mi je musliman u Indoneziji od bilo kojeg ovdje gra\u0111anina druge nacionalnosti”, upozorio je Dizdarevi\u0107, ocijeniv\u0161i vrlo znakovitim to da najvi\u0161i vojni funkcioneri SAD-a ovih dana ponavljaju da je operacija u Siriji i u Iraku ne\u0161to \u0161to \u0107e trajati godinama.<\/p>\n

“Ta teza zna\u010di da oni nisu uvjereni da \u0107e zavr\u0161iti pri\u010du koju su po\u010deli. Kazat \u0107u jednu stvar, koja se mo\u017ee nazvati nerealnom, ali siguran sam: krajnji cilj SAD-a su Kina i Daleki istok. Bliski istok je usputna pri\u010da, ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje puta preko Sirije, Irana i Rusije vodi do Kine. Sje\u0107am se 1989. godine i predavanja na Georgetown University kada je Brzezinski rekao: ‘No\u0107na mora ameri\u010dke geostrategije za budu\u0107nost je dan kada bi se, eventualno, ujedinili kineski i ruski interesi.’ Taj je dan do\u0161ao. Prekju\u010der sam \u010ditao izvje\u0161taj jednog ameri\u010dkog instituta koji se bavi procjenama za planetu u narednih deset godina. Po njima, 2023. godine Kina \u0107e po veli\u010dini najva\u017enijih parametara presti\u0107i Ameriku. I to bez dolara kao monete. To je ono \u010dega se oni pla\u0161e. To je mora. U tom kontekstu je i pri\u010da kako se pribli\u017eiti Kini i poku\u0161ati je destabilizovati iznutra. Tu rat ne igra jer u njemu nema pobjednika. Posmatrajte malo model ‘Mejdana’ iz Ukrajine, koji u ovom trenutku va\u017ei. To se sada radi s Rusijom, isklju\u010divo radi ulaska NATO-a na granicu Rusije. Sve ostalo je farsa. Od demoniziranja i ‘hitleriziranja’ Putina na najstra\u0161niji mogu\u0107i na\u010din, do organizovanja fa\u0161ista i civilnog sektora i opozicije, pa dalje do poku\u0161aja destabilizovanja Sibira i Kavkaza, i ina\u010de rovitog. Ali se te stvari ve\u0107 po\u010dinju raditi i prema Kini uz tamo\u0161nje ‘balon pobune’ muslimana, zatezanja sa Japanom itd. To je linija od koje se ne\u0107e odustati. Ne mo\u017ee se realizovati brzo, ali na tom putu prve \u017ertve su i zemlje Bliskog istoka. U predgra\u0111ima tamo\u0161njih velikih gradova milioni mladih nose u sebi ogromnu koli\u010dinu gnjeva, poga\u017eenog digniteta, besperspektivnosti, iako \u017eive u zemljama bogatim crnim i svakim drugim zlatom, koje Zapad izvla\u010di iz njih, a ne dobijaju za to ni\u0161ta.”<\/p>\n

Platili bi i crnog \u0111avla<\/strong><\/p>\n

Zlatko Dizdarevi\u0107 je naveo primjer Libije kada je pet velikih naftnih korporacija trebalo obnoviti koncesijske ugovore sa Gadafijem prije nego \u0161to je “sve” po\u010delo u toj zemlji. “Bili su du\u017eni 142 milijarde dolara, a Gadafi im je ponudio da prije potpisa prihvate dogovor o starom dugu: djelimi\u010dno platiti dio, ne\u0161to reprogamirati, djelimi\u010dno dug pretvoriti u zajedni\u010dke investicije, ako treba i dio ulo\u017eiti u humanitarnu pomo\u0107. Neposredno iza toga na Tripoli su krenuli avioni. U zahtjevima za potpisivanje novih ugovora nudili su smije\u0161nu cijenu barela za naj\u010distiju naftu u cijeloj regiji, uz najmanju cijenu transporta jer tanker do Sicilije do\u0111e za\u010das”, kazao je Dizdarevi\u0107, koji nema dileme da su ISIL proizvele zapadne sile i partneri u regionu. Platili bi i naoru\u017eali i crnog \u0111avla samo da je protiv Asada.<\/p>\n

“Bili su dio Al-Qaede u po\u010detku, rodili su se unutar nje, jo\u0161 brutalniji, obrazovaniji. Njihov lider Abu Bakr al-Baghdadi je doktor teolo\u0161kih nauka, on nije Al-Qaeda iz afganistanskih pe\u0107ina, iz generacije Bin Ladena. To su ljudi koji su prezirali ciljeve, ‘male ambicije’ i na\u010din funkcionisanja stare generacije. Imali su upori\u0161te u Iraku, u nezadovoljnim sunitima. Dobili su ogromne pare iz Mosula, preko milijardu i ne\u0161to dolara u tamo\u0161njoj razvaljenoj banci, ogromne koli\u010dine sofisticiranog ameri\u010dkog naoru\u017eanja koje je bilo dato ira\u010dkoj vojsci koja se raspala pred njima za\u010das. Napla\u0107uju od Evropljana ogromne otkupnine za neke humanitarce i novinare. U ISIL-u je i preko tri hiljada Evropljana i Amerikanaca, od kojih su mnogi profesionalni ‘psi rata’ i koji nemaju mnogo veze sa religijom, nego idu od rata do rata. Mnogi od njih, prema oru\u017ejima kojima barataju, o\u010dito nisu zavr\u0161ili samo mjese\u010dni kurs u nekom kampu za obuku u Turskoj. Pored svega toga, ovo je sve postalo i pitanje sociopatologije. Danas po cijelome svijetu imamo ljude, pa i kod nas, ovdje, oko Sarajeva, koji u svoj svojoj ostavljenosti, socijalnoj, ljudskoj, bez posla, u besperspektivnosti, u tramvaju ubiju bez ikakvog razloga, i jo\u0161 se ne kaju, i koji su u stanju da ka\u017eu, ‘jesi li vidio, ima tamo negdje u Siriji rati\u0161te, besplatno droga, \u017eene, pare, hajde da se provedemo’. Ima i toga mada to nije okosnica, ali je \u010dinjenica da na\u010din na koji se zalu\u0111uju pa vrbuju ti ljudi nije onaj na koji se nekada to radilo: postoje mre\u017ee na koje na\u0161e slu\u017ebe iz raznih razloga nisu spremne odgovoriti, pa i zato \u0161to na\u0161a politi\u010dka struktura nije za to spremna. U na\u0161im medijima ti kolja\u010di su ‘borci’ ili ‘na\u0161e budale’ itd. Eto, taj Bilal je hodao po BiH, ulazio, izlazio iz BiH, dok nisu italijanske slu\u017ebe otkrile da on i kod njih vrbuje ljude. Tek je sad uhap\u0161en. Te mre\u017ee, ti na\u010dini vrbovanja i kontakata, sve je to pre\u0161lo granice nad kojima se treba zamisliti. Ovdje su sve o\u010di jo\u0161 uprte u Bo\u010dinju i u Mao\u010du, a to nisu vi\u0161e centralna mjesta, niti je to stvar samo centralne BiH. Nisu vi\u0161e ni one biv\u0161e poznate d\u017eamije tu u igri. Ako su uop\u0161te jo\u0161 d\u017eamije. Sve je tu, i ulica, i internet i kojekakva specifi\u010dna dru\u017eenja. Prostor na kojem je to uvezano je \u0161irok: Bosna, Sand\u017eak, Kosovo, Makedonija, Albanija, Crna Gora, a veze su i sve vi\u0161e u dijaspori, \u0160vedskoj, Norve\u0161koj… Nad svim se tim treba dobro zamisliti.”<\/p>\n

Zatreba li, Rusija \u0107e \u017ertvovati Assada<\/strong><\/p>\n

Ponavljanje (u posljednje vrijeme) du\u017enosnika sa Zapada da \u0107e rat u Siriji trajati godinama, Zlatko Dizdarevi\u0107 tuma\u010di “najboljim modelom” da se Bashar al-Assad skine s vlasti: “Zemlja \u0107e se iscrpljivati, ljudi \u0107e odlaziti, nestajat \u0107e radna supstanca, intelektualna, trgova\u010dka… i vjerovatno se na kraju traga za modelom, kao u Iraku, da se skloni Assad u ime nekog diplomatskog rje\u0161enja koje zahtijeva mje\u0161ovitu vladu itd. Su\u0161tina je: ulazi se natrag u cijelu pri\u010du da bi se vratili na prostor na kojem nisu direktno zavr\u0161ili posao. Sirija je geostrate\u0161ki problem velikog dijela Zapada”, istakao je Dizdarevi\u0107, a na pitanje publike \u0161ta se de\u0161ava s Rusijom, odgovorio je: “Ta\u010dno je da je Rusija zabavljena Ukrajinom i zadeverana sama sobom, ali ni Rusija nije u Siriji iz ljubavi prema Assadu. Procijeni li da Assada treba \u017ertvovati, to \u0107e i uraditi. Tako je to danas. Suvi\u0161e su tu veliki interesi da bi se vezali za pojedinca. Kona\u010dno, Rusija nije nikada ni rekla da spa\u0161ava Assada, nego dr\u017eavu i re\u017eim koji Sirijci sami izaberu. U ovom \u010dasu, Asad ima veliku podr\u0161ku Sirijaca u Siriji. Ali, za\u0161to mislim da ne\u0107e napustiti Siriju, s Assadom ili ne. Sirija je prva na liniji prema njima odmah iza Irana. Drugo, Rusija ima jedinu svoju pomorsku vojnu bazu na Mediteranu u Siriji. Dalje, brane\u0107i sekularizam i kr\u0161\u0107ane u Siriji, ne dozvoljavaju\u0107i pobjedu ISIL-u, Al-Qaede i sli\u010dnih, Rusija pravi i branu njihovom prodoru na Kavkaz i Sibir. Ako u\u0111u tamo, bit \u0107e i jedan od nose\u0107ih faktora stvaranja ‘Mejdana’ na Crvenom trgu, u prenosnom smislu naravno. No, ne treba zaboraviti da je 2011. godine jedna od va\u017enijih ameri\u010dkih organizacija koja kreira vanjsku politiku, Council on foreign relations, objavila u svom \u010dasopisu tekst u kojem se ka\u017ee, doslovce, da ‘prisustvo d\u017eihadista u Siriji donosi disciplinu, neophodni vjerski fanatizam i \u017eestinu, borbeno iskustvo iz Iraka i Libije, novac od bogatih sunija iz Galfa, i – smrtonosne rezultate. Ukratko, Free Syrian Army (FSA), treba Al-Qaedu \u2013 odmah!’ To su, dakle, ovi koje Senat ho\u0107e da vadi iz mrtvih, obu\u010dava i naoru\u017eava sa 500 miliona dolara za po\u010detak. Te vrste realizovanja interesa su neshvatljive za nas koji intimno vjerujemo u pravdu, u UN. Koliko puta sam napisao, onako poletno, ‘Zgrada na East Riveru’, jer je samo njeno pominjanje bilo kao kada ka\u017ee\u0161 istina i pravda. A danas je to mjesto gdje se donose odluke o ru\u0161enju suvereniteta, ru\u0161enju dr\u017eava, o ubistvima dr\u017eavnika… Uostalom, Henry Kissinger, taj zao duh svjetskih odnosa u posljednjih pola stolje\u0107a, ali i beskrajno mudar dr\u017eavnik, naravno u korist SAD-a, objavio je jedan od zna\u010dajnijih svojih tekstova, uvodnik u The New York Timesu kada je po\u010delo ovo s Rusijom, u kojem je naveo: ‘Ukrajini se ne smije dozvoliti da bira izme\u0111u Istoka i Zapada, Rusije i EU, i moraju se prona\u0107i diplomatski mehanizmi da ostane neutralna. Drugo, NATO ne smije u\u0107i u Ukrajinu. Tre\u0107e, nemojte pritiskati Putina uza zid i tjerati ga da reaguje onako kako \u0107e odreagovati. Niste svjesni kako mo\u017ee odreagovati.’ Prema mome iskustvu, to je bilo prvi put da ameri\u010dki establi\u0161ment nije poslu\u0161ao Kissingera. Sve tri stvari su uradili i sada ne znaju \u0161ta \u0107e sa sobom. Naravno, Amerika kroz sve ovo slabi EU jer joj nije u interesu da EU bude jaka. Amerika, kona\u010dno, ima zanemarive ekonomske odnose sa Rusijom spram Evrope, ali zato Nijemcima prijete stotine hiljada nezaposlenih ako se nastavi ova situacija povodom Ukrajine. Da ‘demonizacija Putina nije politika nego odsustvo politike’, Kissingerove su rije\u010di. U dana\u0161njim odnosima u svijetu ni\u0161ta se, ipak, ne mo\u017ee u kona\u010dnici bitno rije\u0161iti bez diplomatskih puteva i dogovora. Sve dana\u0161nje tenzije ipak su jo\u0161 pokazivanje ‘mi\u0161i\u0107a’, samo veoma opasno. Hladni rat je slo\u017eena igra i tra\u017ei velike igra\u010de. Problem je \u0161to ih je danas na planeti malo. Sve se zato, na neki na\u010din, polarizuje u svijetu ispo\u010detka, nakon 20 godina, koliko je trajao nekakav detant. Ne zaboravimo, u EU desnica masovno dobija. Ne zato \u0161to je jaka, nego zato \u0161to su ljudi izdani tzv. demokratijom za koju se pokazalo da va\u017ei samo za neoliberale, za kapitalizam najgore vrste. Mo\u017ee se pri\u010dati \u0161ta ko ho\u0107e, kao i kod nas, uostalom, ali sve se vi\u0161e i dublje realno tone. Demokratija i slobode nisu ba\u0161 ista stvar. Me\u0111unarodni poredak je uru\u0161en do politi\u010dkog prostituisanja. EU pre\u017eivljava ogromnu krizu. Mnogi govore da se pokazuje kao pote\u0161ko\u0107a i to \u0161to su ugurane na silu u nju Bugarska, Rumunija, Ma\u0111arska i druge zemlje biv\u0161eg Istoka sa kojima se bezmalo nije ni pregovaralo, samo zato jer je tako stvoren teritorijalni prsten oko Rusije, a njihovim ulaskom u EU legitimiran je i ulazak NATO-a u te zemlje. Rusija prvo nije imala snagu suprotstaviti se, ali oja\u010dav\u0161i i kada je do\u0161lo do Ukrajine, rekli su \u2013 sada dalje ne mo\u017ee”, istakao je Zlatko Dizdarevi\u0107 na tribini “Ibn Sine”.<\/p>\n

Izrael sve vi\u0161e smeta Americi<\/strong><\/p>\n

Govore\u0107i o Palestini, Zlatko Dizdarevi\u0107 je kazao da je to jedina oblast u ovoj pri\u010di o kojoj razmi\u0161lja vi\u0161e srcem: “Kada bih razmi\u0161ljao samo u kategoriji \u010dinjenica, bio bih veliki pesimista, a emocije mi to ne dozvoljavaju. U cijelu sam pri\u010du o Bliskom istoku i u\u0161ao davno kroz palestinsko pitanje: bio sam za vrijeme prve intifade tamo, prisustvovao sastancima Izvr\u0161nog komiteta PLO-a kada su u njemu bili Arafat, Abu Mazen (Abu Abbas) Abu D\u017eihad, Abu Ijad, Havatme, Haba\u0161, Faruk Kadumi i drugi iz te legendarne generacije. Moj kolega Hido Bi\u0161\u010devi\u0107, izvje\u0161ta\u010d zagreba\u010dkog Vjesnika i ja prenosili smo tada poruke iz Jugoslavije za PLO i obratno. Bio sam i na sastanku Palestinskog nacionalnog savjeta u Al\u017eiru kada je progla\u0161ena dr\u017eava i kada je usvojen jedan od najljep\u0161ih, najpoeti\u010dnijih ustava u istoriji ustavnog prava. Autor mu je bio glasoviti palestinski pjesnik i revolucionar Mahmoud Darvish… O Palestini ne mogu govoriti racionalno, ali, na\u017ealost, pitanje palestinske dr\u017eave je perfidno, organizovano, ciljano zamijenjeno za pitanje terorizma, a u ime pri\u010de o terorizmu gurnuta je pod tepih pri\u010da o dr\u017eavi. Ra\u010dunalo se pri tome na protok vremena i na tezu cionista: Ako smo \u010dekali dvije hiljade godina, mo\u017eemo jo\u0161 sto. U me\u0111uvremenu, narod \u0107e oti\u0107i, prostor \u0107e se dekomponovati, starih koji se sje\u0107aju ne\u0107e vi\u0161e biti, mladi \u0107e zaboraviti i dr\u017eave ne\u0107e biti. Evo, u medijima se pojavljuju \u010detiri karte Palestine, pa se vidi kolika je bila prije 1947. i u \u0161ta ide danas. To je izuzetno bolna pri\u010da koja potvr\u0111uje ovo o \u010demu sam govorio: interese snaga na temeljima sru\u0161enog me\u0111unarodnog poretka, na temeljima ‘realpolitike’, tako da niko ne mo\u017ee, recimo, postaviti pitanje \u0161ta je sa realizacijom odluka UN-a o Palestini. A kada sam u\u0161ao u Gazu 1988. godine, tamo su otvoreno ukazivali ko pravi Hamas \u2013 Izrael i neke arapske oligarhije. Za\u0161to? Pa Hamas nikad nije bio dovoljno jak da ozbiljno ugrozi Izrael, a mogao se, zbog njega, uvijek potegnuti argument: ‘Mi sa teroristima ne pregovaramo!’ Uvijek se moglo re\u0107i Abu Abbasu, ti ne predstavlja\u0161 cijelu Palestinu jer nije Gaza sa tobom. A kada je Abbas nedavno napravio dogovor o zajedni\u010dkoj vladi sa Hamasom, 15 dana nakon toga po\u010deo je napad na Gazu. Svi to vide i znaju, a svi su odjednom slijepi. Vidjeli smo \u0161ta je Netanyahu rekao prije neki dan u UN-u, \u0161to je bio apsolutni skandal, i ko mu je odgovorio?! Samo dr. Hanan Ashrawi, Palestinka iz generacije Arafata. Pla\u0161im se pri\u010de o Palestini s jednom dr\u017eavom. Decenijama je bio koncept dvije dr\u017eave, a sada se opet govori o jednoj, Izraelu sa Palestincima u njoj. Kakva mo\u017ee biti dr\u017eava u kojoj su zajedno Izraelci i Palestinci, a Netanyahu pri tome insistira da je to ekskluzivno jevrejska dr\u017eava. Mo\u017ee biti samo – aparthejd? U Izraelu, naravno, postoji ve\u0107i broj Izraelaca koji shvataju da je stvaranje palestinske dr\u017eave zalog i njihove sigurnosti i budu\u0107nosti. Sreo sam nebrojeno takvih ljudi, posebno u Tel Avivu, koji imaju firme i organizacije u kojima komotno rade i Jevreji i Palestinci, ali svima njima je nametnut aktuelni politi\u010dki koncept. S Jicakom Rabinom je krenulo u dobru pravcu, no, upravo na mitingu za palestinsku dr\u017eavu njega je, u Tel Avivu, pred 300.000 Izraelaca, ubio Izraelac. Evo, sada imate tamo tog Liebermana, koji je bio doslovno izbaciva\u010d u no\u0107nom klubu u Ki\u0161njevu, u Moldaviji, pa je do\u0161ao u Izrael, gdje su prihvatali svakoga ko god je htio do\u0107i, da bi ga gurali u naselja na okupiranim teritorijama, svojevrsne krajine prema Palestincima. I Lieberman je shvatio da tamo ima veliki broj ljudi iz Rusije, koji se pona\u0161aju kao i u Rusiji, ne vole vjerske stege, jedu \u0161ta ho\u0107e i kad ho\u0107e, piju isto tako, vjen\u010davaju se i razvode bez ikakvih ograda. Trebala im je partija koja \u0107e to u Izraelu malo relaksirati. Napravio ju je Lieberman i dobio dovoljan procenat na izborima da postane koalicioni jezi\u010dak za vlast u dr\u017eavi. Netanyahu ih je prihvatio, a Lieberman mu je zatra\u017eio: ‘Ho\u0107u s tobom ako dobijem mjesto ministra spoljnih poslova’. I dobio je, uprkos tome da sada i najradikalnije vjerske jevrejske partije ne\u0107e u koaliciju u kojoj je on. No, palestinske zemlje je sve manje. Ljudi misle da je onaj monstruozni izgra\u0111eni zid izme\u0111u okupirane Zapadne obale i Izraela. Ne, zid ide kroz Zapadnu obalu i gra\u0111en je tako da otme teritoriju, najbolju zemlju, izvore vode, prolazi bukvalno kroz ku\u0107e da podijeli sela, da familije ne mogu \u017eivjeti zajedno, da djeca ne mogu u \u0161kolu. Abbas je poku\u0161ao sve kao mirotvorac vjeruju\u0107i obe\u0107anjima Obame iz \u010duvenog govora u Kairu, za koji je dobio Nobela. Ali, napravili su od njega pora\u017eenog \u010dovjeka. Izgubio je i kod Palestinaca. Gdje je rje\u0161enje? Jedino ga vidim u tome \u0161to se Izrael vrlo ubrzano pribli\u017eava trenutku u kojem \u0107e postati problem samoj Americi, gdje neki ve\u0107 na to ukazuju. Jer, ne mo\u017ee\u0161 \u010ditavog \u017eivota braniti okupaciju, ako ho\u0107e\u0161 i mo\u017ee\u0161 dr\u017eavu Izrael. To je ne\u0161to \u0161to je neodbranjivo. Kada ameri\u010dki interes bude ugro\u017een do mjere da je alarmantan za samu Ameriku, onda \u0107e se razgovarati o rje\u0161enju pravljenja dvije dr\u017eave, pri \u010demu, naravno, Palestinci moraju garantovati sigurnost Izraelu, ali i obrnuto. Bolno, ali jedino kao rje\u0161enje.”<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pouzdana je informacija da je CIA imala spisak, poimenice, 17.000 ljudi koji su u\u010destvovali u obaranju Gadafija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-161374","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161374","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=161374"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161374\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=161374"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=161374"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=161374"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}