{"id":161103,"date":"2014-10-18T07:37:19","date_gmt":"2014-10-18T05:37:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=161103"},"modified":"2014-10-18T08:16:33","modified_gmt":"2014-10-18T06:16:33","slug":"internacionalne-brigade-opet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/18\/internacionalne-brigade-opet\/","title":{"rendered":"Internacionalne brigade, opet?"},"content":{"rendered":"

Autor: \u017darko Puhovski<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

U predgovoru za \u201e18. brumaire Louisa Bonapartea\u201c Marx je formulirao \u010desto navo\u0111eno stajali\u0161te o logici povijesti: \u201eHegel je negdje primijetio da se sve velike svjetskopovijesne \u010dinjenice i osobe takoreku\u0107 dva puta pojavljuju. Zaboravio je dodati: jednom kao tragedija drugi puta kao farsa\u201c. \u010cini se, me\u0111utim, da je i Marx ne\u0161to \u201ezaboravio dodati\u201c; barem to da je njegovo stajali\u0161te smisleno samo pod pretpostavkom supstancijalnoga napretka u povijesti. U me\u0111uvremenu, kao da je povijesno zbivanje lak\u0161e interpretirati Hegelovim (dakako, dijalekti\u010dkim) koketiranjem i s progresisti\u010dkim i s cikli\u010dkim poimanjem povijesti (egzemplarno pokazanim u Predgovoru \u201eFenomenologije duha\u201c \u2013 u otklonu spram Schellinga). Jer, \u201esvjetskopovijesne \u010dinjenice\u201c (ako ve\u0107 ne i osobe) doista kao da se ponavljaju (ili, dapa\u010de, obnavljaju), no bilo bi neodgovorno nazvati to tek farsom.<\/p>\n

Tragedije se, \u010dini se to o\u010ditim, ponavljaju kao \u2013 tragedije (dapa\u010de: nerijetko u zao\u0161trenome liku). Pritom je tragedija i kod Marxa \u2013 a i naj\u010de\u0161\u0107e u svakida\u0161njoj uporabi – mi\u0161ljena kao istozna\u010dnica katastrofi, a ne u izvornome zna\u010denju zbivanja u koje su bogovi doveli nemo\u0107ne ljude. One tragedije o kojima se danas naj\u010de\u0161\u0107e govori nedvojbeno su ljudsko djelo (u novije vrijeme opse\u017eno se time bavio Phiip C. Bobbitt u \u201eThe Shield of Achilles: War, Peace and the Course of History\u201c, posebice u drugome dijelu druge knjige). A farsom ih se ne mo\u017ee nazivati ni sa zami\u0161ljenoga apstraktnog motri\u0161ta, jer, i to je o\u010dito, \u010dinjenica da je ponavljanje na djelu interpretativno nije prepoznata u dana\u0161njem povijesnome materijalu. Puka pojavnost \u2013 rekli bi metafizi\u010dki nastrojeni filozofi \u2013 kao da prije\u010di sagledavanje onoga (bitnog) \u0161to se ponavlja.<\/p>\n

Prepreke spoznaji da se radi o recikliranim tragedijama ponajprije su u naravi same tragedije \u2013 ona svagda poga\u0111a emocije, ali i svjetonazore, pa racionalnost nailazi na ozbiljne pote\u0161ko\u0107e. Najbolje to pokazuju reakcije izazvane recentnom pojavom ISIL-a (ili ISIS-a); kolja\u010dke ekshibicije, vjerski fundamentalizam, upletenost u suvremene geostrategijske odrednice, zazivanje (novoga) kalifata (posve suprotstavljeno zapostavljenim sekularisti\u010dkim izvodima Ali Abda ar-Raziqa, koje se razvija nakon Atat\u00fcrkova dokraj\u010divanja osmanske ina\u010dice kalifata) \u2013 sve je to proizvelo privid novuma. No, novine su (u mjeri u kojoj su doista na djelu) zasjenile obnavljanje jednoga od bitnih obrazaca novije, ali i ne samo novije, vojne, politi\u010dke, svjetonazorske, pa i kulturne povijesti. Kalifat je danas nedvojbeno mogu\u0107 upravo kao posljedak obnovljene (pa makar i pervertirane) internacionalisti\u010dke prakse; iz \u010ditava svijeta pridru\u017euju mu se, i pronose ga, (prete\u017eito mladi, nezadovoljni) ljudi koji nikakvu \u201eizvornu\u201c (tj. transgeneracijsku) vezu nemaju ni s tradicijom kalifata, niti s podru\u010djem za koje se (trenutno) bori.<\/p>\n

Mladi u ‘tu\u0111im’ ratovima<\/span><\/p>\n

Motivi su koji pogone dragovoljc(k)e vjerojatno razli\u010diti: naivni idealizam, siroma\u0161tvo i besperspektivnost kod (dosada\u0161nje) ku\u0107e, potreba za avanturom, te, ponegdje, politi\u010dka psihologija pora\u0107a. To je, uostalom, neka vrst konstante u Evropi \u2013 neobi\u010dno je to \u0161to su svi tako brzo zaboravili tisu\u0107e dragovoljaca koji su krajem tridesetih i\u0161li u \u0160panjolski gra\u0111anski rat (u velikoj ve\u0107ini na strani republikanaca \u2013 druga je strana koristila uglavnom mobilizirane vojnike iz Njema\u010dke i Italije; Condor legija je svakako najpoznatiji primjer). Naizgled, razlike nema \u2013 mladi su ljudi i\u0161li u rat u drugu sredinu zato \u0161to se u svojoj nisu uspjeli ni po\u010deti boriti za ono u \u0161to su vjerovali, odnosno za ono \u0161to im je (socijalno) trebalo. Radi li se pritom o politi\u010dkoj ideologiji u u\u017eemu smislu rije\u010di ili o ideologiziranoj interpretaciji jedne od vjera doista je analiti\u010dki irelevantno (politi\u010dki, dakako, nije \u2013 no tada razmatranje prete\u017eito ovisi o svjetonazorskome stajali\u0161tu). Me\u0111u \u0161panjolskim dragovoljcima\/kama djelatna Staljinova verzija marksizma (koju je sam autor, skroman kakav je ve\u0107 bio, nazvao lenjinizmom) bila je vjerojatno toliko daleka Marxovu mi\u0161ljenju, koliko se ideologija dana\u0161njih d\u017eihadista udaljena od slova i duha Kur'ana. Primitivizirane verzije prihva\u0107aju, me\u0111utim, ne samo socijalni o\u010dajnici, nego i privilegirana mlade\u017e sita dominantnih rituala duboko nepravednoga dru\u0161tva (od filozofije do politike); mnogi svjedoci i dokumenti pokazuju da su Staljinova \u201ePitanja lenjinizma\u201c u kasnim tridesetima pro\u0161loga stolje\u0107a vjerojatno s vi\u0161e odu\u0161evljenja prihva\u0107ali u Oxfordu no u Surgutu. Za\u0161to bi onda nekoga \u010dudilo to \u0161to najradikalniji d\u017eihadisti dana\u0161njice potje\u010du barem toliko \u010desto iz Manchestera koliko iz Aleppa?<\/p>\n

Me\u0111unarodni je kontekst danas svakako druk\u010diji no tada, umjesto Komiteta za nemije\u0161anje (u \u0161panjolski gra\u0111anski rat) danas je formirana globalna koalicija protiv ISIL-a, na \u010delu, dakako, sa SAD (u kojoj su se neke dr\u017eave na\u0161le i mimo svojega znanja, ali je samo Slovenija javno prosvjedovala). Komitet za nemije\u0161anje bio je, kako je poznato, posve neefikasan \u2013 kao i \u010ditava politika appeasementa koja je trebala nekako pripitomiti nacisti\u010dku Njema\u010dku. No, u ve\u0107ini evropskih dr\u017eava (s djelomi\u010dnim izuzetkom Francuske) dragovoljci\/ke koji su odlazili u \u0160panjolsku morali su to \u010diniti ilegalno, pod prijetnjom kazni. Ne\u0161to se sli\u010dno zbiva i danas, ali je \u2013 zahvaljuju\u0107i \u010dinjenici da Obama sve vi\u0161e li\u010di Bushu (mla\u0111em, na \u017ealost) \u2013 barem izbjegnuto farizejsko proklamiranje neutralnosti. Sada se radi o \u201ejedinstvu svih\u201c protiv ISIL-a, ali za mlade kojima je do dragovoljnoga sudjelovanja u ratu i opet se obrazac ponavlja \u2013 te\u017enja za pobunom protiv neizdr\u017eivoga terora svakida\u0161njice \u2013 tamo gdje je to mogu\u0107e, onako kako je to mogu\u0107e.<\/p>\n

Nije, dakako, sporno da su se republikanci u \u0160panjolskome gra\u0111anskom ratu borili protiv autoritarne desnice koja je nijekala temeljna ljudska prava, da su, dakle, na njihovoj strani bile emancipacijske strategije. No, zlo\u010dine je \u010dinila i republikanska strana (a, zahvaljuju\u0107i intervencije Kominterne, i zlo\u010dine protiv suboraca \u2013 na anarhisti\u010dkoj strani, prije svega). Dana\u0161nje d\u017eihadiste malo tko prihva\u0107a kao nositelje emancipacijskoga projekta, percipira ih se uglavnom posredstvom (estradiziranih) zlo\u010dina (\u0161to o\u010dito i \u017eele). Ma koliko se trsili u kratkome vremenu, njihov zlo\u0107udni u\u010dinak (kada je o broju \u017ertava rije\u010d) ipak zna\u010dajno zaostaje za mnogim dr\u017eavama koje im se suprotstavljaju (od SAD, preko Turske do npr. Irana). To \u0107e biti argumentom novoga nara\u0161taja d\u017eihadista \u2013 koji sebe do\u017eivljavaju kao reaktivne borce protiv neodr\u017eivoga svjetskog poretka dana\u0161njice.<\/p>\n

Marginalizirana i izgubljena generacija<\/span><\/p>\n

Paradoks je o\u010dit (premda rijetko uo\u010den) \u2013 novi (kalifatski i\u0161\u010da\u0161eni) internacionalizam doista odbacuje logiku suverenosti nacionalnih dr\u017eava kao (formalne) osnove suvremenoga svjetskog poretka, koncept nacije kao biologijski zadane zajednice, ali i koncept nacije kao zajednice utemeljene na jedinstvenoj religiji\/kulturu (mjerodavan barem od Westphalskoga mira), rasnu razliku kao element svjetonazorskih sukoba i, kona\u010dno, globalizaciju kao privrednu i kulturnu zadanost. Bilo bi stoga nekako o\u010dekivano da i ovaj internacionalizam dobije podr\u0161ku onih koji su zdu\u0161no podupirali onaj stari (ili tugovali zbog njegova nestanka). No, tomu nije \u2013 i ne mo\u017ee biti \u2013 tako, jer, ma koliko osporavana, koncepcija ljudskih prava ipak onemogu\u0107uje podr\u0161ku simboli\u010dkome ubijanju, nasumi\u010dnome ubijanju, teatraliziranome ubijanju, vjerski zasnovanome ubijanju…Re\u0107i pak da d\u017eihadisti \u201epretjeruju u pravome smjeru\u201c (kako su uo\u010di II. svjetskog rata mnogi \u201esuputnici\u201c govorili o komunisti\u010dkome pokretu) bio bi naprosto cinizam.<\/p>\n

Nije, me\u0111utim, cinizam upozoriti na korijene zbivanja, na to da se motivacija (sagledana iz negacije) doista nadaje kao uvjerljiv opis nepodop\u0161tina sustava koji vlada najrazvijenijim dru\u0161tvima svijeta (bilo da se radi o intelektualiziranome odbijanju terora autoperpetuiranja \u201edemokratskoga kapitalizma\u201c, ili pak o reakcijama iz o\u010daja, s periferije najrazvijenijih sredina). I zato valja pojmiti jo\u0161 jedan paradoks koji se iz ovakve ra\u0161\u010dlambe nu\u017eno nadaje: te\u017enja da se internacionalizmom do\u0111e globalizaciji glave ponavlja prastari sukob internacionalizma i kozmopolitizma, s time da su oba nauka epohalno nazo\u010dna u izvitoperenim oblicima.<\/p>\n

Kada se u \u0161irokim zamasima pripovijeda o internacionalizmu, davne dogodov\u0161tine, od vremena Kri\u017earskih ratova pa sve do lorda Byrona (barem), ne treba olako trpati u isti ko\u0161, jer to se je ipak zbivalo u doba u kojemu koncepti suverenosti, nacionalnosti i gra\u0111anstva nisu postojali (ili, barem, nisu postojali u dana\u0161njem obliku). No, i te legende mogu djelovati u procesu socijalizacije mladih (kao pozitivni ili negativni primjeri), a i na javno mnijenje (odnosno, na njegove nesvjesne mehanizme). Ovo je djelotvorno poglavito kada je o obrazovanijem (pa nerijetko i socijalno privilegiranijem) dijelu mlade generacije rije\u010d, ponajprije o studentima, i opet \u2013 svima razlikama unato\u010d \u2013 usporedivo sa situacijom u \u0160panjolskoj prije osamdesetak godina.<\/p>\n

S druge strane, marginaliziranost mladih ljudi (nerijetko i prostorno marginaliziranih na rubovima velikih gradova ili u dubokoj provinciji) lako vodi o\u010daju \u2013 to vi\u0161e \u0161to dana\u0161nje tinejd\u017eerske generacije imaju pred sobom te\u0161ku \u201eperspektivu\u201c, mogu\u0107e je, naime, da neki od njih nikada u \u017eivotu ne\u0107e dobiti stalan posao. Ne \u010dini se, u ovakvome kontekstu, toliko besmislenim oti\u0107i iz te sredine i pritom \u201eu\u010diniti ne\u0161to\u201c, \u201epostati netko\u201c, prihva\u0107aju\u0107i ideologiju koja prezire sustav \u010diji efekti, u realnosti, kao da egzistencijski poga\u0111aju ove (i mnoge druge) mlade ljude. Istovremeno, \u201erealisti\u010dniji\u201c dio ove (doista) izgubljene generacije \u010dinit \u0107e iste stvari zbog novca (katkada i zbog novca koji \u0107e dobiti porodica). A o cijeni \u2013 u ljudskim \u017eivotima, uklju\u010duju\u0107i nerijetko i vlastiti \u2013 u mladala\u010dkim se fantazmima rijetko razmi\u0161lja.<\/p>\n

Pritisak psihologije pora\u0107a<\/span><\/p>\n

Psihologija pora\u0107a, karakteristi\u010dna za postjugoslavensko podru\u010dje, u novoj internacionalisti\u010dkoj mobilizaciji sudjeluje na dva posebna na\u010dina: s jedne strane, mladi se mu\u0161karci nalaze pod stalnim pritiskom heroiziranih pripovijesti starijih o ratnim dogodov\u0161tinama, pa to osje\u0107aju kao pritisak da i sami u\u010dine ne\u0161to sli\u010dno \u2013 ako prigode nema kod ku\u0107e, na\u0107i \u0107e se negdje u svijetu. S druge strane, u (post)jugoslavenskome ratu sve su strane, a posebice bo\u0161nja\u010dka, ratovale uz pomo\u0107 dragovoljaca (ali i pla\u0107enika) iz inozemstva \u2013 ideja da se \u201ebratstvo po oru\u017eju\u201c nastavi (u Siriji ili Ukrajini), da se \u201evrati nacionalni dug\u201c, \u010dini se stoga posve prihvatljivom nekima od mladih ljudi odgojenih u nacionalisti\u010dkome duhu. \u010cinjenica da se takve \u201e\u0107elije\u201c nalaze i u Sloveniji upu\u0107uje samo na to da \u2013 simboli\u010dki prepariran \u2013 i operetni rat (kakav je, zapravo, bio u Sloveniji 1991.) mo\u017ee izazivati u\u010dinke sli\u010dne onima koje trpe dru\u0161tva koja su pro\u0161la kroz mnogo te\u017ea ratna zbivanja.<\/p>\n

Zbog ovih specifi\u010dnosti, postjugoslavenska je situacija sigurnosno posebno tretirana, pa je, primjerice, hrvatska ministrica vanjskih poslova, ni\u010dim izazvana, pohitala uvjeravati (doma\u0107u?) javnost da su pod stalnom kontrolom sve komunikacije \u010detiri hrvatske dr\u017eavljanke koje se nalaze na teritoriju \u0161to ga kontrolira ISIL. Kako te \u017eene, koliko se zna, nisu borci, niti su optu\u017eene za bilo koje kazneno djelo, rije\u010d je o obavje\u0161tajnoj aktivnosti (uklju\u010duju\u0107i svagda spornu kontrolu me\u0111unarodnoga komuniciranja) koju bi tek trebalo opravdati \u2013 kada je ve\u0107 objavljena. Mnogo je ozbiljnija situacija u Bosni i Hercegovini; razmjerno velik broj ljudi uhap\u0161en je tamo zbog (potencijalne) opasnosti po \u201eslobodni svijet\u201c koji se bori protiv (jednog) vjerskog fundamentalizma. Naravno, time se \u017eeli pokazati da BiH ipak funkcionira kao dr\u017eava podobna da, jednoga dana, i sama postane organiziranom saveznicom najmo\u0107nijih. No, vidjet \u0107e se tek koliko je ovaj policijski posao profesionalno obavljen; prilikom ranije akcije sli\u010dnih razmjera sudovi uglavnom nisu prihva\u0107ali policijske sumnje, osloba\u0111aju\u0107i pritvorenike. Ono, me\u0111utim, po \u010demu vehabije doista predstavljaju opasnost za sve jest njihovo potpuno nijekanje nekih od temeljnih ljudskih prava \u2013 protiv toga doista treba djelovati, a policijske akcije izvedene zbog pritiska iz inozemstva na ovoj razini uglavnom ne poma\u017eu.<\/p>\n

Odmah poslije 11. rujna 2001. bilo je jasno da se mo\u017ee o\u010dekivati najgora reakcija – terorom protiv terorizma. Pritom razli\u010diti centri mo\u0107i imaju vlastite liste prijateljskih i neprijateljskih terorista; i u Washintgonu, i u Moskvi i u Rijadu, pa za mainstream (od diplomata do intelektualaca) ostaje i dalje nemogu\u0107im razlu\u010diti \u201etehni\u010dke\u201c osobine teroristi\u010dkoga djelovanja \u2013 koje ubijanje ljudi tretira naprosto kao efikasan komunikacijski medij \u2013 od vrijednosti koje se nalaze \u201eiza\u201c takvoga djelovanja. A ba\u0161 je smisao terorizma, da svijet u\u010dini onako jednodimenzionalnim kako ga vide njegovi (naj\u010de\u0161\u0107e) poluobrazovani ideolozi. To je ve\u0107 poodavno poznato, jedino \u0161to je novo jest \u010dinjenica da su teroristi\u010dke skupine odlu\u010dile (i, za sada barem, dobrim dijelom uspjele) organizirati vlastitu dr\u017eavu, pre\u0161le su s terorizma na teror. U osnovi je, zna se, rije\u010d o socijalnome problemu, ali i o \u0161irenju prijezira spram ljudskih prava drugih, do \u010dega je, dijelom, do\u0161lo zbog toga \u0161to su, prethodno, i ljudska prava bila postala svojevrsnom (opet: internacionalisti\u010dkom) politi\u010dkom ideologijom.<\/p>\n

Novi hladni rat nema opravdanja<\/span><\/p>\n

Ova su se zbivanja vremenski (ali i politi\u010dki, te vojno-strategijski) pomije\u0161ala sa doga\u0111ajima koji su slijedili \u201eukrajinsku krizu\u201c. Kako je poznato, uzroci su te krize u neapsolviranim geopoliti\u010dkim posljedicama tektonskih promjena iz 1989.\/90. u Evropi. Tzv. Zapad je zaklju\u010dio da je potpuni kolaps komunisti\u010dkoga sustava istozna\u010dan s nestajanjem nekada\u0161nje supersile u tome dijelu svijeta. Putin je pak zaklju\u010dio da ih treba razuvjeriti u to. U tom je procesu (raz)uvjeravanja ubijeno je, do sada, oko tri tisu\u0107e ljudi. To je bitno, no stratezima je interesantno prvenstveno to da Krim \u0107e \u2013 za neko (izgleda, ne ba\u0161 kratko) vrijeme \u2013 ostati pod ruskom kontrolom, Ukrajina \u0107e biti \u2013 do neke mjere \u2013 prisilno decentralizirana, a Evropa \u0107e se \u2013 dijelom, barem \u2013 smrzavati (ne bude li zima opet blaga).<\/p>\n

Na \u0161irem planu to pak zna\u010di da se je hladni rat doista vratio, a NATO je, kona\u010dno, opet na\u0161ao raison d'etre \u2013 ma koliko visoka bila cijena ovoga \u201euspjeha\u201c. No, ovoga puta je na djelu (tko zna koliko dugo) hladni rat bez NN grupe, bez neutralnih i nesvrstanih dr\u017eava. Nesvrstani su se raspali, neutralne je uglavnom progutala EU (uz djelomi\u010dni izuzetak \u0160vicarske). A dok je prvi hladni rat imao smisla kao o\u010dito olak\u0161anje nakon \u201evru\u0107ega\u201c Drugog svjetskoga rata, ovaj novi nema ni takvo opravdanje. Nastavi li se ovo podgrijavanje starih recepata i NN skupina \u0107e se reaktivirati s vremenom, a potom \u0107e se \u2013 opet – pregovarati o tomu kako posti\u0107i d\u00e9tente, itd. No, mogu\u0107e je ipak da hladna zima ove godine olak\u0161a povratak u mirnije vode…<\/p>\n

Jedan od vo\u0111a Nesvrstanih Julius Nyerere svojevremeno je poziciju Tre\u0107ega svijeta u hladnome ratu opisao afri\u010dkom poslovicom: \u201eKada se slonovi tuku, strada trava, kada se vole, opet strada trava\u201c. Male dr\u017eave na periferiji EU (a one izvan Unije su, realno, jo\u0161 manje) izgleda ne mogu voditi svoju politiku u ovakvim konfrontacijama, pa logi\u010dki stradaju. Njihov poriv za internacionalizmom o\u010dito jo\u0161 nije na djelu. Do\u0111e li, me\u0111utim, do zao\u0161travanja nove hladnoratovske legure i to bi se moglo pojaviti na dnevnome redu. No, trenutno je ISIL zapravo glavni Putinov saveznik (iako ga oni deklaratorno smatraju smrtnim neprijateljem), jer njihova je ofanziva proturusku promi\u010dbu jednozna\u010dno bacila u drugi plan.<\/p>\n

Sljede\u0107i je korak ve\u0107 tako\u0111er u\u010dinjen \u2013 Kerry i Lavrov su (opet jednom u Parizu) za po\u010detak \u201eobnove odnosa\u201c uglavili razmjenu obavje\u0161tajnih informacija o ISIL-u. Ukrajina je trenutno zapostavljena; obje strane su natjerale svoje tamo\u0161nje \u201esaveznike\u201c da se primire, jer \u201ebig picture\u201c tra\u017ei druge naglaske. Pitanje je samo mogu li to u\u010diniti i SAD s Turskom – da se sprije\u010di potpuna katastrofa u Siriji. \u010cinjenica da je u posljednje i pol godine tamo ubijeno gotovo dvije stotine tisu\u0107a ljudi, a protjerano oko deset milijuna, da dvije tre\u0107ine tamo\u0161nje djece ne ide u \u0161kolu, da je 70% medicinskoga osoblja napustilo zemlju (uklju\u010duju\u0107i svih devet psihijatara) nije bila ni blizu \u201eheadlines\u201c formativnih medija sve dok borci kalifata nisu ubili petoricu gra\u0111ana \u201ezapadnih zemalja\u201c. Ba\u0161 od takve sustavske nejednakosti svaki, pa i ovaj, pervertirani, internacionalizam zapravo \u017eivi.<\/p>\n

Banka.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to najradikalniji d\u017eihadisti dana\u0161njice potje\u010du jednako \u010desto iz Manchestera koliko iz Aleppa<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-161103","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=161103"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/161103\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=161103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=161103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=161103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}