{"id":161308,"date":"2014-10-20T08:09:41","date_gmt":"2014-10-20T06:09:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=161308"},"modified":"2014-10-21T08:24:53","modified_gmt":"2014-10-21T06:24:53","slug":"odron","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/20\/odron\/","title":{"rendered":"(O)DRON"},"content":{"rendered":"

Autorka: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/p>\n

\"\"Scena 1:<\/em> Poljska pobje\u0111uje svjetskog prvaka u nogometu, Njema\u010dku, usred grada sa te\u0161kim uspomenama na nacisti\u010dki geto! Na tribinama euforija nevi\u0111enih razmjera: skandiranje, suze, simboli… Ali, na terenu nogometa\u0161i se pozdravljaju i razmjenjuju dresove. I – toliko!<\/p>\n

Scena 2:<\/em> U Lvovu igraju Ukrajina i Makedonija. Na tribinama spektakularan prizor: prepuni stadion, scenografija u nacionalnim bojama, pjeva se cijelo vrijeme – ko bi pomislio da je to zemlja koja se raspada i u kojoj dok se igra nogomet, na drugom (isto\u010dnom) kraju umiru civili? Pucaju petarde – jedna je umalo povrijedila igra\u010de na terenu, pa je me\u010d na kratko bio prekinut. Pita se \u010dovjek: zar im nije dosta eksplozija? Zar ih to ne podsje\u0107a na krv i nasilje?<\/p>\n

Nije pro\u0161lo mnogo, a desio se jo\u0161 inventivniji doga\u0111aj koji jo\u0161 potresa \u010ditav region: nogometni rat za koji su neki rekli da je bio kul i sa imaginacijom zbog upotrebe drona. U duhu preempcije neko je unaprijed nabavio dron s kojim bi se odgovorilo na o\u010dekivano nacionalisti\u010dko skandiranje na beogradskom stadionu, pa kada se to zaista desilo, kao \u0161lag na torti, bio je pu\u0161ten i povrijedio suvereno nebo nebeskog naroda! Doga\u0111aj se metafori\u010dki mo\u017ee nazvati srpskim 9\/11! Ina\u010de, nacionalisti\u010dka poruka i imaginacija je stara, srednjovekovna: \u201edron\u201c je vijao \u201ezastavu\u201c.<\/p>\n

Svaki razuman \u010dovjek je vidio da ni dron nije bio dron, ni zastava – zastava. Bezpilotna letjelica je, ustvari, ne tako skupa igra\u010dka za veliku djecu, tj. za nevaljalce koji su potakli ideju o \u201ekreativnoj\u201c upotrebi za razne svrhe (uklju\u010duju\u0107i i mogu\u0107nost upotrebe za teroristi\u010dke napade u manjim razmjerima). Rije\u010d \u201edron\u201c uznemirava sama po sebi i nerazumljivo je da kod nekoga izaziva odu\u0161evljenje: nakon svih civilnih \u017ertava u Avganistanu, Pakistanu, itd. dron je jedno od najpogubnijih oru\u017eja dana\u0161njice. No, fascinacija njegovom pojavom na nebu neprijatelja je bezgrani\u010dna. Albanska prijateljica smatra da je jako duhovit i apsolutno romanti\u010dan fejsbuk status \u201e\u010dekam princa na belom dronu\u201c, ne shvataju\u0107i da se u najboljem slu\u010daju radi o crnom humoru.<\/p>\n

Ako su Albanci bili lukavi i snala\u017eljivi na beogradskom boji\u0161tu, doma\u0107ini su bili jako tradicionalni: prvo su izvi\u017edali albansku himnu (\u0161to i nije neki specijalitet, jer kod nas obrnuto, doma\u0107i Albanci zvi\u017ede makedonskoj himni), skandirali su i prizivali smrt (\u010dak i to smo ranije vi\u0111ali kada je bilo upu\u0107eno, recimo, hrvatskim rukometa\u0161ima, o \u017eici i Srebrenici i da ne govorimo), da bi, nakon pojave drone, krenuli tu\u0107i gostuju\u0107e nogometa\u0161e svim \u0161to im je do\u0161lo pod ruku.<\/p>\n

\u041eno \u0161to jeste zaista skandalozno, nisu primitivci iz navija\u010dkih grupa i sveop\u0161ta atmosfera na stadionu – to je bilo jako predviljivo i bilo bi \u010dudo da je bilo druga\u010dije. Skandalozno je kada policija ne mo\u017ee ili ne\u0107e da za\u0161titi fudbalere gostuju\u0107eg tima, ali i kada takvo stanje manifestiraju i policiske snage izvan stadiona i ne \u0161tite obi\u010dne gra\u0111ane (bez obzira da li su Makedonci, Srbi, Albanci ili Grci).<\/p>\n

Fudbaleri su jedva spasili \u017eivu glavu (a \u0161titili su ih i neki srpski igra\u010di), ali to nije smetalo da budu heroji i to bukvalno u svim krajevima one imaginarne domovine – a bogme, slavilo se \u010dak i u Be\u010du. Niko razuman ne mo\u017ea da shvati kako je mogu\u0107e da se neko raduje neslavnom kraju sportskog me\u010da, na kome pobjednika nije bilo u nadmetanju, pa ni u provokacijama, a koji je probudio stereotipe o Balkanu u svjetskoj javnosti? Skandalozno i tragi\u010dno je \u0161to se vidjelo kako se i dalje lako manipuli\u0161e \u010dak i ljudima koji sebe smatraju nehuliganima i dobrim gra\u0111anima i \u0161to spirala nasilja i dalje uzima svoj danak.<\/p>\n

Do nogometne utakmice ustvari nije ni smjelo do\u0107i, i tu je UEFA direktno odgovorna za ono \u010dega se sada zgra\u017eava dok tra\u017ei pravdu i krivce. Upravo u susret posjete albanskog premijera Srbiji i nagovje\u0161taja nekakvog makar i politi\u010dkog pomirenja, nogometni rat je pokazao kako je lako osujetiti svaki takav poku\u0161aj potpirivanjem vatre. Dvije dr\u017eave su se vratile 100 godina unatrag, a sa sobom su povukle cijeli region. Odjek simboli\u010dke bitke je preozbiljan da bi se ignorisao, posebno kada je tako o\u010dito da nasilnici nalikuju jedni drugima kao jaje jajetu.<\/p>\n

Paliku\u0107e su dobro isplanirale – i ostali jedini pobjednici! Kolateralne \u017ertve se sada ni\u017eu jedna za drugom: stradaju nevini Albanci, Srbi, Grci; negde gore pekare, na drugom mjestu se kamenuju ku\u0107e. Naizgled, \u041cakedonija je pro\u0161la lako, samo sa vandalskim \u010dinovima i sa materijalnom \u0161tetom od \u201enarodnog slavlja\u201c. \u041evaj bilans ne daje pravu sliku o onome \u0161to ionako tinja i jedva \u010deka da uskrsne. Dron je pokazao da se stari snovi o velikim dr\u017eavama mogu spakovati u modernu ambala\u017eu, kao i da sinteti\u010dka krpa ne mora bidi dio Molotovljevog koktela da bi izazvala nesre\u0107u.<\/p>\n

U nogometnom ratu u Beogradu (kao i u svakom drugom) prva \u017ertva je bila istina. Dovoljno je baciti pogled na naslovne strane novina i \u010duti analiti\u010dare-paliku\u0107e. Pobjednika nije bilo, a i ako ga je bilo – radilo se o Pirovoj pobjedi, jer \u010ditav Balkan je pokazao da je i dalje prokletija. Sport je o\u010dito pogre\u0161an teren da bi se po\u010delo sa normalizacijom odnosa u regionu i UEFA je to morala znati – on je samo simulacija onog pravog i o\u010dito nezavr\u0161enog rata, posebno u umovima mladih ljudi.<\/p>\n

Neki na\u0161i intelektualci su poku\u0161ali da objasne da se radi o obi\u010dnom slavlju, kao i da je \u010dinjenica da je albanstvo ja\u010di osje\u0107aj nego pripadnost dr\u017eavi u kojoj \u017eive. Diskusija na socijalnim mre\u017eama i izvan njih je najvi\u0161e eskalirala kada se pomenula re\u010d \u201ekrpa\u201c, da bi ozna\u010dila ono \u0161to su mnogu percepirali kao zastavu. Za ve\u0107inu albanskih u\u010desnika (citiram) to je \u201ezastava koja oli\u010dava san svih Albanaca\u201c, \u201esimbol za koji su generacije robijale\u201c, i sli\u010dno. Jedna TV je \u010dak pravdala gest albanskog nogometa\u0161a koji je pojurio da oduzme \u201ezastavu\u201c iz ruku srpskog rije\u010dima da je ta zastava svetinja koju srpska ruka ne smije da dotakne (!?). I pita se \u010dovjek: toliko li ih je zaslijepeo nacion alizam pa nisu ni vidjeli da se ne radi o albanskoj zastavi, pa \u010dak i da je bila zastava u pitanju – vrijedi li se tu\u0107i zbog nje?<\/p>\n

Mi u Makedoniji nismo ni\u0161ta bolji od ostalih (mada smo nekako uspjeli da odigramo ko\u0161arka\u0161ki i rukometa\u0161ki me\u010d sa Gr\u010dkom bez ve\u0107ih incidenata, osim \u0161to je bilo u\u017easnog zvi\u017edanja dok se intonirala himna, a pjevalo se i o Solunskom polju). I mi imamo d\u017einovske krpe za koje se bijemo po tribinama, umjesto da bodrimo sportiste na terenu. Finale Fudbalskog kupa Makedonije je bilo odigrano bez publike, jer se u prvom me\u010du desio incident: jedni su zvi\u017edali i za vrijeme intoniranja dr\u017eavne himne, a drugi su uzvratili uvredljivim skandiranjem; \u201eVojvode\u201c i \u201eBalisti\u201c su u\u010dinili da se stidimo samih sebe. I ovih dana ista pri\u010da: smi\u0161ljaju se bezbjednosne strategije kako bi se odigrao derbi susret izme\u0111u \u201cVardara\u201d i \u201c\u0160kendije\u201d, i najvjerovatnije \u0107e biti bez publike.<\/p>\n

\u041evo je samo intermeco do slede\u0107e krvave stranice istorije – ovo je misao koja mi je proletjela za vrijeme tribine o REKOM-u, koju smo odr\u017eali u Kumanovu nedavno (prije drona). Mi, prezenteri smo nastojali da stavimo fokus na \u017ertve i na pomirenje, ali na\u0161a publika je imala drugu, ve\u0107u brigu: za\u0161to na glavnom stolu, pored malih papirnatih zastavica Makedonije, EU i Njema\u010dke (zbog sponzora) nema i albanske. Do\u0111e \u010doveku da zapla\u010de od muke: va\u017enije li je ta zastavica od brige o poginulima i nestalima?<\/p>\n

Jedna stara misao glasi da je nacija dru\u0161tvo ujedinjeno na zabludi vlastitog porijekla i nasljedstva, te zajedni\u010dkoj mr\u017enji prema svojim kom\u0161ijama (William Ralph Inge). Srbija i Albanija su susjedne dr\u017eave, ali mi smo susjedi sami sebi kod ku\u0107e – u tome je razlika… i opasnost! \u041edron ozbiljno prijeti, a opasnost \u0107e rasti jo\u0161 vi\u0161e zbog produbljivanja siroma\u0161tva i besperspektivnosti.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stara misao glasi da je nacija dru\u0161tvo ujedinjeno na zabludi vlastitog porijekla i nasljedstva, te zajedni\u010dkoj mr\u017enji<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-161308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=161308"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161308\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=161308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=161308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=161308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}